Clive Cussler
Virus
NIŠTA
Buckley Field, Colorado, siječanj 1954.
Boeing C97 Stratocruiser nalikovao je grobnici. Mo¸da je tu sliku uzrokovala hladna zimska noć, a mo¸da je nastala zbog snijega koji je stvarao ledeni ogrtač na krilima i trupu. Treperava svjetla s vjetrobrana pilotske kabine i sjene posade mehaničara koje su brzo promicale samo su pojačavale hladni prizor.
Bojnik Ravmond Vvlander iz Vojnog zrakoplovstva Sjedinjenih Dr¸ava nije mario za to što vidi. Gledao je u tišini kako se kamion s gorivom udaljava i nestaje u olujnoj tami. Ukrcajna rampa bila je spuštena sa stra¸njeg dijela velikoga, kitolikog trbuha, a tada su se teretna vrata polako zatvorila, presijecajući trak svjetlosti koji je padao na teški viličar. On malo skrene pogled i zagleda se prema dvostrukom redu bijele svjetlosti koji je ograničavao pistu zrakoplovne luke Bucklev dugu jedanaest tisuća stopa što se protezala ravnicom Colorada. Njihovo sablasno svjetlucanje gubilo se u noći i postupno blijedjelo iza zavjese snijega koji je padao.
On refokusira svoj pogled i prouči umorno lice koje se odra¸avalo u prozoru. Kapa mu je bila zabačena nemarno unatrag, otkrivajući gustu, tamnu kosu. Ramena su mu bila povijena prema naprijed, i izgledao je poput trkača na sto metara koji čeka pucanj
startnog pištolja. Njegov prozirni odraz, koji se u staklu spajao s odrazom zrakoplova u pozadini, naveo ga je da nehotice zadrhti. On zatvori oči, odgurne prizor u udaljeni zakutak uma, i okrene se prema prostoriji.
Admiral Walter Bass, koji je sjedio za rubom stola, uredno smota meteorološku kartu, obriše svoje oznojeno čelo rupčićem i kimne Vvlanderu.
Fronta se pomiče s istočnih obronaka Stjenjaka. Trebali biste izići iz oblaka negdje iznad Kontinentalne rasjekline.
Ukoliko uspijem podići sa zemlje tu pticu goleme guzice.
Uspjet ćete.
Podizanje teškog zrakoplova napunjenog do vrha gorivom i s teretom od sedamdeset tisuća funta uslijed snje¸ne oluje s bočnim vjetrom od trideset čvorova i na nadmorskoj visini od pet tisuća stopa baš i nije idilično polijetanje.
Pa¸ljivo je razmotren svaki čimbenik, reče Bass hladno.
Vaši kotači trebali bi se odlijepiti od zemlje tako da vam preostane još tri tisuće stopa piste.
Vvlander se spusti na stolac poput ispuhanog balona.
Vrijedi li to riskiranja ¸ivota moje posade, admirale? Što li je to tako prokleto va¸no Mornarici da mora izvući zrakoplov Vojnog zrakoplovstva u bespuću usred noći kako bi oteglio neko smeće na otok u Pacifičkom oceanu?
Na trenutak Bassovo lice porumeni, a zatim omekša. Kad je progovorio, bilo je to blago, gotovo s isprikom. Bolno je jednostavno, bojniče. To smeće, kako ga nazivate, jest teret visokog prioriteta namijenjen vrlo tajnom programu testiranja. Budući da je vaš Stratocruiser bio jedini teški teretni zrakoplov u krugu od tisuću milja koji mo¸e obaviti taj posao, Vojno zrakoplovstvo odlučilo gaje posuditi Mornarici. Ubacili su u to i vas i vašu posadu, i to vam je sve.
Vvlander probode Bassa pogledom. Ne ¸elim odavati dojam da odbijam zapovijed, admirale, ali to nije sve, niti izbliza.
Bass zaobiđe stol i sjedne.
Vi to morate smatrati samo rutinskim letom.
Cijenio bih, gospodine, kad biste mi bacili kost i prosvijetlili me glede sadr¸aja tih spremnika u mojem teretnom prostoru.
Bass je izbjegavao njegov pogled.
´ao mi je, to je stroga tajna.
Vvlander je znao kad ga muljaju. On se umorno osovi na noge, pokupi sve¸anj koji je sadr¸avao njegov plan leta i karte, i krene prema vratima. Zatim zastane i okrene se.
U slučaju da se moramo prisilno spustiti...
Nemojte! Ako se dogodi neki problem tijekom leta, reče Bass ozbiljno, spustite ga u nenaseljeno područje.
Previše tra¸ite.
Ovo nije formalni zahtjev ovo je zapovijed! Vi i vaša posada ne smijete napustiti zrakoplov između polazišta i odredišta, bez obzira na to što se dogodilo.
Vvlanderovo se lice zamrači. Onda je to to.
Ima još nešto.
Što?
Sretno, reče Bass, a usta mu se rašire u škrt osmijeh.
Bio je to osmijeh koji se Vvlanderu nije nimalo svidio. On otvori vrata i bez riječi iziđe na hladnoću.
U kontrolnoj kabini poručnik Sam Gold, Vvlanderov kopilot, spustio se tako nisko u svom stolcu da mu je glava bila dobru stopu ni¸a od naslona, i proučavao listu provjere leta. Iza njega, s lijeve strane, satnik George Hoffman, navigator, radio je s plastičnim kutomjerom. Niti jedan od njih nije pokazao da je primijetio Vvlandera dok je ovaj ušao kroz vrata koja su vodila iz teretnog prostora.
Je li smjer odreden?, upita Vvlander Hoffmana.
Sav preliminarni prljavi posao odradili su mornarički stručnjaci. No, ne mogu reći da se sla¸em s njihovim ¸ivopisnim izborom rute. Letimo preko najpustijih predjela Zapada.
Vvlanderovo lice na trenutak poprimi zabrinut izraz, što je Hoffman primijetio. Bojnik pogleda preko ramena prema velikim metalnim spremnicima pričvršćenim u teretnom prostoru i pokuša prizvati viziju njihovog sadr¸aja.
Njegovo razmišljanje prekine mrtvoozbiljno lice višeg narednika Joea Burtona, in¸enjera leta, pomalo nalik na Bustera Keatona, koje proviri iza vrata kabine.
Sve je spremno za let u divlja plava prostranstva, bojniče.
Vvlander kimne bez skidanja pogleda sa spremnika koji su izgledali zlokobno. U redu, krenimo s ovom kućom strave.
Prvi motor se pokrene i o¸ivi, a za njim ubrzo i ostala tri motora. Zatim se isključi pomoćni izvor struje, uklonjeni su podmetači za kotače, i Vvlander pokrene pretrpani zrakoplov prema kraju glavne piste. Stra¸ari i mehaničari okrenu se i krenu prema toplini obli¸njeg hangara dok im je oluja šibala leda.
Admiral Bass stajao je u kontrolnom tornju Buckleva i promatrao kako Stratocruiser gmi¸e poput trudne bube preko snijegom pokrivene piste. On uhvati telefon i tiho progovori u slušalicu. Mo¸ete informirati predsjednika da je Vixen 03 spreman za polijetanje.
Kada procjenjujete vrijeme dolaska?, upita ozbiljan glas Charlesa Wilsona, tajnika obrane, kroz slušalice.
Uz stanku za dopunu gorivom na Hickam Fieldu, na Havajima, Vixen 03 trebao bi sletjeti na područje testiranja otprilike u 14.00 sati po washingtonskom vremenu.
Ike nas je naručio za sutra u 8.00 sati. Inzistira na detaljnom opisu budućih eksperimenata i izvještaju o letu Vixena 03.
Odmah krećem za Washington.
Ne moram vam nacrtati, admirale, što bi se moglo dogoditi ako zrakoplov padne u neki veliki grad ili njegovu blizinu.
Bass je oklijevao u tišini koja se činila duga i zastrašujuća.
Da, gosp. tajnice, bila bi to zaista noćna mora s kojom nitko od nas ne bi mogao ¸ivjeti.
Pritisak i transformator malo su ni¸e no što bi trebalo, reče narednik Burns. Promatrao je in¸enjersku ploču poput kobca.
Dovoljno da prekinemo?, upita Gold s nadom.
´ao mi je, poručnice. Motori s unutrašnjim sagorijevanjem neće moći raditi u rijetkom planinskom zraku Denvera kao što bi mogli na razini mora. S obzirom na visinu, pokazatelji su odgovarajući.
Vvlander je promatrao traku asfalta pred njima.
Snje¸na mećava je oslabila, i gotovo je mogao vidjeti oznaku polovine piste. Srce mu zakuca malo br¸e, odr¸avajući ritam s brisačima vjetrobrana. Bo¸e, pomisli on, ne izgleda veće od igrališta za shuffleboard. Kao u transu, on dohvati svoj ručni mikrofon.
Kontrola Bucklev, ovo je Vixen 03. Spremni za pokret. Prijem.
Vaša je, Vixen 03, zaškripi poznati glas admirala Bassa u slušalicama. Ostavite jednu prsatu domorotkinju za mene.
Vvlander jednostavno isključi prijemnik, otpusti kočnice i gurne četiri ručice za gas do kraja.
zabije svoj debeli nos u snje¸nu mećavu i s naporom se pokrene niz dugu pistu dok je Gold monotonim glasom izvještavao o povećanju brzine. Pedeset čvorova.
Gotovo prebrzo, osvijetljeni znak s velikom brojkom 9 bljesne pokraj njih.
Još devet tisuća stopa, zujio je Gold.
Brzina sedamdeset čvorova.
Bijela svjetla piste jurila su pokraj vrhova krila. Stratocruiser poskoči naprijed, dok su se moćni PrattWhitney motori napinjali u svojim le¸ištima, a njihove četiri elise grabile prorijeđeni zrak. Vvlanderove ruke bile su zacementirane za palicu, a zglobovi na prstima pobijeljeli su, dok je izgovarao mješavinu molitva i kletva.
Stotinu čvorova... još sedam tisuća stopa.
Bumove oči nisu napuštale ploču s instrumentima. Proučavao je svaki trzaj igala pokazivača, spreman za prvi znak problema. Hoffman nije mogao učiniti ništa osim da bespomoćno sjedi i gleda kako pred njime pista prebrzo nestaje.
Stotinu dvadeset i pet.
Vvlander se sada borio s kontrolnom pločom, dok je sna¸an bočni vjetar udario po površini zrakoplova. Kaplja znoja spusti mu se niz lijevi obraz i padne mu u krilo. Turobno je iščekivao neki znak koji bi pokazao da je zrakoplov postao lakši, ali još uvijek je imao osjećaj kao da krov kabine pritišće neka divovska ruka.
Stotinu trideset i pet čvorova. Recite zbogom oznaci za pet tisuća stopa.
Podigni se, mali, podigni se, molio je Hoffman dok su Goldovi pokazatelji padali jedan za drugim.
Stotinu i četrdeset i pet čvorova. Još tri tisuće stopa.
On se okrene prema Vvlanderu.
Upravo smo prošli točku nakon koje nema povratka.
Toliko o sigurnosnoj margini admirala Bassa, promrmlja Vvlander. Pribli¸avaju se dvije tisuće stopa. Brzina je stotinu pedeset i pet.
Vvlander je mogao vidjeti crvena svjetla na kraju piste. Imao je osjećaj kao da upravlja kamenom. Gold ga je i dalje nervozno pogledavao, očekujući pokret laktova koji bi značio da je bojnik povukao upravljač u polo¸aj za uspinjanje. Vvlander je sjedio mirno, nepomično poput vreće portlandskog cementa.
0, Bo¸e... oznaka za tisuću stopa... sti¸e, sti¸e, prošla je.
Vvlander nje¸no povuče upravljač prema sebi. Gotovo tri sekunde, što se činilo kao cijela vječnost, ništa se nije dogodilo. Ali tada, s bolnom sporošću, Stratocruiser se odlijepi od tla i poleti na pedeset jarda prije kraja piste.
Stajni trap uvučen reče on promuklim glasom.
Prošlo je nekoliko trenutaka nelagode prije no što se stajni trap uvukao, i Vvlander osjeti lagano povećanje brzine.
Stajni trap uvučen i zatvoren, reče Gold.
Zrakoplov se podigao na četiri stotine stopa i ljudi u kabini zajedno duboko odahnu dok je Vvlander počeo skretati prema sjeverozapadu. Svjetla Denvera treperila su pod lijevim krilom, ali brzo su se izgubila ispod oblaka. Vvlander se nije potpuno opustio dok se brzina nije popela iznad dvjesto čvorova, i dok visinomjer nije pokazivao tri tisuće i pet stotina stopa između zrakoplova i tla.
Idemo, idemo dalje, uzdahne Hoffman.
Moram priznati da sam imao nekoliko malih sumnja.
Nisi jedini, reče Burns cereći se.
Čim je izišao iz oblaka i izravnao Stratocruiser na šesnaest tisuća stopa, u smjeru zapada, preko Stjenjaka, Vvlander pozove Golda. Preuzmi. Idem provjeriti stra¸nji dio.
Gold ga pogleda. Bojnik obično nije prepuštao kontrole tako rano u toku leta. Imam ga, reče Gold polo¸ivši ruke na palicu.
Vvlander otpusti svoj pojas i krene u teretni prostor, pazeći da vrata kabine budu zatvorena iza njega.
Prebrojio je trideset i šest sjajnih spremnika od nehrdajućeg čelika, čvrsto privezanih za drvene blokove. Zatim pa¸ljivo prouči površinu svakog spremnika. Tra¸io je uobičajene vojne oznake koje su označavale te¸inu, datum proizvodnje, inicijale inspektora i upute za rukovanje. Nije ih bilo.
Nakon gotovo petnaest minuta htio je odustati i vratiti se u kabinu, kad je uočio malu aluminijsku pločicu koja je pala između blokova. Imala je ljepljivu pozadinu, i Vvlander osjeti lagano zadovoljstvo kad ju je usporedio s ljepljivim mjestom na nehrdajućem čeliku na kojem je stajala. On podigne pločicu na slabom svjetlu i ¸mirne promatrajući glatku površinu. Sitne ugravirane oznake potvrdile su njegove najgore strahove.
Stajao je tamo neko vrijeme, promatrajući malu aluminijsku pločicu. Iznenada zrakoplov poskoči i trgne ga iz njegovih misli. On pojuri kroz prostoriju i otvori vrata pilotske kabine. Bila je ispunjena dimom.
Maske s kisikom vikne Vvlander. Jedva je mogao nazrijeti obrise Hoffmana i Burnsa. Gold je bio potpuno obavijen plavkastim svjetlom. On napipa put do pilotskog sjedala i posegne za maskom s kisikom, ¸mirkajući od oporog mirisa kratkog spoja.
Toranj Bucklev, ovdje Vixen 03, vikao je Gold u mikrofon.
Imamo dim u kabini. Tra¸imo upute za prisilno slijetanje. Prijem.
Preuzimam kontrole, reče Vvlander.
Vaš je. Gold prihvati to bez oklijevanja.
Burns?
Gospodine?
Što je, do vraga, krenulo krivo?
Ne mogu biti siguran uz sav taj dim, bojniče.
Burnsov glas zvučio je šuplje pod maskom s kisikom.
Čini se kao kratki spoj u području radioodašiljača.
Toranj Bucklev, ovdje Vixen 03, ustrajao je Gold.
Molim vas, javite se.
Nema koristi, poručniče, izlane Burns.
Ne mogu vas čuti. Nitko vas ne mo¸e čuti. Osigurač za fadioopremu ne ostaje uključen.
Vvlanderove oči tako su sna¸no suzile da je jedva mogao gledati. Okrećem ga natrag prema Buckleyu, reče on mirno.
No, prije no što je dovršio okret za stotinu i osamdeset stupnjeva, C97 naglo je počeo vibrirati u ritmu s metalnim zvukom paranja. Dim nestane kao da je odnesen čarolijom, i ledeni udar zraka prodre u kabinu, udarajući o izlo¸enu ko¸u ljudi poput tisuća osica. Zrakoplov se raspadao na dijelove. i
S motora broj tri otpala je elisa vikne Burns.
Isuse Kriste, nesreća nikad ne dolazi sama... Isključi broj tri vikne Vvlander. Pogledaj što je ostalo.
Goldove ruke polete kontrolnom pločom, i uskoro vibracije prestanu. S osjećajem očaja, Vvlander je testirao kontrole. Dah mu se ubrzao, a u njemu je rastao u¸as.
Elisa je probila trup, izvijesti ga Hoffman.
U stjenci teretnog prostora imamo rupu od šest stopa. Kablovi i hidraulične cijevi vise na sve strane.
To objašnjava kamo je nestao dim, reče Gold suho.
Isisan je kad smo izgubili pritisak u kabini.
To objašnjava i razlog iz kojeg ne reagiraju zakrilca i rudo, doda Vvlander. Mo¸emo se penjati i spuštati, ali ne mo¸emo načiniti zaokret.
Mo¸da mo¸emo donekle upravljati otvarajući i zatvarajući poklopce na motorima jedan i četiri, predlo¸i Gold. Barem toliko da nas dovede u ravninu spuštanja na Buckley.
Ne mo¸emo stići do Buckleya, reče Vvlander.
Bez motora broj tri, gubimo visinu gotovo stotinu stopa na minutu. Morat ćemo se spustiti u Stjenjaku.
Na njegove riječi zavlada potpuna tišina. Gotovo da je mogao vidjeti kako strah raste u očima njegovih članova posade, gotovo da ga je mogao namirisati.
Moj Bo¸e, zaječi Hoffman. 1
To je nemoguće. Sigurno ćemo udariti u planinu. I
Još uvijek nam rade motori i imamo određeni stupanj I kontrole, reče Vvlander. I izišli smo iz oblaka, tako da barem mo¸emo vidjeti kamo idemo. I
Hvala nebesima na malim stvarima, progunda Burns. 1
Kamo idemo?, upita Vylander.
Dvadvasedam sjeverozapadno, odgovori Hoffman.
Skrenuli smo za gotovo osamdeset stupnjeva s našeg zacrtanog smjera.
Vvlander samo kimne. Više se ništa nije moralo govoriti. Svu pa¸nju posvetio je tome da odr¸i Stratocruiser u vodoravnom polo¸aju. No, nije mogao zaustaviti brzo spuštanje. Čak i s punom snagom na preostala tri motora, nije bilo šanse da teško opterećeni zrakoplov zadr¸i visinu. On i Gold mogli su samo nemoćno sjediti dok su se polako spuštali prema tlu kroz doline okru¸ene vrhovima Stjenjaka u Coloradu visokim četrnaest tisuća stopa.
Uskoro su mogli vidjeti drveće koje je izvirivalo iz snijegom prekrivenih planina. Na 11.500 stopa vrhovi planina bili su iznad njihovih krila. Gold uključi svjetla za slijetanje i zagleda se kroz vjetrobran, tra¸eći ravnu površinu. Hoffman i Burns sjedili su ukočeno, napeto iščekujući neminovni udar.
Igla visinomjera spustila se ispod oznake od deset tisuća stopa. Deset tisuća stopa bilo je čudo što su se spustili tako nisko čudo što se kameni zid nije iznenada pojavio pred njima i zapriječio im se na putanji. Tada, gotovo ravno ispred njih, drveće se razmakne i svjetla otkriju ravno polje prekriveno snijegom.
Livada vikne Gold. Prelijepa, veličanstvena planinska livada na pet stupnjeva s desne strane.
Vidim je, potvrdi Vvlander. On malo podesi smjer kretanja Stratocruisera uz pomoć poklopaca motora i ručica za gas.
Nije bilo vremena za formalnost provjere liste instrumenata. Morao je to biti pristup učiniiliumri, školsko slijetanje s podignutim stajnim trapom. More drveća nestalo je ispod nosa pilotske kabine, i Gold isključi motore i električne sklopove dok je Vvlander spuštao Stratocruiser na jedva deset stopa od tla. Tri preostala motora zamru i velika tamna sjena ispod njih brzo se podigne i dočeka trup zrakoplova.
Udarac je bio mnogo manje brutalan no što je itko od njih i mogao očekivati. Trbuh zrakoplova poljubio je snijeg i odskočio jednom, dvaput, da bi se smirio poput divovske skije.
Vvlander nije znao koliko je dugo trajalo nekontrolirano dizanje. Kratke sekunde prolazile su poput minuta.
Napokon, zrakoplov se nespretno zaustavi i zavlada duboka tišina, samrtna i zlokobna. Burns je reagirao prvi.
Bo¸e... Uspjeli smo promrmlja on kroz drhtave usne.
Gold, pepeljaste boje lica, zagleda se u vjetrobran. Njegove oči vidjele su samo bjelinu. Neprozirni pokrivač snijega prekrio je staklo. On se polako okrene prema Vvlanderu i otvori usta da nešto ka¸e, ali ne izusti niti riječ. Glas mu zamre u grlu.
Sna¸ne vibracije iznenada protresu Stratocruiser, uslijedi oštar zvuk lomljave i škripa metala koji se savija. Bjelina s druge strane stakla rastopi se u gusti zid crne tame, a nakon toga uslijedi potpuno ništa.
U svojem mornaričkom sto¸eru u VVashingtonu, admiral Bass odsutno je proučavao kartu koja je pokazivala planiranu rutu leta Vixen 03. Sve se vidjelo u njegovim umornim očima, duboko urezanim borama na blijedim, upalim obrazima i umorno pogrbljenim ramenima. U posljednja četiri mjeseca Bass je znatno ostario. Telefon na stolu zazvoni i on podigne slušalicu.
Admirale Bass?, začuje se poznati glas.
Da, gosp. predsjedniče.
Tajnik Wilson rekao mi je da ¸elite opozvati potragu za Vixen 03.
Točno, reče Bass tiho.
Ne vidim smisla u produ¸avanju agonije. Mornarički brodovi, zrakoplovi za potragu Vojnog zrakoplovstva i kopnene postrojbe Vojske pročešljali su svaki pedalj zemlje i mora na pedeset milja s obje strane zacrtane rute leta Vixen 03.
Što vi mislite?
Pretpostavljam da ostatci zrakoplova le¸e na dnu Pacifičkog oceana, odgovori Bass.
Smatrate da je preletio Zapadnu obalu?
Da.
Nadajmo se da ste u pravu, admirale. Bog nam pomogao ako se srušio na zemlju.
Da jest, već bismo to saznali, reče Bass.
Da, predsjednik je oklijevao. Pretpostavljam da bi.
Još jedna stanka.
Zatvorite dosje Vixen 03. Zakopajte ga, i to duboko.
Pobrinut ću se za to, gosp. predsjedniče.
Bass spusti slušalicu i potone u svoj stolac pora¸eni čovjek na zalasku duge i inače uspješne mornaričke karijere.
On se opet zagleda u kartu. Gdje?, reče on sebi na glas.
Gdje si? Kamo si, do vraga, otišao?
Odgovor nikada nije dobio. Nije bilo nikakvog traga od zlosretnog Stratocruisera. Činilo se da su bojnik Vvlander i njegova posada odletjeli u ništa.
Poglavlje I
Colorado, rujan 1988.
Dirk Pitt se razbudi, duboko i zadovoljno zijevne i ogleda se oko sebe. Kad je došao u planinsku kućicu bio je mrak, a vatra u velikom kaminu niti uz pomoć svjetla iz smrdljivih kerozinskih svjetiljaka nije najbolje osvjetljavala unutrašnjost drvenjare.
Njegov vid izoštri se na starom satu Seth Thomas koji je visio na jednom zidu. Prošle noći postavio ga je tamo i navio činilo mu se da to treba učiniti. Zatim se zagledao u veliku glavu losa prekrivenu paučinom, koja ga je promatrala prašinavim, staklastim očima. Malo iza losa nalazio se prozor koji je nudio spektakularan pogled s kamenitog planinskog lanca Sawatch, duboko u Stjenjaku Colorada.
Dok su se gubili i posljednji ostatci sna, Pitt se suočio s prvom odlukom za taj dan treba li dopustiti očima da u¸ivaju u veličanstvenom krajoliku, ili ih odmarati na glatkom tijelu zastupnice Kongresa iz Colorada Loren Smith, koja je sjedila gola na tepihu usredotočena na vje¸bu joge. Pitt se odluči za zastupnicu.
Sjedila je prekri¸enih nogu, u polo¸aju lotosa, nagnula se unatrag i oslonila laktove i glavu na tepih. Otkriveno gnijezdo između njezinih bedara i mali bre¸uljci na njezinim grudima potukli su kamenite vrhove Sawatcha, odluči Pitt.
Kako zoveš ovu nedamsku pozu?, upita on.
Riba, odgovori ona, ne pokrećući se.
Slu¸i oblikovanju prsa.
Govoreći kao muškarac, reče Pitt glumeći nadmenost.
Ne sviđaju mi se sise tvrde poput kamena.
Više bi volio da su opuštene i vrećaste?
Njezine ljubičaste oči skrenu prema njemu.
Pa... ne baš. Ali mo¸da malo silikona ovdje i malo ondje...
Tb je problem s muškim umom, odbrusi ona, sjedajući i zabacujući svoju dugu, crvenu kosu. Mislite kako bi sve ¸ene trebale imati mliječne ¸lijezde veličine balona, poput onih neukusnih matica na duplericama šovinističkih magazina.
Naša ¸elja će dovesti do toga.
Ona ga prijekorno pogleda. Šteta. Morat ćeš se snaći s mojim grudima 34 B. One su sve što imam.
On obgrli njezin torzo čeličnom rukom, i napola je povuče na krevet. Kolosalne ili sitne, on se sagne i lagano poljubi obje bradavice, niti jedna ¸ena neće optu¸iti Dirka Pitta za diskriminaciju.
Ona izvije leda i ugrize ga za uho. Četiri cijela dana smo zajedno i sami. Nema telefona, nema sastanaka odbora, nema koktel zabava, nema pomoćnika koji bi mi smetali. Gotovo je predobro da bi bilo istinito. Ona zavuče ruku pod pokrivač i pomiluje njegov trbuh. A što misliš o malo sporta prije doručka?
A, čarobna riječ.
Ona mu se lukavo nasmiješi. Sport ili doručak?
Ono što si prije spomenula, tvoj joga polo¸aj.
Pitt iskoči iz kreveta, a Loren padne na svoju lijepo oblikovanu stra¸njicu. Gdje je najbli¸e jezero?
Jezero?
Da. Pitt se nasmije na njezin zbunjeni izraz lica. Gdje ima jezera, ima i ribe. Ne mo¸emo se cijeli dan izle¸avati u krevetu kada sočna planinska pastrva čeka bez daha da zagrize udicu.
Ona zabaci glavu i upitno ga pogleda. Bio je visok iznad šest stopa i tri pedlja, a njegovo sna¸no tijelo bilo je osunčano, osim bijele trake oko kukova. Njegova gusta, crna kosa uokvirivala je lice koje
kao da je uvijek imalo sumoran izraz, ali je moglo proizvesti osmijeh čija je toplina mogla zagrijati prostoriju punu ljudi. Sada se nije smiješio, ali Loren je poznavala Pitta dovoljno dobro da mo¸e pročitati veselje u borama oko njegovih nevjerojatno zelenih očiju.
Ti, veliki, umišljeni klipane, odbrusi ona. Zadirkuješ me.
Ona skoči s poda, zabije glavu u njegov trbuh i odgurne ga na krevet. Nije se niti za sekundu zavarala da posjeduje nadljudsku snagu. Da se Pitt nije opustio i prihvatio njezin skok, odbila bi se od njega poput odbojkaške lopte.
Prije no što je mogao odglumiti protest, Loren ga je zajahala preko prsa, a njezine ruke pritisnule su njegova ramena. On se napne, obgrli je rukama i stisne njezinu mekanu stra¸njicu. Ona osjeti kako njegov ud raste pod njom, i učini joj se da njegova toplina zrači kroz njezinu ko¸u.
Pecanje, reče ona promuklim glasom.
Jedini štap kojim se znaš koristiti nema udicu.
Doručkovali su u podne. Pitt se istuširao, odjenuo i vratio u kuhinju. Loren se nagnula nad sudoperom, sna¸no stru¸ući pocrnjelu tavicu. Nosila je samo pregaču i ništa drugo. Stajao je na ulazu, polako zakopčavajući svoju košulju, i gledajući kako njezine male grudi poskakuju.
Pitam se što bi tvoji glasači rekli da te sada mogu vidjeti, reče on.
Zajebi moje glasače, reče ona, smijući se vragoljasto.
Moj privatni ¸ivot nije njihova briga.
Zajebi moje glasače, ponovi Pitt ozbiljno, praveći se da zapisuje bilješke. Još jedan detalj u skandaloznom ¸ivotu male Loren Smith, zastupnice u Kongresu sedme regije Colorada.
Nisi smiješan. Ona se okrene i zaprijeti mu tavom.
U sedmoj regiji nema političkih igara, a ja sam posljednja na Capitol Hillu koju se mo¸e optu¸iti za mito.
Ah... ali tvoji seksualni ekscesi. Pomisli samo kakav bi novinarski skandal mediji načinili od toga. Čak bih te mogao sam razotkriti i napisati uspješnicu.
Sve dok moji ljubavnici nisu na mojem platnom popisu, i dok ih ne dr¸im na trošak Kongresa, nitko mi ne mo¸e ništa.
A što je sa mnom?
Ti si platio svoju polovicu namirnica, sjećaš se?
Ona osuši tavu i polo¸i je na ormar.
Kako mogu izgraditi biznis od uzdr¸avanja, reče Pitt tu¸no, kada imam tako škrtu ljubavnicu?
Ona ga zagrli oko vrata i poljubi ga u bradu. Sljedeći put kada pokupiš po¸udnu djevojku na koktel zabavi u VVashingtonu, predla¸em ti da se raspitaš o njezinom financijskom stanju.
Blagi Bo¸e, prisjeti se ona, ta u¸asna zabava koju je priredio tajnik za zaštitu okoliša. Mrzila je društvenu scenu glavnoga grada. Ako nije imala neku obvezu povezanu s interesima Colorada ili nekom od njezinih obveza u odborima, obično je nakon posla išla kući svojoj mački imenom Ichabod i gledala neki film na televiziji.
Lorenine oči magnetski su bile privučene prema njemu. On je stajao na travnjaku, na treperavoj svjetlosti baklja. Otvoreno ga je promatrala dok je vodila razgovor s još jednim kongresnikom Nezavisne stranke, Mortonom Shavrom iz Floride. Osjetila je čudno ubrzavanje bila. To joj se rijetko događalo, i pitala se zašto joj se događa sada. Nije bio zgodan, ne na način Paula Newmana, ali imao je neku mu¸evnu, ozbiljnu auru koja joj se sviđala. Bio je visok, a voljela je visoke muškarce. Bio je sam, nije razgovarao ni s kim, i promatrao je ljude oko sebe pogledom koji je izra¸avao iskreni interes, a ne dosadu i distancu. Kad je postao svjestan da ga Loren promatra, jednostavno joj je uzvratio pogled s iskrenim, otvorenim izrazom lica.
Tko je onaj tip tamo u sjeni?, upita ona Mortona Shawa.
Shaw se okrene i pogleda u smjeru koji je Loren naznačila pokretom glave. Njegove oči trepnu kad je prepoznao čovjeka, i on se nasmije. Dvije godine u VVashingtonu i još ne znaš tko je to?
Da znam, ne bih pitala, reče ona jednostavno.
Zove se Pitt, Dirk Pitt. Direktor je specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje. Znate on je momak koji je vodio operaciju vađenja Titanica.
Osjećala se glupo što nije povezala stvari. Njegova slika i priča o uspješnom vađenju slavnog broda tjednima su bili naslovna vijest medija. Dakle, to je bio čovjek koji je učinio nemoguće. Ona se ispriča i kroz gomilu ljudi probije do Pitta.
Gosp. Pitt, reče ona. To je sve što je uspjela reći. U tom trenutku povjetarac je izazvao treperenje plamenova i svjetlost padne na Pittove oči iz drugog kuta. Loren u ¸eludcu osjeti groznicu koju je osjetila samo jednom, kad je bila jako mlada i zaljubila se u profesionalnog skijaša. Bila je zahvalna što je slaba svjetlost prikrila rumenilo koje joj je sigurno obojilo obraze.
Gosp. Pitt, reče ona opet. Činilo se da ne mo¸e izreći prave riječi. On se zagleda u nju u iščekivanju. Predstavi se, budalo, vikala je na sebe u mislima. Umjesto toga, ona izlane Sada kad ste izvadili Titanic, što planirate kao svoj sljedeći projekt?
To je prilično teško reći, reče on toplo se smiješeći.
No, moj sljedeći projekt radit ću iz velikog osobnog zadovoljstva u¸ivat ću u njemu.
A to je?
Zavodenje kongresnice Loren Smith.
Njezine oči se rašire. Šalite se?
Nikad ne shvaćam olako seks s prelijepom političarkom.
Slatki ste. Je li vas oporbena stranka nagovorila na ovo?
Pitt ne odgovori. Uhvati je za ruku i povede kroz kuću, pretrpanu washingtonskom elitom, i otprati je van, do svojeg automobila. Slijedila ga je bez protesta, više iz znati¸elje nego iz poslušnosti.
Dok je pokrenuo automobil kroz ulicu koja je prolazila između redova drveća, ona napokon upita Kamo me vodite?
Korakprvi, on se nasmije privlačnim osmijehom, pronaći ćemo intimni mali kafić gdje se mo¸emo opustiti i razmijeniti naše najdublje ¸elje.
A korak drugi?, upita ona tihim glasom.
Povest ću vas na brzinsku vo¸nju trkaćim čamcem preko zaljeva Chesapeake.
Ne ovu djevojku.
Imam jednu teoriju, nastavi Pitt.
Avantura i uzbuđenje uvijek pretvore zanosnu kongresnicu u divlju, nezasitnu zvijer.
Poslije, dok je toplina jutarnjeg sunca dodirivala čamac, Loren bi bila posljednja osoba na svijetu koja bi se protivila Pittovoj teoriji zavođenja. Ona zadovoljno primijeti kako njegova ramena na sebi imaju tragove njezinih zuba i noktiju kao dokaz toga.
Loren popusti stisak i gurne Pitta prema ulaznim vratima kućice. Toliko o zabavi i igrama. Imam brdo pisama koje moram riješiti prije no što se sutra zaputimo u Denver u kupovinu. Zašto ne odeš pješačiti u prirodu ili nešto slično na nekoliko sati. Ja ču nam kasnije pripremiti obilnu večeru i provest čemo još jednu perverznu večer grleći se pokraj vatre.
Mislim da sam ja već pervertiran, reče on prote¸ući se.
Osim toga, pješačenja u prirodi definitivno nisu moj stil.
Onda pođi na pecanje.
On je pogleda.
Nisi mi rekla kamo.
Četvrt milje preko brda iza kućice. Jezero Table. Tata je tamo na veliko lovio pastrve.
Hvala ti, on je ozbiljno pogleda.
Krenut ću sa zakašnjenjem.
Gadno.
Nisam ponio nikakvu ribičku opremu. Je li tvoj tata ostavio nešto?
Ispod kućice, u gara¸i. Sav svoj pribor dr¸ao je tamo. Ključevi od vrata su na mantilu.
Lokot je bio zahrdao od nekorištenja. Pitt pljune na njega i okrene ključ najjače što je mogao a da ga ne slomi. Napokon je uspio, i stara dvostruka vrata otvore se uz škripu. Nakon što je pričekao minutu da bi mu se oči priviknute na tamnu prostoriju, on ude unutra i ogleda se oko sebe. Bio je tamo prašnjavi ormar s alatom koji je uredno stajao na svojem mjestu. Limenke raznih veličina bile su poredane na nekoliko polica. Neke su sadr¸avale boju, neke čavle i drugi materijal. Pitt ubrzo pronađe kutiju s ribičkim priborom ispod ormara.
Štap je tra¸io malo du¸e. Jedva je ugledao jedan u tamnom kutu gara¸e. Na putu mu se našlo nešto što je izgledalo kao krupni komad opreme prekriven platnom. Nije mogao dohvatiti štap za pecanje, pa se pokušao popeti preko te prepreke. Ona se pomakne pod njegovom te¸inom i on padne unatrag, hvatajući platno u uzaludnom pokušaju da vrati ravnote¸u prije no što je završio na zemljanom podu gara¸e.
Pitt opsuje, obriše prašinu sa sebe i pogleda ono što ga se ispriječilo između njega i poslijepodneva provedenog u pecanju. Na licu mu se pojavi zbunjeni izraz. On klekne i prijeđe rukom preko dva velika predmeta koja je slučajno otkrio. Zatim ustane, iziđe van i pozove Loren.
Ona se pojavi na balkonu. U čemu je problem?
Dodi malo ovamo.
Gunđajući, ona odjene mekani kaput i spusti se niz stube. Pitt je povede u gara¸u i poka¸e joj. Gdje je tvoj otac pronašao ovo?
Ona se nagne naprijed i ¸mirne. Što je to?
Ovo ¸uto okruglo je spremnik za kisik iz zrakoplova. Ovo drugo je prednji stajni trap, s gumom i kotačem. Vraški su stari, sudeći po stupnju korozije.
To još nisam vidjela.
Sigurno si ih primijetila prije. Zar nikad ne koristiš gara¸u?
Ona odmahne glavom.
Ne otkad sam se kandidirala. Ovo je prvi put da sam došla u tatinu kućicu otkad je umro u nesreći prije tri godine.
Jesi li ikada čula daje ovdje u blizini pao neki zrakoplov?, upita Pitt.
Ne, ali to ne znači da se to nije dogodilo. Rijetko viđam susjede, pa nemam mnogo prilike čuti lokalne priče.
Kojim putem?
Ha?
Tvoji najbli¸i susjedi. Gdje ¸ive?
Niz cestu, dolje prema gradiću. Prvo skretanje lijevo.
Kako se zovu?
Raferty. Lee i Maxine Rafertv. On je umirovljeni pripadnik Mornarice. Loren uhvati Pittovu ruku i čvrsto je stisne.
Čemu sva ta pitanja?
Znati¸elja, ništa više. On podigne njezinu ruku i poljubi je. Doći ću na tu obilnu večeru. Zatim se okrene i potrči niz cestu.
Pa, zar ne ideš pecati?, vikne ona za njim.
Uvijek sam mrzio taj sport.
Zašto ne uzmeš Jeep?
Pješačenje u prirodi bila je tvoja ideja, sjećaš se?, vikne on preko ramena.
Loren je gledala za Pittom dok nije nestao u borovom šumarku. Zatim odmahne glavom na neshvatljive hirove muškaraca i utrči u kućicu kako bi se sklonila s ranojesenske hladnoće.
Poglavlje II
Maxine Rafertv odisala je Zapadom. Bila je teške grade i nosila široku haljinu, naočale bez okvira, i mre¸u preko plavkastosrebrene kose. Sjedila je zamotana na prednjem trijemu kućice od cedra i čitala knjigu. Lee Rafertv, visok, mršav čovjek, klečao je i premazivao uljem nosače prednje osovine starog kamioneta International, kada je Pitt dotrčao uz put i pozdravio ih.
Dobar dan.
Lee Rafertv izvadi nezapaljenu, pro¸vakanu cigaru iz usta i kimne. Bok.
Lijep dan za vje¸banje, reče Maxine, promatrajući Pitta preko vrha knjige.
Hladni povjetarac poma¸e, reče Pitt.
Na licima im se vidjelo prijateljstvo, ali i oprez koji su stanovnici zabačenih krajeva imali prema strancima na svojem posjedu, naročito strancima koji su izgledali kao gradski tipovi.
Lee obriše ruke u masnu krpu i pribli¸i se Pittu.
Mogu li vam pomoći?
Mo¸ete, ako ste vi Lee i Maxine Raferty.
Maxine se digne sa stolca. Mi smo Rafertyji.
Moje ime je Dirk Pitt. Ja sam gost Loren Smith, koja ¸ivi lje niz cestu.
Široki osmjesi zamijene izraze nelagode. Mala Loren Smith. Naravno, reče Maxine vedro. Svi mi iz ovih krajeva prilično smo ponosni na nju, s time što nas zastupa u VVashingtonu i to.
Mislio sam da biste mi mo¸da mogli dati neke informacije vezane uz ovo područje.
Rado, odgovori Lee.
Nemoj stajati tu kao drvo, reče Maxine svojem suprugu.
Donesi čovjeku nešto za piće. Izgleda ¸edno.
Naravno, što ka¸ete na pivo?
Zvuči dobro, reče Pitt smiješeći se.
Maxine otvori ulazna vrata i ugura Pitta unutra.
Ostat ćete na ručku. Bila je to više zapovijed nego zahtjev, i Pitt nije imao izlaza osim da slegne ramenima i slo¸i se.
Dnevna soba kuće imala je visoki strop i odvojeni prostor za spavanje. Dekor je bio skupa kombinacija art deco namještaja. Pitt je osjećao kao da je stupio u 30. godine XX. stoljeća. Lee po¸uri u kuhinju i brzo se vrati s dva otvorena piva. Pitt je primijetio kako na bocama nema etiketa.
Nadam se da vam se sviđa domaće piće, reče Lee.
Trebale su mi četiri godine da uhvatim pravi omjer gorčine i slatkoće. Ima oko osam posto alkohola.
Pitt je u¸ivao u okusu. Bio je drukčiji od onoga što je očekivao. Da nije osjetio lagani tračak kvasca, rekao bi da je pivo zrelo za široku prodaju.
Maxine postavi stol i pozove ih. Izvadila je veliku zdjelu salate od krumpira, lonac kuhanog graha, i tanjur s tanko narezanim komadima mesa. Lee zamijeni brzo ispra¸njene boce piva i počne dodavati tanjure.
Salata od krumpira bila je sna¸na, s pravom dozom kiselosti. Kuhani grah bio je preliven medom. Pitt nije prepoznao meso niti njegov okus, ali bilo mu je izvrsno. Usprkos činjenice da je jeo s Loren prije samo sat vremena, miris domaćeg jela natjerao ga je da prione hrani poput fizičkog radnika.
Vi dugo ¸ivite ovdje?, upita Pitt između dva zalogaja.
Odlazili smo na odmor u Sawatch još tamo krajem 50ih, reče Lee.
Preselili smo ovamo nakon što sam otišao u mirovinu iz Mornarice. Bio sam ronioc. Razbolio sam se i dobio prijevremeni otpust. Da vidim, to je bilo negdje u ljeto 71.
70 ispravi ga Maxine.
Lee Rafertv namigne Pittu. Max nikada ništa ne zaboravlja.
Znate li mo¸da za neku olupinu zrakoplova, recimo u krugu od deset milja?
Ne sjećam se. Lee pogleda svoju suprugu. A ti, Max?
Pa, dobro, Lee, gdje ti je mozak? Ne sjećaš li se onog jadnog liječnika i njegove obitelji koji su poginuli kad im se zrakoplov srušio iza Diamonda?... Kakav je grah, gosp. Pitte?
Odličan, reče Pitt. Je li Diamond grad?
Nekad je bio. Sada je samo kri¸anje puteva i jedan mali ranč.
Sjećam se sada, reče Lee, pose¸ući za mesom. To je bio jedan od onih malih jednomotoraca. Izgorio je do temelja. Ništa nije ostalo. Šerifov odjel je tjedan dana identificirao ostatke.
To se dogodilo u travnju 74, reče Maxine.
Mene zanima mnogo veći zrakoplov, objasni Pitt strpljivo.
Vjerojatno se srušio prije 30 ili 40 godina.
Maxine okrene svoje okruglo lice i zagleda se u strop. Napokon odmahne glavom. Ne, ne mogu reći da sam ikada čula za takvu nesreću. Barem ne ovdje.
Zašto vas to zanima, gosp. Pitt?, upita Lee.
Našao sam dijelove nekog starog zrakoplova u gara¸i gđice Smith. Vjerojatno ih je njezin otac stavio tamo. Mislio sam da ih je mo¸da pronašao negdje u planini.
Charlie Smith, reče Maxine zamišljeno.
Neka mu Bog prosti dušu. Razmišljao je o tome kako da se obogati i više od nezaposlenog radnika na burzi.
Vjerojatno je kupio dijelove u nekoj trgovini u Denvef u kako 01 mogao izgraditi još jedan od svojih izuma koji ne funkcioniraju.
Imam utisak da je Lorenin otac bio frustrirani izumitelj.
Jadni Charlie je bio upravo to. Lee se nasmije. Sjećam se Kad je pokušao izgraditi automatski zabacivač štapova za ribolov. rokleta stvar bacala je mamac na sve strane, samo ne u vodu.
Zašto ka¸ete jadni stari Charlie?
Na licu Maxine pojavi se ¸alostan izraz. Pa valjda zbog u¸asnog načina na koji je poginuo. Nije li vam Loren pričala o tome?
Rekla je samo da je to bilo prije tri godine.
Lee poka¸e prema Pittovoj gotovo praznoj čaši.
Hoćete li još jedno pivo?
Ne, hvala, dovoljno je.
Istina je, reče Lee, da je Charlie eksplodirao.
Eksplodirao?
Pretpostavljam, dinamit. Nitko nije bio siguran. Sve što su mogli prepoznati bila je jedna čizma i palac.
Izvještaj šerifa bio je da se radilo o još jednom Charlievom izumu koji nije proradio, reče Maxine.
Ja još uvijek ka¸em da je to sranje progunda Lee.
Srami se.
Maxine pogleda supruga puritanskim pogledom.
To ja mislim. Charlie je znao više o eksplozivu od bilo kojeg čovjeka. Bio je vojni miner. Dovraga, pa on je razmontirao bombe i granate po cijeloj Europi u Drugom svjetskom ratu.
Ne obraćajte pa¸nju na njega, reče Maxine oholo.
Lee si je utuvio u glavu da je Charles ubijen. Smiješno. Charlie Smith nije na svijetu imao neprijatelja. Njegova smrt bila je obična nesreća.
Svi imaju pravo na svoje mišljenje, reče Lee.
Jeste li za desert, gosp. Pitt?, upita Maxine.
Napravila sam pitu od jabuka.
Ne mogu više pojesti ni zalogaja, hvala.
A ti, Lee?
Ni ja više nisam gladan, progunda Rafertv.
Nemojte se ljutiti, gosp. Rafertv, reče Pitt tješeći ga.
Čini mi se da je i mene nadvladala mašta. Pronala¸enje dijelova zrakoplova usred planina... Pomislio sam da su pronađeni na mjestu nesreće.
Muškarci su ponekad takva djeca.
Max pogleda Pitta uz osmijeh djevojčice.
Nadam se da ste u¸ivali u ručku.
Bio je pravi gurmanski ručak, reče Pitt.
Trebala sam malo du¸e kuhati školjke Stjenjaka. Bile su malo nresirove. Što misliš, Lee?
Meni su bile dobre.
Školjke Stjenjaka?, upita Pitt.
Da, znate, reče Maxine. Pečeni testisi bika.
Rekli ste testisi.
Lee inzistira da ih pripremam barem dva puta tjedno.
Uvijek potuče mesnu pitu, reče Lee i iznenada prasne u smijeh.
To nije sve što potuče, promrmlja Pitt gledajući svoj ¸eludac, pitajući se imaju li Rafertvji AlkaSeltzer.
Sada je po¸alio što nije otišao pecati.
Poglavlje III
U tri sata ujutro Pitt je bio potpuno budan. Dok je le¸ao u krevetu s Loren sklupčanom pokraj sebe i promatrao obrise planina kroz prozorčiće, njegov je um nabacivao slike u njegovoj glavi poput kaleidoskopa. Posljednji djelić onoga što se pokazalo savršeno vjerodostojnom slagalicom nikako se nije uklapao. Nebo se počelo osvjetljavati na istoku kad je Pitt izišao iz kreveta, navukao hlače i tiho izišao iz kućice.
Lorenin stari Jeep stajao je na prilazu. On pru¸i ruku, dohvati svjetiljku iz odjeljka za rukavice i ude u gara¸u. Povuče prekrivač i pogleda spremnik s kisikom. Oblik mu je bio cilindričan, po Pittovoj procjeni malo du¸i od jednog jarda, i osamnaest pedalja u promjeru. Površina mu je bila izgrebana i udubljena, ali najviše mu je privuklo pa¸nju stanje priključaka. Nakon nekoliko minuta on pogleda stajni trap. Dvostruki kotači bili su spojeni istom osovinom koja je bila pričvršćena za njihova središta spojem u obliku slova T. Gume su bile oblikovane poput uštipaka, i relativno neistrošene. Bile su visoke otprilike tri stope, i začudo, još uvijek ispunjene zrakom.
Gara¸na vrata zaškripe. Pitt se okrene i ugleda Loren kako viri u tamnu prostoriju. On je osvijetli. Nosila je samo plavu najlonsku spavaćicu. Kosa joj je bila razbarušena, a lice odra¸avalo mješavinu straha i nesigurnosti.
Jesi li to ti, Dirk?
Ne, reče on smiješeći se u tami.
To je tvoj prijatelj, planinski mljekar.
Ona odahne, priđe mu i uhvati ga za ruku radi osjećaja sigurnosti. Komičar sigurno nisi. No, što radiš ovdje?
Nešto me kopka u vezi s ovim stvarima. On usmjeri zraku svjetlosti prema dijelovima zrakoplova. Sada znam što je to bilo.
Loren ustane i zadrhti u toj prljavoj, prašnoj gara¸i ispod tihe kućice. Praviš od buhe slona, promrmlja ona. Sam si rekao Rafertvji imaju logično objašnjenje o tome kako je taj beskorisni otpad došao ovamo. Tata je vjerojatno pokupio nešto na odlagalištu.
Nisam baš siguran, reče Pitt.
Uvijek je kupovao stare otpatke, ustvrdi ona. Pogledaj oko sebe mjesto je puno čudnih, napola dovršenih izuma.
Napola dovršenih, da. Ali od ostalog otpada napravio je barem nešto. Spremnik za kisik i stajni trap nije niti taknuo. Zašto?
Nema ničeg tajanstvenog u vezi s tim. Vjerojatno je poginuo prije no što je stigao do njih.
Moguće.
Onda je to riješeno, reče ona čvrsto.
Vratimo se u krevet prije no što promrznem nasmrt.
´ao mi je, još nisam gotov.
Što još imaš za vidjeti?
Nazovi to kamenčićem u cipeli logike, reče on.
Pogledaj ovdje, ove priključke na spremniku.
Ona se nagne preko njegovog ramena.
Slomljeni su. Što si očekivao?
Da je to izvađeno iz starog zrakoplova na odlagalištu otpada, Priključci bi bili odvrnuti ključevima ili prerezani plamenikom ili sna¸nim kliještima. Ovi su savijeni i istrgnuti velikom snagom. Isto Vrijedi i za stajni trap. Spoj je savijen i otkinut ispod hidrauličnog arnortizera. Čudno lom se nije dogodio odjednom. Mo¸eš vidjeti Kako je najveći dio ruba zahrđao, dok mali dio na vrhu još uvijek lz8leda kao nov. Izgleda kao da su se glavno oštećenje i posljednji dogodili u razmaku od više godina.
Pa što sve to znači?
Ništa veliko. Ali dokazuje da ovi dijelovi ne potiču s odlagališta zrakoplovnog otpada ili iz prodavaonice viškova.
Jesi li sada zadovoljan?
Ne u cijelosti. On s lakoćom podigne spremnik za kisik, iznese ga van i odlo¸i u Jeep.
Ne mogu sam prenijeti stajni trap. Morat ćeš mi pomoći.
to smjeraš?
Rekla si da ćemo se spustiti u Denver u kupovinu.
Pa?
Dok ti kupuješ cijeli grad, ja ću odvući ove stvari u zračnu luku Stapleton i pronaći nekoga tko bi mogao identificirati zrakoplov s kojeg je ovo došlo.
Pitt, reče ona, ti nisi Sherlock Holmes. Čemu sav taj trud?
To mi je razbibriga. Dosadno mi je. Ti se cijeli dan baviš svojom kongresnom poštom. Meni je dosadilo razgovarati s drvećem.
Noću imaš moju nepodijeljenu pa¸nju.
Čovjek ne mo¸e ¸ivjeti samo od seksa.
Ona je promatrala s tihom fascinacijom kako on vadi dvije duge drvene daske i postavlja ih na stra¸nji dio Jeepa.
Spremna?, upita on.
Nisam baš odjevena za tu priliku, reče ona, a u glasu joj se osjećala hladnoća, dok joj je ko¸a bila naje¸ena.
Onda skini to da se ne uprljaš.
Kao u snu, ona objesi svoju spavaćicu na klin, pitajući se zašto ¸ene instinktivno prate muškarce u njihovim adolescentnim mušicama. Zatim njih dvoje Pitt u kratkim hlačama, kongresnica Loren Smith potpuno gola podignu i prenesu prašnjavi stajni trap na improviziranu rampu na stra¸njem dijelu Jeepa.
Dok je Pitt pričvršćivao teret, Loren je stajala na ranojutarnjem svjetlu i promatrala prašinu i mast kojima su joj bili premazana bedra i trbuh, i pitala se što li joj je bilo da pronađe ludog ljubavnika.
Poglavlje IV
Harvev Dolan, glavni inspektor za tehničko odr¸avanje Ureda zračnog prijevoza SUZa podigne svoje naočale na svjetlu i, ne primijetivši nikakve mrlje na staklu, vrati ih na nos u obliku piramide.
Pronašli ste ih u planini, ka¸ete?
Oko trideset milja sjeverozapadno od Leadvillea, u lancu Sawatch, odgovori Pitt. Morao je govoriti glasno kako bi ga čovjek mogao čuti u buci viličara koji je nosio stajni trap i spremnik s kisikom iz Jeepa kroz velika, razjapljena vrata inspekcijskog hangara FAA.
Nije mnogo za početak, reče Dolan.
Ali. mo¸da mo¸ete nagađati.
Dolan nehajno slegne ramenima. To mo¸ete usporediti s policajcem koji pronađe malo dijete kako luta ulicama. Policajac vidi da je to dijete s dvije ruke i dvije noge, staro otprilike dvije godine. Djetetova odjeća kupljena je u jednoj robnoj kući, a cipele u drugoj. Ka¸e da mu je ime Joey, ali ne zna svoje prezime, adresu niti telefonski broj. Mi smo u istom polo¸aju kao i taj policajac, gosp. Pitte.
Mo¸ete li prevesti svoju analogiju u činjenice?, reče Pitt smiješeći se.
Molim vas, gledajte, reče Dolan s profesionalnim zadovoljstvom. Iz d¸epa na grudima izvadi penkalu i počne njome pokazivati.
Pred nama se nalazi prednji stajni trap zrakoplova, koji je te¸io negdje oko sedamdeset ili osamdeset tisuća funta. Taj je zrakoplov imao propelerski pogon, jer gume nisu konstruirane za udarce prilikom slijetanja mlaznih zrakoplova. Također, njihov dizajn pripada tipu koji nije proizveden nakon 1950ih. Dakle, starost je negdje između 30 i 45 godina. Gume je proizveo Goodvear, a kotače Rantoul Engineering u Chicagu. A što se tiče tipa zrakoplova i njegovog vlasnika, bojim se da nemamo dovoljno podataka.
Dakle, sve završava ovdje, reče Pitt.
Prerano ste bacili ručnik, reče Dolan. Na trapu se nalazi savršeno čitak serijski broj. Ako mo¸emo odrediti tip zrakoplova za koji je dizajniran ovakav prednji stajni trap, tada postaje jednostavno pronaći broj kod proizvođača i utvrditi o kojem je zrakoplovu riječ.
Kada to tako ka¸ete, zvuči jednostavno.
Ima li još dijelova?
Samo to što vidite.
Kako ste odlučili donijeti ih ovamo?
Pretpostavio sam da, ako ih itko mo¸e identificirati, onda je to Savezni ured za zrakoplovstvo.
Uvalili ste nas, ha?, reče Dolan cereći se.
Nisam mislio ništa loše, odgovori Pitt, također s cerekom.
Nemamo mnogo za početak, reče Dolan, ali nikad se ne zna mo¸da nam se posreći.
Poka¸e palcem prema mjestu na betonskom podu označenom crvenom točkom. Vozač viličara kimne i spusti paletu s dijelovima. Zatim pokrene viličar unatrag, skrene udesno za devedeset stupnjeva i odbruji prema drugom kutu hangara.
Dolan podigne spremnik s kisikom, preokrene ga u ruci poput stručnjaka koji proučava grčku vazu, pa ga spusti. Nema šanse da otkrijemo odakle je ovo došlo, reče on jednoličnim tonom.
Standardizirane spremnike poput ovoga još uvijek proizvodi nekoliko proizvođača za dvadesetak modela zrakoplova.
Dolan se počeo zagrijavati za svoj zadatak. Kleknuo je i proučio svaki pedalj stajnog trapa. U jednom trenutku Pitt mu je pomogao da se premjesti u novi polo¸aj. Prošlo je pet minuta a da nije izgovorio niti riječ.
Pitt napokon prekine tišinu.
Jeste li što otkrili?
Mnogo. Dolan se uspravi.
Ali, na¸alost, ne i odgovor za milijun dolara.
Šanse ukazuju na poslovični Sizifov posao, reče Pitt.
Ne osjećam se dobro što sam vam zadao toliki posao.
Glupost, uvjeravao gaje Dolan.
Zato me plaćaju. SUZ u svojim dosjeima ima desetke nestalih zrakoplova čije sudbine nikada nisu otkrivene. Kad god dobijemo priliku za zatvaranje nekog slučaja, skačemo na nju.
Kako stojimo s otkrivanjem tipa zrakoplova?
Inače bih pozvao istra¸ivačke tehničare iz naših in¸enjerskih odjela. No, mislim da ću pokušati pronaći prečicu i pogoditi. Phil Devine, šef odr¸avanja u United Airlinesu, hodajuca je enciklopedija za zrakoplove. Ako nam itko mo¸e reći o čemu se radi na prvi pogled, to je on.
Tako je dobar?, upita Pitt.
Vjerujte mi na riječ, reče Dolan s osmijehom.
Tako je dobar.
Fotograf nisi. Osvjetljenje ti je grozno.
Cigareta bez filtera visjela je s usana Phila Devinea dok je proučavao polaroidne slike stajnog trapa koje je načinio Dolan. Devine je bio tip lika u stilu W.C. Fieldsa širok u sredini, sporog, piskutavog glasa.
Nisam došao ovamo radi umjetničke kritike, odgovori Dolan. Mo¸eš li odrediti stajni trap ili ne?
Izgleda donekle poznato, pomalo podsjeća na B29.
To nije dovoljno.
Što očekuješ od gomile nejasnih slika apsolutnu nepogrešivu identifikaciju?
Nadao sam se nečem takvom, da, odgovori Dolan smireno.
Pitt se počeo pitati hoće li prisustvovati tučnjavi. Devine pročita nelagodan pogled u njegovim očima.
Opustite se, gosp. Pitt, reče on i nasmiješi se.
Harvey i ja imamo pravilo nikada nismo ljubazni jedan prema drugome tijekom radnog vremena. Međutim, čim prođe pet sati, prestajemo s prostačenjem i odlazimo zajedno na pivo.
Koje obično ja plaćam, ubaci se Dolan.
Vi momci iz dr¸avne slu¸be u boljem ste polo¸aju da zaradite nešto i sa strane, uzvrati Devine.
Što se tiče stajnog trapa.. reče Pitt tiho.
0, da, mislim da mogu nešto iskopati. Devine se s naporom podigne od stola i otvori ormar koji je od poda do vrha bio ispunjen debelim knjigama uvezanim u crni vinil. Stari priručnici za odr¸avanje, objasni on. Ja sam vjerojatno jedini luđak u trgovačkom zrakoplovstvu koji ih koristi. On dohvati jednu knjigu zakopanu u gomili i počne listati. Nakon minute, pronađe ono što je tra¸io i polo¸i otvorenu knjigu na stol. Je li vam ovo dovoljno blizu?
Pitt i Dolan nagnu se naprijed i prouče crte¸ stajnog trapa.
Kotači, dijelovi i dimenzije, Dolan udari prstima po knjizi, isti su.
Koji zrakoplov?
Boeing Stratocruiser, odgovori Devine. Zapravo, i nisam toliko promašio kad sam rekao B29. Stratocruiser je utemeljen na tom dizajnu. Verzija vojnog zrakoplovstva imala je oznaku C97.
Pitt okrene prednju stranu priručnika i pronađe sliku zrakoplova u letu. Izgledao je čudno trup na dva kata sličio je velikom kitu s dva trbuha. Sjećam se ovih iz djetinjstva, reče Pitt.
Upotrebljavao ih je Pan American.
A također i United, reče Devine. Letjeli smo s njima na liniji za Havaje. Vraški dobar zrakoplov.
A što sada?, Pitt se okrene prema Dolanu.
Sada ćemo poslati Boeingu u Seattle serijski broj stajnog trapa, zajedno sa zahtjevom da ga se spari sa zrakoplovom kojem je pripadao. Ja ću nazvati i Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza u Washingtonu, a oni će mi reći jesu li izgubili neki putnički Stratocruiser nad kontinentalnim dijelom Sjedinjenih Dr¸ava.
A ako se poka¸e daje neki nestao?
SUZ će pokrenuti slu¸benu istragu, reče Dolan.
A tada ćemo vidjeti što će se pojaviti.
Poglavlje V
Pitt je proveo sljedeća dva dana u iznajmljenom helikopteru, leteći nad planinama u sve širim i širim krugovima potrage. Dva su puta on i pilot spazili mjesta pada, ali pokazalo se da su to poznate i obilje¸ene olupine. Nakon nekoliko sati u zraku kad mu je stra¸njica utrnula od sjedenja, a ostatak tijela bio iscrpljen od vibracija motora i od bacanja prouzročenih uzlaznim strujama i bočnim vjetrovima bio je iskreno zahvalan kad se na vidiku ukazala Lorenina kućica i kad je pilot spustio helikopter na obli¸nju livadu.
Skije potonu u mekanu, smeđu travu, i elise se polako zaustave. Pitt otkopči svoj sigurnosni pojas, otvori vrata i iziđe van, te počne istezati mišiće.
Sutra u isto vrijeme, gosp. Pitt? Pilot je imao narječje Oklahome i kratku frizuru koja je odgovarala tome.
Pitt kimne.
Skrenut ćemo prema jugu i pokušati s donjim dijelom doline.
Planirate preskočiti padine iznad linije rasta drveća?
Da je zrakoplov pao na otvorenom, ne bi trideset godina bio uvršten medu nestale.
Nikad se ne zna. Sjećam se vojnog zrakoplova za obuku koji je udario u padinu planine dolje u San Juanu. Udar je prouzročio lavinu, i ostatci zrakoplova zatrpani su. ´rtve su još uvijek pod kamenjem.
Pretpostavljam da postoji i ta mogućnost, reče Pitt umorno.
Ako ¸elite moje mišljenje, to je jedina mogućnost.
Pilot zastane kako bi ispuhao nos.
Mali, lagani zrakoplov mogao je propasti kroz drveće i ostati zauvijek skriven, ali ne i putnički zrakoplov s četiri motora. Nema šanse da borovi sakriju olupinu te veličine. A čak i da se to dogodilo, neki bi lovac do sada već naišao na nju.
Otvoren sam za bilo koju teoriju koja ima smisla, reče Pitt. Kutom oka vidio je Loren kako trči livadom iz smjera kućice. Zalupio je vrata i mahnuo pilotu, i okrenuo se bez osvrtanja kad je motor o¸ivio. Letjelica se podigne i odzuji preko vrhove krošanja okolnog drveća.
Loren mu se baci u naručje, bez daha zbog svojeg trka po rijetkom zraku. Izgledala je ¸ivo i vibrantno u uskim bijelim tajicama i crvenom puloveru s ovratnikom. Činilo se da njezine elegantne crte lica sjaje na kasnoposlijepodnevnom suncu. Ukošene zrake svjetla pojačavale su učinak dajući njezinoj ko¸i zlatnu nijansu. On je okrene oko sebe i progura svoj jezik kroz njezine usne, gledajući par vla¸nih ljubičastih očiju koje su mu uzvraćale pogled. Pitta je uvijek zabavljalo to što je Loren dr¸ala otvorene oči dok bi se ljubila ili vodila ljubav, tvrdeći da ne ¸eli ništa propustiti. Napokon ona dođe do daha i odgurne ga, naboravši nos. Uh, smrdiš.
Oprosti zbog toga, ali prosjediti cijeli dan u plastičnoj kabini helikoptera sliči dehidriranju u stakleniku.
Ne moraš se ispričavati. Ima nešto u muškom mošusnom mirisu što napali ¸ene. Naravno, činjenica da smrdiš po benzinu i ulju ne poma¸e.
Onda ću odmah nastaviti ravno do tuša.
Ona pogleda svoj sat.
Kasnije. Ako po¸urimo, još ga mo¸eš uloviti.
Uloviti koga?
Harveya Dolana. Zvao je.
Kako? Nemaš telefon.
Znam samo da je naišao šumar i rekao da trebaš nazvati Dolana u njegov ured. Rekao je da je va¸no.
Gdje ćemo pronaći telefon?
Gdje drugdje? Kod Rafertvja.
Lee je bio u gradu, ali Maxine je sretno dovela Pitta do telefona. Posjela ga je za staromodni stol i dodala mu slušalicu.
Operator je bio učinkovit, i za manje od deset sekunda Dolan se oglasi na drugom kraju linije. Kako ti je palo na pamet da me zoveš na moj račun?, progunda on.
Dr¸ava si to mo¸e priuštiti, reče Pitt.
Kako si mi uspio prenijeti obavijest?
Putem radiouredaja iz mojeg automobila. Dobio sam signal iz satelita za javne komunikacije i prenio ga šumarskoj postaji u nacionalnom parku Bijela rijeka, zamolivši ih da prenesu poruku.
Što imaš?
Neke dobre vijesti i neke ne tako dobre vijesti.
Ispričaj mi ih tim redoslijedom.
Dobra je vijest da sam dobio poruku od Boeinga. Stajni trap instaliran je kao dio izvorne opreme na zrakoplovu 75403. Ne tako dobra vijest jest da je taj zrakoplov isporučen vojsci.
Dakle, vojno zrakoplovstvo ga ima.
Čini se da je tako. U svakom slučaju, Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza nema bilješke o nestalom putničkom Stratocruiseru. Bojim se da je to ono što ja mogu učiniti. Od sada, ako ¸eliš nastaviti svoju istragu kao privatna osoba, moraš proći kroz vojsku. Njihova zračna sigurnost je izvan naših ovlasti.
Učinit ću to, odgovori Pitt. Ako ništa drugo, kako bih smirio maštarije koje imam o sablasnim zrakoplovima.
Nadao sam se da ćeš reći nešto takvo, reče Dolan.
Zato sam uzeo sebi slobodu da pošaljem zahtjev u tvoje ime, naravno za trenutnim statusom Boeinga 75403 generalnom inspektoru za sigurnost u zrakoplovnoj bazi Norton, u Kaliforniji. Pukovnik Abe Steiger kontaktirat će te čim pronađe nešto.
Taj Steiger, što je on?
U osnovi, on je moj kolega u vojsci. On provodi istrage o uzrocima zrakoplovnih nesreća vojnog zrakoplovstva u zapadnoj regiji.
Onda ćemo uskoro dobiti odgovor na zagonetku.
Čini se da je tako.
Kakvo je tvoje mišljenje, Dolan?, upita Pitt. Iskreno.
Pa.. Dolan počne oprezno.
Neću ti lagati, Pitt. Osobno, mislim da će se tvoj nestali zrakoplov pojaviti u dosjeima nekog trgovca koji trguje dijelovima starih zrakoplova koje je dr¸ava proglasila viškom.
A mislio sam da imamo početak divnog prijateljstva.
Htio si istinu. Rekao sam ti je.
Ozbiljno, Harvev, zahvalan sam ti na pomoći. Kad dođem u Denver idući put, svratit ću na ručak.
Nikad ne odbijam besplatnu klopu.
Dobro. Radujem se tome.
Prije nego što spustiš slušalicu, Dolan duboko uzdahne, ako sam u pravu, i postoji neko normalno objašnjenje za to što se stajni trap zatekao u gara¸i gdice Smith, što onda?
Imam neki čudan osjećaj da nije tako, odgovori Pitt.
Dolan spusti slušalicu, sjedne i zagleda se u trap.
Čudna hladnoća popne mu se uz leda i ko¸a mu se naje¸i. Pittov glas zvučao je kao da dopire iz grobnice.
Poglavlje VI
Loren odnese posude od večere i donese pladanj s dvije šalice vruće kave na balkon. Pitt je sjedio zavaljen u stolac s nogama na ogradi. Usprkos hladnom zraku rujanske večeri, nosio je pulover s kratkim rukavima.
Kavu?, upita Loren.
Kao u transu, on se okrene i pogleda je. Što?, tada progunda.
´ao mi je, nisam čuo da si izišla.
Ljubičaste oči proučavale su ga. Ponašaš se poput opsjednutog čovjeka, reče ona iznenada, ne znajući ni sama zašto.
Mo¸e biti da sam poludio, reče on lagano se osmjehnuvši.
Počinjem vidjeti olupinu zrakoplova u svakoj svojoj misli.
Ona mu doda jednu šalicu, a drugu obuhvati dlanovima, upijajući njezinu toplinu.
To glupo staro tatino smeće. Samo o tome razmišljaš otkad smo došli ovamo. Pridao si mu puno veći značaj no što zaslu¸uje.
Ni ja to ne mogu shvatiti. On zastane i srkne kavu.
Nazovi to Pittovom kletvom ne mogu ostaviti neki problem dok ne pronađem neko rješenje koje će me zadovoljiti.
On se okrene prema njoj. Zvuči li to čudno?
Pretpostavljam da su neki ljudi prisiljeni tra¸iti odgovore na nepoznato.
On nastavi govoriti na introspektivan način.
Ovo nije prvi put da imam sna¸an intuitivan osjećaj za nešto.
Jesi li uvijek u pravu?
On slegne ramenima i naceri se.
Iskreno govoreći, moj omjer uspjeha je jedan prema pet.
A ako se doka¸e da tatin otpad ne dolazi sa zrakoplova koji je pao u blizini, što onda?
Tada ću zaboraviti na to i vratiti se u stvarni, praktični svijet.
Oni se primire, i Loren mu priđe i spusti se u njegovo krilo, pokušavajući upiti njegovu tjelesnu toplinu na hladnom vjetru koji je strujio niz planine.
Još imamo dvanaest sati prije no što se ukrcamo na zrakoplov za VVashington. Ne ¸elim da bilo što pokvari našu posljednju zajedničku noć. Molim te, udimo unutra i pođimo u krevet.
Pitt se nasmiješi i nje¸no je poljubi u oči. Premjesti njezinu te¸inu na obje ruke i ustane sa stolca, podi¸ući je s jednakom lakoćom kao da podi¸e veliku krpenu lutku. Zatim je unese u kućicu. Mudro je zaključio kako to nije pravo vrijeme da joj priopći da će se sama vraćati u glavni grad, i da će on ostati ovdje i nastaviti istragu.
Poglavlje VII
Dvije večeri kasnije, potišteni Pitt sjedio je za stolom u kućici i proučavao raširenu topografsku kartu. Zatim se nasloni na stolac i protrlja oči. Sve stoje do sada postigao bila je Ijutita djevojka i povelik račun kompanije koja mu je iznajmila helikopter.
Začuje korake kako se penju uz stube na prednji balkon, i ubrzo se jedna potpuno obrijana glava i lice s toplim očima boje lješnjaka i velikim brkovima u stilu Kaisera Wilhelma pojavi na prozoru vrata.
Bok, kućo, pozdravi glas koji kao da je dopirao iz para velikih čizama.
Udite, odgovori Pitt ne di¸ući se.
Čovjekovo tijelo bilo je četvrtasto i s bačvastim prsima. Pitt procijeni daje te¸io dvjesto i dvadeset funta. Stranac ispru¸i mesnatu ruku. Vi ste sigurno Pitt.
Da, ja sam Pitt.
Dobro. Pronašao sam vas iz prve. Bojao sam se da sam pogrešno skrenuo u mraku. Ja sam Abe Steiger.
Pukovnik Steiger?
Zaboravite titulu. Kao što vidite, došao sam odjeven kao stari štakor.
Nisam očekivao da osobno odgovorite na moj upit. I pismo bi bilo dovoljno.
Steiger se široko naceri. Zapravo, nisam htio dopustiti da mi cijena marke uskrati mogućnost tragalačkog putovanja.
Tragalačkog putovanja?
Ubija, dvije muhe jednim udarcem, da tako ka¸em. Prvo, trebao bih sljedeći tjedan dr¸ati govor o sigurnosti zrakoplova u zrakoplovnoj bazi Chanute u Illinoisu. Drugo, nalazite se u srcu rudarskog kraja Coloradoa, a budući da mi je traganje za zlatom jak fetiš, uzeo sam si slobodu da malo ovdje zastanem prije no što nastavim dalje odr¸ati govor.
Više ste nego dobrodošli da mi se priključite. U ovom trenutku ionako sam sam.
Gosp. Pitt, prihvaćam vaše gostoprimstvo.
Jeste li donijeli kakvu prtljagu?
Vani je, u iznajmljenom autu.
Donesite je, a ja ću skuhati kavu.
Zatim doda Jeste li za večeru?
Hvala, ali prezalogajio sam s Harvevem Dolanom prije no što sam došao ovamo.
Onda ste vidjeli stajni trap.
Steiger kimne i izvadi staru ko¸nu aktovku. Otvori je i preda Pittu zatvoreni registrator.
Izvještaj o statusu Boeinga C97 Vojnog zrakoplovstva, broj 75403, pod zapovjedništvom bojnika Vvlandera. Mo¸ete ga pročitati dok se ja ne raspakirani. Ako imate bilo kakva pitanja, pitajte.
Nakon što se Steiger smjestio u gostinskoj sobi, on se pridru¸i Pittu za stolom. Je li to odgovor na vašu znati¸elju?
Pitt podigne pogled s papira.
U ovom izvještaju stoji daje 03 nestao nad Pacifikom tijekom rutinskog leta između Kalifornije i Havaja tijekom siječnja 1954.
To se vidi u izvještaju Vojnog zrakoplovstva.
Kako objašnjavate prisutnost stajnog trapa ovdje u Coloradu?
Nema velike tajne. Ponekad se, tijekom radnog vijeka zrakoplova, stajni trap zamijeni novim. To nije neobična stvar. Mehaničari su pronašli pogrešku u strukturi. Nešto se slomilo prilikom tvrdog slijetanja. Mo¸da je oštećen dok su ga vukli po pisti. Postoje desetci razloga zbog kojih je mo¸da bilo potrebno zamijeniti trap.
Pokazuju li izvještaji mehaničara zamjenu?
Ne, ne pokazuju.
Nije li to pomalo čudno?
Nepravilno, mo¸da, ali ne čudno. Mehaničari Vojnog zrakoplovstva poznati su po vještini mehaničkih popravaka, ne po administrativnim vještinama.
Ovdje također piše da nikada nije pronađen trag posade ili zrakoplova.
Priznajem da je to zbunjujuće. Izvještaji ukazuju na to da je provedena opse¸na potraga, mnogo veća od normalnih procedura spašavanja koje zahtijeva pravilnik. No ipak, udru¸ene snage Vojnog zrakoplovstva i Mornarice pronašle su jednu veliku nulu.
Steiger zahvalno kimne Pittu koji mu je dodao šalicu vruće kave. Medutim, takve se stvari događaju. Naši dosjei prepuni su zrakoplova koji su odletjeli u ništa.
Odletjeli u ništa. Vrlo poetski.
Pitt nije pokušao sakriti ciničnost u glasu.
Steiger je ignorirao ton i srknuo kavu.
Za istra¸itelja zračne sigurnosti, svaki neriješeni pad je poput trna u peti. Mi smo poput liječnika koji ponekad izgube pacijenta na operacijskom stolu. Zbog onih koji nam izmaknu ne spavamo noću.
A 03?, upita Pitt mirnim glasom. Dr¸i li vas on budnim?
Pitate me o nesreći koja se dogodila kad sam ja imao četiri godine. Ne mogu prema tome gajiti osjećaje. Što se mene tiče, gosp. Pitte, i što se tiče Vojnog zrakoplovstva, nestanak 03 je zatvorena knjiga. Le¸i na dnu mora za cijelu vječnost, a tajna te tragedije le¸i s njim.
Pitt na trenutak pogleda Steigera, pa mu dopuni šalicu.
U krivu ste, pukovniče Steiger, vrlo ste u krivu. Postoji odgovor na to, i nije udaljen tri tisuće milja.
Nakon doručka Pitt i Steiger razišli su se Pitt je otišao ispitati duboki klanac koji je bio preuzak za helikopter, a Steiger je krenuo pronaći potok u kojem će tra¸iti zlato. Vrijeme je bilo prohladno. Nekoliko mekanih oblaka lebdjelo je nad planinskim vrhovima, a temperatura se kretala negdje oko deset stupnjeva Celzija.
Već je prošlo podne kad se Pitt popeo iz klanca i krenuo prema kućici. Krenuo je slabo označenim putićem koji je vijugao kroz šumu i izišao na obalu jezera Table. Nakon što je slijedio obalu punu milju, naišao je na potok koji se ulijevao u jezero, i slijedio ga je dok nije naišao na Steigera.
Pukovnik je zadovoljno sjedio na ravnoj stijeni u sredini potoka, zamahujući velikom metalnom pločom po vodi.
Ima li sreće?, vikne Pitt.
Steiger se okrene, mahne i krene prema obali. Neću ostavljati depozite u Fort Knoxu. Bit ću sretan ako prikupim pola grama.
On pogleda Pitta prijateljskim, ali skeptičnim pogledom.
Što je s tobom?
Uzaludan trud, odgovori Pitt. Ali osvje¸avajuća šetnja.
Steiger mu ponudi cigaretu. Pitt odbije.
Znaš, reče Steiger paleći cigaretu, ti si klasičan slučaj tvrdoglavog čovjeka.
Tako ka¸u, reče Pitt smijući se.
Steiger sjedne, duboko udahne i ispusti dim kroz usta, pa progovori.
Uzmi mene ja sam stručnjak za odustajanje, ali samo od stvari koje nisu stvarno va¸ne, reče on. Kri¸aljke, dosadne knjige, projekti oko kućanstva, i slično nikad ne dovršavam ništa od toga. Mislim da ću bez toga mentalnog stresa ¸ivjeti deset godina du¸e.
Šteta što ne mo¸ete prestati pušiti.
Touche, reče Steiger.
Upravo tada dvoje tinejd¸era, mladić i djevojka, odjeveni u vodonepropusne prsluke, stojeći na improviziranoj splavi, pojave se iza zavoja i prođu pokraj njih. Smijali su se s adolescentnom opuštenošću, potpuno nesvjesni ljudi na obali. Pitt i Steiger promatrali su ih u tišini dok nisu nestali nizvodno.
To je ¸ivot, reče Steiger. Nekad sam splavario niz rijeku Sacramento dok sam bio dječak. Jesi li kada isprobao to?
Pitt nije čuo pitanje. Stajao je intenzivno zagledan u točku na kojoj su mladić i djevojka nestali s vidika. Njegov izraz lica promijeni se iz duboke zamišljenosti u iznenadno prosvjetljenje.
Sto je s tobom?, upita Steiger.
Izgledaš kao da si ugledao Boga.
Cijelo vrijeme me udara u lice, a ja sam to ignorirao, promrmlja Pitt.
Ignorirao što?
To samo dokazuje da najte¸i problemi bivaju riješeni najjednostavnijim rješenjima.
Nisi mi odgovorio na pitanje.
Spremnik s kisikom i stajni trap, reče Pitt.
Znam odakle su se pojavili.
Steiger samo pogleda Pitta, a pogled mu je bio pomračen skepticizmom.
Ono što ¸elim reći, nastavi Pitt, jest da smo previdjeli jednu stvar koja im je zajednička.
Ne vidim vezu, reče Steiger.
Kad se ugrade u zrakoplov, rade pod dva različita protočna sustava, jedan je plinski a drugi hidraulički.
Da, ali skini ih sa zrakoplova i oba imaju jednu zajedničku karakteristiku.
A to je?
Pitt pogleda Steigera. Samo se smiješio. Zatim izgovori čarobne riječi. Plutaju.
Poglavlje VIII
Pokraj vitkih mla¸njaka koji su pripadali bogatašima, Catlin M200 izgledao je poput leteće ¸abe. Bio je i sporiji od njih, ali imao je jednu kvalitetu koja ga je iskupljivala, a koja je bila veća od bilo kojeg drugog zrakoplova te veličine Catlin je bio osmišljen tako da mo¸e sletjeti i uzletjeti s nemogućih mjesta s teretom dvostruko većim od vlastite te¸ine.
Sunce se odra¸avalo od površine zrakoplova obojene akvamarin bojom dok je pilot stručno spuštao zrakoplov na usku asfaltnu traku zračne luke Lake Countv pokraj Leadvillea. Zrakoplov se naglo zaustavi gotovo dvije tisuće stopa prije kraja piste, a zatim se okrene i odrula prema Pittu i Steigeru koji su ga čekali. Dok se pribli¸avao, na trupu su se sve jasnije vidjela slova NAMP. Catlin se zaustavi, motori se ugase, i minutu kasnije pilot iziđe i pribli¸i se dvojici ljudi. Hvala ti, kompa, reče on i naceri se Pittu.
Zašto, za bezbri¸an plaćeni odmor u Stjenjaku?
Ne, zato što si me izvukao iz kreveta s ludom crvenokosom usred noći kako bih skupio stvari i doletio ovamo iz Washingtona.
Pitt se okrene prema Steigeru.
Pukovnik Abe Steiger, mogu li vam predstaviti Ala Giordina, mojeg ponekad sposobnog pomoćnika i uvijek glavnog simulatora, iz Nacionalne agencije za mora i podmorja.
Giordino i Steiger odmjere jedan drugog poput dva profesionalna borca. Da nije bilo Steigerove obrijane glave i semitskih crta lica, i Giordinovog vragoljastog talijanskog osmijeha i kovrčave crne kose, mogli su proći kao braća. Bili su identične grade iste visine, iste te¸ine, a čak su i mišići koji su pokušavali iskočiti iz svoje odjeće izgledali kao da su izlijevani u istom kalupu. Giordino ispru¸i ruku.
Pukovniče, nadam se da se nikada nećemo naljutiti jedan na drugoga.
I ja se nadam, reče Steiger toplo se smiješeći.
Jesi li donio opremu koju sam naručio?, upita Pitt.
Giordino kimne.
Trebalo je malo uvjeravanja. Ako admiral otkrije tvoj mali tajni projekt, izvest će jedan od svojih poznatih bijesnih ispada.
Admiral?, upita Steiger.
Ne vidim kakve veze Mornarica ima s ovim.
Nema, odgovori Pitt. Admiral James Sandecker, umirovljen, slučajno je glavni direktor NAMPa. Ima tu crtu škrtca ne voli tajne troškove koji nisu uključeni u troškovnik agencije.
Steigerove obrve podignu se u iznenadnom razumijevanju.
´eliš li reći da si naveo Giordina da doleti dr¸avnim zrakoplovom na dr¸avni trošak preko pola zemlje bez ovlaštenja, da ne spominjem ukradenu opremu?
Nešto takvo, da.
Stvarno smo dobri u tome, reče Giordino mrtvoozbiljno.
To jako štedi vrijeme, reče Pitt mirno.
Birokratske crvene vrpce mogu biti tako naporne.
Ovo je nevjerojatno, reče Steiger tiho.
Ja ću vjerojatno biti poslan na vojni sud kao suučesnik.
Ne, ako nam upali, reče Pitt. Sada, ako vas dvojica odve¸ete teret, ja bih dovezao Jeep do zrakoplova.
On krene prema parkiralištu.
Steiger pogleda za njim na trenutak, a tada se okrene Giordinu. Poznajete ga dugo?
Od prvog razreda. Ja sam bio razredni napasnik. Kad se Dirk doselio u naše susjedstvo i pojavio se u školi, prilično sam ga dobro obradio.
Pokazali ste mu tko je glavni?
Baš i ne. Giordino otvori vrata teretnog prostora.
Nakon što sam mu okrvavio nos i zatvorio oko, ustao je s tla i udario me u prepone. Tjedan dana sam hodao pognut.
Zvuči kao lukav tip.
Recimo samo da Pitt ima tonu jaja, mozak u skladu s tim, i nevjerojatan talent da razvali bilo kakvu prepreku koja mu se nade na putu, bila ona djelo ljudskih ruku ili nešto drugo. Nje¸an je prema djeci i ¸ivotinjama, i poma¸e malim staricama da se penju uz stube. Koliko znam, nikada u ¸ivotu nije ukrao niti pet centa, niti upotrijebio svoju lukavost za osobnu dobit. Osim svega toga, vraški je dobar momak.
Mislite li da je ovaj put otišao predaleko?
Mislite na njegovu vjeru u nepostojeći zrakoplov?
Steiger kimne.
Ako vam Pitt ka¸e da postoji Djed Mraz, objesite čarapu na dovratak bolje vam je da povjerujete u to.
Poglavlje IX
Pitt je klečao u aluminijskom čamcu i podešavao TV monitor. Steiger je sjedio kod pramca i borio se s veslima. Giordino je bio u drugom čamcu, oko dvadeset stopa ispred njih, gotovo skriven iza gomile baterijskih odašiljača. Dok je veslao, pa¸ljivo je promatrao kabel koji je bio prebačen preko krme i nestajao u vodi. Na drugom kraju bila je TV kamera zatvorena u vodootporni omot.
Probudite me kad počne neki dobar film strave, reče im Giordino zijevajući.
Počni veslati, progunda Steiger. Počinjem te pristizati.
Pitt nije sudjelovao u njihovom čavrljanju. Koncentracija mu je bila usredotočena na zaslon. Ledeni poslijepodnevni vjetrić kotrljao se niz planinske padine i naborao staklastu površinu jezera. Giordinove i Steigerove bolne ruke teško su uspijevale odr¸ati ravni smjer kretanja čamaca.
Od ranog jutra, jedini predmeti koji su prošli pred monitorom bilo je kamenje ukopano u blatno dno, truli ostatci odavno mrtvog drveća čije grane bez lišća kao da su pokušavale dohvatiti kameru u prolazu, i nekoliko iznenađenih planinskih pastrva koje su zaobilazile kameru u širokom luku.
Ne bi li bilo lakše provesti potragu s ronilačkom opremom?, reče Steiger prekidajući Pittovu koncentraciju.
Pitt dlanovima protrlja svoje napregnute oči.
TV je daleko učinkovitija. Osim toga, jezero je mjestimično dublje od dvije stotine stopa. Vrijeme koje ronilac mo¸e provesti na dnu na toj dubini mjeri se minutama. Dodaj tome i činjenicu kako je na pedeset stopa ispod površine voda gotovo ledena, i imat ćeš jednu prokleto neugodnu situaciju. Čovjek bi bio sretan kad bi njegovo tijelo izdr¸alo hladnoću du¸e od deset minuta.
A ako nešto pronademo?
Onda ću navući ronilačko odijelo i skočiti u vodu kako bih pogledao, ali niti sekundu prije toga.
Nešto se pojavi na monitoru i Pitt se nagne kako bi pa¸ljivije pogledao, zakrivajući svjetlo crnom tkaninom.
Mislim da smo upravo pronašli Giordinov film strave, reče on.
to je to?, upita Steiger uzbuđeno. Izgleda kao stara drvenjara.
Drvenjara?
Vidi i sam.
Steiger se nagne preko Pittovog ramena i pogleda zaslon. Kamera, stotinu i četrdeset stopa ispod površine, prenosila je kroz ledenu vodu sliku nečega što je nalikovalo iskrivljenoj građevini. Lelujava svjetlost sunca kroz valovitu površinu i maglovita vidljivost na toj dubini zajedno su joj davali sablastan izgled.
Kako je, do vraga, to dospjelo tamo?, upita zbunjeni Steiger.
Nije velika tajna, reče Pitt.
Jezero Table je umjetno. Godine 1945. dr¸ava je napravila
branu na potoku koji je protjecao ovom dolinom. Napušteni mlin
koji se nalazio u blizini starog korita potopljen je kad se voda podigla.
Kućica koju vidimo sigurno je bila namijenjena smještaju radnika.
Giordino zavesla unatrag kako bi bacio pogled.
Sve što nedostaje je znak na prodaju.
Začudujuće dobro očuvana, promrmlja Steiger.
Zahvaljujući slatkoj vodi koja je blizu granice smrzavanja,
doda Pitt, pa nastavi. Toliko o lokalnim turističkim atrakcijama.
Hoćemo li nastaviti?
Koliko još?, upita ga Giordino.
Dobro bi mi došlo neko tekuće okrjepljenje, po mogućnosti neko koje dolazi iz boce.
Za nekoliko sati će se smračiti, reče Steiger.
Mislim da bismo trebali završiti za danas.
Imaš moj glas, Giordino pogleda Pitta.
Što misliš o tome, kapetane Bligh? Da povučem kameru?
Ne, neka visi. Vući ćemo je do doka.
Giordino nespretno okrene čamac za 180 stupnjeva i krene natrag.
Mislim da je tvoja teorija dala svoje, reče Steiger.
Dvaput smo prošli središtem jezera, a sve što imamo jesu bolni mišići i slika drvenjare. Suoči se s neizbje¸nim, Pitte u ovom jezeru nema ništa zanimljivo osim ribe.
Steiger zastane i kimne prema televizijskoj opremi.
A govoreći o stanovnicima dubina što bi ribar dao da posjeduje ovakvu opremu.
Pitt zamišljeno pogleda Steigera. A1, kreni prema onom starcu s tvoje lijeve strane koji peca na obali.
Giordino se okrene i pogleda u smjeru u kojem je pokazivao Pitt. On tiho kimne i promijeni smjer. Steiger krene za njim. Nakon nekoliko minuta veslanja čamci su se pribli¸ili postarijem ribiču koji je stručno zabacivao štap pokraj goleme stijene koja je izvirivala iz vode. On podigne pogled i na Pittov pozdrav dodirne svoj šešir prepun mamaca.
Ima li sreće?
To nije jako originalno, promrmlja Steiger.
Posao ide malo sporije, odgovori ribič.
Pecate li često u jezeru Table?
Pa, negdje oko dvadeset i dvije godine.
Mo¸ete li mi reći koji dio jezera pojede najviše mamaca?
Ponovite?
Postoji li neki dio jezera Table u kojem ribiči često gube svoje mamce?
Tamo blizu brane postoji jedno potopljeno deblo koje je prilično uspješno u tome.
Koliko je duboko?
Osam, mo¸da dvanaest stopa.
Tra¸im neko mjesto koje je dublje, mnogo dublje, reče Pitt.
Stari ribič zamisli se na trenutak.
Gore prema velikoj močvari, na sjevernom dijelu jezera, postoji jedna velika rupa. Prošlog ljeta izgubio sam tamo dva svoja najbolja štapa na većoj dubini. Mnogo velike ribe pliva dublje kad je vrijeme toplije. Ne preporučam vam da tamo okušate sreću. Ne, osim ako nemate udio u prodavaonici ribičke opreme.
Mnogo vam hvala na pomoći, reče Pitt i mahne.
Sretno!
I vama, reče stari ribič. On nastavi zabacivati, i nakon nekoliko trenutaka njegov štap savije se kada je riba sna¸no zagrizla.
Jesi li čuo, Al?
Giordino čeznutljivo pogleda prema doku, pa skrene pogled prema sjevernom dijelu jezera, udaljenom četvrt milje. Rezignirano s prionuvši poslu, on podigne kameru kako se ne bi vukla po dnu jezera, namjesti rukavice i dohvati vesla. Steiger mrko pogleda Pitta, ali ipak kapitulira. i
Pola sata borbe protiv bočnih udara vjetra prošlo je vrlo sporo. Steiger i Giordino radili su u tišini Giordino je slijepo vjerovao Pittovoj prosudbi, a Steiger nije ni pod koju cijenu htio dopustiti Giordinu da bude izdr¸ljiviji od njega. Pitt je ostao prikovan za monitor, i svako malo Giordinu govorio kako da prilagodi dubinu.
Dno jezera Table počelo se podizati što su se više pribli¸avali močvari. Zatim, odjednom, vodeno bilje počne se gubiti, a voda potamni. Oni zastanu kako bi spustili kameru, pa nastave s veslanjem.
Prešli su samo nekoliko jarda, kad se zakrivljeni predmet pojavi na zaslonu. Oblik nije bio jasno definiran i nije bio prirodan.
Prestani veslati zapovjedi Pitt oštro. Steiger se opusti na sjedalu, zahvalan na stanci, ali Giordino oštro pogleda Pitta sa svojeg čamca. Već je prije čuo taj ton u njegovom glasu.
Dolje u hladnim dubinama kamera je polako plutala prema predmetu koji se materijalizirao na monitoru. Pitt je sjedio kao okamenjen dok je velika bijela zvijezda na tamnoplavoj pozadini postajala sve jasnije vidljiva. Čekao je da se kamera pribli¸i, a usta su mu se osušila poput prašine iz Kansasa.
Giordino je doveslao do njih i dr¸ao čamce zajedno. Steiger postane svjestan napetosti, podigne glavu i upitno pogleda Pitta.
Imaš nešto?
Zrakoplov s vojnim oznakama, reče Pitt kontrolirajući uzbuđenje koje je osjećao.
Steiger dopu¸e do krme i u nevjerici se zagleda u monitor. Kamera je prešla preko krila i sada je plutala nad trupom zrakoplova. Pred njima su prolazila slova Vojna slu¸ba zračnog prijevoza.
Isuse izusti Giordino. VSZP transport.
Mo¸eš li prepoznati model?, upita Steiger grozničavo.
Pitt odmahne glavom. Još ne. Kamera je promašila motore i nos zrakoplova po kojem bi ga bilo lakše identificirati. Došla je uz lijevi vrh krila, i kao što vidite, sada se kreće prema repu.
Serijski broj trebao bi biti napisan na vertikalnom stabilizatoru, reče Steiger tiho, kao u molitvi.
Sjedili su nepomično dok se nestvaran prizor širio pod njima. Zrakoplov je bio prekriven muljem. Trup se prepolovio iza krila, a repni dio bio je malo iskrivljen. Giordino polako zavesla i povuče kameru u drugom smjeru, ispravljajući njezino polje snimanja. Rezolucija je bila tako jasna da su gotovo uspijevali vidjeti nabore u presvlaci od aluminija. Bilo je to vrlo čudno i neshvatljivo. Bilo im je teško prihvatiti sliku koju im je televizijska oprema prenosila pred očima. Zatim su zadr¸ali dah kada je serijski broj na vertikalnom stabilizatoru počeo ulaziti u vidno polje s desne strane. Pitt je zumirao leće kamere tako da ne bude zabune pri identifikaciji zrakoplova. Najprije 7, pa 5, pa 4, i na kraju 03. Steiger se na trenutak zagleda u Pitta razorni učinak onoga za što je sada znao da je istina, ali nije mogao prihvatiti, prouzročio je da mu je pogled postao staklast, kao kod mjesečara.
Moj Bo¸e, to je 03. Ali to je nemoguće.
Ono što vidiš je ono što dobivaš, reče Pitt.
Giordino pru¸i ruku i rukuje se s Pittom.
Nikad nisam sumnjao, partneru.
Tvoje povjerenje u mene zabilje¸eno je, reče Pitt.
Što ćemo sada?
Ispusti bovu za označavanje u vodu i za danas ćemo završiti. Sutra ujutro vratit ćemo se i vidjeti što mo¸emo pronaći u olupini.
Steiger je sjedio, odmahivao glavom i ponavljao To ne bi trebalo biti ovdje... to ne bi trebalo biti ovdje. Pitt se nasmiješi.
Dobri pukovnik očito odbija povjerovati vlastitim očima. Nije problem u tome, reče Giordino. Steiger ima jedan psihološki problem. Problem? Da, ne vjeruje u Djeda Mraza.
Usprkos ledenom jutarnjem zraku, Pitt se znojio u ronilačkom odijelu. Provjerio je regulator disanja, dao Giordinu znak palcem i skočio u vodu preko ruba čamca.
Ledena voda, koja je strujala između njegove ko¸e i unutarnje podstave njegovog tri šesnaestine pedlja debelog odijela od neoprena, djelovala je kao strujni udar. Neko vrijeme lebdio je pod površinom vode, trpeći sna¸nu bol, čekajući da njegova tjelesna toplina zagrije sloj vode koji je ušao u odijelo. Kad je temperatura postala podnošljiva, očistio je uši i počeo udarati perajama, spuštajući se u čudan svijet u kojem su vjetar i zrak bili nepoznati. Linija s bove za označavanje spuštala se pod kutom u dubinu, i on zapliva pokraj nje.
Činilo se da mu se dno pribli¸ava i dolazi mu u susret. Njegova desna peraja prošla je kroz mulj prije no što se izravnao, stvarajući sivi oblak koji se širio poput dima iz eksplozije spremnika za naftu.
Pitt provjeri dubinomjer na zapešću. Pokazivao je stotinu i četrdeset stopa. To je značilo da ima otprilike deset minuta za boravak na dnu bez da brine o dekompresiji. Njegov glavni neprijatelj bila je temperatura vode. Ledeni pritisak drastično će utjecati na njegov učinak i koncentraciju. Tjelesnu toplinu hladnoća će ubrzo iscrpiti, tjerajući njegovu izdr¸ljivost preko granica, u područje pretjeranog zamora.
Vidljivost nije bila veća od osam stopa, ali taj ga faktor nije ograničavao. Bova za označavanje promašila je zrakoplov samo za nekoliko pedalja i morao je samo ispru¸iti ruku kako bi dodirnuo metalnu površinu. Pitt se pitao kakav će osjećaj prostrujiti kroz njega. Bio je siguran kako će strah i iščekivanje podići svoje pipke. No, nisu se pojavili. Umjesto toga, imao je čudan osjećaj uspjeha.
Činilo mu se kao da je došao na kraj dugog i napornog putovanja.
Plivao je preko motora. Elise su bile elegantno povijene unatrag, poput latica irisa. Glave cilindara više nikada neće osjetiti vrućinu sagorijevanja. Preplivao je pokraj prozora pilotske kabine. Staklo je još uvijek bilo cijelo, ali prekriveno muljem, sprječavajući pogled u unutrašnjost.
Pitt primijeti kako je iskoristio gotovo dvije minute svojeg vremena na dnu. Brzo se pokrene prema mjestu na kojem je trup bio prelomljen, provuče se unutra i upali ronilačko svjetlo.
Prva stvar koju su njegove oči razaznale u tami bili su veliki srebreni spremnici. Trake kojima su bili pričvršćeni popucale su prilikom pada i le¸ali su rasuti po podu teretnog prostora. On ih pa¸ljivo zaobiđe i prođe kroz otvorena vrata u kontrolnu kabinu.
U sjedalima su sjedila četiri kostura sigurnosni pojasevi dr¸ali su ih u grotesknim polo¸ajima. Prsti navigatora još su uvijek bili stisnuti kostur za pločom in¸enjera bio je naslonjen unatrag, s lubanjom koja je bila nagnuta u stranu.
Pitt se pokrene naprijed, dok je u prsima osjećao nemali strah i odbojnost. Mjehuri iz njegovog regulatora zraka podizali su se u vis i skupljali u jednom uglu stropa kabine. Cijeli prizor bio je još više nezemaljski zbog činjenice daje odjeća ostala na kosturima, iako je meso nestalo. Ledeno hladna voda zadr¸ala je proces truljenja tijekom desetljeća, i posada je bila odjevena u odore kao i u trenutku u kojem je umrla. Kopilot se ukočio u uspravnom polo¸aju, a vilica mu je bila raširena u sablasnom kriku, kako se činilo Pittu. Pilot je bio nagnut prema naprijed, a glava mu je skoro dodirivala ploču s instrumentima. Mala metalna pločica provirivala je iz njegovog d¸epa, i Pitt je nje¸no izvadi, pa ugura mali pravokutnik u jedan od rukava svojeg ronilačkog odijela. Vinilni omot virio je iz ladice pokraj pilotovog sjedala, i Pitt pokupi i to.
Pogled na sat rekao mu je da mu je vrijeme isteklo. Nije mu trebao pisani poziv da krene prema površini i prema prijateljskim zrakama sunca. Hladnoća mu je počela prodirati u krv i zamagljivati um. Mogao se zakleti kako su se svi kosturi okrenuli i promatrali ga praznim očnim dupljama.
Hussler
On brzo napusti kontrolnu kabinu i okrene se kad mu je ar u teretnoj kabini to dozvolio. Tada je ugledao stopalo kostura dnog spremnika. Tijelo koje je pripadalo stopalu bilo je ršćeno trakama za nekoliko prstenova za vezivanje tereta. Za u od posade u prednjem dijelu, ovaj leš još je imao ostatke mesa istima. Pitt zadr¸i sadr¸aj ¸eludca koji mu se dizao u grlu i nje pogleda ono što je nekada bilo ¸ivo ljudsko biće. Odora nije lave boje, kakvu je imalo Vojno zrakoplovstvo, već kaki, nalik na odoru kopnene vojske. Pretra¸io je d¸epove, ali bili su prazni.
U glavi mu se oglasi alarm. Gubio je sav osjet u rukama i na, i počeo se kočiti od neumoljive hladnoće. Kretao se kao da njen u sirup. Ako ubrzo ne vrati toplinu u tijelu, stari zrakoplov ¸it će još jednu ¸rtvu. Um mu je bio zamagljen, i na kratki tak osjetio je oštar ubod panike kad se zbunio i izgubio osjećaj jer. Tada je ugledao mjehuriće zraka kako izlaze iz teretnog ra i penju se prema površini.
S velikim olakšanjem on se okrene od kostura i krene za
irićima prema otvorenoj vodi. Na deset stopa od površine
d je vidjeti dno čamca koje je lelujalo u prelomljenom svjetlu
predmeta u nadrealističnom filmu. Čak je mogao prepoznati
inovu naizgled bestjelesnu glavu kako viri preko ruba čamca.
Jedva je imao snage pru¸iti ruku i zgrabiti veslo. Tada ga lička snaga Giordina i Steigera izvuče na čamac bez imalo a, kao da je malo dijete.
Pomozi mi da skinem s njega to odijelo, zapovjedi Giordino.
Moj Bo¸e, poplavio je.
Još pet minuta i ušao bi u hipotermiju.
Hipotermiju?, upita Steiger, skidajući Pittovo odijelo.
Velik gubitak tjelesne topline, objasni Giordino.
Znam za ronioce koji su od toga umrli.
Ja nisam... ponavljam... nisam spreman za mrtvozornika, ri Pitt između dva drhtaja.
Ronilačko odijelo svukli su s njega, a zatim su ga energično ali ručnicima i omotali teškim vunenim pokrivačima.
Osjet mu se polako vratio u udove, a toplo sunce na ko¸i lo mu je osjećaj ugode.
Srknuo je vruću kavu iz termos boce, znajući da je njezina blagotvornost više psihološka nego fiziološka.
Bio si glup, reče Giordino, više iz brige nego iz bijesa.
Skoro si se ubio ostavši predugo dolje. Voda je sigurno blizu točke smrzavanja na toj dubini.
Što si pronašao tamo dolje?, upita Steiger sa strahom.
Pitt sjedne, izbacujući ostatke magle iz svoje glave.
Omot. Imao sam omot.
Giordino ga podigne.
Još ga uvijek imaš. Stisnuo si ga lijevom rukom kao kliještima.
A mala metalna pločica?
Imam je, reče Steiger. Ispala ti je iz rukava.
Pitt se opusti, nasloni na rub čamca i potegne još jedan gutljaj vruće kave. Teretni prostor ispunjen je velikim spremnicima od nehrdajućeg čelika, rekao bih, sudeći po zanemarivom stupnju korozije. Ne znam što sadr¸e. Na njima nema nikakvih oznaka.
Kakvog su oblika?, upita Giordino.
Cilindričnog.
Steiger je izgledao zamišljeno.
Ne mogu zamisliti kakav bi to vojni teret trebalo zaštititi spremnicima od nehrdajućeg čelika.
Zatim ubaci um u višu brzinu i prodorno pogleda Pitta.
A što je s posadom? Ima li ikakvog znaka prisutnosti posade?
Ono što je ostalo od njih još je pričvršćeno za sjedala.
Giordino nje¸no otvori jedan kraj vinilnog omota. Papiri su mo¸da čitki. Mislim da ih mogu razdvojiti i osušiti u kućici.
Vjerojatno plan leta, reče Steiger.
Neke stare kuke u Vojnom zrakoplovstvu još uvijek više vole tu vrstu omota od novih, plastičnih za čuvanje papirologije.
Mo¸da će nam reći što je posada radila tako daleko od rute leta.
Nadam se da je tako, reče Steiger.
´elim imati sve činjenice i tajne uredno otkrivene i zamotane prije no što ih spustim na stol u Pentagonu.
Ah... Steigeru.
Pukovnik upitno pogleda Pitta.
Mrzim ti priopćavati vijesti koje će ti pobrkati dobro osmišljene planove, ali glede zagonetke leta 03 postoji mnogo više toga no što je vidljivo na prvi pogled mnogo više.
Pronašli smo olupinu netaknutu, zar ne?
Steiger je pokušavao govoriti tiho. Nije htio izgubiti svoj trenutak trijumfa. Odgovori le¸e na samo nekoliko jarda od nas. Sada je sve samo pitanje vađenja ostataka iz jezera. Što još preostaje?
Prilično neugodna dilema na koju nitko od nas nije računao.
Kakva dilema?
Bojim se, reče Pitt tiho, da imamo posla i s ubojstvom.
Poglavlje X
Giordino je raširio sadr¸aj omota po kuhinjskom stolu. Bilo je ukupno šest stranica. Mala aluminijska pločica koju je Pitt pronašao u d¸epu pilota sjajila se u otopini koju je Giordino spravio kako bi iz metala izvukao tragove hrde. Pitt i Steiger stajali su pred pucketavom vatrom i srkali kavu. Kamin je bio izgrađen od kamenja njegova toplina grijala je cijelu prostoriju.
Shvaćaš li posljedice onoga što govoriš?, upita Steiger.
Izmišljaš ozbiljan zločin iz vedra neba, bez ikakvog dokaza...
Utuvi si u glavu, reče Pitt.
Ponašaš se kao da sam optu¸io cijelo Vojno zrakoplovstvo Sjedinjenih Dr¸ava za ubojstvo. Ne optu¸ujem nikoga. Istina, dokazi nisu potpuno sigurni, ali stavio bih ¸ivotnu ušteđevinu na to da će forenzični patolog potvrditi moju teoriju. Kostur u teretnom prostoru nije umro prije trideset i četiri godine s izvornom posadom.
Kako mo¸eš biti siguran?
Nekoliko stvari se ne poklapa. Kao prvo, naš neočekivani putnik još je imao meso na kostima. Drugi su ostali bez mesa prije više desetljeća. To ukazuje, barem meni, da je on umro dugo nakon pada zrakoplova. Isto tako, ruke i noge bile su mu vezane za prstenove za pričvršćivanje tereta. Uz malo mašte gotovo da mo¸eš zamisliti staromodno gangstersko ubojstvo.
Počinješ zvučati melodramatično.
Cijeli prizor smrdi na to. Jedna misterija nelogično je ezana za drugu.
U redu, uzmimo ono za što znamo daje istina, reče Steiger.
Zrakoplov sa serijskim brojem 75403 nalazi se na mjestu dje ne bi trebao biti. Ipak, tamo je.
A mislim da mo¸emo pouzdano pretpostaviti kako izvorna osada sjedi tamo dolje u olupini, nastavi Steiger. Što se tiče lesa oji je višak, mo¸da izvještaj nije spomenuo njegov status. Mo¸da je obio neki zadatak u posljednji trenutak pričuvni in¸enjer, ili čak lehaničar koji se privezao za prstenove prije pada.
A kako objašnjavaš različitu odoru? Imao je kaki odoru, ne lavu odoru Vojnog zrakoplovstva.
Ne mogu na to odgovoriti s ništa većom sigurnošću nego o ti mo¸eš tvrditi kako je ubijen dugo vremena nakon pada. I
U tom i jest kvaka, reče Pitt mirno. I
Imam prilično jasnu ideju tko bi mogao biti naš nezvani Dst. A ako sam u pravu, njegovo ubojstvo od jedne ili više nepoznatih oba postaje potpuno izvjesna stvar.
Steiger podigne obrve. Slušam, promrmlja on.
Koga imaš na umu?
Čovjeka koji je izgradio ovu kućicu. Zvao se Charlie Smith, ac kongresnice Loren Smith.
Steiger je sjedio u tišini nekoliko minuta, pokušavajući shvatiti i¸nost Pittove izjave. Napokon reče Kakav dokaz imaš za to?
Bukvalno, razne dijelove i djeliće. Pouzdano znam kako je u mrtnici Charliea Smitha pisalo da je raskomadan u eksploziji koju sam izazvao. Sve što je ikada pronađeno bila je čizma i jedan palac, jep detalj, ne misliš li tako? Vrlo lijepo i precizno. Moram to imati i umu sljedeći put kada odlučim nekoga srediti. Izre¸iram eksploziju, kad se prašina slegne ubacim prepoznatljiv dio obuće i komadić ela ¸rtve koji je najlakše identificirati pokraj kratera. Prijatelji kasnije entificiraju čizmu, a šerifov odjel ne mo¸e propustiti pozitivnu sntifikaciju kada napravi otisak palca. U međuvremenu, zakopam tatak tijela tamo gdje ga valjda nikada neće pronaći. Smrt moje ¸rtve a zabilje¸ena kao nesreća, a ja veselo odlazim svojim putem.
´eliš mi reći da kostur u zrakoplovu nije imao čizmu i palac? Pitt samo potvrdno kimne glavom.
U pola deset Giordino je bio spreman. Počeo je predavanjem za Pitta i Steigera kao što bi predavao kemiju srednjoškolskim učenicima. Kao što mo¸ete vidjeti, nakon više od tri desetljeća uronjenosti u vodu, vinilni omot, budući da je anorganski, još je uvijek kao nov, ali papir u njemu skoro se pretvorio u ¸itku masu. Sadr¸aj je izvorno mimeografiran taj je proces bio uobičajen prije čuda Xeroxa. ´ao mi je reći kako je tinta gotovo potpuno nestala, i niti jedan laboratorij na svijetu ne mo¸e je vratiti, čak niti pod jakim povećanjem. Tri stranice su izgubljeni slučajevi. Na njima nije ostalo ništa niti izbliza čitko. Četvrta izgleda kao da je sadr¸avala podatke o vremenu. Nekoliko riječi tu i tamo odnosi se na vjetrove, visine i atmosferske temperature. Jedina rečenica koju mogu djelomično dešifrirati ka¸e Nebo se razvedrava iza zapadnih padina.
Zapadne padine to se odnosi na Stjenjak u Coloradu, reče Pitt.
Steigerove šake uhvate rub stola.
Kriste, znate li vi što to znači?
To znači da let 03 nije krenuo iz Kalifornije, kao što piše u izvještaju, reče Pitt. Vjerojatno je krenuo s točke na istoku, ako je posada morala znati vremenske uvjete iznad Kontinentalne rasjekline.
Toliko o stranici broj četiri, reče Giordino.
E, sada, u usporedbi s ostalima, stranica pet je prava riznica informacija. Ovdje mo¸emo nazrijeti nekoliko kombinacija riječi, uključujući i imena dvojice članova posade. Mnoga slova nedostaju, ali uz malo elementarne dedukcije mo¸emo otkriti značenja. Na primjer, pogledajte ovamo.
Giordino poka¸e prema stranici, a druga dvojica nagnu se bli¸e Za ovjed k opio a bo ay onVl nde
Sada, ako ispunimo praznine, nastavi Giordino, dobit ćemo Zapovjednik zrakoplova bojnik Ravmond Vylander.
A evo još jedne kombinacije, reče Pitt pokazujući prstom.
To su ime i čin in¸enjera leta.
Joseph Burns, potvrdi Giordino.
U redovima koji sijede, nedostaje previše slova da bismo mogli nagađati što znače. Zatim slijedi ovo. Giordino poka¸e niz papir odn me ixn03.
Tajni naziv, upadne Pitt. Svaki zrakoplov čiji je let vezan uz sigurnosna pitanja to ima. Obično neka imenica nakon koje slijede posljednje dvije znamenke broja zrakoplova.
Steiger pogleda Pitta s poštovanjem. Kako ti to znaš?
Pokupio sam negdje, reče Pitt nehajno.
Giordino je pratio prazna polja.
Sada imamo Kodno ime nešto 03.
Koje imenice imaju u sredini ix?, pitao se Steiger.
Sva je prilika da je nakon slovo e ili o.
Mo¸e li biti Nixon?, predlo¸i Giordino.
Jako sumnjam da bi obični transportni zrakoplov dobio naziv po potpredsjedniku, reče Pitt. Čini mi se da je bli¸e lVixen 03.
Vixen 03, ponovi Steiger tiho. To je dobar pokušaj.
Idemo dalje, reče Giordino.
Naš posljednji dio koji je moguće dešifrirati na petoj stranici jest prazno D, Rongelo 060 prazno.
Procijenjeno vrijeme dolaska, šest ujutro u Rongelo, prevede Steiger, dok mu je lice još odra¸avalo nevjericu.
Gdje je to, do vraga? Vixen 03 trebao je sletjeti na Havajima.
Čitam onako kako vidim, reče Giordino.
A što je sa šestom stranicom?, upita Pitt.
Prilično malo toga. Uglavnom besmisleno, osim datuma i sigurnosne klasifikacije pri dnu. Pogledaj, te poka¸e
apovij od iječ2 954
OvlarltrB
STR POVKOD1A.
Steiger se nadvio nad neprepoznatljivim riječima. Prvi red piše zapovijedi od siječnja, negdje između 20. i 29.1954.
Pitt reče Drugi red izgleda kao Ovlastio, ali ime časnika je izgubljeno. No, mogao bi biti u rangu generala.
Zatim dolazi Strogo povjerljiv kod jedan A, reče Giordino.
Ne mo¸e biti tajnije od toga.
Mislim da sa sigurnošću mo¸emo pretpostaviti, reče Pitt, kako je netko u gornjim slojevima Pentagona ili Bijele kuće, ili oboje, pustio u optjecaj la¸ni izvještaj o nesreći Vixen 03 kao paravan.
U svim mojim godinama provedenim u Vojnom zrakoplovstvu nikada nisam čuo za nešto takvo. Zašto tako lagati o običnom zrakoplovu na rutinskom letu?
Suočite se s činjenicama, pukovniče. Vixen 03 nije bio običan zrakoplov. U izvještaju stoji kako je poletio iz Zračne luke Travis, u blizini San Francisca, i kako je trebao sletjeti na Hickam Fieldu, na Havajima. Sada znamo daje posada letjela prema odredištu koje se zove Rongelo.
Giordino se počeše po glavi. Ne mogu se sjetiti da sam ikada čuo za mjesto pod imenom Rongelo.
Niti ja, reče Pitt. Ali mo¸emo riješiti taj misterij čim dođemo do atlasa svijeta.
Dakle, što imamo?, upita Steiger.
Ne mnogo, prizna Pitt. Samo to da je tijekom druge polovine siječnja 1954 C97 poletio s neke točke u istočnom ili srednjem dijelu Sjedinjenih Dr¸ava na strogo povjerljivi let. Nešto je pošlo naopako nad Coloradom. Mehanički kvar koji je prisilio posadu da spusti zrakoplov na najgorem mogućem terenu. Imali su sreće, ili su tako pomislili. Nakon što je nekim čudom izbjegao sudar s planinom, Vvlander je pronašao čistinu i pripremio Stratocruiser za prisilno slijetanje. Ali ono što nisu mogli vidjeti imajte na umu da je to bio siječanj, i da je tlo sigurno bilo prekriveno snijegom jest da su se spustili na zaleđeno jezero.
Dakle, kad je zrakoplov zastao i kad se njegova te¸ina slegla, reče Steiger odsutno, led je probijen i zrakoplov je propao.
Točno. Plimni val vode koja je prodrla u prepolovljeni trup i šok od hladnoće preplavili su posadu prije no što je mogla reagirati, i svi su se utopili na svojim mjestima. Nitko nije vidio pad, voda se opet smrznula nad njihovom grobnicom, i svi tragovi tragedije izbrisani su. Potraga koja je uslijedila nije pronašla ništa, a Vixen 03 kasnije je skriven la¸nim izvještajem o nesreći, i zaboravljen.
Napisao si zanimljiv zaplet, reče Giordino, i ima smisla. Ali, gdje u tu priču dolazi Charile Smith?
Valjda je zakvačio spremnik s kisikom dok je pecao. Budući da je bio po prirodi znati¸eljan, vjerojatno je pretra¸io područje i izvadio otkinuti prednji stajni trap s olupine.
Mora da je imao zadovoljan izraz lica kad se trap pojavio na površini, reče Giordino smiješeći se.
Čak i ako prihvatim da je Smith ubijen, reče Steiger, ne vidim motiv.
Pitt podigne oči i pogleda Steigera.
Uvijek postoji motiv da se čovjeku oduzme ¸ivot.
Teret, izlane Giordino, i sam ne vjerujući vlastitom zaključku. Bio je to strogo povjerljiv let. Logično je da je ono što je Vixen 03 prenosio nekome bilo jako va¸no. Dovoljno va¸no da nekoga ubije.
Steiger odmahne glavom.
Ako je teret bio tako vrijedan, zašto ga Smith ili njegov navodni ubojica nisu izvadili? Prema Pittu, još je uvijek tamo dolje.
I pričvršćen je, doda Pitt.
Koliko sam vidio, spremnici nikada nisu bili otvarani.
Giordino pročisti grlo. Sljedeće pitanje.
Pucaj.
Što je unutar spremnika?
Morao si pitati, reče Pitt. Pa, ima nešto što treba uzeti u obzir. Zrakoplov koji nosi cilindrične spremnike na tajnoj misiji negdje u Pacifičkom oceanu u siječnju 1954...
Naravno, prekine ga Giordino. Pokusi s nuklearnim bombama u to vrijeme vršeni su na Bikiniju.
Steiger ustane i ukoči se.
´eliš li reći da je Vixen 03 prenosio nuklearne bojeve glave?
Ne ¸elim reći ništa, reče Pitt nehajno. Samo nudim jednu mogućnost, i to intrigantnu. Zašto bi inače Vojno zrakoplovstvo zataškalo nestanak zrakoplova i pokušalo progurati la¸ne informacije? Zašto bi inače posada riskirala gotovo sigurnu smrt kako bi spustila oštećeni zrakoplov u planinama umjesto da izvade padobrane i puste ga da padne, mo¸da čak i na naseljenom području?
Postoji jedna vitalna informacija koja potapa tvoju teoriju Vlada nikada ne bi odustala od potrage za izgubljenim nuklearnim glavama.
Priznajem, tu si u pravu. Čini se čudno što je razorna moć dovoljna da uništi pola dr¸ave ostavljena da trune u prirodi.
Steiger iznenada nabora nos. Kakav je to odvratni smrad?
Giordino brzo ustane i priđe pećnici.
Mislim da je naša metalna pločica gotova.
U čemu je kuhaš?
U kombinaciji octa i sode. To je sve što sam mogao pronaći za ono što sam htio postići.
Jesi li siguran da će to skinuti hrdu?
Ne mogu biti siguran. Nisam kemičar. No, neće ni štetiti.
Steiger podigne ruke i okrene se Pittu. Znao sam da sam to trebao ostaviti profesionalnim laboratorijskim tehničarima.
Giordino je mirno ignorirao Steigerovu primjedbu i oprezno podigao pločicu iz kipuće vode uz pomoć dvije vilice zatim je osuši suhom krpom za posude. Podigne je prema svjetlu, i počne okretati.
Što vidiš?, upita Pitt.
Giordino polo¸i pločicu na stol pred njima. Duboko uzdahne, a izraz lica mu se uozbilji.
Simbol, reče on napeto. Simbol za radioaktivnost.
Poglavlje XI
Natal, Ju¸na Afrika, listopad 1988.
Oku neupućenog promatrača veliko deblo mrtvog baobaba izgledalo je poput jednog od tisuća raspršenih obalnom ravnicom provincije Natal u Ju¸noj Africi. Nije bilo načina da se otkrije zašto je umro ili kada. Stajao je u nekoj vrsti groteskne ljepote, a njegove su grane bez lišća grabile a¸urno nebo čvornatim, drvenim prstima, dok se njegova trula kora mrvila u humus na tlu koji je mirisao ljekovito. Međutim, postojala je jedna zapanjujuća stvar koja je razlikovala ovaj mrtvi baobab od drugih njegovo je deblo bilo izdubljeno, a u njemu se skrivao čovjek, i intenzivno gledao kroz mali otvor dalekozorom.
Bilo je to idealno skrovište, napravljeno prema nekom odavno zaboravljenom priručniku o gerilskom ratovanju. Marcus Somala, voda odjeljenja Afričke revolucionarne armije, bio je ponosan na svojih ruku djelo. Trebala su mu samo dva sata da prošle noći izdubi spu¸vastu jezgru drveta i potajno razbaca ostatke po okolnom grmlju. Kad se udobno smjestio unutra, nije morao dugo čekati da njegovo skrovište prođe svoj prvi test.
Ubrzo nakon zore, crni poljski radnik s farme koju je Somala promatrao prošao je pokraj njega, zastao, pa se pomokrio uz baobab.
Somala je promatrao, smiješeći se u sebi.
Osjetio je impuls da gurne sječivo svojeg dugog, zakrivljenog marokanskog no¸a kroz rupu i odre¸e radniku pimpek. Impuls je Somali bio zabavan, ništa drugo. Nije se bavio glupim akcijama. Bio je profesionalni vojnik i posvećeni revolucionar, iskusni veteran iz gotovo stotinu napada. Bio je ponosan što je slu¸io u prvoj liniji kri¸arskog rata čija je svrha bila izbrisati posljednji trag engleskog raka s afričkog kontinenta.
Prošlo je deset dana otkad je poveo svoju skupinu od deset ljudi iz logora u Mozambiku preko granice u Natal. Kretali su se samo noću, izbjegavajući poznate putove policijskih patrola i skrivajući se u visokoj travi i grmlju od helikoptera Ju¸noafričkih obrambenih snaga. Bio je to naporan put. Proljeće u listopadu na ju¸noj hemisferi bilo je neobično hladno, a niska je trava cijelo vrijeme bila ljepljiva od stalnih kiša.
Kad su napokon stigli do malog farmerskog gradića Umkomo, Somala je postavio svoje ljude prema planu koji mu je dao njegov vijetnamski savjetnik. Svaki je čovjek morao promatrati jednu farmu ili vojno postrojenje tijekom pet dana, prikupljajući informacije za buduće napade. Somala je sebi odredio farmu Fawkes.
Nakon što je poljski radnik otišao dalje na svoj posao, Somala refokusira svoj dalekozor i počne promatrati imanje Fawkes. Najveći dio iskrčenog prostora, za koji se stalno vodila bitka protiv mora trave i grmlja, bio je zasađen šećernom trskom. Ostatak su uglavnom bili pašnjaci za mala stada stoke, uz nešto malo zasađenog čaja i duhana. Iza glavne zgrade bio je i mali vrt koji je sadr¸avao povrće za osobnu upotrebu obitelji Fawkes.
Kameni štagalj koristili su za pohranu stočne hrane i gnojivo. Bio je udaljen od velike gara¸e u kojoj su se nalazili kamioni i oprema za farmu. Četvrt milje dalje, smještena pokraj zavojitog potoka, nalazila se zgrada u kojoj je ¸ivjela zajednica od, kako je Somala nagađao, nekih pedeset radnika i njihovih obitelji, zajedno s kravama i kozama.
Kuća Fawkes u stvari, imanje dominirala je vrhom brda i bila je okru¸ena redovima gladiola i plamenih ljiljana koji su bili posađeni uz rub pa¸ljivo pokošenog travnjaka. Slikovit prizor kvarila je ograda od lančanih karika visoka deset stopa, na čijem vrhu se nalazila bodljikava ¸ica. Ograda je okru¸ivala kuću sa svih strana.
Somala pa¸ljivo prouči prepreku. Bila je to čvrsta ograda. Stupovi koji su je dr¸ali bili su debeli i nesumnjivo umetnuti u beton. Ništa manje od tenka nije moglo probiti tu ogradu, zaključi on. Pomakne dalekozor sve dok mu se u vidnom polju ne pojavi čvrst, mišićav čovjek s puškom prebačenom preko ramena. Stra¸ar se nehajno nasloni na drvenu kućicu koja je stajala pokraj vratnica. Stra¸are se moglo iznenaditi i s lakoćom eliminirati, razmišljao je Somala, ali tanke ¸ice koje su vodile od ograde do podruma kuće umanjivale su njegovo samopouzdanje. Nije mu trebao električar da bi shvatio kako je ograda spojena s generatorom. Mogao je samo nagađati o snazi struje koja je tekla kroz ogradu. Također je primijetio kako je jedna ¸ica vodila i u stra¸arsku kućicu. To je značilo da stra¸ar mora isključiti prekidač svaki put kad se vratnice otvaraju, i to je bila Ahilova peta Fawkesove obrane.
Zadovoljan zbog svojeg otkrića, Somala se smjesti unutar svojeg skrovišta i nastavi promatrati i čekati.
Kapetan Patrick McKenzie Fawkes, umirovljeni pripadnik Kraljevske mornarice, koračao je svojom terasom jednakim intenzitetom koji je nekad pokazivao na palubi broda kad bi se pribli¸avao matičnoj luci. Bio je to div od čovjeka, malo viši od šest stopa i šest pedalja kad je bio bosonog, i te¸ak više od dvije stotine i osamdeset funta. Oči su mu bile tmurnosive boje, poput voda Sjevernog mora u oluji u studenom. Svaka vlas kose boje pijeska bila je uredno počešljana, kao i prosijeda brada u stilu kralja Georgea V. Favvkes je mogao proći kao pomorski kapetan iz Aberdeena, a upravo je to i bio prije no što je postao farmer u Natalu.
Dva dana uzvikne on gromoglasnim škotskim naglaskom.
Ne mogu si dopustiti da dva dana ne budem na farmi. To je neljudski da, baš tako, neljudski. Začudo, čaj se odbijao preliti preko ruba šalice kojom je mahao po zraku. j
Ako je ministar obrane osobno zatra¸io susret s tobom, najmanje što mo¸eš učiniti jest da ga poslušaš.
Ali, prokletstvo, ¸eno, ne zna što tra¸i. j
Favvkes odmahne glavom. Upravo čistimo nove površine. Onaj vrhunski bik kojeg sam kupio u Durbanu prošlog mjeseca trebao bi stići sutra. Traktore treba odr¸avati. Ne, ne mogu poći.
Bilo bi ti najbolje da zagriješ svog terenca.
Myrna Fawkes spusti svoje pletivo i pogleda supruga.
Več sam ti spremila stvari i napravila ti u¸inu kako bi bio dobre volje kada dočekaš ministrov vlak u Pembrokeu.
Fawkes se nadvije nad svoju suprugu i namršti se. Bila je to uzaludna gesta. U dvadeset i pet godina nikada nije ustuknula pred njime. Iz čiste tvrdoglavosti on pokuša s još jednim argumentom.
Bilo bi neodgovorno od mene da ostavim tebe i djecu same, sa svim tim prokletim neznaboškim teroristima koji se prikradaju kroz divljinu i na sve strane ubijaju bogobojazne kršćane.
Nisi li pomiješao terorizam sa svetim ratom?
Pa, baš neki dan, nastavi Fawkes, farmer i njegova supruga ubijeni su kod Umoroa.
Umoro je udaljen osamdeset milja, reče njegova supruga mirno.
Moglo bi se dogoditi i ovdje.
Otići ćeš u Pembroke i posjetit ćeš ministra obrane.
´enine riječi kao da su bile uklesane u stijenu.
Imam pametnije stvari koje moram raditi umjesto da sjedim na terasi cijelo jutro i objašnjavam se s tobom, Patrick Fawkes. Sada kreni, i dr¸i se podalje saluna u Pembrokeu.
Myrna Fawkes nije bila ¸ena koju je trebalo ignorirati. Iako je bila sitna i mršava, posjedovala je čvrstinu dva dobra muškarca. Fawkes ju je rijetko viđao bez jedne od njegovih kaki košulja i plavog jeansa zadjevenog u visoke čizme. Mogla je raditi gotovo sve što je mogao i on pomagati kravi koja se teli, upravljati vojskom domorodačkih radnika, popraviti stotinu i jednu mehaničku napravu, njegovati bolesne i ozlijeđene ¸ene i djecu u njihovoj zgradi, te kuhati poput francuskog kuhara. Začudo, nikada nije naučila voziti auto niti jahati konja, i nije niti pokušala. Odr¸avala je svoje ¸ilavo tijelo u formi miljama svakodnevnog pješačenja.
Ne brini za nas, nastavi ona.
Imamo pet naoru¸anih stra¸ara. Jenny i Patrick mladi mogu ustrijeliti mambu u glavu s pedeset metara. U slučaju nevolje mogu putem radija pozvati policiju. A ne zaboravi ogradu pod naponom. Čak i ako se gerilci probiju kroz to, tu je još uvijek i stari Lucifer kojeg trebaju svladati.
Ona poka¸e sačmaricu s dvanaest naboja Holland Holland koja je bila naslonjena na okvir vrata.
Prije no što je Fawkes progundao svoj posljednji pokušaj obrane, njegov sin i kći dovezu se u britanskom Bushmasteru i zaustave kod stubišta terase.
Napunjen je gorivom i spreman za pokret, kapetane, vikne Patrick mladi. Prije dva mjeseca napunio je dvadeset godina i imao je lice i vitkost svoje majke, ali bio je tri pedlja viši od oca. Njegova godinu dana mlada sestra, krupnih kostiju i velikih prsa, imala je veseli smiješak na licu posutom pjegicama.
Nestalo mi je ulja za kupanje, tata, reče Jenny.
Hoćeš li se sjetiti da mi ga kupiš kada dođeš u Pembroke?
Ulje za kupanje, zaječi Fawkes.
To je prokleta zavjera. Cijeli moj ¸ivot je jedna velika zavjera koju je osmislila moja rođena krv. Mislite da se mo¸ete snaći bez mene? Onda neka bude tako. Ali, u mojem brodskom dnevniku svi ste vi prokleti pobunjenici.
Nasmijana Myrna ga poljubi, a sin i kći ga poguraju, i Fawkes neodlučno ude u terensko vozilo. Dok je čekao da stra¸ar otvori vratnice, okrene se i pogleda kuću. Svi su još uvijek stajali na stubama terase, uokvirene cvjetovima bugenvilije. Njih troje mahnu mu, i on im odmahne. Tada ubaci u brzinu i krene Bushmasterom prema makadamu, podi¸ući mali oblak prašine iza sebe.
Somala je gledao kapetanov odlazak, bilje¸eći proceduru stra¸ara koji je isključio i uključio struju otvarajući i zatvarajući vratnice. Pokrete je izvodio mehanički. To je bilo dobro, pomisli Somala. Čovjeku je bilo dosadno. Utoliko bolje kada dođe vrijeme za napad.
On pomakne dalekozor prema gustoj slonovskoj travi prošaranoj grmljem koje je označavalo granice farme. Gotovo je propustio to. Propustio bi da nije perifernim vidom zahvatio kratki bljesak odsjaj sunca. Njegova instinktivna reakcija bila je da trepne i protrlja oči. Zatim opet pogleda.
Još jedan crnac le¸ao je na platformi iznad tla, djelomično skriven lišćem akacije nalik na paprati.
Osim što je bio malo mladi i imao nešto svjetliju ko¸u, mogao bi proći kao njegov dvojnik. Uljez je bio odjeven u identično kamufla¸no borbeno odijelo i nosio je kinesku automatsku pušku CK88 s redenikom standardnu opremu vojnika u Afričkoj revolucionarnoj armiji. Somali se činilo da gleda udaljeni odraz u ogledalu.
Misli su mu bile zbrkane. Znao je gdje se nalaze ljudi iz njegovog odjeljenja. Ovog čovjeka nije prepoznao. Je li njegov vijetnamski savjetnički odbor poslao špijuna da promatra njegovu izvidničku učinkovitost? Njegova lojalnost ARAi nije bila upitna. Somala osjeti kako mu trnci pu¸u uz vrat.
Drugi vojnik nije gledao Somalu.
Dalekozorom je promatrao Fawkesovu kuću.
Poglavlje XIII
Vlaga je lebdjela u zraku poput pokrivača, sprječavajući vodu da ispari iz bara. Fawkes pogleda sat na upravljačkoj ploči automobila bilo je tri i trideset pet. Za sat vremena stići će u Pembroke. Počeo je osjećati sve sna¸niju ¸elju za čašicom whiskyja.
Prošao je pokraj dvojice crnih mladića koji su čučili u jarku pokraj ceste. Nije obratio pa¸nju na njih i nije vidio kako su skočili na noge i potrčali za Bushmasterovom prašinom. Stotinu jarda dalje cesta se su¸avala. S desne strane bila je močvara prekrivena trulom trskom. S lijeve strane nalazio se klanac koji je padao više od stotinu stopa do blatnog korita potoka. Ravno pred njim, mladić od kojih šesnaest godina stajao je nasred ceste. U jednoj je ruci dr¸ao Zulu koplje širokog sječiva, a u drugoj kamen.
Fawkes naglo zaustavi vozilo. Mladić je ostao na mjestu i s odlučnim izrazom lica promatrao bradato lice iza vjetrobrana. Bio je odjeven u poderane kratke hlače i prljavu, iskidanu majicu koja nikada nije vidjela sapun. Fawkes spusti bočni prozor i proviri van. Nasmiješi se i progovori dubokim, prijateljskim glasom.
Ako se namjeravaš igrati sa mnom sv. Juraja i zmaja, momče, predla¸em ti da još jednom promisliš o tome.
Favvkesu odgovori tišina. Tada istovremeno postane svjestan tri stvari, i njegovi se mišići zgrče.
Ugledao je komadiće stakla razbacane po putu erodiranom od kiše. Ugledao je paralelne tragove guma koje su skretale prema rubu provalije. A posljednji, najjasniji dokaz da se događa nešto opasno bio je odraz dvojice mladića koji su jurili prema njegovom automobilu, a koje je vidio u retrovizoru. Prvi, debeli mladić, uperio je staru pušku. Drugi je mahao nad glavom hrđavom mačetom.
Moj Bo¸e, bljesne u Fawkesovom umu. Školarci su mi napravili zasjedu. Njegovo jedino oru¸je bio je lovački no¸ u odjeljku za rukavice. Obitelj ga je tako brzo poslala na put da je zaboravio ponijeti svoj omiljeni revolver Magnum 44.
Ne gubeći vrijeme na proklinjanje svoje nepromišljenosti, on ubaci Bushmastera u vo¸nju unatrag i pritisne papučicu za gas. Gume zagrizu tlo i trgnu terensko vozilo unatrag. Automobil promaši dječaka s mačetom, ali zakvači onog s puškom, tako da ovaj odleti u močvaru. Favvkes tada zakoči i prebaci u prvu brzinu, pa krene prema mladiću koji je čekao spreman da baci koplje i kamen.
U očima crnog tinejd¸era nije bilo nimalo straha kad je ukopao bose noge i zamahnuo s obje ruke istovremeno. U prvi trenutak Fawkes pomisli kako je mladić bacio previsoko čuo je kako se koplje odbija od krova. No, tada se vjetrobran rasprsne u kišu svjetlucavih stakalaca i kamen se pojavi na prednjem sjedalu pokraj njega. Fawkes osjeti kako mu komadići stakla re¸u lice, ali jedino čega se poslije sjećao bio je hladan pogled mr¸nje u očima njegovog napadača.
Udar podigne mladića s nogu poput elastične lutke i baci ga pod prednje kotače. Fawkes pritisne nogom kočnicu, ali time je samo pogoršao ozljede. Blokirane gume prokliznule su po mekanom mesu, trgajući ko¸u s tkiva.
Fawkes iziđe iz automobila i oprezno krene unatrag. Dječak je bio mrtav lubanja mu je bila gotovo potpuno zgnječena, a mršave noge pretvorene u grimizno meso. Debeli dječak s puškom le¸ao je napola uronjen u močvarnu vodu punu alga, a napola na obali. Glava mu je bila iskrenuta unatrag tako da je dodirivala kralje¸nicu. Nije bilo ni traga njegovom kolegi nestao je u močvari.
Fawkes podigne pušku. Cijev je bila otvorena, a u njoj je bio naboj. On ga izvadi i prouči problem. Razlog iz kojeg debeli dječak nije pucao bio je taj što puška nije mogla opaliti.
Udarna igla bila je previše iskrivljena. Fawkes baci staru pušku najdalje što je mogao prema najdubljem dijelu močvare, gledajući kako pljuska u vodu i tone.
Mali kamion le¸ao je preokrenut u klancu. Dva tijela virila su kroz otvorena, iskrivljena vrata. Muškarac i ¸ena, brutalno unaka¸eni, bili su prekriveni rojevima muha. Bilo je jasno da su tri afrička dječaka kamenjem napali iznenađene putnike, ranili vozača i skrenuli kamion u klanac, gdje su raskomadali zarobljene pre¸ivjele ljude. Zatim su se, u napadu samopouzdanja zbog svoje lagane pobjede, smjestili kako bi pričekali sljedeće ¸rtve.
Glupi klinci, promrmlja on u smrtnoj tišini.
Prokleto glupi klinci.
Poput maratonca koji je ispao iz utrke na milju od kraja, Fawkes je bio bolan od umora i ¸aljenja. Polako se vrati do Bushmastera, upijajući rupčićem kapi krvi koje su mu se cijedile niz obraze. Posegne kroz vrata, postavi frekvenciju na pokretnom radiju i pozove policiju u Pembrokeu. Kad je dovršio s izvještajem, ustane, opsuje i počne neprecizno kamenjem gađati lešinare koji su se pribli¸avali.
Poglavlje XIV
Kasni, reče Pieter De Vaal, ministar obrambenih snaga Ju¸ne Afrike, na afrikaansu. On podigne prozor vagona i nagne se van, pretra¸ujući cestu koja je graničila s prugom. Njegove riječi bile su namijenjene visokom, vitkom čovjeku s dubokim, plavim očima, odjevenom u odoru pukovnika. Ako Patrick Fawkes kasni, reče pukovnik, vrteći čašom u ruci, sigurno za to ima dobar razlog.
De Vaal se okrene od otvorenog prozora i prođe s obje ruke kroz gustu, sijedu, valovitu kosu. Više je nalikovao profesoru antičkih jezika nego čeličnom vodi druge najveće vojne sile na kontinentu. Osim toga, nije naslijedio neki lagan posao. De Vaal je bio peti ministar obrane u sedam godina. Njegov prethodnik trajao je manje od pet mjeseci.
Tipično englesko ponašanje, reče on nestrpljivo.
Englez ¸ivi samo za gin, kraljicu i uvje¸bano indiferentno ponašanje. Na njih se ne mo¸e osloniti.
Ako mu samo spomenete da je Englez, Herr Minister, Fawkes će postati vrlo nekooperativan. Pukovnik Joris Zeegler proguta svoje piće i nalije si novo. Fawkes je Škot. Uz sve poštovanje, gospodine, predla¸em vam da to ne zaboravite.
De Vaal se nije naljutio na Zeeglerov drski ton. Ozbiljno je razmatrao savjete svojeg šefa obavještajne slu¸be. Nije bila tajna u Ministarstvu da je De Vaalov uspjeh u razbijanju vanjskih terorista i
gušenju lokalnih ustanaka bio dobrim dijelom zasluga genijalnog! ubacivanja Zeeglerovih vrhunski obučenih operativaca u pobuf njeničke organizacije.
Englez, Škot više bih volio imati posla s Afrikanerom.
Sla¸em se, reče Zeegler. Ali Fawkes je najbolje kvalificiran da ponudi svoje mišljenje o projektu. Mjesec dana računalne potrage po bazi podataka s iskusnim vojnim osobljem dokazalo je to.
On otvori omot s dosjeom. Dvadeset i pet godina u Kraljevskoj mornarici. Od toga petnaest kao brodski in¸enjer. Dvije godine kapetan HMS Audacious. Kraj slu¸be dočekao je kao direktor in¸enjeraca u Kraljevskom brodogradilištu Grimsbv. Kupio je farmu u sjevernom Natalu i umirovio se tamo prije jedanaest godina.
A što vaše računalo misli o činjenici da on mazi svoje Bantu radnike?
Moram priznati kako je to što je crncima i mulatima ponudio udio u profitu svoje farme liberalna gesta. Ali ne mo¸e se poreći kako je Fawkes izgradio najbolje imanje u sjevernom Natalu u vrlo kratkom vremenskom roku. Njegovi ljudi nevjerojatno su mu lojalni. Jao radikalnima koji pokušaju podići bunu na Fawkesovoj farmi.
De Vaal je upravo formulirao još jednu pesimističnu izjavu, kad se na vratima začuje kucanje. Mladi časnik ude i stane u stav pozor. Oprostite mi na smetnji, Herr Minister, ali došao je kapetan Fawkes.
Uvedite ga, reče De Vaal.
Fawkes sagne glavu kako bi prošao kroz niski dovratak. De Vaal ga pogleda u tišini. Nije očekivao nekoga tih razmjera, niti nekoga čije je lice bilo izrezano na desetak mjesta. On ispru¸i ruku.
Kapetane Fawkes, zaista mi je zadovoljstvo, reče De Vaal na afrikaansu. Lijepo od vas što se došli.
Fawkes smrvi De Vaalovu ruku u svojoj ruci. Oprostite, gospodine, ali ne govorim vaš jezik. De Vaal glatko prijeđe na engleski.
Oprostite mi, reče uz lagani osmijeh.
Zaboravljam da vi Eng... ah, Škoti ne učite strane jezike.
Valjda smo tupoglavi.
Oprostite mi što to ističem, kapetane, ali izgledate kao da ste se brijali trnjem.
Naletio sam na zasjedu. Prokleti mali vragovi razbili su mi vjetrobran. Zastao bih u lokalnoj bolnici, ali već sam kasnio na naš sastanak.
De Vaal uhvati Fawkesa pod ruku i dovede ga do stolca.
Mislim da vam treba piće. Joris, hoćeš li nas ti poslu¸iti? Kapetane Fawkes, ovo je Joris Zeegler, direktor Unutarnje obrane Ju¸ne Afrike.
Zeegler kimne i podigne bocu.
Pretpostavljam da najviše volite whisky, kapetane?
Da, tako je, pukovniče.
De Vaal priđe vratima i otvori ih. Poručniče Anders, obavijestite dr. Steedta da imamo pacijenta za njega. Vjerujem da ćete ga naći kako spava u svojem odjeljku.
On zatvori vrata i okrene se prema prostoriji.
Najprije ono najva¸nije. Sada, kapetane, dok čekamo dobrog doktora, mo¸da biste bili ljubazni da nam detaljno opišete zasjedu.
Doktor je došao i otišao, veselo mumljajući dok je pregledavao oklop nosoroga koji je Fawkes nazivao ko¸om. Osim dvije rane za koje su trebala po tri šava, doktor nije morao povezivati ostale posjekotine.
Sreća je da te posjekotine ne nalikuju tragovima noktiju, jer biste imali problema da ih objasnite supruzi, našalio se zatvarajući torbu.
Sigurni ste da napad nije organiziran?, upita Zeegler nakon što je doktor otišao.
Nije vjerojatno, odgovori Fawkes. Bili su to samo odrpanci iz divljine. Samo Bog zna što ih je navelo da počnu ubijati.
Bojim se da vaš susret s krvo¸ednim tinejd¸erima nije izolirani događaj, reče De Vaal tiho.
Zeegler kimne glavom u znak slaganja. Vaša priča, kapetane, uklapa se u isti primitivni modus operandi, ako hoćete, još najmanje dvadeset takvih napada u posljednja dva mjeseca.
Ako ¸elite moje mišljenje, frkne Fawkes, iza toga stoji ona prokleta ARA.
Indirektno, krivnju bi se moglo prebaciti na prag ARAe. Zeegler povuče dim iz tanke cigare nalik penkali.
Polovina crnih dječaka u dobi od dvanaest do osamnaest godina dali bi svoje testise da postanu vojnici ARAe, upadne De Vaal. Mo¸ete to nazvati svojevrsnim obo¸avanjem junaka.
Morate priznati vragu da je sposoban, reče Zeegler.
Hiram Lusana je jednako lukav psiholog kao što je i propagandist i taktičar.
Da, reče Fawkes, gledajući pukovnika. Čuo sam mnogo o tom gadu. Kako je on postao voda ARAe?
Sam se nametnuo. On je američki crnac. Čini se da je zaradio goleme sume novca u međunarodnom krijumčarenju droge. Ali bogatstvo mu nije bilo dovoljno. Gajio je snove o moći i veličini. Zato je prodao svoj biznis francuskom sindikatu, došao u Afriku i počeo organizirati i opremati vlastitu oslobodilačku vojsku.
Čini se kao golem pothvat za jednog čovjeka, reče Fawkes, čak i ako je bogat.
Nije tako golem ako imate pomoć, i to mnogo pomoći, objasni Zeegler. Kinezi ga opskrbljuju oru¸jem, a Vijetnamci mu obučavaju ljude. Na sreću, naše snage sigurnosti uspijevaju ih gotovo konstantno dr¸ati u bijegu.
Ali naša vlada sigurno će pasti ako budemo podvrgnuti dugim ekonomskim blokadama, doda De Vaal.
Plan Lusanine igre jest vođenje čistog rata, po knjizi. Bez terorizma, bez ubijanja nevinih ¸ena i djece. Do sada su njegove snage napadale samo vojna postrojenja. Na taj način, glumeći benevolentnog spasitelja, mo¸e dobiti potpunu moralnu i financijsku pomoć od Sjedinjenih Dr¸ava, Europe i zemalja Trećeg svijeta. Kad ostvari te ciljeve, mo¸e upotrijebiti svoj novostečeni ugled da zatvori sve naše ekonomske poslove s vanjskim svijetom. Kraj bijele Ju¸ne Afrike tada će se dogoditi u roku od nekoliko tjedana.
Nema li načina da se Lusana spriječi?, upita Fawkes.
De Vaalove grmolike obrve podignu se.
Postoji jedna mogućnost, ukoliko joj date svoj blagoslov.
Fawkes se zagleda u ministra sa zbunjenim izrazom na licu.
Ja sam samo nasukani mornar i farmer. Ne znam ništa o protugerilskom ratovanju. Kako bih ja mogao pomoći Ministarstvu obrane?
De Vaal ne odgovori Fawkesu, već mu jednostavno pru¸i knjigu s ko¸nim koricama, veliku poput tankog knjigovodstvenog registratora. Zove se Operacija Divlja ru¸a.
Svjetla Pembrokea palila su se jedno po jedno u večernjem sumraku. Lagana kišica oprala je prozore vagona, ostavljajući tisuće tragova na prašnjavom staklu. Fawkesove naočale za čitanje stajale su na njegovom velikom nosu i uvećavale mu oči, koje su bez stanke jurile lijevodesno po stranicama. Bio je tako udubljen u ono što je čitao da je odsutno ¸vakao lulu koja se odavno ugasila.
Bilo je osam sati i nekoliko minuta kad je zatvorio korice Operacije Divlja ru¸a. Sjedio je tamo jedan dugi trenutak, kao da kontemplira. Napokon umorno odmahne glavom.
Molim Boga da ne dođe do toga, reče on tiho.
Dijelim vaše osjećaje, reče De Vaal. Ali brzo se pribli¸ava vrijeme kad će naša leda biti pritisnuta uza zid i kad će nam Operacija Divlja ru¸a biti posljednja nada da izbjegnemo uništenje.
Još uvijek ne shvaćam što biste vi, gospodo, htjeli od mene.
Samo vaše mišljenje, kapetane, reče Zeegler. Proveli smo istra¸ivanja provedivosti plana i znamo što računala ka¸u o mogućnostima za uspjeh. Nadamo se da će vaše godine iskustva pru¸iti ljudsku prosudbu o dobrim i lošim stranama plana.
Mogu vam reći da je vaš plan gotovo nemoguć, reče Fawkes.
A u moje ime mo¸ete dodati i lud. Ono što predla¸ete je najgori oblik terorizma.
Točno, slo¸i se De Vaal.
Upotrijebivši udarne snage crnaca maskiranih u članove Afričke revolucionarne armije, mo¸emo okrenuti međunarodne simpatije od crnaca prema bijelcima Ju¸ne Afrike.
Moramo imati podršku zemalja poput Sjedinjenih Dr¸ava ako ¸elimo pre¸ivjeti, objasni Zeegler.
Ono što se dogodilo u Rodeziji moglo bi se dogoditi i ovdje, nastavi De Vaal. Sva privatna imovina, farme, trgovine, banke otete i nacionalizirane. Crnci i bijelci poklani na ulicama, tisuće ljudi koji su sačuvali samo odjeću na sebi prognani s kontinenta. Nova, crna,
komunistički orijentirana vlada, despotski, plemenski diktator koji ugnjetava i iskorištava vlastiti narod u svojevrsnom ropstvu. Mo¸ete biti sigurni, gosp. Fawkes, da ako i kada naša vlada padne, neće biti zamijenjena vladom koja na umu ima demokratsku vlast.
Ne znamo pouzdano što će se dogoditi ovdje, reče Fawkes.
A čak i kad bismo mogli pogledati u kristalnu kuglu i predvidjeti najgore, niti to ne bi opravdalo pokretanje Operacije Divlja ru¸a.
Ne tra¸im moralnu prosudbu, reče De Vaal ozbiljno.
Rekli ste da je plan nemoguć. To ću prihvatiti.
Nakon što je Fawkes otišao, De Vaal natoči sebi još jedno piće. Kapetan je bio iskren. To mu moram priznati.
Osim toga, u pravu je, reče Zeegler.
Divlja ru¸a jest najgori oblik terorizma.
Mo¸da, promrmlja De Vaal.
Ali kakav izbor ima onaj koji dobiva bitke a gubi rat?
Ja nisam veliki strateg, odgovori Zeegler, ali siguran sam da Operacija Divlja ru¸a nije odgovor, ministre. Apeliram na vas da je odbacite.
De Vaal je neko vrijeme razmišljao o Zeeglerovim riječima.
U redu, pukovniče. Prikupite sve podatke vezane uz operaciju i zapečatite ih u trezoru Ministarstva zajedno s drugim planovima za hitne slučajeve.
Da, gospodine, reče Zeegler, a njegovo olakšanje bilo je vidljivo.
De Vaal zamišljeno pogleda tekućinu u svojoj čaši. Zatim podigne pogled. Šteta, velika šteta. Moglo je funkcionirati.
Fawkes je bio pijan.
Da je neka golema šaka posegnula i podigla dugi šank od mahagonija u hotelu Pembroke, pao bi ravno na svoje previjeno lice. Kroz izmaglicu, mogao je vidjeti da je on posljednji gost u prostoriji.
Naruči još jedno piće, primijetivši uz neko blago sadističko zadovoljstvo kako je vrijeme zatvaranja odavno prošlo, i kako je niskom barmenu neugodno što ga mora zamoliti da ode.
Jeste li u redu, gospodine?, upita barmen oprezno.
Ne, do vraga zaurla Fawkes. Osjećam se odvratno.
Molim vas, ali ako se osjećate tako loše, zašto pijete?
Nije whisky ono što mi okreće ¸eludac. To je zbog Operacije Divlja ru¸a.
Gospodine?
Fawkes se ogleda oko sebe po prostoriji, pa se nagne preko šanka. Što ako vam ka¸em da sam se našao s ministrom obrane na postaji, tamo dolje niz ulicu, u njegovom privatnom vagonu, prije manje od tri sata?
Zadovoljan osmijeh pojavi se na barmenovim usnama.
Ministar mora daje vraški dobar čarobnjak, gosp. Fawkes.
Čarobnjak?
Kad mo¸e biti na dva mjesta u isto vrijeme.
Reci već jednom, čovječe.
Barmen posegne pod šank i baci novine pred Fawkesa. Poka¸e na članak na naslovnoj stranici i pročita tekst naglas.
Ministar obrane Pieter De Vaal primljen u bolnicu Port Elizabeth na kirurški zahvat.
Nemoguće!
Ovo su večernje novine, reče barmen. Morate priznati ne samo da ministar ima nevjerojatnu moć oporavka, već i prokleto brzi vlak. Port Elizabeth je udaljen više od tisuću kilometara na jug.
Fawkes zgrabi novine, protrese glavom, stavi naočale i pročita priču. Bilo je točno. On nespretno dobaci barmenu sve¸anj novčanica i istetura kroz vrata, kroz ulaznu salu hotela, i na ulicu.
Kad je došao do ¸eljezničke postaje, bila je prazna. Mjesec se odra¸avao od napuštenih tračnica. De Vaalov vlak je nestao.
Poglavlje XV
Došli su s izlaskom sunca. Somala je izbrojio najmanje trideset ljudi, i bili su odjeveni u iste odore kao i on. Gledao ih je kako se iskradaju iz grmlja poput sjena i nestaju u šećernim trskama.
Zatim pogleda dalekozorom drvo akacije. Izvidnik je nestao. Vjerojatno se iskrao kako bi se pridru¸io svojoj postrojbi, pomisli Somala. Ali, tko su oni bili? Nitko iz napadačke skupine nije mu izgledao poznato. Jesu li to mogli biti pripadnici nekog drugoga pobunjeničkog pokreta? Ako je tako, zašto su nosili prepoznatljive crne berete ARAe?
Somala je bio pred ozbiljnim iskušenjem da napusti svoje skrovište u baobabu i pristupi uljezima, ali promislio je bolje o tome i ostao skriven. I dalje će ih promatrati. Takve je imao zapovijedi, i on će ih poslušati.
Farma Fawkes polako je o¸ivljavala. Radnici su se počeli raspoređivati po svojim dnevnim zadu¸enjima. Patrick Favvkes mladi prošao je kroz električnu ogradu i pošao prema velikom kamenom štaglju, gdje je počeo popravljati traktor. Stra¸ari na vratnicama su se smijenili, a momak koji je odradio noćnu smjenu stajao je na ulazu u kućicu i razmjenjivao novosti sa sljedećim stra¸arom. U tom trenutku, iznenada i u tišini, on padne na zemlju. Istovremeno, padne i drugi stra¸ar.
Somala je zapanjeno gledao kako val napadača trči iz šećerne trske u širokoj borbenoj liniji i napreduju prema kući. Većina je nosila kineske jurišne puške CK88, ali dvojica su kleknula i naciljala puškama s dugim cijevima, s optičkim ciljnicima i prigušivačima.
CK88 otvorili su vatru i Fawkes mladi kao da se trgnuo kada je najmanje deset metaka probilo njegovo tijelo. Njegove ruke zagrabe prazan zrak, a tada se sruči na otvoreni motor traktora. Grmljavina puščane salve uzbunila je Jenny, i ona dotrči na prozor na gornjem katu kuće.
0, Bo¸e, mama vrisne ona.
U dvorištu su vojnici i pogodili su Pata.
Myrna Fawkes dohvati pušku Holland Holland i dotrči do ulaznih vrata. Trebao joj je samo jedan pogled da shvati kako su sve obrane probijene. Afrikanci u zelenim i smeđim kamufla¸nim odorama već su prodirali kroz otvorene vratnice koje su bile neupotrebljive zbog prekinutog strujnog kruga. Ona zalupi vratima, zaključa bravu i dovikne Jenny Uzmi radio i pozovi policiju.
Zatim mirno sjedne, gurne dva naboja sa sačmom u cijev, i pripremi se na čekanje.
Puščani hitci iznenada se pribli¸e, i vriska ¸ena i uplašene djece začuje se iz radničke nastambe. Nisu poštedjeli čak niti vrhunsku stoku Fawkesovih. Myrna nije ¸eljela slušati njihove bolne urlike, prigušujući jecaj zbog osjećaja gubitka. Podigla je dvocijevku kad se prvi napadač probio kroz vrata.
Bio je to najljepši Afrikanac kojega je Myrna ikada vidjela. Njegove crte lica bile su indoeuropske, ali ko¸a mu je bila gotovo savršeno crna. On podigne pušku kao da joj ¸eli smrviti glavu rukohvatom, i jurne kroz sobu. Myrna pritisne oba otponca i stari Lucifer izbljuje plamen. Pogodak na toj udaljenosti gotovo je otkinuo glavu Afrikanca. Lice mu se raspalo u mlazu kosti i crvenkastosivog tkiva, i on odskoči i udari u vrata, pa spuzne na pod, dok mu je torzo podrhtavao od grčevitog pulsiranja.
Gotovo nehajno, kao da je na streljačkom turniru, Myrna napuni pušku. Upravo je zatvorila cijev kada još dva čovjeka nagrnu kroz vrata. Stari Lucifer pogodi prvog u prsa, i ovaj se sruči na pod. Drugi napadač preskoči tijelo palog suborca, i zbog tog skoka Myrnin
hitac pogodi ga malo ni¸e. Naboj iz druge cijevi završio je u njegovim preponama. On vrisne, odbaci oru¸je i rukama dohvati ranu. Promumlja nešto nerazumljivo, pa odšepa na terasu i baci se na tlo, a jedna noga u čizmi ostane u sobi.
Myrna opet napuni pušku. Jedan prozor razbije se, i iznenada se pojave rupe u tapeti pokraj njezinog stolca. Nije osjetila nikakvu prodornu bol, nikakav ubod. Ona spusti pogled. Krv je počela prodirati kroz plavi jeans.
Sna¸an zvuk poput grmljavine začuje se s kata znala je da Jenny puca u dvorište kapetanovim Magnumom 44.
Sljedeći Afrikanac bio je oprezniji. Ispalio je kratak rafal iza vrata i pričekao prije no što je ušao. Nije ga dočekala nikakva uzvratna paljba, pa se ohrabrio i krenuo. Naboj iz sačmarice otkinuo mu je lijevu ruku. Nekoliko trenutaka zbunjeno je promatrao ud koji mu je le¸ao pokraj noge, dok su se prsti još uvijek grčili. Krv je u mlazovima istjecala iz njegovog praznog rukava i prolijevala se po podu. Još uvijek u transu, vojnik polako padne na koljena i ostane klečiti, tiho jaučući dok je njegova ¸ivotna tekućina istjecala iz njega.
Myrna je jednom rukom petljala oko Lucifera. Tri metka posljednjeg napadača razbili su joj desnu podlakticu i zapešće. Nekako je uspjela otvoriti cijev i izbaciti čahure. Činilo joj se da joj je svaki pokret uronjen u ljepilo. Novi naboji ispali su joj iz znojnih prstiju i pali izvan domašaja.
Mama?
Myrna podigne pogled. Jenny je stajala nasred stubišta. Revolver joj je labavo visio u ruci, a prednji dio njezine košulje bio je natopljen grimizom. Mama... ranjena sam.
Prije no što je Myrna mogla odgovoriti, još jedna prilika ude u sobu. Jenny pokuša podići oru¸je. Bila je spora i zakasnila je. Pridošlica opali prvi i ona padne i zakotrlja se niz stube poput odbačene krpene lutke.
Myrna je mogla samo sjediti i čvrsto dr¸ati Lucifera. Gubitak krvi oduzimao joj je energiju i zamagljivao vid. Odsutno je promatrala čovjeka koji je stajao nad njom. Kroz sve gušću maglu mogla je vidjeti kako je polo¸io vrh puške na pedalj od njezinog čela.
Oprosti mi, reče on.
Zašto?, upita ona slabašnim glasom.
Zašto ste učinili ovu strašnu stvar?
Hladne, tamne oči nisu joj dale nikakav odgovor. Za Myrnu, cvjetovi bugenvilije na terasi eksplodirali su u sna¸nom bljesku, a zatim utonuli u tamu.
Somala je hodao medu leševima, tupo gledajući lica zauvijek smrznuta u šoku i zbunjenosti. Napadači su beskrupulozno pobili gotovo sve radnike i njihove obitelji u nastambi. Mo¸da ih je nekolicina uspjela pobjeći u grmlje. Hrana u štaglju i oprema bili su zapaljeni, a plamenovi su već sukljali iz gornjeg kata Fawkesove kuće.
Kako čudno, pomisli Somala. Napadači su obišli bojno polje i pokupili svoje mrtve tiho poput duhova. Pokreti su bili učinkoviti i proračunani. Nije bilo nikakve panike kad se začuo udaljeni zvuk Obrambenih snaga Ju¸ne Afrike. Napadači su se jednostavno stopili s okolnim grmljem jednako nečujno kao što su i došli.
Somala se vrati do baobaba po svoju opremu, i krene prema gradiću. Jedine njegove misli bile su usredotočene na to da okupi ljude iz svojeg odjeljenja i odnese izvještaj u svoj logor preko granice Mozambika. Nije gledao mrtvace razbacane po farmi. Nije vidio lešinare koji su se okupljali.
Nije niti čuo hitac iz puške koji se zabio u njegova leda.
Poglavlje XVI
Vo¸nja iz Pembrokea do Umkonoa za Patricka Fawkesa bila je totalna praznina. Njegove ruke okretale su volan, a noge pritiskale pedale ukočenim, mehaničkim pokretima. Nije treptao očima, pogled mu je bio staklast dok je napadao strmine i slijepim instinktom terencem svladavao oštre zavoje.
Nalazio se u maloj trgovini i kupovao Jenny ulje za kupanje, kad ga je pronašao narednik iz postaje Pembroke i ukratko, zamuckujući, opisao tragediju. U prvom trenutku Favvkes je odbijao povjerovati u to. Tek nakon što je radijem iz Bushmastera nazvao Shawna Francisa, policajca iz Umkonoa rođenog u Irskoj, pomirio se s najgorim.
Bolje da dođeš kući, Patrick, napeti Francisov glas pucketao je iz zvučnika. Policajac je poštedio Favvkesa detalja, a Favvkes ih nije tra¸io. Sunce je još bilo visoko kad je Favvkes došao u vidokrug svoje farme. Od kuće nije ostalo mnogo. Samo su kamin i dio terase još stajali. Ostatak je bio pretvoren u hrpu pepela. S druge strane dvorišta gume na traktorima pušile su se na svojim čeličnim okvirima ispuštajući gusti, crni dim. Radnici su le¸ali u nastambi tamo gdje su pali. Lešinari su trgali lešine njegove vrhunske stoke.
Shawn Francis i nekoliko vojnika Obrambenih snaga okupili su se oko tri prilike koje su le¸ale pod pokrivačima kada je Favvkes
zakočio u dvorištu. Francis mu priđe dok je iskakao iz Bushmastera umrljanog blatom. Lice policajca bilo je blijedo poput granita.
Bo¸e moj krikne Fawkes. Pogleda u oči Francisa, tra¸eći u njima neku zraku svjetla. Moja obitelj. Što je s mojom obitelji?
Francis se borio da izbaci riječi, a tada odustane i kimne glavom u smjeru tijela prekrivenih pokrivačima. Fawkes se progura pokraj njega i potrči dvorištem, ali ga uhvate čvrste ruke policajca koje su ga iznenada obuhvatile oko prsa.
Ostavi ih, Patrick. Ja sam ih već identificirao.
Do vraga, Shawn, moja obitelj le¸i tamo.
Molim te, prijatelju, ne gledaj.
Pusti me. Moram ih vidjeti.
Ne reče Francis, dr¸eći ga čvrsto, ali svjestan da njegova snaga nije ravna Fawkesovoj. Myrna i Jenny jako su izgorjele. Nema ih, Patrick. Voljene osobe koje si poznavao nestale su. Pamti ih ¸ive, ne ovakve kako izgledaju u smrti.
Francis je mogao osjetiti kako napetost polako nestaje iz Fawkesovih mišića. Policajac polako popusti svoj stisak.
Kako se to dogodilo?, upita Fawkes tiho.
Nema načina da dobijemo detaljan opis. Svi tvoji radnici su ubijeni ili otjerani. Nije bilo ranjenika koji bi ispričali priču.
Netko mora znati... netko je morao vidjeti...
Pronaći ćemo svjedoka. Pojavit će se do jutra. Obećavam.
Turobni razgovor prekinut je kad se helikopter spustio na zemlju. Vojnici su nje¸no podigli tijela Mvrne, Jenny i Patricka mlađeg, unijeli ih u teretni prostor i pričvrstili. Fawkes nije ni pokušao doći do njih. Samo je ukočeno stajao tamo i s neizmjernom tugom u očima gledao kako helikopter uzlijeće i kreće prema mrtvačnici u Umkonou.
Tko je odgovoran?, upita Fawkes Francisa. Reci mi, tko mi je pobio ¸enu i djecu i moje radnike i spalio mi farmu.
Jedna ili dvije plastične čahure iz CK88, pougljenjeni ostatci ruke unutar kuće s kineskim satom na zapešću, otisci vojnih čizama u prašini. Dokazi upućuju na ARAu.
Kako to misliš, jedna ili dvije čahure?, frkne Favvkes.
Prokleti gadovi trebali su ostaviti planinu čahura.
Francis bespomoćno odmahne rukom.
Tipično za napad ARAe. Oni uvijek pregledaju područje nakon napada. Nije im lako pripisati čvrste dokaze. Međunarodnim istragama terorizma uvijek tvrde da su nevini, pokazujući licemjernim prstom prema drugim oslobodilačkim organizacijama. Da nije bilo naših njemačkih ovčara, nikada ne bismo otkrili čahure, a mo¸da ni ruku.
Dolazni i odlazni tragovi napadača vode kroz polja šećerne trske do kuće. Pretpostavljam da su ustrijelili stra¸are tijekom smjene stra¸e, dok su vrata bila otvorena, što je prekinulo strujni krug. Pat mladi ubijen je tamo kod onog spaljenog traktora. Myrna i Jenny le¸ale su udaljene nekoliko stopa u ulaznom hodniku. Svi su bili ustrijeljeni. Patrick, ako ti je to nekakva utjeha, nije bilo silovanja niti mučenja.
Francis zastane kako bi povukao gutljaj iz čuturice. On je pru¸i Fawkesu, koji samo odmahne glavom. Hajde, Patrick. To je whisky.
Favvkes opet odbije.
Moj ured dobio je poziv u pomoć od Jenny. Rekla je kako je Pat ustrijeljen i kako ljudi u maskirnim odorama napadaju farmu. Ona i Myrna vjerojatno su se vraški dobro borile. Našli smo četiri odvojene lokve krvi u dvorištu iza kuće. A i sami mo¸ete vidjeti da je ono što je ostalo od terase prekriveno krvavim mrljama. Jennyne posljednje riječi bile su Dobri Bo¸e, ubijaju djecu u nastambi.
Okupili smo snage i došli ovamo najbr¸e što su nas helikopteri mogli dovesti. Trebalo nam je samo trinaest minuta. Do tada, sve je bilo u plamenu, a napadači su nestali. Dva voda i helikopter sada ih prate kroz divljinu.
Moji ljudi, promrmlja Fawkes, pokazujući mirne prilike razbacane oko nastambe. Ne mo¸emo ih ostaviti lešinarima.
Vaš susjed Brian Vogel dolazi sa svojim radnicima da ih pokopa. Trebali bi stići svakoga časa. Do tada, moji ljudi će tjerati lešinare.
Fawkes je hodao poput čovjeka izgubljenog u snu dok se uspinjao stubama terase. Još nije mogao pojmiti veličinu tragedije. Još je djelomično očekivao da vidi svojih troje voljenih osoba kako stoje uokvireni cvijećem. Njegov um gotovo mu je prikazao sliku njih kako mu sretno mašu dok je kretao u Pembroke.
Terasa je bila prekrivena krvlju. Tragovi krvi vodili su od pepela koji se dimio, niz stubište pa do dvorišta, gdje su naglo nestajali. Favvkesu se činilo kako su tri ili četiri tijela izvučena iz kuće prije no što je zapaljena. Krv je koagulirala i postala hrskava pod poslijepodnevnim suncem. Rojevi debelih, svjetlucavih muha okupili su se oko tragova krvi.
Fawkes se nasloni na ogradu i osjeti prve nekontrolirane drhtaje šoka. Kuća koju je izgradio za svoju obitelj sada je bila samo pocrnjela, groteskna ruševina nabacana usred pokošenog travnjaka i medu gredicama gladiole i vatrenih ljiljana koji su ostali netaknuti. Čak i sjećanje na njezin izgled počelo se iskrivljavati. On se spusti na stube i prekrije lice rukama.
Još je sjedio tamo pola sata kasnije, kad mu je prišao policajac Francis i nje¸no ga gurnuo. Dodi, Patrick, povest ću te k sebi. Ništa ne mo¸eš dobiti time što ostaješ ovdje.
Francis povede Fawkesa, koji se nije protivio, prema Bushmasteru, i blago ga smjesti na suvozačevo sjedalo.
Dok je vozilo prolazilo kroz vratnice, Favvkes je gledao ravno pred sebe i nije se osvrtao. Znao je da više nikada neće vidjeti svoju farmu, niti stupiti nogom na nju.
Poglavlje XVII
Iako mu se činilo kako mu je glava tek pala na jastuk, Hiram Lusana spavao je sedam sati kada ga probudi kucanje na vratima. Na ručnom satu koji je stajao na noćnom ormariću bilo je šest. On opsuje, rasani svoje oči boje kave trljajući ih, i ustane.
Uđite.
Kucanje se ponovi. Rekao sam, udite, progunda on glasno.
Satnik John Mukuta ude u sobu i stane u stav pozor.
´ao mi je što vas budim, gospodine, ali odjeljenje četrnaest upravo se vratilo s izviđanja u Umkonou.
U čemu je ¸urba? Mogu kasnije proučiti njihov izvještaj.
Mukutin pogled i dalje je bio fiksiran na točku na zidu.
Ophodnja je imala problema. Voda odjeljenja pogođen je i le¸i u bolnici teško ranjen. Inzistira na tome da izvijesti vas i nikog drugog.
Tko je on?
Zove se Marcus Somala.
Somala? Lusanine obrve se spoje. On ustane iz kreveta.
Reci mu da sti¸em.
Satnik salutira i ode, tiho zatvarajući vrata za sobom, praveći se da nije primijetio drugu priliku sklupčanu pod pokrivačem.
Lusana posegne i povuče pokrivač.
Felicia Collins spavala je mirno poput statue. Njezina kratka afro frizura svjetlucala je u polutami, a usne su joj bile pune i rastvorene. Ko¸a joj je bila boje kakaoa, a kupaste grudi, s tamnim, velikim bradavicama podizale su se sa svakim dubokim uzdahom.
On se nasmiješi i ostavi je nepokrivenu. Još uvijek napola u snu, otetura u kupaonicu i pljusne nekoliko puta hladnu vodu po licu. Oči koje su ga promatrale iz ogledala bile su zakrvavljene. Lice oko njih bilo je izborano i ispijeno nakon noći provedene uz piće i seks. On blago ručnikom potapša izbrazdane crte lica, vrati se do spavaće sobe i odjene se.
Lusana je bio mali, ¸ilav čovjek, srednje teške građe i svjetlije ko¸e od bilo kojeg čovjeka u vojsci Afrikanaca kojom je zapovijedao. Iza leda su ga nazivali Američki ten. No, bilo kakve primjedbe o njegovoj boji ili njegovom opuštenom ponašanju nisu izricane zbog manjka poštovanja. Njegovi ljudi promatrali su ga s nekom vrstom prirodnog strahopoštovanja prema natprirodnom. Zračio je onom sigurnošću kakvom većina boksača lakih kategorija zrači na početku karijere neki bi to mogli nazvati i arogancijom. Još jednom pogleda Feliciju s ljubavlju, uzdahne, pa krene kroz logor prema bolnici.
Kineski liječnik bio je pesimističan.
Metak je ušao s leda, otkinuo mu plućno krilo, slomio rebro i izišao ispod lijeve bradavice. Čudo je što je čovjek još ¸iv.
Mo¸e li govoriti?, upita Lusana.
Da, ali svaka riječ crpi mu snagu.
Koliko dugo...
Će još ¸ivjeti?
Lusana kimne.
Marcus Somala je nevjerojatno čvrste grade, reče liječnik.
Ali ne vjerujem da će izdr¸ati du¸e od jednog dana.
Mo¸ete li mu dati nešto što će mu stimulirati osjete, pa makar i na nekoliko minuta?
Liječnik se zamisli.
Pretpostavljam da nema veze ako ubrzamo neizbje¸no.
On se okrene i promrmlja upute sestri, koja iziđe iz sobe.
Lusana pogleda Somalu. Lice vode odjeljenja bilo je upalo, a prsa su mu se podizala u plitkim, grčevitim uzdasima. Mnoštvo plastičnih cijevi visjelo je s vješalice nad krevetom ove su bile spojene s njegovim nosom i rukama. Velika kirurška gaza bila mu je zalijepljena na prsa.
Sestra se vrati i pa¸ljivo doda liječniku injekciju. On zabode iglu i počne ravnomjerno ubrizgavati sadr¸aj. Za nekoliko trenutaka Somaline oči zatrepere i napola se otvore, i on zaječi. Lusana tiho poka¸e liječniku i sestri da se udalje, i ovi iziđu na hodnik i zatvore vrata za sobom. On se nagne nad krevet.
Somala, ja sam, Hiram Lusana. Razumiješ li me?
Somala prošapće promuklo i s naznakom osjećaja u glasu.
Ne vidim dobro, moj generale. Jeste li to stvarno vi?
Lusana uhvati Somalinu šaku i čvrsto je stisne.
Da, hrabri moj ratnice. Došao sam poslušati tvoj izvještaj.
Čovjek na krevetu lagano se nasmiješi, a zatim mu oči poprime sablastan, upitni izgled.
Zašto... zašto mi niste vjerovali, moj generale?
Vjerovao?
Zašto mi niste rekli da ste poslali ljude da napadnu Fawkesovu farmu?
Lusana je bio potresen.
Opiši ono što si vidio. Opisi sve. Nemoj ništa izostaviti.
Dvadeset minuta kasnije, iscrpljen od napora, Marcus Somala opet je izgubio svijest. Do podneva je bio mrtav.
Poglavlje XVIII
Patrick Fawkes stajao je sam i lopatom bacao glinenu zemlju nalik na melasu na lijesove svoje obitelji. Odjeća mu je promočila od lagane kiše i vlastitog znoja. Htio je iskopati običan grob i sam ih sahraniti. Pogrebna ceremonija odavno je završila i njegovi prijatelji i susjedi otišli su, ostavivši njemu bolan zadatak. Napokon izravna zemlju, zakorači unatrag i spusti pogled. Nadgrobni kamen još nije stigao, i humak je izgledao golo i napušteno medu starijim grobovima prekrivenim travom i okru¸enim redovima uredno odr¸avanog cvijeća. On padne na koljena i posegne rukom u d¸ep odbačenog kaputa. Izvuče šaku latica bugenvilije, pa ih rasprši po vla¸noj zemlji.
Fawkes dopusti svojoj boli da teče. Plakao je dok sunce nije zašlo za obzor. Plakao je sve dok mu suze nisu presušile.
Njegov um vratio se dvanaest godina u prošlost i prikazivao mu slike poput filmskog projektora. Vidio je Myrnu i djecu u kućici pokraj Aberdeena na Sjevernom moru. Vidio je iznenađenje i sreću na njihovim licima kad im je rekao da se pakiraju i sele u Natal kako bi osnovali farmu. Vidio je kako su Jenny i Pat mladi imali bolesno blijedu ko¸u u usporedbi s drugim školarcima u Umkonou, i kako su brzo potamnjeli i očvrsnuli. Vidio je kako Mvrna teška srca napušta Škotsku kako bi potpuno promijenila svoj stil ¸ivota, i kako je zavoljela Afriku više no što ju je on zavolio.
Nikada nećeš biti dobar farmer dok ne izbaciš slanu vodu iz svojih vena, običavala mu je reći. Njezin mu je glas sada zvučao tako jasan da nije mogao prihvatiti činjenicu kako ona počiva pod zemljom na kojoj on kleči, i kako više nikada neće vidjeti svjetlost sunca. Sada je bio sam, i na tu se pomisao izgubio. Kada ¸ena izgubi muškarca, jednom je negdje čuo, ona nastavi sa ¸ivotom i izlazi na kraj sa svakodnevicom. Ali kada muškarac izgubi ¸enu, polovina njega umre.
On izbaci sretne prizore iz svojeg uma i pokuša si predočiti sjenovitu ljudsku priliku. Lice mu nije bilo jasno definirano, jer bilo je to lice čovjeka kojega Favvkes nikada nije vidio lice Hirama Lusane.
Fawkesov bol iznenada proguta plimni val hladne mr¸nje. On skupi šake i počne njima udarati u vla¸nu zemlju sve dok se njegove emocije napokon nisu iscrpile. Zatim duboko uzdahne i uredi latice bugenvilije tako da oblikuju ime Myrne i njegove djece.
Zatim se nestabilno osovi na noge. Znao je što mora učiniti.
Poglavlje XIX
Lusana je sjedio na čelu ovalnoga konferencijskog stola. Oči su mu bile zamišljene, dok su mu se ruke poigravale penkalom. Gledao je uvijek nasmiješenog pukovnika Duc Phon Loa, glavnoga vojnog savjetnika ARAe, a zatim i časnike koji su sjedili u zbijenoj formaciji u stolcima pokraj njega.
Neki krvo¸edni idiot odluči uništiti farmu najcjenjenijeg građanina Natala, a vi sjedite ovdje i izgledate nevino poput Zulu djevica. On zastane na trenutak, pretra¸ujući pogledom njihova lica.
Hajde, hajde, gospodo. Prestanimo igrati igre. Tko stoji iza toga?
Lo pogne glavu i raširi ruke na stolu. Njegove bademaste oči i kratko ošišana ravna kosa izdvajale su ga od drugih. On progovori polako, precizno naglašavajući svaku riječ. Imate moju riječ, generale, da nitko pod vašim zapovjedništvom nije odgovoran. Proučio sam točan polo¸aj svakog odjeljenja u vrijeme napada. Nitko od njih, osim onih koje je predvodio Somala, nije bio bli¸e od dvije stotine kilometara od Umkonoa.
Kako onda objašnjavate to?
Ne mogu objasniti.
Lusanin pogled počivao je na Lou, proučavajući Azijčev izraz lica.
Kada nije pronašao nikakav trag skrivenih namjera u trajnom osmijehu, on se okrene i pogleda druge ljude za stolom.
Njemu s desna sjedio je bojnik Thomas Machita, njegov glavni obavještajni analitičar. Do njega je bio pukovnik Randolph Jumana, njegov zamjenik. S druge strane stola sjedili su Lo i pukovnik Oliver Makeir, koordinator propagandnih programa ARAe.
Ima li kakvih teorija u vezi s tim?, upita Lusana.
Jumana izravna svoje papire po deseti put izbjegavajući Lusanin pogled. to ako je Somala umislio napad na Fawkesa? Mo¸da ga je vidio u deliriju a mo¸da ga je i izmislio.
Lusana se namršti i iritirano odmahne glavom. Zaboravljate, pukovniče, ja sam čuo Somalin izvještaj. On je bio prokleto dobar čovjek. Najbolji voda odjeljenja kojeg smo imali. Nije bio u deliriju i nije imao razloga da smišlja bajke, znajući da umire.
Nema sumnje da se napad dogodio, reče Makeir.
Ju¸noafrički tisak i televizija stalno javljaju o tome. Njihove verzije u skladu su s onim što je Somala ispričao generalu, osim što dr¸avne Obrambene snage još nisu pronašle pouzdanog svjedoka koji bi mogao pru¸iti opis napadača. Imali smo sreće što se Somala uspio vratiti iz misije i detaljno opisati ono što je vidio prije smrti.
Je li vidio tko ga je ustrijelio?, upita Jumana.
Pogoden je u leda s velike udaljenosti, odgovori Lusana, vjerojatno snajperom. Jadnik je uspio prepuzati tri milje do mjesta gdje se nalazio ostatak njegove izvidnice. Pru¸ili su mu prvu pomoć koliko su mogli, i vratili se u naš logor.
Thomas Machita odmahne glavom, potpuno zbunjen.
Ništa od toga nema smisla. Sumnjam da bi se drugi oslobodilački pokreti maskirali u vojnike ARAe.
S druge strane, reče Makeir, mo¸da su isplanirali napad zato da prebace krivnju na nas i skinu pa¸nju sa sebe.
Ja odr¸avam bliske kontakte sa svojim zemljacima koji savjetuju vašu braću revolucionare, reče pukovnik Lo.
Svi su ljuti poput uznemirenih stršljena. Nitko ne bi dobio ništa napadom na Fawkesovu farmu. Jedini je rezultat bio taj da je ojačala odlučnost bijelaca, Indijaca, mulata i mnogih crnaca da se čvrsto suprotstave vanjskoj intervenciji.
Lusana polo¸i bradu na sklopljene ruke.
U redu, ako oni to nisu učinili, a mi znamo da mi nismo to učinili, tko nam ostaje kao glavni sumnjivac?
Ju¸noafrički bijelci, odgovori Lo jednostavno.
Sve oči okrenu se prema vijetnamskom savjetniku. Lusana se zagleda u njegove nečitljive oči. Molim te, ponovi.
Samo sugeriram da je netko iz ju¸noafričke vlade mo¸da zapovjedio ubojstvo obitelji Favvkes i njihovih radnika.
Svi se bez riječi zagledaju u njega na nekoliko trenutaka. Napokon Machita prekine tišinu.
Ne vidim svrhu.
Niti ja, reče Lo i slegne ramenima.
Ali, razmislite o ovome. Tko bi drugi imao sredstava da opremi grupu komandosa oru¸jem i odorama koji su identični našima? Osim toga, što je najva¸nije, nije li vam ovo čudno, gospodo iako su se napadači povukli na zvuk helikoptera Obrambenih snaga, nitko od njih nije ulovljen. Činjenica je gerilskog ¸ivota da nam je potrebno barem sat vremena kako bismo osigurali barem umjerene šanse za bijeg. Prednost od manje od deset minuta pred vojnicima koji imaju helikoptere i pse čisto je samoubojstvo.
Tvoja verzija događaja je zanimljiva, reče Lusana, udarajući prstima po stolu. Ne prihvaćam je niti na trenutak kao vjerodostojnu. Međutim, ne bi bilo loše provjeriti. On se okrene prema Machiti.
Imaš li povjerljivog doušnika u Ministarstvu obrane?
Imam jednog na visokom polo¸aju, odgovori Machita.
Koštalo nas je prilično puno, ali njegove su informacije potpuno pouzdane. No jedna stvar je čudna nikad se ne pojavljuje dvaput na istom mjestu pod istom krinkom.
Opisuješ ga kao nekog mistika, reče Jumana.
Mo¸da i jest, slo¸i se Machita.
Emma se materijalizira kad ga najmanje očekujemo.
Emma?
Njegovo kodno ime.
Ili čovjek ima čudan smisao za humor, ili je transvestit, reče Lusana.
Ne mogu reći, generale.
Kako stupate s njim u kontakt?
Ne stupamo. On kontaktira nas kad ima korisne informacije koje nam mo¸e prodati.
Jumanino lice se smrkne.
Kakvo imamo jamstvo da nam ne daje falsificirane podatke?
Do danas, sve što nam je dojavio iz Ministarstva bilo je sto posto točno.
Lusana pogleda Machitu. Ti ćeš se onda pobrinuti za to?
Machita kimne. Osobno ću odletjeti do Pretorije i čekati da se Emma pojavi. Ako itko mo¸e objasniti ovu tajnu, to će biti on.
Poglavlje XX
Logor Afričke revolucionarne armije i nije bio pravi logor to je u stvari bio sto¸er smješten u nekadašnje malo portugalsko sveučilište nastalo u vremenu kad su oni vladali Mozambikom. Novo sveučilište za crne građane izgrađeno je u srcu novoga grada odvojenog od sjevernoga unutrašnjeg dijela zemlje, na jezeru Malawi.
Preuređeni studentski dom bio je idealna baza za Lusaninu vojsku imao je spavaonice za vojnike, kafiće pretvorene u blagovaonice, sportske terene pretvorene u terene za borbenu obuku, udobne apartmane za časnike, i novouređenu dvoranu za društvene događaje.
Demokratski kongresnik Frederick Daggat, jedan od trojice crnih kongresnika New Jerseva, bio je impresioniran. Jednim dijelom očekivao je tipični revolucionarni pokret koji vode urođenici naoru¸ani sovjetskim raketama, odjeveni u kineske odore, prepuni neprimjerenih, pohabanih marksističkih klišea. Umjesto toga, sa zadovoljstvom je otkrio organizaciju predvođenu po pravilima američke naftne korporacije. Lusana i njegovi časnici više su nalikovali biznismenima nego gerilcima.
Sve na koktel zabavi odvijalo se strogo prema newyorškom protokolu. Čak bi i hostesa, Felicia Collins, slu¸ila na čast zabavi u Manhattanu. Daggat zadr¸i njezin pogled i ona se ispriča skupini somalijskih izaslanika koji su joj se divili.
Priđe mu i polo¸i svoju ruku na njegovu.
U¸ivate, kongresniče?
Jako.
Hiram i ja nadali smo se da ćete ostati ovdje do vikenda.
Na¸alost, moram biti u Nairobiju na sastanku s Obrazovnim vijećem Kenije sutra poslijepodne.
Nadam se da vam je smještaj zadovoljavajuć. Malo zaostajemo za hotelima Hilton.
Moram priznati, gostoprimstvo gosp. Lusane mnogo je više od onoga što sam očekivao.
Daggat je pogleda. Večeras je prvi put vidio Feliciu Collins izbliza. Zvijezda, pjevačica s tri zlatne ploče, glumica s dva Emmvja i Oscarom za tešku ulogu crne sufra¸etkinje u filmu Cesta makova. Bila je upravo onako zanosna kako je izgledala na filmu.
Felicia je stajala mirno, pozirajući u zelenoj svilenoj opravi. Mali top privezan oko struka i odgovarajuće hlače pru¸ali su lijep pogled na njezine dobro oblikovane noge. Njezina je kosa bila ošišana kratko po afričkoj modi.
Hiram je na putu da dostigne veličinu, znate.
On se nasmiješi na njezinu pompoznu izjavu.
To se valjda moglo reći i za Atilu Huna.
Mogu vidjeti zašto washingtonski novinari hrle na vaše konferencije za tisak, kongresniče.
Njezina je ruka i dalje bila na njegovoj. Vaš jezik je oštar.
Vjerujem da ga zovu Daggatovo koplje.
Mo¸da vam slu¸i da bolje ubadate bijeli establishment?
On je uhvati za ruku i počne sve sna¸nije stiskati, dok ne primijeti lagano širenje velikih očiju boje mahagonija.
Recite mi, gdice Collins, što dovodi prelijepu i slavnu crnu glumicu i pjevačicu u d¸unglu?
Isto ono što dovodi crnog enfant terriblea iz Kongresa Sjedinjenih Dr¸ava, odvrati mu ona.
Da bih pomogla čovjeku koji se bori za interese naše rase.
Više sam sklon vjerovati da se Hiram Lusana bori za interese svojeg bankovnog računa.
Felicia se podrugljivo nasmiješi.
Razočarali ste me, kongresniče. Da ste se potrudili napraviti svoju domaću zadaću, znali biste da to nije istina.
Daggat se ukoči. Rukavica je bačena. On pusti njezinu ruku i pribli¸i joj se tako da je njegovo lice bilo udaljeno samo nekoliko pedalja od njezinog. Kada pola svijeta gleda afričke nacije, čekajući i pitajući se kada će pokrenuti cirkusku točku i ukloniti posljednji bastion bijele prevlasti, vidi tko se pojavljuje poput mesije iz divljine, i nudi izreku za svaku priliku naš prijatelj, međunarodni krijumčar droge Hiram Lusana. Kao da je preko noći do¸ivio prosvjetljenje, on prodaje svoj unosan posao i zauzima se za jadnu, smrdljivu crnu masu Ju¸noafrikanaca.
Osna¸en potporom crnaca, i potaknut svjetskim medijima koji su gladni za osobnošću, bilo kojom osobnošću, naočito i nasmiješeno Hiramovo lice iznenada se nade na naslovnicama ne manje od četrnaest magazina čija je ukupna naklada iznad šezdeset milijuna primjeraka. I tako, sunce sja s nebesa, a Hirama Lusanu obo¸avaju ljubitelji Biblije zbog njegove pobo¸nosti strana veleposlanstva natječu se za pozivom na njegove zabave tra¸i i dobiva goleme honorare za predavanja a naivci poput vas, gdo. Collins, iz svijeta zabave, ljube mu dupe i grebu se za dio svjetala pozornice.
Felicijino lijepo lice plane u bijesu. Namjerno vrijeđate.
Mo¸da govorim golu istinu.
Daggat zastane, u¸ivajući na trenutak u Felicijinoj nelagodi.
A što mislite da će se dogoditi ako Lusana dobije ovaj rat, i bijela rasistička vlada Ju¸ne Afrike se preda? Hoće li on, poput Cincinnatusa, odbaciti vodeću ulogu i vratiti se plugu? Malo vjerojatno. Ja ne sumnjam da će proglasiti sebe predsjednikom i zavesti diktaturu. Zatim će, s golemim resursima najnaprednije afričke dr¸ave u d¸epu, preokrenuti veliki kri¸arski rat, i milom ili silom progutati slabije crne nacije.
Vi ste slijepi, reče ona oštro.
Hiram se u ¸ivotu rukovodi visokim moralnim nazorima. Nezamislivo mi je da bi on ikada prodao svoje ideale za osobnu dobit.
Felicia nije vidjela oprez u Daggatovim očima.
Mogu vam to dokazati, gđo. Collins, a sve što će vas to koštati u financijskom smislu ako izgubite, jest jedan američki dolar.
Pecate u jezeru bez ribe, kongresniče. Očigledno ne poznajete generala.
Kladite se sa mnom.
Ona se zamisli na trenutak, a zatim podigne pogled. Mo¸e.
Daggat se galantno nakloni, pa je povede do Lusane koji je razgovarao o taktici sa časnikom vojske Mozambika. Lusana prekine razgovor kad su mu prišli i pozdravi ih.
Ah, moji prijatelji Amerikanci. Vidim da ste se upoznali.
Mogu li na trenutak nasamo razgovarati s vama i gdom. Collins, generale?, upita Daggat.
Pa naravno.
Lusana se ispriča vojnom časniku i povede ih u malu radnu sobu namještenu u stilu afromoderne.
Vrlo lijepo, reče Daggat. Moj omiljeni dekor.
Lusana mu poka¸e da sjedne. A zašto ne? Nije li zasnovan na domorodačkim motivima naših predaka?
Osobno, više volim nove egipatske kreacije, reče Daggat indiferentno.
0 čemu ste ¸eljeli razgovarati?, upita Lusana.
Daggat odmah prijeđe na stvar.
Ako mogu biti izravan, generale, jedini razlog zbog kojeg ste postavili ovu večerašnju izlo¸bu pasa i konja bio je da pridobijete mene da utječem na Ministarstvo vanjskih poslova SADa u ime ARAe. Sla¸ete li se?
Lusana nije mogao sakriti pogled koji je izra¸avao neugodu, ali ipak se sjetio da treba zadr¸ati pristojnost.
Moje isprike, kongresniče. Nisam htio biti tako providan. Da, nadao sam se da ću pridobiti vašu podršku za našu borbu. Ali pridobiti vas? Nema šanse. Nisam takva budala da pokušam nagurati pamuk u uši čovjeku s vašom reputacijom lukavosti.
Toliko o uvodu. Sto ja dobivam time?
Lusana fascinirano pogleda Daggata. Nije očekivao takvu izravnost. Njegovi planovi bili su više zaobilazni. Sada ga je ulovio nespremnog. Otvoreni zahtjev za mitom šokirao ga je. Odlučio je glumiti naivnost kako bi dobio na vremenu za razmišljanje.
Ne znam o čemu govorite, kongresniče.
Nije ništa komplicirano, stvarno. Ako me ¸elite u svojem timu, to će vas koštati.
Još uvijek ne shvaćam.
Prekinite glumu, generale. Vi i ja dolazimo iz iste kanalizacije. Nismo se riješili siromaštva i diskriminacije i došli do ovdje bez da smo usput pokupili ikakav trik.
Lusana se okrene i polako, pa¸ljivo upali cigaretu.
´elite li da otvorim pregovore s ponudom za vaše usluge?
To neće biti potrebno. Već imam na umu... ah... nešto.
Molim vas, recite.
Na Daggatovim se usnama pojavi osmijeh. Gđa. Collins.
Lusana podigne pogled, zbunjen.
A to je nešto jako lijepo. Ali ne vidim što bi ona...
Dajte mi Feliciu Collins i pobrinut ću se da moj odbor izglasa financiranje naoru¸avanja vaše revolucije.
Felicia skoči na noge, dok su joj oči boje mahagonija gorjele.
Ne mogu vjerovati.
Smatrajte to malom ¸rtvom u ime plemenitog ideala, reče Daggat sarkastično.
Hiram, za ime Bo¸je, frkne ona, reci ovom puranu da se spakira i ode.
Lusana nije odmah odgovorio. Spustio je pogled u krilo i rukom uklonio imaginarni komadić konca sa savršeno ispeglane nogavice hlača. Napokon progovori tihim glasom. ´ao mije, Felicia, ali ne mogu dopustiti osjećajima da se miješaju u ovo.
Kakvo sranje!
Ona se zagleda u njega, a izraz njezinog lica iskazivao je potpunu nevjericu. Obojica ste ludi, potpuno ludi, ako mislite da mo¸ete trgovati sa mnom kao sa zdjelom griza.
Lusana ustane, priđe joj i poljubi je u čelo.
Nemoj me mrziti. Zatim se okrene prema Daggatu.
Kongresniče, u¸ivajte u svojem plijenu.
Zatim iziđe iz sobe. Jedan dugi trenutak Felicija je stajala na mjestu, a njezino lice bilo je mješavina neprijateljstva i zbunjenosti zatim shvati o čemu je riječ i oči joj se ispune suzama. Nije se bunila niti pru¸ala otpor kad ju je Daggat nje¸no privukao sebi i poljubio je.
Ti, kopile, prošaptala je.
Ti, prokleto kopile. Nadam se da si zadovoljan.
Ne još. j
Dobio si svoje meso. Što još ¸eliš? j
On izvadi rupčić iz d¸epa i obriše njezine suzne oči. j
Zaboravljaš, reče on, cereći se sarkastično.
Još uvijek mi duguješ dolar.
Poglavlje XXI
Pieter De Vaal zatvori omot s izvještajem o masakru na Fawkesovoj farmi. Njegovo je lice bilo ispijeno i umorno kad je podigao pogled. Još sam šokiran ovom u¸asnom tragedijom. Bila je tako besmislena.
Fawkes je ostao nepomičan. Sjedio je preko puta ministra obrane i stavljao duhan u svoju staru lulu. Prostorija utihne samo je prigušeni zvuk prometa Pretorije dopirao kroz velike prozore koji su gledali na Burger Park. Napokon, De Vaal vrati omot u ormar i izbjegne Fawkesov pogled dok je govorio. ´ao mi je što naše ophodnje nisu ulovile divljake koji su odgovorni za to.
Odgovoran je samo jedan čovjek, reče Fawkes turobno.
Onaj koji je pobio moju obitelj slušao je njegove zapovijedi.
Znam što mislite, kapetane Fawkes, ali nemamo dokaza da Lusana stoji iza toga.
Siguran sam da jest.
Što mogu reći? Čak i da smo sigurni u to, on se nalazi preko naših granica. Nema načina na koji bismo mu mogli nauditi.
Ja mu mogu nauditi.
Kako?
Tako što ću se dobrovoljno prijaviti da predvodim vašu Operaciju Divlja ru¸a.
De Vaal je mogao osjetiti osvetničku mr¸nju koja je bujala u Patricku Fawkesu. Ministar obrane ustane i priđe prozoru, gledajući preko mora drveća jacaranda koje je raslo diljem grada.
Suosjećam s vama, kapetane. Međutim, odgovor je ne.
Ali, zašto, čovječe?
Divlja ru¸a je monstruozni koncept. Ako operacija ne uspije, posljedice bi se mogle pokazati katastrofalnima za našu vladu.
Fawkes udari lulom o ministrov stol, tako da se ova slomi.
Ne, prokletstvo! Moja farma bila je samo početak. Lusana i njegova krvo¸edna gomila moraju biti zaustavljeni prije no što krv poteče u cijeloj zemlji.
Rizik je daleko veći od moguće dobiti.
Ja ću uspjeti, reče Fawkes hladno.
De Vaal je izgledao poput čovjeka rastrganog svojom savješću. Nervozno je koračao prostorijom, zatim se zaustavi i zagleda u Fawkesa. Ne mogu vam obećati da ću vas uspješno evakuirati kada dođe vrijeme za to. A Ministarstvo obrane će, naravno, zanijekati svaku povezanost s misijom ako vas otkriju.
Razumijem. Fawkes duboko odahne. Zatim mu još jedna misao padne na pamet.
Vlak, ministre. Kako ste tako brzo stigli iz operacijske sale u durbanskoj bolnici do ¸eljezničke postaje u Pembrokeu?
Prvi put, De Vaal se nasmiješi.
Jednostavna varka. Ušao sam na prednja vrata u bolnicu, a izišao na stra¸nja. Hitna pomoć odvela me do zračne luke Heidriek, gdje sam se ukrcao na vojni mla¸njak i odletio do piste u blizini Pembrokea. Vlak pripada našem predsjedniku. Samo sam ga posudio na nekoliko sati dok je putovao prema predviđenom rasporedu.
Ali, čemu ta slo¸ena iluzija?
Često smatram potrebnim prikrivati svoje poteze, odgovori De Vaal.
A, mislim da ćete se slo¸iti, Operacija Divlja ru¸a baš i nije projekt koji bismo ¸eljeli reklamirati.
Vidim u čemu je stvar.
A vi, kapetane Favvkes. Mo¸ete li vi nestati s vidika bez da izazovete sumnje?
Fawkes ozbiljno kimne. Ostavio sam Umkono u ¸alosti. Moji prijatelji i susjedi misle da sam se vratio u Škotsku.
Onda u redu. De Vaal sjedne za svoj stol, napiše nešto na komadu papira i pru¸i to Fawkesu. Ovdje je adresa hotela deset milja ju¸no od grada. Uzmite sobu i pričekajte potrebne papire i upute za početak priče. Od ovog trenutka, vlada Ju¸ne Afrike smatra vas mrtvim. On opusti ramena. Neka nam Bog pomogne.
Bog? Ne, ne mislim tako.
U Fawkesovim očima zapleše zla svjetlost.
Iskreno sumnjam da bi on htio sudjelovati u tome.
Na katu ispod ministrovog ureda, pukovnik Zeegler bio je sam u sobi za operacije, koračajući lijevodesno pred velikom pločom na kojoj su bile zalijepljene fotografije.
Prvi put u svojoj vojnoj karijeri bio je potpuno zbunjen. Napad na Fawkesovu farmu imao je nekakvu auru intrige koja se nije uklapala u uobičajenu shemu terorista. Bio je izveden previše precizno i sofisticirano za ARAu. Osim toga, to nije bio Lusanin stil. Istina, mogao je narediti smrt bijelih vojnika, ali nikada ne bi zapovjedio ubojstva Fawkesovih Bantu radnika, naročito ne ¸ena i djece. Taj dio nije bio u skladu s poznatom strategijom vode pobunjenika.
A tko onda?, razmišljao je Zeegler na glas.
Sigurno ne crni vojnici Obrambenih snaga Ju¸ne Afrike. To bi bilo nemoguće bez njegovog znanja. On zastane i promiješa fotografije koje su snimili istra¸itelji nakon napada. Nije pronađen niti jedan svjedok, niti je uhvaćen ijedan od napadača. Bilo je previše savršeno izvedeno, previše lišeno pogrešaka.
Nije mogao pronaći niti jedan trag o identitetu napadača. Ali godine iskustva govorile su mu da je tu negdje, skriven u pozadini. Poput kirurga koji istra¸uje rendgenske slike pripremajući se za delikatnu operaciju, Zeegler uzme povećalo i po dvadeseti put počne proučavati svaku fotografiju.
Poglavlje XXII
Mla¸njak Air Malavvija iz Lourenco Marquesa, Mozambique, sletio je i odrulao do terminala zračne luke Pretoria. Nekoliko trenutaka kasnije, buka motora se stišala, spuštena je iskrcajna rampa, i putnici su kimanjem pozdravljali zgodnu afričku stjuardesu i kretali prema terminalu.
Bojnik Thomas Machita slijedio je druge putnike, a kad je došao red na njega, predao je svoju falsificiranu putovnicu slu¸beniku na carini.
Bijeli Ju¸noafrikanac proučavao je fotografiju na putovnici i ime pod njom George Yariko pa se lukavo nasmiješi. Ovo vam je treće putovanje u Pretoriju tijekom posljednjeg mjeseca, gosp. Yariko. On kimne prema aktovci pričvršćenoj lancem za Machitino zapešće.
Upute za vašeg konzula u posljednje vrijeme su česte i hitne.
Machita slegne ramenima.
Ako me Ministarstvo vanjskih poslova ne šalje u naš konzulat u Pretoriji, šalje me u neki drugi konzulat. Ne ¸elim vas vrijeđati, gospodine, ali više bih volio isporuku u Pariz ili London.
Slu¸benik ga uputi prema izlazu.
Veselim se našem sljedećem susretu, reče on s podrugljivom pristojnošću.
U¸ivajte u boravku.
Machita se nasmiješi, pokazujući sve zube, i mirno prođe kroz terminal do taksija koji su čekali vani. Slobodnom rukom mahne prvom taksiju koji je vozio na duge relacije. Vozač ga primijeti i pokrene motor. No, iznenada, prije no što se mogao ukrcati u svoj prijevoz, drugi taksi probije se s kraja linije, ubaci se i stane pred Machitu praćen kakofonijom ljutitih povika i automobilskih sirena upućenom od bijesnih vozača taksija koji su čekali svoj red.
Machiti je predstava bila zabavna.
On ubaci torbu na stra¸nje sjedalo i sjedne za njom.
Konzulat Mozambika, reče on agresivnom vozaču.
Taksist samo dotakne prstom kapu, pokrene taksimetar i ubaci se u promet. Machita se nasloni i zagleda se kroz prozor. On otključa lanac sa zapešća i ubaci ga u aktovku. Konzul Mozambika, koji je podr¸avao ARAu, dopuštao je Machiti i njegovim operativama da dolaze i odlaze pod krinkom diplomatskih kurira. Nakon što bi neko vrijeme proveli u¸ivajući u gostoprimstvu konzulata, povukli bi se u neki neugledni hotel i nastavili s poslom špijuna¸e.
U pozadini Machitinog mozga iz nekog razloga zasvijetli znak upozorenja. On se uspravi i promotri okolinu. Vozač nije krenuo izravnom rutom prema konzulatu umjesto toga, kretao se prema prometnom poslovnom centru Pretorije.
Machita potapša vozača po ramenu. Ja nisam turist kojega mo¸eš vozikati, prijatelju. Predla¸em ti da kreneš najbr¸om rutom prema mojem odredištu ako očekuješ da ti platim.
Jedini odgovor koji je dobio bilo je nemarno slijeganje ramenima. Nakon još nekoliko minuta probijanja kroz gusti promet, vozač skrene na podzemno parkiralište velikog trgovinskog centra. Machiti nije trebalo vanosjetilno zapa¸anje da shvati kako se radi o zamci. Jezik mu je natekao poput suhe spu¸ve, i mogao je čuti kako mu srce počinje lupati. On pa¸ljivo otvori aktovku i izvadi Mauser 38 automatik.
Na najni¸oj razini parkirališta, vozač parkira taksi na praznom mjestu pokraj zida koji je bio najudaljeniji od ulaznog tunela. Zatim se okrene i otkrije da mu cijev Machitinog pištolja miluje vrh nosa.
Machita je tada prvi put promotrio vozačevo lice.
Glatka tamna ko¸a i crte lica odavale su Indijca, kojih je u Ju¸noj Africi bilo više od pola milijuna. Čovjek se opušteno nasmiješi. Nije pokazivao nelagodu kakvu je Machita očekivao.
Mislim da mo¸emo prekinuti s glumom, bojniče Machita, reče vozač. Niste u opasnosti.
Machita je mirno dr¸ao pištolj. Nije se usudio pogledati parkiralište kako bi vidio vojsku teško naoru¸anih ljudi za koje je bio siguran da su tamo. Što god se dogodi, ti umireš sa mnom, reče on.
Vi ste emotivan čovjek, primijeti vozač.
Zapravo, glup. Za čovjeka vaše struke nije dobro kada reagira poput adolescenta kojeg uhvate kako krade slatkiše u trgovini.
Prekini, čovječe, odbrusi Machita. U čemu je štos?
Vozač se nasmije.
To ste izgovorili kao pravi američki crnac, što i jeste. Luke Sampson iz Los Angelesa ili Charlie Le Mat iz Chicaga ili bojnik Thomas Machita iz ARAe a Bog zna koliko drugih likova imate.
Machita osjeti val hladnoće. Njegov um grčevito je tra¸io odgovore na pitanja tko je taksist i kako je znao toliko mnogo o njemu.
Griješiš. Zovem se Yariko, George Yariko.
Kako god ¸elite, reče taksist. Medutim, oprostit ćete mi ako smatram korisnijim razgovor s bojnikom Machitom.
Tko si ti?
Za obavještajca, vaše moći zapa¸anja su bijedne.
Glas se suptilno promijeni u engleski s laganim naglaskom afrikaansa. Već smo se dvaput sreli.
Machita polako spusti pištolj. Emma?
A, magla se di¸e.
Machita duboko odahne i vrati pištolj u aktovku.
Kako si, do vraga, znao da dolazim baš tim letom?
Uz pomoć kristalne kugle, reče Emma, koji očito nije htio dijeliti svoje tajne.
Machita se zagleda u čovjeka na vozačkom sjedalu, upijajući svaki detalj lica i glatke ko¸e. Nije bilo niti najmanje sličnosti s vrtlarom i konobarom u kafiću koji su tvrdili da su Emma prilikom njihova dva prethodna susreta. Nadao sam se da ćeš me kontaktirati, ali nisam te očekivao tako brzo.
Imam nešto za što smatram da će biti zanimljivo Hiramu Lusani.
Koliko je ovoga puta?, upita Machita suho.
Nije bilo oklijevanja. Dva milijuna američkih dolara.
Machita načini grimasu.
Nema informacije koja vrijedi toliko.
Nemam vremena za dokazivanje, reče Emma. On preda Machiti malenu omotnicu.
Ovo sadr¸i kratki opis vrhunski tajne strategije protiv ARAe poznate pod imenom Operacija Divlja ru¸a. Materijal objašnjava koncept i svrhu plana. Dajte to Lusani. Ako se, nakon što prouči sadr¸aj, slo¸i s mojom cijenom, isporučit ću mu cijeli plan.
Omotnica je završila u aktovci, povrh lanca i Mausera.
Bit će u generalovim rukama do sutra navečer, obeća Machita.
Odlično. Sad ću vas povesti do konzulata.
Ima još nešto.
Emma pogleda bojnika preko ramena. Slušam vas.
General ¸eli znati tko je napao Fawkesovu farmu u Natalu.
Emmine tamne oči zamišljeno se susretnu s Machitinima.
Vaš general ima čudan smisao za humor. Dokazi koji su ostali na poprištu povezali su vašu dobronamjernu ARAu s masakrom.
ARA je nevina. Moramo znati istinu.
Emma slegne ramenima. U redu, pogledat ću.
Zatim krene unatrag i iziđe s mjesta za parking. Osam minuta kasnije ostavio je Machitu kod konzulata Mozambika.
Još jedan savjet, bojniče.
Machita se nagne prema vozačevom prozoru. Što?
Dobar operativac nikad ne ulazi u prvi taksi koji mu se nudi u liniji. Uvijek izaberite drugi ili treći. Na taj način nećete upasti u nevolje.
Machita je posramljeno stajao na pločniku i gledao za taksijem što gaje ubrzo progutao gusti promet Pretorije.
Poglavlje XXIII
Zrake kasnoposlijepodnevnog sunca prikradale su se preko ograde balkona i počele dodirivati mirnu priliku ispru¸enu izvan jednog od skupljih apartmana hotela New Stanlev u Nairobiju u Keniji.
Felicia Collins imala je na sebi šareni grudnjak i Kongo suknju u skladu s njim preko donjeg dijela bikinija. Ona se prevrne na bok, upali cigaretu i počne razmišljati o svojim akcijama tijekom posljednjih nekoliko dana. Istina, spavala je s najrazličitijim ljudima tijekom godina. Taj dio nije joj smetao. Prvi put joj je bilo sa šesnaestogodišnjim rođakom, kad je njoj bilo tek četrnaest. U najboljem slučaju, bilo je to iskustvo koje je izblijedjelo s prolaskom vremena. Do svoje dvadesete imala je najmanje još deset muškaraca. Većinu njihovih imena odavno je zaboravila, a lica su im u njezinom sjećanju bila nejasna i neprepoznatljiva.
Ljubavnici koji su ulazili i izlazili iz njezinog kreveta tijekom godina dok se nastojala probiti kao pjevačica činili su mješavinu direktora izdavačkih kompanija, disk jockeva, glazbenika i skladatelja. Većina njih na neki je način pridonijela njezinom usponu na vrh. Iznenadni val uspjeha donio joj je Hollywood i cijelu novu orgiju ¸ivota na visokoj nozi.
Lica, pomisli ona. Kako čudno što se nije mogla sjetiti njihovih oblika i izraza. Ali jasno se sjećala spavaćih soba i njihovih dekora.
Osjećaj madraca, dizajn na tapetama, izgled kupaonica bili su joj utkani u sjećanje zajedno s različitim tipovima stropnih greda i kreča koje je gledala na stropovima.
Kao i za mnoge druge ¸ene, seks za Feliciju nije nu¸no bio na višem polo¸aju od drugih oblika zabave. Nebrojeno je puta po¸eljela da se umjesto toga pozabavila nekim dobrim romanom. Lice Hirama Lusane već se počelo gubiti zajedno s ostalima.
U prvom trenutku mrzila je Daggata, mrzila je samu pomisao na to da je on mo¸e uspaliti. Vrijeđala ga je cijelo vrijeme, ali on je ostao ljubazan. Ništa što je mogla reći ili učiniti nije ga ljutilo. Bo¸e, to je izludujuće, mislila je. Gotovo da je ¸eljela da se ponaša prema njoj kao prema ropkinji kako bi njezina mr¸nja bila opravdana, ali nije bilo tako. Frederick Daggat bio je previše lukav. Igrao se s njom nje¸no, oprezno, poput ribiča koji zna da na udici ima ribu rekordne veličine.
Vrata balkona skliznu u stranu i Daggat iziđe van. Felicia sjedne i skine sunčane naočale kad je njegova sjena pala preko njezinog tijela.
Jesi li drijemala?
Ona se kratko nasmiješi. Samo sanjarila.
Postaje prohladno. Bilo bi ti bolje da uđeš unutra.
On je dohvati za ruku i povuče na noge.
Ona se na trenutak zagleda vragoljasto u njega, pa skine grudnjak bikinija i pritisne svoje gole grudi o njegova prsa. Još stignemo voditi ljubav prije večere.
Bilo je to zadirkivanje i to su oboje znali. Otkad su otišli zajedno iz Lusaninog logora, ona je reagirala na njegove seksualne manipulacije strasno poput robota. Ovu ulogu nije glumila nikada prije.
Zašto?, upita on jednostavno.
Njezine izra¸ajne oči boje kave proučavale su ga. Zašto?
Zašto si napustila Lusanu i pošla sa mnom? Ja nisam čovjek za kojim se ¸ene okreću. Gledam ovo svoje ru¸no lice u ogledalu svakoga dana tijekom 40 godina i ne ¸elim se zavaravati da sam materijal za superzvijezdu. Nisi se morala ponašati poput uplašene krave, Felicia. Lusana te nije posjedovao, ne posjedujem te niti ja, a mislim da te neće posjedovati niti jedan muškarac. Mogla si nam obojici reći da idemo do vraga, ali pošla si sa mnom svojevoljno, previše svojevoljno. Zašto?
Ona osjeti kako joj trbuh podrhtava kad su joj nosnice osjetile njegov sna¸an muški miris, i uhvati rukama njegovo lice.
Pretpostavljam da sam iskočila iz Hiramovog kreveta u tvoj samo da bih dokazala da, ako me on ne treba, mogu i bez njega.
Savršeno ljudska reakcija.
Ona ga poljubi u bradu. Oprosti mi, Frederick. Na neki način, i Hiram i ja smo te iskoristili on da pridobije tvoju podršku u kongresu, a ja u adolescentnoj igri da ga učinim ljubomornim.
On se nasmiješi. Ovo mi je jedini put u ¸ivotu da mogu iskreno reći kako sam sretan što me iskorištavaju.
Ona ga uhvati pod ruku, povede u spavaću sobu i stručno razodjene. Ovaj put, reče ona promuklim glasom, pokazat ću ti pravu Feliciju Collins.
Već je odavno prošlo osam sati kad su se napokon razdvojili. Bila je daleko sna¸nija no što je Daggat vjerovao. Nije mogao izmjeriti dubine njezine strasti. Le¸ao je nekoliko minuta u krevetu, slušajući kako ona pjevuši pod tušem. Zatim umorno ustane i navuče kratki kimono, sjedne za stol zatrpan dokumentima koji su se činili va¸nima, i počne ih razvrstavati.
Felicia dotapka iz kupaonice i odjene kućni mantil s crvenobijelim dizajnom. Sviđalo joj se ono što je vidjela u visokom ogledalu. Njezin je stas bio vitak i čvrst vitalnost koja je tekla njezinim gipkim mišićima zasjenjivala je umor napora koje je pro¸ivjela tijekom rane večeri.
Trideset i dvije godine, i još uvijek vraški provokativna, zaključi ona. Još je imala nekoliko dobrih godina prije no što dopusti svojem agentu da počne za nju prihvaćati uloge ozbiljnijih gospoda, osim ako joj, naravno, neki producent ne ponudi scenarij megahita i dobar postotak od zarade.
Misliš li da mo¸e pobijediti?, upita Daggat, prekidajući njezine maštarije.
Molim?
Pitao sam, mo¸e li Lusana poraziti Obrambene snage Ju¸ne Afrike.
Ja baš i nisam netko tko bi mogao dati vjerodostojnu procjenu ishoda revolucije, reče Felicia.
Ja sam u ARAi bila samo prikupljačica sredstava.
On se naceri.
Da i ne spominjemo zabavljanje vojnika, naročito generala.
Usputna dobit, reče ona i nasmije se.
Nisi mi odgovorila na pitanje.
Ona odmahne glavom.
Čak niti s vojskom od milijun ljudi, Hiram nikada ne mo¸e pobijediti bijelce u izravnom, dugom sukobu. Francuzi i Amerikanci izgubili su u Vijetnamu iz istog razloga iz kojeg je pala vlada u Rodeziji gerilci koji se bore pod zaštitom guste d¸ungle imaju sve prednosti. Na¸alost za crnce, osamdeset posto Ju¸ne Afrike je otvorena, ravna zemlja, koja je prikladnija za oklopno i zračno ratovanje.
Što, onda, on namjerava?
Hiram računa na međunarodnu podršku i ekonomske sankcije koje će prisiliti vladajuću bijelu klasu na predaju.
Daggat osloni bradu na velike ruke. Je li on komunist?
Felicia zabaci glavu i nasmije se.
Do vraga, Hiram je zaradio svoje bogatstvo kao kapitalist. Previše ga zanima zarađivanje da bi prihvatio crvene.
Kako onda objašnjavaš njegove vijetnamske savjetnike i besplatne zalihe iz Kine?
Stara rutina P. T. Barnuma. Vijetnamci su tako oduševljeni revolucijama da bi dopremili specijaliste za gerilsko ratovanje u močvare Floride kad bi ih netko pozvao. Što se tiče kineske velikodušnosti, nakon što su ih izbacili iz osam afričkih nacija u osam godina, ljubit će bilo čije dupe kako bi zadr¸ali utjecaj na kontinentu.
On bi se mogao utopiti u ¸ivom pijesku bez da shvati što mu se događa.
Podcjenjuješ Hirama, reče Felicia.
Poslat će Azijce kući čim više ne budu koristi ARAi.
Lakše je to reći nego učiniti.
On zna što radi. Vjeruj mi na riječ. Hiram Lusana sjedit će u premijerskom stolcu u Cape Townu devet mjeseci od sada.
Zar ima vremenski raspored?, upita Daggat u nevjerici.
Isplaniran na dan.
Daggat polako pokupi papire sa stola i uredno ih slo¸i.
Spakiraj se.
Felicijine uredno počupane obrve podignu se.
Odlazimo iz Nairobija?
Letimo u Washington.
Njegov iznenadni autoritativni nastup zatekao ju je.
Zašto bih se vratila u SAD s tobom?
Nemaš ništa pametnije što bi sada mogla raditi. Osim toga, povratak uz cijenjenog kongresnika nakon što si se godinu dana trošila s poznatim radikalnim revolucionarom moglo bi ti pomoći da vratiš ljubav svojih obo¸avatelja.
Felicia napući usta. No, Daggatova logika imala je smisla. Prodaja njezinih ploča opala je, a smanjio se i broj poziva od producenata. Bilo je vrijeme, zaključi ona brzo, da vrati svoju karijeru na pravi put.
Bit ću spremna za pola sata, reče ona.
Daggat kimne i nasmiješi se. U njemu se počelo rađati uzbuđenje. Ako je, kao što je Felicia rekla, Lusana bio na putu da postane prvi crni voda Ju¸ne Afrike, tada bi Daggat, zastupajući pobjedničku stranu na Capitol Hillu, mogao sebi osigurati velik utjecaj u Kongresu i poštovanje glasača. Bilo je vrijedno pokušati. A ako bude oprezan, i pametno izabere svoje riječi i programe, mogao bi... mo¸da... imati i šansu da postane potpredsjednik, što je bio najva¸niji korak za njegov krajnji cilj.
Poglavlje XXIV
Lusana podigne ruku do razine oka, a zatim zabaci štap spretnim trzajem zapešća. Mali komad sira na udici koji je slu¸io kao mamac pljusne u rijeku, pa potone. Riba je bila tamo. Lusanini instinkti treperili su u iščekivanju. Stajao je u sjeni drveta koje se nadvijalo nad obalu i počeo polako okretati blinker na štapu.
Kad je zabacio osmi put, riba je zagrizla, i to tako sna¸no da mu je skoro istrgla štap iz opuštenih ruku. Zakvačio je ribu tigra, ribu iz Starog svijeta koja je bila srodnik divljih pirana iz ju¸noameričke Amazone. On odmota blinker, dopuštajući ribi da se kreće. Nije imao mnogo izbora štap se gotovo presavio napola. Zatim, iznenada, prije no što se borba zahuktala, riba zapliva oko potopljenog debla drveta, prekine najlon i pobjegne.
Nisam mislio da je moguće uloviti ribu tigra s komadom sira, reče pukovnik Jumana. Sjedio je na tlu, naslonjen leđima na drvo. U ruci je dr¸ao omotnicu koja je sadr¸avala kratak opis Operacije Divlje ru¸a.
Mamac nije va¸an ako je plijen gladan, reče Lusana.
Vrati se do obale i počne stavljati novi najlon na štap.
Jumana se okrene na bok i pogleda okolni krajolik kako bi vidio jesu li Lusanini stra¸ari na svojim mjestima i jesu li na oprezu.
Bila je to uzaludna gesta.
Nije bilo vojnika koji bi slu¸ili s većom odanošću i ¸arom. Bili su čvrsti i iskusni, izabrao ih je Lusana osobno, ne toliko zbog neustrašivosti i snage koliko zbog inteligencije. Stajali su u okolnom grmlju, dr¸eći oru¸je odlučno i mirno.
Lusana se okrene kako bi nastavio sa zabacivanjem.
Kako ti se to čini?, upita on.
Jumana pogleda omotnicu, a lice mu se iskrivi u skeptičnom izrazu. Varka. Varka od dva milijuna dolara.
Ti je ne bi kupio?
Ne, gospodine. Iskreno, ne bih.
Jumana ustane i otrese svoju vojnu odoru.
Mislim da je taj Emma davao bojniku Machiti sitne komadiće informacija kao pripremu za veliki ulov. On odmahne glavom. Ovaj izvještaj ne govori nam ništa. Samo indicira kako će bijelci pokrenuti veliki teroristički udar negdje u svijetu s grupom crnaca koji će glumiti sljedbenike ARAe. Ju¸noafrikanci nisu toliko glupi da riskiraju međunarodnu osudu zbog tako apsurdne ideje.
Lusana zabaci štap.
Ali, pretpostavi samo pretpostavi da je premijer Koertsmann vidio da mu se bli¸i kraj. Mogao je doći u iskušenje da pokuša s očajničkim potezom, posljednjim bacanjem kocke.
Ali kako?, upita Jumana. Gdje?
Odgovor na to pitanje, prijatelju moj, dolazi samo uz dva milijuna američkih dolara.
Još uvijek mislim da je ta Operacija Divlja ru¸a obična prijevara.
U stvari, plan je genijalan, nastavi Lusana.
Ako udar rezultira s velikim brojem ¸rtava, nacija koja je bila ¸rtva nastojat će okrenuti simpatije svijeta od nas i izglasati dostavu oru¸ja i financijske pomoći Koertsmannovoj vladi.
Pitanja su bezbrojna, reče Jumana.
Koja je nacija izabrana za metu?
Pretpostavljam Sjedinjene Dr¸ave.
Jumana baci omotnicu na zemlju. Ignorirajte ovu glupu varku, moj generale. Bolje iskoristite taj novac. Poslušajte moj prijedlog za niz napada koji će unijeti strah u srca bijelaca.
Jumana se nađe pod čeličnim pogledom.
Znaš moje mišljenje o klanju, reče Lusana.
Jumana nastavi. Tisuću brzih napada na gradove, sela i farme, s jednog kraja zemlje na drugi, i bit ćemo u Pretoriji do Bo¸ića.
Nastavit ćemo sa sofisticiranim ratom, reče Lusana hladno.
Nećemo se ponašati poput primitivne gomile.
U Africi je često potrebno goniti ljude ¸eljeznom rukom. Rijetko znaju što je dobro za njih.
Recite mi, pukovniče uvijek sam spreman učiti tko zna što je najbolje za narode Afrike?
Jumanino lice poprimi grimiznu boju od kontroliranog bijesa. Afrikanci znaju što je najbolje za Afrikance.
Lusana je ignorirao uvredu njegove američke krvi. Mogao je osjetiti nagone koji su se kovitlali u Jumani mr¸nju prema svim stranim stvarima sna¸nu ambiciju i novootkriveni luksuz moći pomiješan s nepovjerenjem prema modernom svijetu i gotovo djetinjasto prihvaćanje krvo¸ednog divljaštva. Lusana se počeo pitati nije li napravio veliku pogrešku postavljajući Jumanu na visoku zapovjednu razinu.
Prije no što se Lusana mogao fokusirati na probleme koji bi mogli nastati medu njima, tiho tapkanje nogu začuje se na obali iza zavoja rijeke. Stra¸ari se trgnu, pa se opuste kada bojnik Machita dotrči niz puteljak.Zaustavi se pred Lusanom i salutira.
Jedan od mojih agenata upravo je stigao iz Pretorije s Emminim izvještajem o napadu na Fawkesovu farmu.
Što je otkrio?
Emma ka¸e kako nije uspio pronaći dokaze o sudjelovanju Obrambenih snaga u tome.
Lusana je izgledao zamišljeno. I tako, opet smo na početku.
Čini se nevjerojatnim da neka postrojba mo¸e pobiti gotovo pedeset ljudi i ostati neidentificirana, reče Machita.
Je li Emma mo¸da lagao?
Moguće je. Ali nema razloga za to.
Lusana ne odgovori. Opet skrene pa¸nju na ribu. Njegov je najlon šuštio u tekućoj vodi. Machita upitno pogleda Jumanu, ali pukovnik je izbjegavao njegov pogled.
Machita je na trenutak bio zbunjen, pitajući se što je stvorilo atmosferu napetosti koja je lebdjela između njegova dva zapovjednika. Nakon duge, nelagodne tišine, on kimne prema omotnici.
Jeste li donijeli odluku glede Operacije Divlja ru¸a, generale?
Jesam, odgovori Lusana namotavajući najlon.
Machita je čekao u tišini.
Namjeravam platiti Emmi njegovih trideset srebrenjaka za ostatak plana, reče Lusana napokon.
Jumana se razbjesni. Ne, to je varka! Čak ni vi, moj generale, nemate pravo glupo razbacivati novac naše armije.
Machita zadr¸i dah i zgrči se. Pukovnik je prekoračio svoje granice. Ali Lusana je i dalje bio leđima okrenut obali i nonšalantno je nastavio pecati. Moram te podsjetiti, reče on preko ramena s tihim autoritetom, da najveći dio našeg novca dolazi od mene. Ono što je moje mogu uzeti ili iskoristiti kako ¸elim.
Jumana čvrsto stisne šake, a na vratu mu se pojave ¸ile. On krene prema rubu vode, iske¸enih zuba. Tada, iznenada, kao da se neka sklopka u njegovom mozgu preopteretila i isključila, izraz bijesa nestane mu s lica i on se nasmiješi. Riječi je izgovorio nehajno, ali s prizvukom gorčine. Ispričavam se zbog svojih primjedaba. Premoren sam.
Machita je u tom trenutku zaključio da je pukovnik opasnost koju treba motriti. Mogao je vidjeti da Jumana nikada neće u potpunosti prihvatiti ulogu čovjeka broj dva.
Zaboravi, reče Lusana.
Sada je va¸no da se domognemo Divlje ru¸e.
Dogovorit ću razmjenu, reče Machita.
Učinit ćeš i više od toga, reče Lusana gledajući obalu.
Načinit ćeš plan za isplatu. Tada ćeš ubiti Emmu.
Jumana razjapi usta. Niste niti namjeravali platiti dva milijuna dolara?, ispljune on.
Lusana se naceri. Naravno da ne. Da si bio strpljiv, mogao si nas poštedjeti svojeg adolescentnog ispada.
Jumana ne odgovori. Nije imao što reći. Njegov osmijeh se raširi i on slegne ramenima. Tada Machita primijeti gotovo nevidljiv trzaj njegovih očiju. Jumana nije gledao ravno u Lusanu njegov je pogled bio usmjeren prema rijeci, na deset stopa uzvodno od generala.
Stra¸o vikne Machita, grčevito mašući rukama.
Rijeka! Pucajte! Za ime Bo¸je, pucajte!
Vrijeme reakcije stra¸ara bilo je manje od dvije sekunde. Njihovi hitci eksplodiraju u Machitinim ušima, a voda eruptira na nekoliko stopa od Lusane u stotinama gejzira.
Dvadeset stopa dugačko tijelo prekriveno smeđim ljuskama izbije na površinu i preokrene se oko sebe, s repom koji je ludo mlatarao dok su se metci poput grada zabijali u tvrdu ko¸u. Zatim pucnjava prestane, a veliki reptil se još jednom okrene u grču i potone pod površinu.
Lusana je stajao u svojim ribičkim čizmama, raširenih očiju, tijela nepokretnog od šoka. Gledao je krokodilovo tijelo u bistroj vodi, koje se sada graciozno okretalo u vodenoj struji.
Na obali, Machita je drhtao, ne toliko zbog opasnosti kojoj je Lusana izbjegao, koliko zbog sotonskog izgleda na Jumaninom licu oblikovanom poput neandertalca.
Gad je znao, pomisli Machita. Znao je od trenutka kad je krokodil spuznuo u vodu na drugoj obali i krenuo prema generalu, ali nije ništa rekao.
Poglavlje XXV
Zaljev Chesapeake, SAD, listopad 1988.
Dva sata prije zore Patrick je platio vozaču taksija i došao do osvijetljenih vrata Forbesove kompanije za vađenje brodskih olupina. Stra¸ar u odori okrene se od prijenosnog televizora i zijevne kad mu Fawkes doda malu omotnicu kroz nadsvođeni prozor stra¸arnice. Čovjek pogleda potpise i usporedi fotografiju s čovjekom koji je stajao pred njim. Zatim mu vrati omotnicu.
Dobrodošli u Ameriku, kapetane. Moji poslodavci su vas očekivali.
Je li ovdje?, upita Fawkes nestrpljivo.
Privezan je za istočni dok, odgovori stra¸ar, pokazujući kroz prozor fotokopiju karte područja vađenja.
Pazite kuda hodate. Otkad je uvedena štednja, noćna rasvjeta pristaništa je isključena. Tamo vani mračno je kao u rogu.
Dok je Fawkes prolazio ispod divovskih dizalica prema doku, vjetar puhne s mora i u njegove nosnice donese te¸ak vonj prepoznatljiv miris pristaništa. On udahne pomiješanu aromu dizel goriva, katrana i slane vode. Uvijek mu je vraćala raspolo¸enje.
Vrati se do doka i pogleda oko sebe, tra¸eći neki znak ljudske aktivnosti. Noćna smjena odavno je otišla kući.
Samo je morski galeb, koji je sjedio na drvenom stupu, uzvraćao Fawkesu pogled kroz jedno staklasto oko.
Nakon još stotinu jarda, Fawkes zastane kod krupnog, sablasnog oblika koji se nadvijao u tami pokraj doka. Popne se uz stube, stane na naizgled beskrajno dugu palubu, i nepogrešivo nade put do zapovjednog mosta kroz čelični labirint.
Malo kasnije, kad je sunce počelo provirivati na istočnoj strani zaljeva, bijedno stanje broda postalo je vidljivo. Ali boja koja se ljuštila, velike površine hrde, i tragovi plamenika kojima su se slu¸ili članovi posade broda za vađenje olupina bili su nevidljivi Favvkesovim očima. Poput oca strašno unaka¸ene kćeri, mogao je vidjeti samo njezinu ljepotu.
Da, lijep si ti brod, vikne on na tihoj palubi. Bit ćeš dobar.
Poglavlje XXVI
Washington D. G, studeni 1988.
Steigerovi nadređeni u Pentagonu čuvali su njegov izvještaj o otkriću Vixen 03 gotovo dva mjeseca prije no što su ga pozvali u Washington. Steigeru se činilo da sjedi u publici i gleda predstavu iz noćne more. Više se osjećao kao neprijateljski svjedok nego kao ključni istra¸itelj.
Iako su imali dokaz pred očima u obliku videokasete, general Ernest Burgdorf, šef Sigurnosnog odjela Vojnog zrakoplovstva, i general John OKeefe, pomoćnik šefova Zdru¸enog sto¸era, izrazili su sumnju glede va¸nosti potopljenog zrakoplova, tvrdeći kako se ništa ne mo¸e dobiti vađenjem zrakoplova osim senzacionalističkih medijskih naslova. Steiger je bio šokiran.
Ali što je s njihovim obiteljima, pobuni se on. Bilo bi kriminalno ne obavijestiti obitelji posade da tijela nisu pronađena.
Budite pametni, pukovniče, reče Steiger. Postoji mogućnost da teret Vixen 03 uključuje nuklearne bojeve glave.
To smo pretra¸ili, odbrusi OKeefe. Detaljna računalna pretraga kroz vojne dokumente potvrdila je da nema nestalih bojevih glava. Točno se zna gdje je svaki komad atomskog naoru¸anja, počevši s bombom bačenom na Hirošimu.
Jeste li svjesni, gospodine, da se nuklearni materijal prevozio, i još se uvijek prevozi, u spremnicima od nehrdajućeg čelika?
A je li vama palo na pamet, pukovniče, reče Burgdorf, da su spremnici za koje tvrdite da ste ih našli mo¸da prazni?
Steiger se pogrbi u stolcu, pora¸en. S jednakim je rezultatima mogao raspravljati i s vjetrom. Tretirali su ga kao dijete prebujne mašte koje je tvrdilo da je vidjelo slona na poljima Minnesote.
A ako to zaista jest zrakoplov koji je navodno nestao nad Pacifikom, doda Burgdorf, mislim da je najbolje ostaviti lava da spava.
Gospodine?
Razlozi za takvu drastičnu promjenu u ruti zrakoplova mo¸da i nisu nešto što bi Vojno zrakoplovstvo ¸eljelo objaviti. Razmislite o mogućnostima. Letjeti tisuću milja u suprotnom smjeru zahtijeva totalni kvar najmanje pet sustava instrumenata zajedno s glupošću posade, navigatorom koji je poludio, ili zavjerom cijele posade da ukrade zrakoplov, Bog zna u koju svrhu.
Ali, netko je morao ovlastiti zapovijedi leta, reče Steiger, zbunjen.
Netko i jest, reče OKeefe. Izvorne zapovijedi izdane su u zrakoplovnoj bazi Travis, u Kaliforniji, od pukovnika Michaela Irwina.
Steiger skeptično pogleda generala.
Zapovijedi leta rijetko se čuvaju dulje od nekoliko mjeseci. Kako je moguće da su ove čuvane više od trideset godina?
OKeefe slegne ramenima. Ne pitajte me kako, pukovniče. Vjerujte mi na riječ posljednji plan leta Vixen 03 pojavio se u starim dosjeima u uredu Travisa.
A zapovijedi koje sam pronašao u olupini?
Prihvatite neizbje¸no, reče Burgdorf. Papiri koje ste izvadili iz tog jezera u Coloradu bili su previše uništeni da bi ih se moglo dešifrirati s nekom razinom točnosti. Vi ste u njima jednostavno iščitali nešto čega tamo nije bilo.
Što se mene tiče, reče OKeefe odlučno, objašnjenje za skretanje Vixen 03 s rute leta zaključeno je.
On se okrene prema Burgdorfu. Sla¸ete li se, generale?
Sla¸em.
OKeefe se zagleda u Steigera. Imate li još nešto što biste htjeli iznijeti pred nama, pukovniče?
Steigerovi nadređeni sjedili su i čekali njegov odgovor. Znao je da ne vrijedi trošiti riječi. Došao je u slijepu ulicu. Implikacije su visjele nad njegovom glavom poput mača. Ili će Abe Steiger zaboraviti sve o Vvcen 03, ili će njegova karijera u Vojnom zrakoplovstvu naglo završiti.
Predsjednik je stajao na zelenoj površini iza Bijele kuće i ukočenim pokretima udarao loptice prema rupi udaljenoj svega pet stopa. Niti jedna nije pogodila cilj, što mu je dokazalo kako golf nije njegova igra. Mogao je shvatiti natjecateljski izazov tenisa ili rukometa, pa čak i bilijar, ali nije mogao shvatiti zašto bi se netko htio natjecati sam sa sobom.
Sada mogu mirno umrijeti, jer vidio sam sve.
Predsjednik se uspravi i pogleda nacereno lice Timothvja Marcha, svojeg ministra obrane.
Sve to dokazuje koliko imam slobodnog vremena sad kad sam obogaljeni predsjednik.
March, nizak, zbijen čovjek koji je prezirao svaku moguću fizičku vje¸bu, stupi na zelenu površinu. Trebali biste biti zadovoljni izborima. Pobijedila je vaša stranka i vaš čovjek.
Nitko nikada ne dobiva na izborima, progunda predsjednik. Što imaš na umu, Tim?
Mislio sam da biste htjeli znati da sam zatvorio poklopac u vezi s onim starim zrakoplovom pronađenim u Stjenjaku.
Vjerojatno mudar potez.
Zbunjujuća stvar, reče March.
Osim onih preuređenih planova leta u dosjeima Vojnog zrakoplovstva, nema traga od prave misije posade.
Neka bude tako, reče predsjednik, napokon ubacivši lopticu u rupu. Neka stvar ostane tajna. Ako je Eisenhower zakopao odgovore tijekom svojeg mandata, ja zasigurno neću otvarati konzervu s crvima tijekom mojeg.
Predla¸em da ostatku posade osiguramo vojni pogreb. Toliko im dugujemo.
U redu, ali bez ikakvog publiciteta.
To ću staviti do znanja odgovornom časniku Vojnog zrakoplovstva.
Predsjednik dobaci podlogu za loptice čovjeku iz Tajne slu¸be koji je stajao u blizini i poka¸e Marchu da krene za njim u Izvršni ured. Kakva je tvoja pretpostavka, Tim? Što misliš, što je Ike zaista pokušavao zataškati još tamo 1954?
Zbog tog pitanja imao sam nekoliko neprospavanih noći, reče March. Nemam blage veze.
Steiger se probio kroz gomilu ljudi koja se okupila na ručku i čekala mjesto za stolom u Cottonwood Innu, i ušao u kafić. Pitt mu mahne iz stra¸njeg dijela i istim pokretom pozove konobaricu. Steiger se smjesti pokraj Pitta, a konobarica, u zavodničkom skraćenom kolonijalnom kostimu, istakne svoje bujne grudi nad stolom.
Martini s ledom, reče Steiger, promatrajući izbočine.
Kad bolje razmislim, neka bude dupli. Imao sam teško jutro.
Pitt podigne svoju gotovo praznu čašu.
Još jedan slani pas.
Kriste, zaječi Steiger. Kako mo¸eš to podnijeti?
Čujem da je dobro za liniju, odgovori Pitt.
Enzimi iz grejpovog soka poništavaju kalorije u votki.
Zvuči poput bapske priče. Osim toga, čemu trud? Nemaš ni grama sala na sebi.
Vidiš?, nasmije se Pitt. Stvarno funkcionira.
Humor je bio zarazan. Prvi put toga dana Steigeru je bilo do smijeha. Ali kad su stigla pića, njegov se izraz lica opet smrkne, i on se utiša, poigravajući se svojom čašom bez da je i probao sadr¸aj.
Ne reci, reče Pitt, čitajući pukovnikove tmurne misli, tvoji prijatelji u Pentagonu su te srezali?
Steiger polako kimne.
Izrezali su svaku rečenicu mojeg izvještaja i poslali je toaletom u washingtonski sustav kanalizacija.
Ti to ozbiljno?
Nisu htjeli ni čuti.
A što je sa spremnicima i petim kosturom?
Tvrde da su spremnici prazni. A što se tiče tvoje teorije o ocu Loren Smith, to nisam niti spomenuo. Nisam vidio razloga da podjarim plamen njihovog već gorućeg skepticizma.
Dakle, skinuli su te s istrage.
Moram odustati ako ¸elim u mirovinu kao general.
Pritisnuli su te?
Nisu morali. Pisalo im je u očima.
Što sada?
Steiger mirno pogleda Pitta.
Nadao sam se da ćeš nastaviti sam.
Njihovi pogledi se sretnu.
´eliš da ja izvadim zrakoplov iz jezera Table?
Zašto ne? Bo¸e, pa izvukao si Titanic s trinaest tisuća stopa dubine usred Atlantika. Stratocruiser u jezeru bi za čovjeka tvojeg talenta trebao biti dječja igra.
Vrlo laskavo. Ali zaboravljaš da ja nisam svoj šef. Za podizanje Vbcen 03 trebat će mi posada od najmanje dvadeset ljudi, nekoliko kamiona opreme, minimalno vrijeme od dva tjedna, i troškovnik od gotovo četiri stotine tisuća dolara. To ne mogu izvesti sam, a admiral Sandecker nikada ne bi NAMPu odobrio projekt te veličine bez čvrstih dokaza da će dobiti dodatna sredstva od dr¸ave.
A kad bi samo izvadio jedan spremnik i Smithove ostatke radi identifikacije?
I da se nađemo dr¸eći poslovičnu vreću?
Vrijedi pokušati, reče Steiger, dok mu je u glasu raslo uzbuđenje. Mo¸eš sutra odletjeti natrag u Colorado. U međuvremenu, nabavit ću ugovor za vraćanje tijela posade. To će te skinuti s tapete u Pentagonu i NAMPu.
Pitt odmahne glavom. Zao mi je, ali moram te razočarati. Sandecker me odredio za nadgledanje vađenja oklopnjače Unije koja je potonula kod obale Georgije tijekom građanskog rata.
On zastane kako bi pogledao na sat.
Moram se ukrcati na let za Savannah za šest sati.
Steiger uzdahne, a ramena mu se opuste.
Mo¸da mo¸eš pokušati nakon toga.
Pripremi ugovor i dr¸i ga na ledu. Iskrast ću se do Colorada prvom prilikom. Obećavam ti.
Jesi li rekao kongresnici Smith za njezinog oca?
Iskreno, nisam smogao hrabrosti.
Sumnjaš da si u krivu?
To je samo dio razloga.
Odsutni izraz pomrači lice Abea Steigera. Isuse, kakav nered. On proguta dupli martini i tu¸no se zagleda u čašu.
Konobarica se vrati s hranom koju su naručili. Steiger je odsutno promatrao kako vrti stra¸njicom odlazeći prema kuhinji.
Umjesto što sjedim ovdje i razbijam glavu tajnom za koju nitko ne mari, trebao bih se usredotočiti na povratak u Kaliforniju svojoj ¸eni i djeci.
Koliko?
Djece? Ukupno osmero. Pet dječaka i tri djevojčice.
Sigurno si katolik.
Steiger se nasmije. S imenom Abraham Levi Steiger? Šališ se.
Uzgred, nisi mi rekao kako su objasnili plan leta Vixen 03.
General OKeefe pronašao je originalni plan. Nije bio usklađen s našom analizom plana iz olupine.
Pitt razmisli na trenutak, pa upita Imaš li fotokopiju koju bih mogao posuditi?
Plana leta?
Samo šestu stranicu.
Vani je, zaključana u mojem automobilu. Zašto?
Pucam naslijepo, reče Pitt. Imam prijatelja u FBIju koji ne mo¸e odoljeti dobroj kri¸aljci.
Moraš li ići večeras?, upita Loren Pitta.
Očekuju me na sastanku ujutro na kojem ćemo razgovarati o operaciji vađenja, reče on iz kupaonice, gdje je pakirao pribor za brijanje.
Prokletstvo, napući ona usne. Mogla sam imati vezu s trgovačkim putnikom, bilo bi mi isto.
On ude u spavaonicu.
Hajde, za tebe sam samo privremena igračka.
Nije tako. Ona ga zagrli.
Osim Phila Sawyera, ti si mi omiljena osoba.
Pitt je pogleda.
Otkad se viđaš s predsjednikovim tajnikom za tisak?
Kada nema pastuha, Loren će se poigrati.
Ali, dobri Bo¸e! Phil Sawyer. On nosi bijele košulje i govori poput rječnika.
Zaprosio me.
Povraćat ću.
Ona ga čvrsto zagrli. Molim te, bez sarkazma večeras.
´ao mi je što ti se ne mogu više posvetiti kao ljubavnik, ali previše sam sebičan da bih se obvezao. Nisam sposoban davati stotinu posto koliko treba ¸ena kao ti.
Zadovoljit ću se postotkom koji dobijem.
On se sagne i poljubi je u vrat.
Bila bi jako loša supruga Philu Sawyeru.
Poglavlje XXVII
Thomas Machita platio je svoju ulaznicu i ušao u putujući zabavni park, jedan od mnogih koji su se pojavljivali tijekom praznika diljem ju¸noafričkog ladanja. Bila je nedjelja i velike skupine Bantua i njihovih obitelji stajale su čekajući svoj red za vrtuljak, vlak smrti i druge zabavne sadr¸aje. Machita se probijao do kuće strave, prema Emminim telefonskim uputama.
Još nije odlučio kojim će oruđem ubiti Emmu. ´ilet koji mu je bio pričvršćen za lijevu podlakticu nije baš bio oru¸je kakvo bi mogao po¸eljeti. Mali komad čelika bio je oru¸je za blizinu, smrtonosno samo ukoliko bi prerezao vratnu arteriju ¸rtve jednim neočekivanim, diskretnim pokretom, što je Machita smatrao ne previše vjerojatnim u gomili koja ga je okru¸ivala.
Machita se napokon odluči za šiljak za led. Duboko odahne, kao da je riješio veliku znanstvenu zagonetku. Šiljak će neprimjetno dr¸ati medu trskom od koje je bila načinjena košara. Uklonio je drvenu dršku, a umjesto nje šiljak je omotao nekoliko puta izolacijskim trakom. Brzi ubod medu rebra u srce, ili u oko ili uho kad bi nekako uspio zabiti šiljak u Emminu Eustahijevu tubu, gotovo da ne bi bilo nikakve tjelesne tekućine koja bi ga mogla izdati.
Machita čvršće uhvati košaru u kojoj su se nalazili i šiljak za led i dva milijuna dolara.
Došao je red na njega, i on plati kartu i sjedne na platformu za vo¸nju kućom duhova. Par pred njime, čovjek koji se kikotao i njegova debela ¸ena, nekako su se ugurali u malo vozilo za dvoje. Operater, stari, ispijeni čovjek koji je cijelo vrijeme šmrcao, spusti sigurnosnu šipku preko njihovih nogu i gurne veliku polugu koja je virila iz poda. Vozilo poskoči naprijed na tračnici i zakotrlja se kroz vrata. Uskoro je mogao čuti kako krikovi ¸ene odzvanjaju iz mračne unutrašnjosti.
Machita ude u sljedeće vozilo. Opusti se i počne se zabavljati pri pomisli na vo¸nju. Vratile su mu se slike iz djetinjstva i sjetio se kako se stiskao u sličnom vozilu za vrijeme prolaska kroz kuću strave dok su fosforescentne vile narikače iskakale iz tame pred njim.
Nije gledao operatera dok je ovaj gurnuo polugu nije niti reagirao u trenutku kad je starac spretno skočio u vozilo pokraj njega i spustio sigurnosnu šipku. Nadam se da ćeš u¸ivati u vo¸nji, reče glas za koji je Machita znao da je Emmin.
Još jednom, tajanstveni doušnik lukavo je iskoristio Machitinu opuštenost. Izgledi za čisto ubojstvo iznenada su isparili.
Emmine ruke spretno su pretra¸ile njegovu odjeću. Kako mudro od vas što ste došli nenaoru¸ani, dragi moj bojniče.
Bod za nas, pomisli Machita, dok su njegove ruke opušteno dr¸ale košaru i skrivale šiljak za led.
Imate li Operaciju Divlja ru¸a?, upita on slu¸benim tonom.
Imaš li ti dva milijuna američkih dolara?, upita sjenovita prilika pokraj njega. Machita je oklijevao i nesvjesno se sagnuo kad je vozilo skrenulo pod visoku gomilu buradi koja je padala prema njima, zaustavivši se na samo nekoliko pedalja od njihovih glava.
Ovdje... u košari.
Emma izvuče omotnicu iz prljave jakne.
Vašem šefu ovo će biti jako zanimljivo štivo.
Ako već ne i jako precijenjeno.
Machita je gledao kroz dokumente u omotnici kada par groteskno obojenih vještica, obasjanih ultraljubičastim svjetlom, skoči na vozilo i vrisne kroz skrivene zvučnike. Emma je ignorirao voštane figure i otvorio košaru, proučavajući tisak novčanica pod purpurnom rasvjetom. Vozilo se kretalo naprijed, i skrivene opruge povuku vještice u njihovo skrovište, a tunel opet utone u tamu.
Sada pomisli Machita. On izvadi šiljak za led iz skrovišta i zamahne prema mjestu na kojem je mislio da se nalazi Emmina desna očna duplja. No, u tom djeliću sekunde vozilo naglo skrene i narančasti reflektor obasja bradatog Sotonu koji prijeteći mahne vilama. Bilo je to dovoljno da skrene Machitino ciljanje. Šiljak promaši Emmino oko i njegov vrh zabije se u lubanju, iznad obrve.
Šokirani doušnik vikne, udari po Machitinoj ruci i izvadi tanki šiljak iz svoje glave. Machita zgrabi ¸ilet prilijepljen za svoju ruku i široko zamahne njime prema Emminom grlu. No, Sotonine vile udare ga po zapešću, slomivši mu kost.
Vrag nije bio lutka. Bio je to jedan od Emminih suradnika. Machita uzvrati otvarajući sigurnosnu šipku i udarajući nogama. Pogodio je maskiranog čovjeka u prepone, osjećajući kako se njegove pete zabijaju duboko u mekano meso. Tada vozilo skrene natrag u tamu i vrag ostane za njim.
Machita se okrene prema Emmi, ali otkrije da je sjedalo pokraj njega prazno. Kratak bljesak sunčanog svjetla pojavi se na nekoliko metara s lijeve strane vozila kad su se vrata otvorila i zatvorila. Emma je izišao kroz izlaz, ponijevši košaru s novcem sa sobom.
Poglavlje XXVIII
Odvratna glupost, reče pukovnik Jumana sa zlokobnim zadovoljstvom. Morate mi oprostiti što to ka¸em, moj generale, ali rekao sam vam.
Lusana je zamišljeno gledao kroz prozor prema formaciji ljudi koji su vje¸bali na dvorištu. Pogrešna procjena, pukovniče, ništa više. Nećemo izgubiti rat zato što smo izgubili dva milijuna dolara.
Pokunjeni Thomas Machita sjedio je za stolom, lica okupanog znojem, gledajući odsutno gips koji je pokrivao njegovo zapešće. Nisam mogao znati...
On se ukoči kad je Jumana skočio na noge, dok mu je lice isijavalo čisti bijes. On zgrabi Emminu omotnicu i baci je Machiti u lice. Nisi mogao znati da su ti namjestili? Budalo! Sjediš tu, slavni šef obavještajne slu¸be, a ne mo¸eš ni ubiti čovjeka u mraku. Zatim stavljaš sol na ranu predajući mu dva milijuna dolara za omotnicu koja sadr¸i operativne procedure za uklanjanje vojnog otpada.
Dosta odbrusi Lusana.
Zavlada tišina. Jumana duboko uzdahne, zatim polako krene prema svom stolcu. Bijes je kipio u njegovim očima.
Glupe pogreške, reče on ogorčeno, ne dobivaju oslobodilačke ratove.
Pretjerali ste, reče Lusana ledenim glasom.
Vi ste vrhunski voda, pukovniče Jumana, i tigar u bitci, ali kao i većina profesionalnih vojnika, slabi ste u administraciji.
Molim vas, moj generale, ne iskaljujte svoj bijes na meni. Jumana uperi optu¸ujući prst prema Machiti. On zaslu¸uje kaznu.
Osjećaj frustracije obuzme Lusanu. Bez obzira na inteligenciju ili obrazovanje, um Afrikanca zadr¸avao je gotovo dječju nevinost u odnosu na krivnju. Krvavi rituali još su ih ispunjavali uzvišenijim osjećajem pravde nego ozbiljne konferencije. Lusana umorno pogleda Jumanu.
Pogreška je moja. Ja sam jedini odgovoran. Da nisam izdao bojniku Machiti zapovijed da ubije Emmu, Operacija Divlja ru¸a mogla je u ovom trenutku le¸ati pred nama. Bez umorstva na umu, vjerujem da bi bojnik provjerio sadr¸aj omotnice prije no što bi predao novac.
Još uvijek vjerujete da je plan vjerodostojan?, upita Jumana u nevjerici.
Vjerujem, reče Lusana čvrsto. Dovoljno da upozorim Amerikance kada idući tjedan odletim u Washington kako bih svjedočio na saslušanju u Kongresu o pomoći afričkim nacijama.
Vaši prioriteti su ovdje, reče Machita, dok su mu oči odra¸avale paniku.
Preklinjem vas, generale, pošaljite nekoga drugog.
Nema nikoga kvalificiranijeg, uvjeravao ga je Lusana.
Ja sam još uvijek američki građanin s mnogim visokim vezama koje simpatiziraju našu borbu.
Jednom kada odete bit ćete u velikoj opasnosti.
Svi mi imamo posla s opasnošću, zar ne?, upita Lusana.
Ona je naš brat po oru¸ju.
On se okrene prema Jumani. Pukovniče, vi ćete zapovijedati u mojoj odsutnosti. Izdat ću vam izravne zapovijedi za vođenje naših operacija. Očekujem da ih provedete do kraja.
Jumana kimne.
Strah počne bujati u Machiti. Pitao se nije li Lusana hrlio prema vlastitoj propasti i uzrokovao plimni val krvi koji će uskoro zapljusnuti cijelu Afriku.
Poglavlje XXIX
Loren Smith ustane od svojeg stola i ispru¸i ruku kad su u njezin ured uveli Fredericka Daggata. On se nasmiješi svojim najboljim osmijehom političara. Nadam se da ćete mi oprostiti zbog smetnje... ah... kongresnice.
Loren čvrsto stisne njegovu ruku. Uvijek ju je zabavljalo kad su muškarci petljali s njezinom titulom. Činilo se da nikako ne mogu naučiti izgovarati kongresnice.
Sretna sam zbog prekida, reče ona pokazujući mu da sjedne. Na njegovo iznenađenje, ona mu pru¸i kutiju s cigarama. On uzme jednu. Ovo je zaista poslastica. Nisam očekivao... imate li što protiv da zapalim?
Izvolite, molim, reče ona nasmiješeno.
Sla¸em se da izgleda malo čudno kada ¸ena nudi cigare, ali praktična vrijednost postaje očita kada uzmete u obzir kako moji muški posjetitelji brojem nadmašuju ¸enske u omjeru dvadeset prema jedan.
Daggat izbaci veliki plavi oblak prema stropu i ispali svoju prvu salvu.
Vi ste glasali protiv mojega početnog prijedloga o financiranju Afričke revolucionarne armije.
Loren kimne. Nije govorila, jer je čekala da Daggat napadne punom snagom.
Bijela vlada Ju¸ne Afrike na rubu je samouništenja. Ekonomija dr¸ave srozala se posljednjih nekoliko godina. Riznica je iscrpljena. Bijela manjina predugo je okrutno i bezobzirno tretirala crnu većinu kao roblje. Tijekom deset godina, otkad su crnci preuzeli vlast u Rodeziji, Afrikaaneri su postali tvrdi i potpuno nemilosrdni u postupanju prema Bantu građanima. Unutarnji nemiri odnijeli su više od pet tisuća ¸ivota. To krvoproliće ne smije se nastaviti. ARA Hirama Lusane jedina je nada za mir. Moramo joj dati podršku, i financijsku i vojnu.
Ja sam imala dojam da je Hiram Lusana komunist.
Daggat odmahne glavom. Bojim se da imate krivo mišljenje, kongresnice Smith. Priznajem da Lusana upotrebljava vijetnamske vojne savjetnike, ali osobno vas uvjeravam kako on nije, i nikada nije ni bio, pijun međunarodnog komunizma.
Drago mi je što to čujem.
Lorenin glas bio je neodređen. U njezinom umu, Daggat joj je pokušavao prodati određenu robu, a ona je odlučila ne kupiti je.
Hiram Lusana čovjek je visokih ideala, nastavi Daggat.
Ne dopušta pokolj nevinih ¸ena i djece. Ne potiče nediskriminirajuće krvo¸edne napade na gradove i sela, kao što čine drugi pobunjenički pokreti. Njegov je rat usmjeren isključivo protiv dr¸avnih institucija i vojnih ciljeva. Ja osobno smatram da bi Kongres trebao dati potporu vodi koji djeluje racionalno i moralno.
Spustite se s kri¸a, kongresnice. I vi i ja znamo Hiram Lusana je umjetnik kriminala. Proučila sam njegov dosje u FBIju. Izgleda kao biografija mafijaškog ubojice. Lusana je proveo pola ¸ivota u zatvorima zbog svih mogućih zločina, od silovanja do napada, da ne spominjem izbjegavanje vojske i plan postavljanja bombe u glavnom gradu Alabame. Nakon naročito maštovite pljačke oklopnog vozila, prebacio se u biznis preprodaje droge i zaradio cijelo bogatstvo. Zatim je pobjegao iz zemlje kako bi izbjegao plaćanje poreza. Mislim da ćete se slo¸iti kako on baš nije uzorni američki heroj.
Nikada nije optu¸en za otmicu oklopnih kola.
Loren slegne ramenima. U redu, u vezi s tim ostavit ćemo mogućnost da nije kriv. Ali, njegovi ostali zločini teško da ga kvalificiraju za vođenje svetog rata za oslobođenje potlačenih masa.
Povijest je povijest, nastavi Daggat.
Bez obzira na svoju sumnjivu prošlost, Lusana je ipak naša jedina nada za stabilnom vlašću nakon što crnci preuzmu Ju¸noafrički parlament. Ne mo¸ete zanijekati kako je prijateljstvo s njim u najboljem interesu Amerikanaca.
Zašto poduprijeti bilo koju stranu?
Daggateove obrve se podignu.
Primjećujem li ja da naginjete izolacionizmu?
Gledajte što nam je to donijelo u Rodeziji, nastavi Loren.
Unutar nekoliko mjeseci otkad je genijalni plan našega dr¸avnog tajnika o predaji vlasti iz ruku bijele manjine u ruke crne većine stupio na snagu, izbio je građanski rat između radikalnih frakcija i vratio zemlju deset godina unatrag. Mo¸ete li obećati kako nećemo do¸ivjeti isti ishod kad se Ju¸na Afrika pokori neizbje¸nom?
Daggatu se nije sviđalo kad bi ga ¸ena, bilo koja ¸ena, stjerala u kut. On ustane iz naslonjača i nagne se na Lorenin stol.
Ako ne podr¸ite moj prijedlog i zakon o pomoći koji planiram predati Kući, tada se, draga kongresnice Smith, bojim kako ćete iskopati svojoj političkoj karijeri grob tako velik i dubok da nećete iz njega izići do sljedećih izbora.
Na Daggatovo iznenađenje, Loren prasne u smijeh, što ga dodatno naljuti. Blagi Bo¸e, ovo je dobro. Vi meni zaista prijetite?
Ukoliko ne podr¸ite afrički nacionalizam, obećavam vam da ćete izgubiti sve glasove crnaca u vašem okrugu.
Ne mogu vjerovati.
Vjerujte, jer uskoro ćete vidjeti i nerede kakve nikada niste vidjeli u ovoj zemlji ako ne podr¸imo Hirama Lusanu i Afričku revolucionarnu armiju.
Gdje dobivate informacije?, upita Loren.
Ja sam crnac i znam to.
Ali ste i puni govana, reče Loren. Razgovarala sam sa stotinama crnaca u svojem okrugu. Nisu drukčiji od bilo kojeg američkoga građanina. Svi su zabrinuti zbog visokih poreza, rasta cijena namirnica i struje, kao i bijelci, Orijentalci, Indijanci i Latinoamerikanci. Vi samo zavaravate sebe, Daggat, ako mislite da naši crnci mare za to kako će afrički crnci urediti svoje zemlje. Ne mare, i to iz prostog razloga što afrički crnci ne mare za njih.
Činite ¸alosnu grešku.
Ne, vi činite grešku, odbrusi Loren. Zakuhavate nevolje tamo gdje ih ne bi trebalo biti. Crna rasa dobit će jednake šanse kroz obrazovanje, kao i svatko drugi. Nisu to učinili nakon Drugog svjetskog rata. Kad su se vratili iz logora, radili su na poljima Ju¸ne Kalifornije kako bi poslali svoje sinove i kćeri na sveučilišta, i ovi su postali odvjetnici i liječnici. Stigli su. Sada je red na crncima. I oni će to učiniti, ako ih ne ometu ljudi poput vas, koji stvaraju nerede kad god mogu. Sada, hvala vam i gonite se iz mojeg ureda.
Daggat se zagleda u nju, dok mu je lice bilo maska gnjeva. Zatim mu se usta polako razvuku u osmijeh. On pru¸i ruku s cigarom i pusti da cigara padne na tepih. Zatim se okrene i izjuri iz ureda.
Izgledaš poput dječaka kojem su upravo ukrali bicikl, reče Felicia Collins. Sjedila je u jednom kutu Daggatove limuzine, lakirajući svoje duge nokte. Daggat sjedne pokraj nje i poka¸e vozaču da krene. Gledao je ravno pred sebe, a lice mu je imalo nečitljiv izraz.
Felicija vrati lak u svoju torbicu. Čekala je, a oči su joj odavale pa¸nju. Napokon, ona prekine tišinu.
Vjerujem da te Loren Smith odbila.
Bijela kuja prljavih usta, reče on, gotovo ispljunuvši riječi.
Misli da se prema meni mo¸e ponašati kao prema nekom crnom pastuhu s planta¸e prije Građanskog rata.
0 čemu, zaboga, govoriš?, upita ona iznenađeno.
Poznajem Loren Smith. Ona u sebi nema niti malo predrasuda.
Daggat se okrene prema njoj. Poznaješ je?
Loren i ja bile smo kolegice u srednjoj školi. Još se uvijek povremeno nalazimo. Na Felicijinom licu pojavi se tvrdi izraz kojega prije nije bilo tamo. Imaš nešto zlobno na umu, Frederick. Što je to?
Moram zadobiti podršku kongresrtice Smith ako ¸elim progurati svoj zakon o slanju oru¸ja i pomoći ARAi.
´eliš li da ja razgovaram s Loren? Da lobiram za Hirama?
To i više od toga.
Ona pokuša pročitati njegove misli. Više?
´elim da nadeš nešto o njoj. Nešto što bih mogao iskoristiti da promijenim njezino razmišljanje.
Felicia se zagleda u njega, šokirana. Ucijeniti Loren? Ne znaš što tra¸iš. Ne mogu špijunirati dobru prijateljicu. Nema šanse.
Tvoj izbor je jasan djevojačko prijateljstvo iz školskih dana u zamjenu za slobodu milijuna naše braće i sestara koji su porobljeni od tiranske vlasti.
A ako ne mogu pronaći ništa prljavo?, reče Felicia, tra¸eći izlaz. Nije tajna da je njezina politička karijera besprijekorna.
Nitko nije savršen.
Što bih trebala tra¸iti?
Loren Smith je privlačna neudana ¸ena. Mora imati seksualni ¸ivot.
Pa što i ako ima?, reče Felicia.
Svaka djevojka pro¸ivjela je svoje ljubavne veze. Sve dok nije udana, ne mo¸eš stvoriti skandal od toga.
Daggat se nasmiješi. Kako oštroumno od tebe. Učinit ćemo upravo to stvorit ćemo skandal.
Loren to ne zaslu¸uje.
Ako nas podr¸i, neće morati razbijati glavu zbog objavljivanja svojih tajna.
Felicia ugrize usnicu. Ne, neću zabiti prijateljici no¸ u leda. Osim toga, Hiram nikada ne bi podr¸ao takvu zlobu.
Daggat odbije igrati njezinu igru. Zaista? Ti si mo¸da spavala sa spasiteljem Afrike, ali sumnjam da si ikada stvarno pročitala tog čovjeka. Pogledaj malo njegovu prošlost. Pokraj Hirama Lusane, Al Capone i Jesse James izgledaju poput curica. To mi bacaju u lice svaki put kad se zauzmem za njega.
Daggat suzi oči. Zar si zaboravila kako te prodao meni?
Nisam zaboravila.
Felicia okrene glavu i zagleda se kroz prozor.
Daggat joj stisne ruku. Ne brini, reče on, smiješeći se.
Ništa što će se dogoditi neće ostaviti o¸iljke.
Ona podigne njegovu ruku i poljubi je, ali nije povjerovala u njegove riječi niti na trenutak.
Poglavlje XXX
Za razliku od svojega slavnog prethodnika Monitora, Chenago je bio poznat samo šačici pomorskih povjesničara. Otkupljen tijekom lipnja 1862. u New Yorku, odmah je upućen u flotu Unije koja je blokirala ulaz u Savannah. Nesretni Chenago nikada nije imao priliku opaliti iz svojih topova udaljen još sat vo¸nje od svoje određene lokacije, naletio je na oluju na moru i prevrnuo se, povukavši cijelu svoju posadu od četrdeset i dva čovjeka na devedeset stopa dubine.
Pitt je sjedio u sali za konferencije na NAMPovom brodu za vađenje olupina Visalia i proučavao niz podvodnih fotografija Chenagovog groba koje su snimili ronioci. Jack Folsom, mišićavi voditelj operacije vađenja, ¸vakao je veliku gumu za ¸vakanje i čekao neizbje¸na pitanja. Pitt ga nije razočarao.
Je li oplata broda čitava?
Folson prebaci gumu u ustima.
Nema vidljivih uzdu¸nih pukotina. Ne mo¸emo vidjeti cijeli brod, naravno, budući da je trup sedam stopa zakopan u morsko dno, a unutrašnjost je ispunjena s pijeskom dubokim jedan jard. Ali nagađam da su izgledi za longitudinalni lom vrlo mali. Kladio bih se da ga mo¸emo izvući u jednom komadu.
Koju metodu predla¸eš?
Dollingerove promjenjive zračne tankove, odgovori Folsom.
Potopit ćemo ih u parovima pokraj trupa broda. Zatim ćemo ih pričvrstiti i napuniti zrakom. Isti princip kojim smo izvadili staru podmornicu Ffour koja je potonula kod Havaja 1915.
Morat ćete upotrijebiti usisne pumpe kako biste uklonili pijesak. Što je lakši, manji su izgledi da se raspadne. Čini se da su debele ¸eljezne ploče ostale sačuvane, ali sloj od teške hrastovine iza njih odavno je istrunuo.
Mo¸emo skinuti i topove, reče Folsom.
Moguće je doći do njih.
Pitt prouči kopiju originalnog plana Chenagoa. Monitor je imao samo jednu kru¸nu topničku kupolu, ali Chenago je imao dvije, po jednu na svakom kraju trupa. Iz obje kupole pru¸ala su se po dva Dahlgrena topa glatkih cijevi, promjera trideset centimetara, od kojih je svaki te¸io po nekoliko tona.
Dollingerovi tankovi, reče Pitt, iznenada se zamislivši.
Koliko su oni učinkoviti za podizanje potopljenih zrakoplova?
Folsom prestane ¸vakati i zagleda se u Pitta. Koliko je velik?
Stotinu i sedamdeset ili osamdeset tisuća funta, uključujući i teret.
Koliko je duboko?
Stotinu i četrdeset stopa.
Pitt je gotovo mogao čuti kako se okreću kotačići u Folsomovom mozgu. Napokon voditelj operacija vađenja nastavi sa ¸vakanjem i reče Ja bih preporučio dizalice.
Dizalice?
Dvije dizalice na stabilnim platformama mogle bi s lakoćom podići tu te¸inu, reče Folsom. Osim toga, zrakoplov je lomljiv. Ako upotrijebiš DoUingerove tankove i oni izgube sinkronizaciju u najmanjoj mjeri tijekom dizanja, mogli bi rastrgati zrakoplov.
On zastane i upitno pogleda Pitta.
Čemu sva ta hipotetska pitanja?
Pitt se lukavo nasmiješi. Nikad ne znaš kad se mo¸e pojaviti neki zrakoplov. Folsom slegne ramenima.
Toliko o mašti. Sada, vratimo se na Chenago...
Pittove oči pa¸ljivo su pratile dijagrame koje je Folsom počeo crtati na ploči.
Ronilački program, tankovi za zrak, brodovi na površini i potopljena oklopnjača pojavljivali su se u skladu s Folsomovim komentarima o planiranoj operaciji dizanja. Pitt je izgledao vrlo zainteresirano, ali ništa što je gledao nije se bilje¸ilo u njegovim stanicama za pamćenje njegov um bio je udaljen dvije tisuće milja, duboko u jezeru u Coloradu.
Upravo kad je Folsom opisivao prijedlog procedure za vuču olupine, nakon što je izvade prvi put u 125 godina, član posade Visalie proviri kroz vrata i pozove Pitta. Poziv s obale za vas, gospodine.
Pitt kimne, okrene se i dohvati telefon koji se nalazio na polici.
Pitt ovdje.
Te¸e je pronaći tebe nego strašnoga snje¸nog čovjeka, reče glas kroz pucketanje elektriciteta.
Tko je to?
Eto ti nepravde, reče glas sarkastično.
Radim kao rob za neurednim stolom do tri ujutro, praveći ti uslugu, a ti se ne sjećaš niti mojeg imena.
´ao mi je, Paule, reče Pitt smijući se, ali glas ti preko radiofona zvuči dvije oktave više.
Paul Buckner, dugogodišnji Pittov prijatelj i agent FBIja, progovori dubljim glasom. Evo, je li sada bolje?
Mnogo. Imaš li odgovore za mene?
Sve što si tra¸io, i to prilično zanimljive.
Slušam.
Kao prvo, čin osobe za koju misliš da je izdala zapovijedi za let Vixen 03 očito nije ispravan.
Ali general je jedina titula koja odgovara.
Ne nu¸no. Titula je bila riječ od sedam slova. Čitljivo je bilo samo peto slovo, V. Naravno, pretpostavka je da, budući da je Vixen 03 zrakoplov Vojnog zrakoplovstva kojim pilotiraju piloti Vojnog zrakoplovstva, zapovijedi za let md¸e izdati samo časnik Vojnog zrakoplovstva.
Reci mi nešto što ne znam.
U redu, pametnjakoviću, priznajem da je to i mene zbunilo, naročito nakon što sam pretra¸io dosjee osoblja Vojnog zrakoplovstva i nisam pronašao niti jedno ime koje bi odgovaralo poznatim slovima
imena našega misterioznog časnika. A tada mi je palo na pamet admiral je također riječ od sedam slova, a njezino je peto slovo isto V.
Pitt osjeti kao da mu je šampion u teškoj kategoriji zabio desnicu u ¸eludac. Admiral riječ je projurila njegovim umom. Nikome nije palo na pamet da zrakoplov Vojnog zrakoplovstva mo¸da prenosi mornarički teret. Zatim sljedeća misao otrijezni Pitta i vrati ga na zemlju.
Ime?, upita on, gotovo se bojeći odgovora.
Jesi li uspio dobiti ime?
Sve je bilo vrlo jednostavno za znati¸eljan um poput mojeg. Šest slova, od kojih tri poznata, dva prazna mjesta s lt nakon kojih slijedi još jedna praznina, a zatim V. To me dovelo do imena Walter. Sada dolazi piece de resistance. prezime. Četiri slova koja počinju s i završavaju sa V. Budući da bajs nije odgovaralo, a već sam imao čin i ime tog momka, računalna potraga kroz dosjee Biroa i Mornarice ubrzo je urodila plodom Admiral Walter Horatio Bass.
Pitt nastavi s ispitivanjem. Ako je Bass bio admiral 1954 tada je stariji od osamdeset godina, ili mrtav najvjerojatnije mrtav.
Pesimizam te neće odvesti nikamo, reče Buckner.
Bass je bio čudo od djeteta. Pročitao sam njegov dosje. Vrlo je impresivan. Dobio je svoju prvu zvjezdicu još s 38 godina. Neko vrijeme činilo se da ide prema polo¸aju zapovjednika mornaričkog sto¸era. Ali tada je vjerojatno odbio zapovijed ili se suprotstavio nadređenom, jer iznenada je dobio premještaj na mjesto zapovjednika neva¸ne baze u Indijskom oceanu, što je ambicioznom mornaričkom časniku ravno izgnanstvu u pustinju Gobi. Umirovio se u prosincu 1959. Idućeg prosinca navršit će sedamdeset i sedam godina.
´eliš mi reći da je Bass još ¸iv?, upita Pitt.
Na popisu je umirovljenika Mornarico
Imaš li adresu?
Bass posjeduje i vodi seoski hotel zvan Kuća Sidrišta ju¸no od Lexingtona u Virginiji. Znaš taj tip ne prima ¸ivotinje ni djecu. Petnaest soba opremljenih antiknim slavinama i krevetima, u kojima je spavao George Washington.
Paul, du¸nik sam ti.
Hoćeš li mi reći o čemu se radi?
Prerano je.
Siguran si da nije nešto za što bi Biro trebao znati?
Nije u vašoj jurisdikciji.
Onda u redu.
Još jednom, hvala ti.
Dobro, momče. Piši kad pronađeš neki posao.
Pitt spusti slušalicu, duboko udahne i naceri se. Još jedan veo tajne uklonjen je. On odluči da još ne kontaktira Abea Steigera. Tada pogleda Folsoma. Mo¸eš li me pokrivati za vikend?
Folsom mu se naceri. Ne ¸elim insinuirati kako šef nije nu¸an za operaciju, ali do vraga, mislim da ćemo pre¸ivjeti sljedećih 48 sati bez tvoje uzvišene prisutnosti. Što taJcuhaš?
Misteriju staru 34 godine, reče Pitt. Iskopat ću odgovore opuštajući se u miru i tišini seoskog hotela.
Folsom se zagleda u njega na nekoliko sekunda, a tada, u nemogućnosti da iščita bilo što iz Pittovih zelenih očiju, odustane i okrene se opet prema ploči.
Poglavlje XXXI
Na jutarnjem letu za Richmond, Pitt je izgledao kao jedan od desetaka drugih putnika koji su drijemali. Oči su mu bile zatvorene, ali um mu je analizirao tajnu zrakoplova u jezeru. Nije bilo svojstveno Vojnom zrakoplovstvu da prikriva nesreću, mislio je. Pod normalnim okolnostima, bila bi pokrenuta velika istraga kako bi se utvrdilo zašto je posada toliko skrenula sa zacrtane rute. Nije mogao pronaći logičan odgovor, i otvorio je oči kad je mla¸njak Eastern Airlines sletio i počeo rulati prema terminalu.
Pitt unajmi automobil i krene. Ljupki, brdoviti krajolici Virginije odisali su miješanom aromom borova i jesenskih kiša. Kad je prošlo podne, on skrene s autoceste 81 i krene prema Lexingtonu. Ne zaustavljajući se kako bi se divio građevinama u gradu, skrenuo je na jug, na usku dr¸avnu cestu. Ubrzo je došao do znaka koji nije bio u skladu s ruralnom okolinom, a koji je prikazivao brodsko sidro kako dočekuje goste i pokazuje uz seoski put prema malom hotelu.
Na recepciji nije bilo nikoga, a Pitt nije htio razbijati tišinu u urednom i čistom predsoblju. Upravo je htio reći do vraga i pritisnuti zvono, kada u prostoriju uđe visoka ¸ena, gotovo njegove visine, noseći stolac s visokim naslonom. Izgledala je kao da je u ranim tridesetima i bila je odjevena u jeans i bluzu od denima, s crvenom maramom vezanom oko pepeljastoplave kose. Njezina ko¸a gotovo
da nije pokazivala ljetni ten, ali bila je glatka poput ko¸e modela. Nešto u njezinom mirnom izrazu lica u trenutku kad je iznenada ugledala stranca reklo mu je kako je to ¸ena visokog roda, naučena rezerviranom ponašanju u bilo kakvim okolnostima osim mo¸da po¸ara i potresa.
´ao mi je, reče ona postavljajući stolac pokraj prekrasnog svijećnjaka. Nisam čula da ste došli.
To je zanimljiv stolac, reče on. Shaker, zar ne?
Ona ga pogleda s odobravanjem.
Da, napravio ga je Henry Binn stariji, iz Canterburryja.
Ovdje imate mnogo vrijednih predmeta.
Admiral Bass, vlasnik, zaslu¸an je za ono što vidite.
Ona zađe iza stola. Priličan je stručnjak za starine, vidite.
Nisam bio svjestan toga.
´elite li sobu?
Da, samo za noćas.
Šteta što ne mo¸ete ostati du¸e. Lokalni teatar otvara se preksutra navečer kod nas.
Imam talent za lošu procjenu vremena, reče Pitt nasmiješeno.
Njezin osmijeh bio je blijed i formalan. Ona mu okrene knjigu gostiju i on je potpiše. Soba četrnaest. Uz stubište, pa troja vrata na lijevo, gosp. Pitt.
Pročitala je njegovo ime naopako dok se potpisivao.
Ja sam Heidi Milligan. Ako trebate bilo što, samo pritisnite zvonce kod svojih vrata. Dobit ću poruku prije ili kasnije. Nadam se da vam ne smeta što ćete sami nositi svoje stvari.
Snaći ću se. Je li admiral u blizini? Htio bih razgovarati s njim o... o starinama.
Ona poka¸e kroz dvostruka vrata na kraju hodnika.
Pronaći ćete ga kod ribnjaka, tamo čisti ljiljane.
Pitt kimne i krene u smjeru koji mu je pokazala Heidi Milligan. Vrata su vodila na stazu koja je vijugala niz blagu padinu. Admiral Bass mudro je odlučio ne oblikovati okoliš Kuće Sidrišta. Okolni tereni ostavljeni su prirodi, i bili su prekriveni borovima i divljim cvijećem kasnoga cvata. Pitt na trenutak zaboravi svoju misiju i počne upijati slikovite prizore koji su okru¸ivali put do ribnjaka.
Pronašao je starijeg čovjeka, sa čizmama do bedara i s vilama u ruci, kako agresivno napada kru¸nu zajednicu vodenih ljiljana na oko osam stopa od obale. Admiral je bio velik čovjek i bacao je iščupano korijenje s lakoćom trideset godina mlade osobe. Nije nosio nikakav šešir pod suncem Virginije, a znoj mu se spuštao niz ćelavu glavu i kapao s vrha nosa i brade.
Admiral Walter Bass?, reče Pitt pozdravljajući ga.
Vile zastanu usred zamaha. Da, ja sam Walter Bass.
Gospodine, moje je ime Dirk Pitt, i pitam se bih li mogao razmijeniti riječdvije s vama?
Naravno, recite, reče Bass, dovršavajući zamah.
Oprostite ako nastavim čistiti ovaj prokleti korov, ali ¸elim očistiti što je moguće više prije večere. Kad ne bih to učinio najmanje dvaput tjedno prije zime, zagušili bi cijeli ribnjak prije proljeća.
Pitt korakne unatrag kada prema njemu doleti gomila stabljika i srcolikog lišća. Za njega, situacija je bila nelagodna, i nije znao kako izići s njom na kraj. Admiral mu je bio okrenut leđima, i Pitt je oklijevao. On duboko uzdahne i započne. Htio bih vam postaviti nekoliko pitanja vezana uz zrakoplov s kodnim imenom Vixen 03.
Bass nastavi raditi bez zastoja, ali bijeli zglobovi prstiju koji su dr¸ali ručku vila nisu promaknuli Pittu.
Vixen 03, reče on i slegne ramenima.
Ne zvuči poznato. Trebao bih znati za to?
Bio je to zrakoplov Vojne slu¸be zračnog prijevoza koji je nestao 1954.
Bilo je to davno, Bass se odsutno zagleda u vodu.
Ne, ne mogu se sjetiti nikakve povezanosti sa zrakoplovom VZSP, reče on napokon. Nije iznenađujuće. Tijekom svojih trideset godina slu¸be u mornarici, bio sam brodski časnik. Moja specijalnost bila je teško topništvo.
Sjećate li se da ste ikada susreli bojnika Vojnog zrakoplovstva pod imenom Vylander?
Vylander? Bass odmahne glavom. Ne mogu reći da jesam.
Zatim zamišljeno pogleda Pitta. Kako se zovete? Zašto me to pitate?
Moje ime je Dirk Pitt, ponovi on.
Pripadnik sam Nacionalne agencije za mora i podmorje. Pronašao sam neke stare papire na kojima piše kako ste vi časnik koji je izdao zapovijed o letu Vixen 03.
Mora da se radi o grešci.
Mo¸da, reče Pitt. Mo¸da će tajna biti riješena kada zrakoplov bude izvađen i temeljito ispitan.
Mislio sam da ste rekli kako je nestao.
Otkrio sam olupinu, odgovori Pitt. Pa¸ljivo je proučavao Bassa, tra¸eći neku vidljivu reakciju. Nije je bilo. Odlučio je ostaviti admirala kako bi pribrao misli. ´ao mi je što sam vam smetao, admirale. Vjerojatno sam pomiješao znakove.
Pitt se okrene i krene uz put prema hotelu. Prešao je oko pedeset stopa kad je Bass viknuo za njim. Gosp. Pitt!
Pitt se okrene. Da?
Jeste li odsjeli u hotelu?
Do sutra ujutro. Tada moram krenuti.
Admiral kimne. Kad je Pitt stigao do borova kod Kuće Sidrišta, još jednom pogleda prema ribnjaku. Admiral Bass mirno je vadio ljiljane na obalu, kao da su upravo razgovarali o berbi i vremenu.
Poglavlje XXXII
Pitt je u¸ivao u opuštenoj večeri s drugim gostima u malom hotelu. Blagovaonica je bila dizajnirana u stilu seoske taverne iz osamnaestog stoljeća, sa starim puškama na kremen, peharima za piće, i trošnim pomagalima za farmu koja su visjela po zidovima.
Hrana je bila odlična i domaća. Pojeo je po dvije porcije pečenog pileta, kuhane mrkve, pečenog kukuruza i slatkih krumpira, i jedva mu je ostalo mjesta za debelu krišku pite od jabuka.
Heidi se kretala oko stolova, poslu¸ujući kavu i razgovarajući s gostima. Pitt primijeti kako je većina gostiju postarija. Mladim je parovima, razmišljao je, vjerojatno dosadan spokoj seoskog hotela. Popio je irsku kavu i izišao na trijem. Na istoku je izišao puni mjesec i obojio borove u srebrenu boju. On se spusti u prazni stolac za ljuljanje i podigne noge na ogradu, čekajući sljedeći pokret admirala Bassa.
Mjesec je prešao gotovo dvadeset stupnjeva na nebu kad je Heidi izišla i polako krenula u njegovom smjeru. Na trenutak zastane iza njega, pa reče Mjesec nigdje nije tako sjajan kao u Virginiji.
Tome se neću protiviti, reče Pitt.
Jeste li u¸ivali u večeri?
Bojim se da su mi oči bile veće od ¸eludca. Pretrpao sam se. Moji komplimenti kuharu. Njegova domaća kuhinja poezija je za nepce.
Heidin osmijeh pretvori se iz prijateljskog u prekrasan pod mjesečinom. Ona će biti sretna što to čuje.
Pitt bespomoćno slegne ramenima. Cijeli ¸ivot ispunjen šovinističkim tendencijama teško je potisnuti.
Ona smjesti svoju čvrstu stra¸njicu na ogradu i okrene se prema njemu, a izraz lica iznenada joj postane ozbiljan.
Recite mi, gosp. Pitt, zašto ste došli u Kuću Sidrišta?
Pitt se prestane ljuljati i zagleda se u njezine oči. Je li to ispitivanje učinkovitosti vaše promid¸be, ili ste jednostavno znati¸eljni?
´ao mi je, nisam htjela biti naporna, ali VValter je izgledao jako uzrujano kad se večeras vratio iz ribnjaka. Mislila sam da mo¸da...
Mislili ste da je razlog tome nešto što sam ja rekao, dovrši Pitt umjesto nje.
Ne znam.
Jeste li u rodu s admiralom?
Bilo je to čarobno pitanje, jer počela je govoriti o sebi. Ona je bila mornarička poručnica upućena je u pristanište Norfolk u slu¸bu se uključila izravno iz koled¸a Wellesley i imala je jedanaest godina do mirovine njezin bivši suprug bio je pukovnik u marincima i zapovijedao joj je kao da je regrut imala je histeroktomiju, pa nije imala djece ne, nije bila u rodu s admiralom upoznala ga je kad je bio gost predavač na seminaru Pomorskog koled¸a, i dolazila je u Kuću Sidrišta svaki put kad bi se uspjela iskrasti od svojih du¸nosti nije skrivala činjenicu da su ona i Bass imali vezu od svibnja do prosinca. Baš kad je postalo zanimljivo, zastala je i pogledala na sat.
Bolje da pogledam i druge goste.
Ona se nasmiješi, i opet se dogodi preobrazba. Ako se umorite od sjedenja, predla¸em da prošetate do vrha uzvisine pokraj hotela. Tamo ćete pronaći lijep vidik na svjetla Lexingtona.
Njezin je ton, činilo se Pittu, bio više zapovijed nego prijedlog.
Heidi je bila samo napola u pravu. Pogled s uzvisine nije bio samo lijep bio je spektakularan. Mjesec je obasjavao cijelu dolinu, a ulična svjetla grada treperila su poput udaljene galaksije. Pitt je stajao tamo nepunu minutu, kada postane svjestan da je netko iza njega.
Admirale Bass?, upita on nehajno.
Molim vas, podignite ruke i ne okrečite se, naredi Bass grubo.
Pitt učini onako kako mu je rečeno.
Bass nije pretra¸io cijelo tijelo, već umjesto toga izvadi Pittovu novčarku i usmjeri mlaz svjetlosti na njen sadr¸aj. Nakon nekoliko trenutaka, on ugasi svjetlo i vrati novčarku u Pittov d¸ep.
Mo¸ete spustiti ruke, gosp. Pitt, i okrenuti se ako ¸elite.
Ima li razloga za melodramatiku?, Pitt glavom poka¸e revolver u Bassovoj lijevoj ruci.
Čini se da ste iskopali veliku količinu informacija o temi koja bi trebala ostati zakopana. Morao sam se uvjeriti u vaš identitet.
Sigurni ste da sam onaj koji ka¸em da jesam?
Da, nazvao sam vašeg šefa u NAMPu. Jim Sandecker slu¸io je pod mojim zapovjedništvom na Pacifiku tijekom Drugog svjetskog rata. Dao mi je impresivan popis vaših preporuka. Također je htio znati što tra¸ite u Virginiji, kad biste trebali biti na mjestu vađenja olupine kod obale Georgije.
Nisam pričao admiralu Sandeckeru o svojim otkrićima.
A to su, kao što ste mi rekli prije, kod ribnjaka, ostatci Vixen 03.
On postoji, admirale. Dodirnuo sam ga.
Bassove oči bijesnu neprijateljski. Ne samo da blefirate, gosp. Pitte, već i la¸ete. ´elim znati zašto.
Moj slučaj nije utemeljen na la¸ima, reče Pitt mirno. Imam još dva pouzdana svjedoka i snimku na videokaseti kao dokaz.
Bassovo lice smrkne se u nevjerici. Nemoguće! Nestao je nad oceanom. Više mjeseci smo ga tra¸ili, i nismo pronašli ništa.
Tra¸ili ste na pogrešnom mjestu, admirale. Vixen 03 le¸i u planinskom jezeru u Coloradu.
Činilo se da se Bassova čvrsta fasada raspada, i Pitt je na mjesečini pred sobom odjednom vidio umornog, starog čovjeka. Admiral spusti pištolj, pa zatetura prema klupi na rubu vidikovca. Pitt posegne rukom kako bi ga stabilizirao. Bass kimne u znak zahvale i potone na klupu. Pretpostavljam da se i to jednom moralo dogoditi. Bio sam tako glup da sam mislio kako tajna mo¸e potrajati zauvijek.
On podigne pogled i zgrabi Pitta za ruku.
Teret. Što je s teretom?
Spremnici su razasuti, ali čine se netaknutima.
Hvala Bogu barem na tome, odahne Bass.
Colorado, ka¸ete. Stjenovite planine. Dakle, bojnik Vvlander i njegova posada nikada nisu napustili dr¸avu.
Let je krenuo iz Colorada?, upita Pitt.
Vbcen 03 krenuo je s Bucklev Fielda.
On uhvati glavu rukama. Što je krenulo krivo već tako rano? Sigurno su se srušili ubrzo nakon uzlijetanja.
Čini se da su imali mehaničke probleme i da su se pokušali prisilno spustiti na jedini ravan prostor koji su mogli pronaći. Bila je zima i jezero je bilo smrznuto, pa su se prevarili misleći kako se spuštaju na polje. Te¸ina zrakoplova tada je probila led i ovaj je potonuo u dubokom dijelu jezera, tako duboko da, nakon što se led otopio, njegov obris nije bio vidljiv iz zraka.
A cijelo to vrijeme mi smo mislili.. Bassov glas se izgubi.
Sjedio je u tišini.
Napokon tiho reče Ti spremnici moraju biti izvađeni.
Zar sadr¸e nuklearni materijal?, upita Pitt.
Nuklearni materijal.. ponovi Bass jednoličnim tonom.
Zar je to ono što mislite?
Datum koji piše u planu leta Vixen 03 mogao bi ga dovesti na Ju¸ni Pacifik na vrijeme za testiranje Hbombe na Bikiniju. Pronašao sam i metalnu pločicu jednog od članova posade, obilje¸enu simbolom radioaktivnosti.
Pogrešno ste protumačili dokaze, gosp. Pitt. Istina, spremnici su načinjeni za pohranu nuklearnih granata za brodske topove. No, one noći kad su nestali Vvlander i njegova posada, upotrijebljeni su za mnogo drukčiju svrhu.
Rečeno nam je da su prazni.
Bass je sjedio poput voštane figure.Da je barem stvar tako jednostavna, promrmlja on. Na¸alost, postoje i druga sredstva za ratovanje osim nuklearnih. Moglo bi se reći kako sus Vixen 03 i njegova posada bili nositelji.
Nositelji?
Kuga, reče Bass. Spremnici sadr¸e organizam Sudnjeg dana.
Poglavlje XXXIII
Nelagodna tišina zavlada između dva čovjeka dok je Pitt pokušavao probaviti veličinu onoga što mu je admiral otkrio.
Prema vašem izrazu lica, vidim da ste šokirani, reče Bass.
Organizam Sudnjeg dana, ponovi Pitt tiho.
Zvuči zastrašujuće.
Opis je precizan, uvjeravam vas, reče Bass. Tehnički govoreći, posjedovao je impresivno biokemijsko ime dugo trideset slova i potpuno neizgovorljivo. Vojna oznaka, međutim, bila je kratka i jasna. Mi smo ga nazvali samo BS, skraćenica za Brza smrt.
Govorite o tom BSu u prošlom vremenu.
Admiral načini gestu bespomoćnosti. Snaga navike. Do vašeg otkrića Vixen 03, mislio sam da više i ne postoji.
0 čemu se točno radilo?
BS je bio krajnji domet sofisticiranog vojnog oru¸ja. Prije 35 godina, mikrobiolog pod imenom dr. John Vetterlv kemijski je stvorio umjetni oblik ¸ivota koji je bio u stanju stvoriti potpuno nepoznatu bolest. Najjednostavnije rečeno, bio je to bakteriološki agens kojeg nije bilo moguće detektirati niti identificirati, a koji je mogao onesposobiti ljudsko biće ili ¸ivotinju za nekoliko sekunda nakon izlaganja, te omesti rad vitalnih ¸ivotnih funkcija, uzrokujući smrt u roku od tri do pet minuta.
Ne bi li i nervni plin imao isti učinak?
Pod idealnim uvjetima, da. Ali meteorološki poremećaji kao što su vjetar, oluja ili ekstremne temperature mogli su razbla¸iti smrtonosnu dozu nervnog ili toksičnog agensa izbačenog na širokom području. S druge strane, epidemija BSa neovisna je o vremenskim uvjetima i stvara lokaliziranu kugu koja je izrazito izdr¸ljiva.
Ali ovo je dvadeseto stoljeće. Epidemije se sigurno mogu staviti pod kontrolu?
Ako mikroorganizam mo¸e biti detektiran i identificiran, tada je moguće. Procedure dekontaminacije i cijepljenja serumima i antibioticima u većini će slučajeva usporiti ili zaustaviti pobješnjelu epidemiju. Ali ništa na ovome svijetu ne mo¸e zaustaviti BS kad jednom izbije u gradu.
Kako je BS ukrcan u zrakoplov u sredini Sjedinjenih Dr¸ava?, upita Pitt.
Jednostavno. Arsenal Stjenovite planine pokraj Denvera bio je najveći dr¸avni proizvođač kemijskih i bioloških oru¸ja više od dvadeset godina.
Pitt je šutio, puštajući starca da nastavi s pričom. Bass je gledao panoramu pred njima, ali oči su mu bile nefokusirane. O¸ujak 54 reče on, dok su se davno zakopani događaji odmotavali u njegovom umu. Hbomba trebala je eksplodirati nad Bikinijem. Meni su povjerili zapovjedništvo nad testovima s BSom jer dr. Vetterlvja je financirala mornarica, a ja sam bio stručnjak za mornaričko topništvo. Tada sam smatrao logičnim provođenje eksperimenata pod krinkom uzbuđenja zbog nuklearne eksplozije. Dok se svijet koncentrirao na glavni događaj, mi smo provodili naše testove na otoku Rongelo, četiri stotine milja sjeveroistočno, potpuno nezamijećeni.
Rongelo, reče Pitt polako. Odredište Vvcen 03.
Bass kimne. Sirovi, izbijeljeni koraljni greben koji je izvirivao iz mora u bespuću. Čak su ga i ptice izbjegavale.
Bass zastane kako bi promijenio polo¸aj. Isplanirao sam dva niza testova. Prvi je bio aerosolni uređaj koji je rasuo malu količinu BSa po atolu. Drugi je uključivao bojni brod Wisconsin. On je s udaljenosti od dvadeset milja trebao ispaliti bojevu glavu s BSom iz svojih glavnih baterija. Test se nikada nije dogodio.
Bojnik Vvlander nije isporučio robu, nagađao je Pitt.
Sadr¸aje spremnika, potvrdi Bass.
Mornaričke granate ispunjene BSom.
Mogli ste naručiti još jednu pošiljku.
Mogao sam, slo¸i se Bass. Ali, pravi razlog zbog kojeg sam zaustavio serije testova bilo je ono što smo saznali iz aerosolnog ispuštanja. Rezultati su bili grozni i ispunili su osjećajem u¸asa sve one koji su bili upoznati s tajnom.
Govorite kao da je otok uništen.
Vizualno, ništa se nije promijenilo, reče Bass jedva čujnim glasom. Bijeli pijesak na obali, nekoliko palma, sve je kao što je i bilo. Naravno, sve ¸ivotinje koje smo doveli na otok bile su mrtve. Ja sam inzistirao na periodu čekanja od dva tjedna kako bismo omogućili preostalim učincima da se rasprše prije no što dopustimo znanstvenicima da iz prve ruke ispitaju rezultate. Dr. Vetterlv i trojica njegovih pomoćnika pristali su na pla¸u odjeveni u zaštitnu odjeću i s uređajima za disanje. Sedamnaest minuta kasnije, svi su bili mrtvi.
Pitt se trudio da sačuva hladnokrvnost.
Kako je to bilo moguće?
Dr. Vetterlv je jako podcijenio svoje otkriće. Drugi smrtonosni agensi vremenom izgube snagu. Suprotno tome, BS jača. Na koji je način prodro u zaštitna odijela znanstvenika ostala nam je tajna.
Jeste li izvukli tijela?
Još uvijek le¸e tamo, reče Bass s tugom u očima.
Vidite, gosp. Pitt, u¸asna snaga BSa samo je polovina opasnosti koju predstavlja. Njegova najgora osobina jest to što odbija umrijeti. Kasnije smo otkrili kako taj bacil stvara superotporne pore, koje mogu prodrijeti u tlo u slučaju otoka Rongelo, u koralj i ¸ivjeti nevjerojatno dugo.
Nevjerojatno mije to što niti nakon 34 godine nitko ne mo¸e otići tamo i donijeti Vetterhjeve ostatke.
Bassov glas odavao je mučninu.
Nemamo način za točno određivanje datuma, promrmlja on, ali po našim procjenama, čovjek neće moči stupiti nogom na Rongelo još tristo godina.
Poglavlje XXXIV
Fawkes se nagne nad brodski stol za karte, proučavajući niz nacrta i povremeno radeći oznake penkalom. Dvojica velikih ljudi, vrlo mišićavi, s preplanulim i zamišljenim licima pod kacigama, stajali su njemu s obje strane. ´elim da s njega izvadite sve, svaki odjeljak, svaki dio nepotrebnih cijevi i električnih sklopova, čak i pregradne zidove.
Čovjek s Fawkesove lijeve strane frkne prijezirno.
Izgubili ste se, kapetane. Ako mu izvadite pregradne zidove raspast će se i na najmanji znak nemirnog mora.
Dugan je u pravu, reče drugi čovjek.
Ne mo¸ete s plovila te veličine vaditi dijelove bez da izgubi svoju strukturalnu otpornost na udarce.
Vaše primjedbe primljene su na znanje, gospodo, odgovori Fawkes. Ali da bismo ga izvukli na površinu, moramo mu smanjiti gaz za najmanje 40 posto.
Nikada nisam čuo za skidanje dijelova s neoštećenog broda samo da bi mu se smanjio gaz, reče Dugan.
Koja je svrha tome?
Mo¸ete skinuti i oklop, kao i pomoćne strojeve, reče Fawkes, ignorirajući Duganovo pitanje. A osim toga, mo¸ete organizirati i uklanjanje jarbola na kupolama.
Ma hajde, kapetane, odbrusi Lou Metz, lučki nadzornik.
Tra¸ite od nas da uništimo ono što je nekada bio vraški dobar brod.
Da, bio je dobar brod, slo¸i se Favvkes.
I za mene još uvijek jest. Ali vrijeme ga je pregazilo. Vaša vlada prodala ga je za otpadne dijelova, a Afrička revolucionarna armija kupila ga je za vrlo va¸an pothvat.
To je još jedna stvar koja nam smeta, reče Dugan. Trgamo se kako bi gomila radikalnih crnčuga mogla ubijati bijelce.
Fawkes spusti penkalu i uputi Duganu oštar pogled.
Ne mislim da vi zapravo shvaćate problematiku situacije, reče on. Ono što ARA čini s brodom kad ovaj napusti vaše brodogradilište ne treba se ticati vaših rasnih filozofija. Ono što je va¸no jest da plaćaju moje honorare, kao što plaćaju vama i vašim ljudima, kojih je, ako dobro pamtim, stotinu i sedamdeset. Međutim, ako inzistirate, rado ću prenijeti vaše osjećaje slu¸benicima koji su zadu¸eni za riznicu ARAe. Siguran sam da oni mogu pronaći drugo brodogradilište koje će biti više raspolo¸eno za suradnju. A to bi bila šteta, budući da je ugovor s njima jedini koji trenutačno imate. Bez njega, svih vaših stotinu i sedamdeset ljudi morali bi dobiti otkaz. Ne mislim da će njihove obitelji biti sretne kada saznaju kako su vaši sitničavi prigovori lišili njihove muškarce posla.
Dugan i Metz razmijene ljutite, pora¸ene poglede. Metz potišteno spusti pogled na nacrte, izbjegavajući Fawkesove oči.
U redu, kapetane, vi odlučujete.
U Fawkesovom škrtom osmijehu odra¸avalo se samopouzdanje stvoreno dugim godinama zapovijedanja. Hvala vam, gospodo. Sad kad smo riješili sve moguće nesporazume, hoćemo li nastaviti?
Sat kasnije dva lučka nadzornika napustili su most i krenuli dolje, na glavnu brodsku palubu.
Ne mogu vjerovati da sam dobro čuo, promrmlja Metz.
Je li taj Škot s olovom umjesto mozga zapovjedio da uklonimo pola nadgradnje, dimnjake, prednju i stra¸nju topničku kupolu, i zamijenimo ih drvenim konstrukcijama obojenim u sivo?
Tako je rekao, odgovori Dugan.
Pretpostavljam da misli kako mo¸e olakšati brod za petnaest tisuća tona ako izbaci svu tu te¸inu.
Ali zašto sve to zamjenjuje la¸nim konstrukcijama?
Nemam pojma. Mo¸da on i njegovi crni prijatelji ¸ele izblefirati Ju¸noafričku mornaricu.
Još i to, reče Metz. Kad bi ti kupio brod poput ovoga kako bi ga upotrijebio u ratu u inozemstvu, ne bi li pokušao prikriti taj posao? Pretpostavljam da ¸ele dići u zrak Cape Town.
Ni manje ni više nego la¸nim topovima, progunda Dugan.
Htio bih reći tom preraslom gadu da uzme svoj ugovor i zabije si ga u guzicu, izusti Metz.
Ne mo¸eš poreći da nas dr¸i za jaja.
Dugan se okrene i pogleda prema sjenovitoj prilici iza prozora zapovjednog mosta. Misliš li da je zreo za luđačku košulju?
Lud?
Da.
Bijesan poput kojota, mo¸da. Zna što radi, i to je ono što me zbunjuje.
Što misliš, što ARA zapravo ima na umu kad dopreme brod do Afrike?
Kladim se da nikada neće stići do luke, reče Metz.
Kad završimo s komadanjem, bit će tako nestabilan da će se okrenuti naopako prije no što napusti zaljev Chesapeake.
Dugan smjesti svoju stra¸njicu na golemo vitlo. Pogleda niz brod. Njegova velika, čelična masa izgledala je hladno i zlobno činilo se kao da zadr¸ava dah, čekajući neku nečujnu zapovijed da oslobodi svoju golemu moć.
Cijela ova stvar smrdi, reče Dugan napokon.
Samo se nadam da ne radimo nešto što bismo mogli po¸aliti.
Fawkes je proučavao oznake na istrošenim navigacijskim kartama. Najprije je izračunao poznatu brzinu i fluktuacije struje, a zatim raspon plime. Zadovoljan brojevima, proučio je kurs do svojeg odredišta milju po milju, pamteći svaku bovu, svaki svjetionik i oznaku dubine, sve dok ih nije mogao vidjeti u svojem umu bez brkanja njihovog točnog redoslijeda.
Zadatak koji je stajao pred njim činio se nemogućim. Čak i uz preciznu analizu i uspješno prevladavanje svake prepreke, još je uvijek bilo previše varijabla koje su prepuštene slučajnosti.
Nije bilo načina za predviđanje vremena na dan koji je bio još tjednima udaljen. Izgledi za sudar s drugim brodom također nisu bili neznatni. Te nepoznanice nije uzimao olako, ali mogućnost da bi ga mogli otkriti i zaustaviti nije ulazila u njegovu glavu. Čak se očeličio za ignoriranje De Vaala ako ovaj odluči odustati i zapovjediti prekid misije.
Deset minuta prije ponoći Fawkes skine svoje naočale i protrlja umorne oči. Izvadi mali dr¸ač za fotografije iz d¸epa na prsima i pogleda davno snimljena lica svoje obitelji. Zatim uzdahne i postavi dr¸ač na mali sanduk polo¸en pokraj le¸aja u kontrolnoj prostoriji. Tijekom prvog tjedna spavao je u kapetanovim odajama, ali udoban smještaj sada je nestao namještaj, instalacije, čak i pregradni zidovi kabine uklonjeni su.
Fawkes se razodjene i ubaci svoje veliko tijelo u vreću za spavanje, pogledavši još jednom fotografiju. Zatim ugasi svjetlo i nade se okru¸en tamom svoje usamljenosti i nepokolebljive mr¸nje.
Poglavlje XXXV
De Vaal smota cigaretu tankim prstima.
Hoće li Fawkes ispuniti plan, što misliš?
Jedan od mojih operativaca ka¸e kako tjera radnike u brodogradilištu poput sadista, odgovori Zeegler.
Ne mogu ne misliti kako će dobri kapetan započeti s Divljom ru¸om na vrijeme.
A što je s njegovom crnom posadom?
Nalaze se pod strogim osiguranjem na teretnom brodu, usidreni kod udaljenog otoka u blizini Azora.
Zeegler sjedne nasuprot De Vaala prije no što nastavi. Kada sve bude spremno, posadu ćemo prokrijumčariti na Fawkesovbrod.
Hoće li biti upoznati s operacijom broda.
Najbolje je da provedemo obuku s la¸njacima na teretnom brodu. Svatko će znati svoj posao kada Favvkes krene.
Što je rečeno ljudima?
Misle kako su ih unovačili da povezu brod za vje¸bu plovidbe i topničkog gađanja prije no što krenu prema Cape Townu.
DeVaal se na trenutak koncentrira.
Šteta što ne mo¸emo imati Lusanu kao putnika.
Postoji ta mogućnost, reče Zeegler.
De Vaal podigne pogled. Šališ se?
Moji izvori ka¸u da je otišao u Sjedinjene Dr¸ave, odgovori Zeegler.
Nemoguće je pratiti ga kroz Afriku i znati njegov točan raspored putovanja. Mo¸e napustiti kontinent kada god ¸eli, potpuno nezamijećen. Ali ne mo¸e se vratiti bez da se poka¸e. Kad napusti SAD, čekat ću ga.
Otmica.
De Vaal polako izgovori riječ, u¸ivajući u svakom slovu.
Bonus koji će učiniti Operaciju Divlja ru¸a potpuno sigurnom.
Poglavlje XXXVI
Zrakoplov za prekooceanske letove BEZAMozambik skrene s glavne piste na rijetko upotrebljavan trak za taksije i spusti nos u trenutku kad je pilot pritisnuo kočnice. Vrata za iskrcavanje se otvore, i nosač prtljage odjeven u bijeli kombinezon i crvenu bejzbol kapu istupi iz večernje tame i pričvrsti aluminijske ljestve na trup. Jedna prilika pojavi se na svjetlu koje je izlazilo iz unutrašnjosti zrakoplova, dobaci veliki kovčeg čovjeku na tlu, i spusti se za njim. Zatim zatvore vrata i uklone ljestve. Zvuk motora se pojača i zrakoplov odrula u smjeru međunarodnog terminala zračne luke Dulles.
Nosač prtljage bez riječi pru¸i strancu rezervni kombinezon, i ovaj ga odjene. Popnu se na mali traktor koji je vukao četiri prazna vagona za prtljagu, i krenu prema mehaničarskom dijelu zračne luke. Nakon nekoliko minuta izbjegavanja zrakoplova na stajanci, traktor se zaustavi pokraj osvijetljenih vratnica. Stra¸ar proviri van kad su se pribli¸ili, prepozna vozača, priguši zijevanje i mahne im da prođu. Nosač prtljage uzvrati mahanjem i krene prema parkiralištu za zaposlenike, te zastane pokraj vrata koja je otvorio vozač velike, tamnoplave limuzine. Još uvijek bez riječi, čovjek iz zrakoplova smjesti se na stra¸nje sjedalo automobila. Vozač uzme njegovu torbu, podigne je i stavi u prtlja¸nik, a nosač prtljage poveze svoju praznu kompoziciju prema robnom terminalu.
Tek kad je automobil ušao u predgrađe Georgetowna Lusana se opusti i skine kombinezon. Proteklih je godina ulazio u SAD kao i bilo koji drugi putnik iz inozemstva. Ali to su bili dani prije no što ga je ju¸noafričko Ministarstvo obrane počelo shvaćati ozbiljno. Lusanini strahovi od atentata bili su realni. S osjećajem olakšanja promatrao je kako se vozač zaustavlja pred kućom čiji su prozori u prizemlju bili osvijetljeni. Barem je netko bio kod kuće.
Vozač donese njegov kovčeg do praga, te ode u tišini. Kroz otvoreni prozor dopirao je tihi šum televizora. On pritisne zvonce.
Svjetlo na trijemu se upali, vrata se odškrinu, i poznati glas reče Tko je to?
On stupi na svjetlo tako da mu je obasjalo lice.
Ja sam, Felicia.
Hiram?, njezin je glas zvučio šokirano.
Da.
Vrata se polako otvore. Bila je odjevena u tanku, seksi otvorenu košulju i dugu mekanu suknju od jerseva. Na kosi je imala maramu. Stajala je nepokretno, svojim očima pretra¸ujući njegove. Htjela je reći nešto prikladno i pametno, ali um joj se ispraznio. Sve što je uspjela reći bilo je Udi.
On ude unutra i odlo¸i kovčeg.
Mislio sam da si mo¸da ovdje, reče on.
Njezine tamne oči brzo promijene izraz od iznenađenja do hladne pribranosti. Došao si u pravo vrijeme. Upravo sam se vratila iz Hollywooda. Snimila sam novi album i prošla audiciju za ulogu u TV seriji.
Sretan sam što ti dobro ide.
Ona ga pogleda u oči. Nisi me trebao poslati s Frederickom.
Ako ti je to neka utjeha, često sam ¸alio zbog svoje brzoplete odluke.
Mogla bih se vratiti s tobom u Afriku.
On tu¸no odmahne glavom. Mo¸da jednog dana. Ne sada. Ovdje mo¸eš učiniti više za našu stvar.
Oni se okrenu u isti čas kad se iz dnevne sobe pojavi Frederick Daggat, nehajno odjeven u šareni ogrtač. Moj Bo¸e, generale Lusana. Učinilo mi se da sam prepoznao tvoj glas.
On spusti pogled na kovčeg, a njegovo se lice smrkne.
Nije bilo vijesti o tvojem dolasku. Je li bilo problema?
Lusana se suho osmjehne. Svijet nije siguran za revolucionare. Mislio sam kako je najbolje da se u Zemlju slobodnih vratim što je moguće tiše.
Ali, putničke kompanije... carina... netko je sigurno najavio tvoj dolazak.
Lusana odmahne glavom. Sjedio sam u pilotskoj kabini tijekom leta iz Afrike. Uređeno je da napustim zrakoplov nakon što sletimo i zaobidem terminal Dulles.
Naši zakoni nisu blagonakloni prema ilegalnim ulascima u zemlju.
Ja sam građanin ove zemlje. Kakve to ima veze?
Daggatov izraz lica omekša. On polo¸i ruke na Lusanina ramena. Ako bude ikakvih problema, moj sto¸er pobrinut će se za to. Ovdje si, i to je najva¸nije.
Ali, čemu sva tajnost?, upita Felicia.
Imamo dobar razlog za to.
Lusanin glas bio je leden.
Moji obavještajci otkrili su osjetljive informacije koje bi se mogle pokazati jako neugodnima za manjinsku vladu Ju¸ne Afrike.
To je ozbiljna optu¸ba, reče Daggat.
To je ozbiljna prijetnja, odgovori Lusana.
Daggatove oči odavale su mješavinu zbunjenosti i znati¸elje. On kimne prema dnevnoj sobi. Udite i sjednite, generale. Imamo mnogo toga za razgovor.
Svaki put kad te vidim, kao da gledam staru fotografiju. Nikad se ne mijenjaš.
Felicia uzvrati Lorenin pogled pun divljenja. Laskanje od druge ¸ene pravo je laskanje.
Ona nehajno promiješa led u svojem piću. Čudesno je kako vrijeme leti. Koliko je prošlo tri, mo¸da četiri godine?
Posljednji inauguracijski bal.
Sjećam se, reče Felicija smiješeći se.
Otišli smo na malo kupanje kod rijeke i sredile se. Ti si bila s visokim tipom tu¸nog izgleda, s očima poput španijela.
Kongresnik Louis Carnadv. Pora¸en je na sljedećim izborima.
Jadni Louis. Felicia upali cigaretu.
Moj dečko bio je Hiram Lusana.
Znam.
Rastali smo se tek prošli mjesec u Africi, reče Felicia kao da Loren nije ništa rekla. Pitam se nije li moj ¸ivot jedan veliki neuspjeh progonim svaku liberalnu ideju koja se pojavi na sceni, idem sa svakim pastuhom koji obeća da će spasiti ljudsku rasu.
Loren poka¸e konobaru da im donese još dva pića.
Ne mo¸eš kriviti sebe zato što vjeruješ ljudima.
Baš i nemam nešto od toga. Sjebala sam svaki kri¸arski pohod kojem sam se pridru¸ila.
Ne bih htjela zadirati u privatnost, ali jeste li se ti i Lusana razišli na privatnoj ili političkoj osnovi?
Striktno osobnoj, reče Felicia. Osjetila je kako joj se grudi ste¸u dok je Loren kru¸ila oko mamca. Više mu nisam bila va¸na. Njegova je jedina ljubav njegova borba. Mislim da je u početku, duboko u sebi, gajio osjećaje prema meni, ali kako je borba rasla, rastao je i pritisak na njega, pa se udaljio. Sada znam da je uzeo sve što je ikada htio od mene. Bila sam jednako potrošna roba kao i neki od njegovih vojnika na bojnom polju.
Loren ugleda suze u Felicijinim očima. Sigurno ga jako mrziš.
Felicia podigne pogled, iznenađena. Mrzim Hirama? O, ne, ne razumiješ. Ja nisam bila poštena prema njemu. Dopustila sam svojim ¸eljama da se ispriječe medu nama. Trebala sam biti strpljiva. Mo¸da bi me gledao drukčije jednom kada njegov rat za osvajanje crnačke većinske vlasti u Ju¸noj Africi završi.
Ne bih dr¸ala dah da sam na tvojem mjestu. Poznajem njegovu prošlost. Lusana koristi ljude kao što mi koristimo pastu za zube. Iscijedi sve, i odbaci praznu ambala¸u.
Felicijino lice ljutito se smrkne. Ti u Hiramu vidiš samo ono što ¸eliš vidjeti. Dobre strane jače su od loših.
Loren uzdahne i nasloni se kad je konobar donio drugu rundu pića.
Nije dobro da se stare prijateljice svađaju nakon što su tako dugo bile razdvojene, reče ona nje¸no. Promijenimo temu.
Sla¸em se, reče Felicia, a njezino se raspolo¸enje promijeni.
Što je s tobom, Loren? Ima li muškaraca u tvojem ¸ivotu?
U ovom trenutku, dvojica.
Felicia se nasmije. To je poznati vvashingtonski trač jedan je Phil Sawyer, predsjednikov tajnik za medije. Tko je drugi?
Direktor NAMPa. Zove se Dirk Pitt.
Jesi li u ozbiljnoj vezi s nekim od njih?
Phil je tip muškarca za kojeg se mo¸eš udati lojalan, iskren, postavi te na pijedestal i ¸eli da budeš majka njegove djece.
Felicia napravi grimasu.
Zvuči savršeno svjetovno. A što je s tim Pittom?
Dirk? Čista ¸ivotinjska snaga. Ništa ne zahtijeva dolazi i odlazi poput mačka skitnice. ´ena nikada ne mo¸e posjedovati Dirka, ali on je uvijek tu kad ga trebaš. Ljubavnik koji te uspali, ali ne mo¸e biti na jednom mjestu dovoljno dugo da ostariš s njim.
Zvuči više kao moj tip. Pošalji ga meni kad veza pukne.
Felicia srkne svoje piče.
Sigurno je problem odr¸avati političku čistoću pred glasačima, a istovremeno imati ljubavnika.
Lorenini obrazi pocrvene. Teško je, prizna ona.
Nikada nisam bila dobra s intrigama.
Mogla bi reći, do vraga s onim što ljudi misle. Većina ¸ena to čini u današnje vrijeme.
Većina ¸ena nisu članice Kongresa.
Stara dvostruka mjerila. Kongresnici mogu raditi bilo što, sve dok se to ne vidi na njihovom računu.
Tu¸no, ali istinito, reče Loren.
A ja predstavljam okrug koji je prete¸no ruralna sredina. Glasači još uvijek vjeruju u Searsov katalog, Coors pivo i Jedanaest zapovijedi.
Koja je jedanaesta?
Tvoja kongresnica neće se ševiti okolo ako očekuje pobjedu na sljedećim izborima.
Gdje se ti i Pitt sastajete?
Ne mogu riskirati da netko vidi muškarca kako odlazi iz mojeg stana zajedno s mljekarom, pa se sastajemo kod njega ili odvezemo u neki udaljeni seoski hotel.
Kada to tako ka¸eš, zvuči kao romanca s autobusne postaje.
Kao što rekoh, teško je.
Mislim da mogu ukloniti sva ta sranja za tebe.
Loren upitno pogleda Feliciju. Kako?
Felicia potra¸i nešto u svojoj torbici, pa izvadi ključ. Polo¸i ga na Lorenin dlan. Evo, uzmi ovo. Adresa je zalijepljena na vrhu.
Od čega je taj ključ?
Stana kojeg sam iznajmila u Arlingtonu. Tvoj je svaki put kad se uspališ.
A što je s tobom? Ne mogu očekivati da se naglo izgubiš svaki put kada ja dodem.
Nećeš mi smetati, reče Felicia nasmiješeno. Ja sam kućna gošća jednog tipa s druge strane grada. Nemoj se više buniti. U redu?
Loren prouči ključ. Bo¸e, osjećam se poput kurve.
Felicia posegne i sklopi Loreninu ruku oko ključa.
Ako ti samo razmišljanje o stanu stvara slatko opsceni osjećaj, čekaj samo da vidiš spavaću sobu na katu.
Poglavlje XXXVII
Kako vam se to čini?, upita Daggat. Sjedio je za svojim stolom. Hiram Lusana stajao je s druge strane sobe naslonjen na stolac s visokim naslonom, s nervoznim izrazom na licu.
Dale Jarvis, direktor Nacionalne sigurnosne agencije, razmišljao je nekoliko minuta prije no što je odgovorio. Podigao je svoje prijateljsko, gotovo očinsko lice. Njegova smeđa kosa bila je prošarana sjedinama, a frizura mu je bila kratka. Bio je odjeven u odijelo od tvida, a velika crvena kravata vezana pod njegovom Adamovom jabučicom spuštala se kao da se topi.
Nagadam da je ta Operacija Divlja ru¸a igra.
Igra izusti Lusana. To je sranje!
Zapravo i ne, reče Jarvis mirno.
Svaka nacija sa sofisticiranim vojnim ustrojem ima odjel čija je jedina funkcija smišljanje onoga što se obično zovu igre izvodljivosti. Nevjerojatni planovi, ultra nabrijani, koji su malo vjerojatni. Strateške i taktičke studije osmišljene kako bi se spriječili nepredviđeni događaji stavljaju se na policu sve do malo vjerojatnog trenutka kad će biti aktivirane.
I to je vaše mišljenje o Divljoj ru¸i?, upita Lusana pomalo kiselo.
Bez da znam sve detalje, da, odgovori Jarvis.
Rekao bih da Ministarstvo obrane Ju¸ne Afrike posjeduje planove za la¸ne terorističke napade na pola dr¸ava na svijetu.
Zaista vjerujete u to?
Ja vjerujem, reče Jarvis čvrsto. Nemojte me dr¸ati za riječ, ali negdje u dubokim, tamnim kutovima naše vlastite vlade pronaći ćete neke od najluđih scenarija koje su čovjek i računalo ikada osmislili zavjere za podrivanje svih dr¸ava na svijetu, uključujući i naše zapadne prijatelje mjere za postavljanje nuklearnih bomba u getoe u slučaju ustanka manjina borbene planove za sprječavanje invazija iz Meksika i Kanade. Niti jedan od deset tisuća tih planova neće biti upotrijebljen, ali postoje i čekaju, za svaki slučaj.
Osiguranje, reče Daggat.
Jarvis kimne. Osiguranje za slučaj nezamislivih događaja.
Zelite reći da je to sve?
Lusana bijesno eksplodira. Otpisat ćete Operaciju Divlja ru¸a kao noćnu moru nekog idiota?
Bojim se da ste previše ozbiljno shvatili cijelu tu stvar, generale. Jarvisa nije uznemirio Lusanin ispad. Morate se suočiti sa stvarnošću. Kao što je moj djed volio govoriti, kupili ste mačka u vreći.
Odbijam to prihvatiti, reče Lusana tvrdoglavo.
Jarvis nehajno skine svoje naočale i stavi ih u kutiju.
Naravno, mo¸ete zatra¸iti neutralno mišljenje od drugih obavještajnih organizacija, generale, ali mislim da mogu s priličnom sigurnošću reći kako će Divlja ru¸a izazvati sličnu reakciju gdje god je predstavite.
Zahtijevam da verificirate De Vaalovu namjeru da pokrene tu operaciju vikne Lusana.
Kontrolirajući svoj rastući bijes, Jarvis ustane, zakopči svoju jaknu i okrene se prema Daggatu.
Kongresniče, ispričajte me, ali moram se vratiti u svoj ured.
Razumijem, reče Daggat. On zaobiđe svoj stol i uhvati Jarvisa za ruku. Otpratit ću vas do dizala.
Jarvis kimne Lusani, diplomatski se prisilivši na prijateljski izraz lica. Generale?
Lusana je drhtio, sa čvrsto stisnutim rukama, ne govoreći ništa. Okrene se i pogleda kroz prozor.
Čim su došli do dizala, Daggat reče Jarvisu Ispričavam se na generalovom nepredvidljivom ponašanju. No, morate shvatiti strašan stres pod kojim je ¸ivio posljednjih mjeseci. A tu je i dugi let iz Mozambika prošle noći.
Mnogi su ljudi osjetljivi kad promijene vremensku zonu.
Jarvis podigne obrvu.
A mo¸da ga peče savjest zbog tajnog ulaska u zemlju.
Daggat ovla¸i usne. Znate za to?
Jarvis se prijateljski nasmiješi.
Rutina. Ne brinite, kongresniče. Naš posao je pratiti ljude poput generala. NSA se ne bavi tu¸bama protiv kršenja građanskih zakona. Ono što imigracijski ured ne zna, u ovom slučaju neće im niti naškoditi. No, jedan savjet da sam ja na vašem mjestu, ne bih zadr¸avao generala predugo u VVashingtonu. Prijateljstvo s radikalnim revolucionarom moglo bi naškoditi čovjeku vaše reputacije.
General Lusana nije radikal.
Jarvis mirno slegne ramenima. To tek treba vidjeti.
Crveno svjetlo dolje bljesne nad dizalom. Jarvis se počne okretati. Još jedna stvar, reče Daggat. Usluga.
Zvono dizala zazvoni i vrata se otvore. Unutrašnjost je bila prazna. Ako mogu, reče Jarvis, dok su mu oči skakale s Daggata na jedino sredstvo bijega.
Provjerite Operaciju Divlja ru¸a. Ne tra¸im maksimalan trud vaših ljudi, brzo doda Daggat. Samo nekoliko ispitivanja koja mogu ili ne moraju potvrditi njezinu vjerodostojnost.
Vrata se počnu zatvarati. Jarvis ih zadr¸i jednom nogom, dok je drugom još stajao na hodniku. Pokrenut ću istragu, reče on.
Ali, upozoravam vas, kongresniče, mo¸da vam se neće svidjeti ono što ćemo pronaći.
Vrata dizala tada se zatvore i on ode.
Daggat se probudio u deset sati. Bio je sam u svojem uredu. Njegovo osoblje odavno je otišlo kući. On pogleda svoj sat i zaključi kako je drijemao gotovo cijeli sat. Protrlja oči i rastegne se, i u tom trenutku začuje prigušen zvuk otvaranja i zatvaranja vrata vanjskog
ureda. Nije se trudio podići pogled, misleći da se radi o čistaču. Tek kada je primijetio da se ne čuje poznati zvuk kanta s vodom i zujanje usisavača, postao je svjestan nečije prisutnosti. Felicia Collins opušteno se naslonila na dovratak. Šutjela je i gledala Daggata.
Jedna misao pojavi se u zakutku njegovog uma, i on ustane i napravi gestu isprike. ´ao mi je, izgubio sam pojam o vremenu. Potpuno sam zaboravio na naš dogovor za večeru.
Oprošteno ti je, reče ona.
On posegne za svojim kaputom. Sigurno si izgladnjela.
Do četvrtog martinija, sva glad nestane. Ona se ogleda po uredu. Pretpostavila sam da ste ti i Hiram zauzeti sastankom.
Odveo sam ga u Ministarstvo vanjskih poslova danas poslijepodne. Priredili su mu uobičajeni mlaki doček rezerviran za četverorazredne posjetitelje.
Je li za njega sigurno da se pojavljuje u javnosti?
Pobrinuo sam se da cijelo vrijeme ima zaštitu.
Znači da više nije naš kućni gost.
Ne, ima apartman u Mayfloweru na dr¸avni trošak.
Felicia protegne svoje uzbudljivo tijelo i uplovi u sobu.
Uzgred, našla sam se s Loren Smith na ručku. Ispričala mi je svoj ljubavni ¸ivot.
Zagrizla je mamac?
Ako misliš na ključ tvojeg malog skrovišta u Arlingtonu, odgovor je da.
On je zagrli, a pogled mu je bio nje¸an i zadovoljan.
Nećeš po¸aliti, Felicia. To mo¸e izići samo na dobro.
Pokušaj to reći Loren Smith, reče ona okrenuvši se.
On je pusti. Je li spomenula neko ime?
Shvatila sam da navodi Phila Sawyera na brak, a istovremeno sa strane ševi nekog tipa iz NAMPa.
Je li rekla o kome se radi?
Zove se Dirk Pitt.
Daggatove oči se rašire. Jesi li rekla Dirk Pitt?
Felicia kimne.
Daggatov um pokuša povezati stvari, i u trenutku učini to.
Kujin sin! To je savršeno!
O čemu govoriš?
Časni stariji senator iz Kalifornije, George Pitt. Je li ti palo na pamet? Kongresnica Sveta Svetica Smith ševi senatorovog sina.
Felicia zadrhti, a ko¸a joj se iznenada ohladi.
Za ime Bo¸je, Frederick, odustani od svojeg glupog plana dok nije izmaknuo kontroli.
Neću, reče Daggat zlobno se smiješeći.
Činim ono što mislim da je najbolje za domovinu.
To jest, činiš ono što je najbolje za Fredericka Daggata.
On je uhvati za ruku i povede iz ureda. Razmisli o svemu kad nadeš vremena, vidjet ćeš da sam bio u pravu.
On ugasi svjetla.
Idemo sada uloviti nešto za jelo, a nakon toga pripremit ćemo ljubavno gnijezdo Loren Smith za njezin prvi i jedini posjet.
Poglavlje XXXVIII
Admiral James Sandecker bio je nizak, prgav lik plamenocrvene kose i velike drskosti. Kad su ga u Mornarici prisilili na odlazak u mirovinu, upotrijebio je svoj veliki utjecaj u Kongresu kako bi dobio mjesto glavnog direktora tada mlade Nacionalne agencije za mora i podmorje. Bila je to kombinacija koja je od početka predodređena za uspjeh. U sedam kratkih godina Sandecker je preuzeo beznačajnu agenciju od osamdeset pripadnika i iz nje izgradio masivnu organizaciju s pet tisuća znanstvenika i zaposlenika koja je imala godišnji bud¸et veći od četiri stotine milijuna dolara.
Njegovi neprijatelji optu¸ivali su ga da je pozer, da pokreće oceanske projekte koji su prikupljali više publiciteta nego znanstvenih podataka. Ljudi koji su ga podr¸avali divili su se njegovom uspjehu što je od polja oceanografije načinio granu jednako popularnu kao i znanost o svemiru. Kakve god bile njegove prednosti i mane, admiral Sandecker bio je čvrsto ukopan u NAMP kao što je J. Edgar Hoover bio ukopan u FBI.
On isprazni posljednji gutljaj iz boce SevenUpa, povuče dim iz divovske cigare, i pogleda ozbiljna lica admirala Waltera Bassa, pukovnika Abea Steigera, Ala Giordina i Dirka Pitta. Onaj dio koji mi je teško shvatljiv, nastavi on, jest potpuni nedostatak interesa od Pentagona. Činilo bi se logičnim barem meni da ih izvještaj
pukovnika Steigera o otkriću Vixen 03 upotpunjen fotografijama vraški šokira. No, pukovnik nam ka¸e kako su se njegovi nadređeni ponašali kao da je najbolje zaboraviti cijelu stvar.
Postoji vjerojatan razlog za njihovu indiferentnost, odgovori Bass jednoličnim tonom. Generali OKeefe i Burgdorf ne znaju za vezu Vixen 03 i BS zato što ta veza nije zabilje¸ena.
Kako je to moguće?
Ono što smo saznali nakon smrti dr. Vetterlvja i njegovih znanstvenika motiviralo je sve koji su znali za u¸asnu snagu BSa da zakopaju svaki komadić dokaza i izbrišu sva sjećanja na njegovo postojanje, kako se više nikada ne bi pojavio.
Mislite, prikrili ste cijeli obrambeni projekt pred nosovima Zdru¸enog sto¸era?, reče Sandecker u nevjerici.
Prema izravnoj zapovijedi predsjednika Eisenhowera, morao sam izvijestiti Zdru¸eni sto¸er kako eksperiment nije uspio i kako je formula BSa umrla zajedno s dr. Vetterlyjem.
I oni su progutali priču?
Nisu imali razloga da je ne progutaju, reče Bass.
Osim predsjednika, ministra obrane Wilsona, mene i još nekoliko znanstvenika, nitko nije točno znao što je Vetterly otkrio. Što se tiče Zdru¸enog sto¸era, projekt je bio samo još jedan niskobud¸etni eksperiment u ru¸nom području kemijskobiološkog ratovanja. Nisu previše razbijali glavu time, i nisu postavljali neugodna pitanja prije no što su ga otpisali kao neuspjeh.
Koja je bila svrha zaobila¸enja hijerarhije oru¸anih snaga?
Eisenhower je bio stari vojnik koji je prezirao oru¸ja za masovno uništenje.
Bass kao da se smanjio u svom stolcu dok je prebirao po pamćenju. Ja sam posljednji pre¸ivjeli član Tima Brze smrti, nastavi on polako. Na¸alost, tajna neće umrijeti sa mnom, kao što sam se nadao, jer je gosp. Pitt slučajno otkrio davno izgubljeni izvor bolesti. Nisam tada objavio činjenice niti ću to učiniti sada ljudima koji vode Pentagon, iz straha da ne izvade teret iz Vixeh 03 i ne pohrane ga, u ime nacionalne obrane, za dan kad bi ga mogli upotrijebiti protiv budućih neprijatelja.
Ali, ako se radi o zaštiti naše zemlje.. pobuni se Sandecker.
Bass odmahne glavom. Mislim da ne shvaćate pravi u¸as organizma Brza smrt, admirale. Nema poznate tvari koja mo¸e spriječiti njegove smrtonosne učinke. Opisat ću vam ga ovim primjerom kad bi pet unca BSa bilo rasuto nad Manhattanom, organizam bi pronašao i ubio devedeset i osam posto populacije unutar četiri sata. A nitko, gospodo, niti jedno ljudsko biće ne bi smjelo stupiti nogom na otok du¸e od tri stoljeća. Buduće generacije mogle bi samo stajati na obali New Jerseva i gledati kako se nekada moćne zgrade raspadaju i ruše po kostima svojih nekadašnjih stanovnika.
Ostali ljudi za stolom problijede krv im se ohladi. Na trenutak, nitko ne progovori ni riječ. Sjedili su ukočeni, vizualizirajući grad s tri milijuna leševa. Pitt je napokon prekinuo nelagodnu tišinu.
Ljudi u Brooklvnu i Bronxu oni ne bi bili zara¸eni?
BS organizmi šire se u kolonijama. Začudo, ne prenose se socijalnim kontaktom niti vjetrom. Ostaju lokalizirani. Naravno, ako bi se biološki agens izbacio iz zrakoplova ili raketama, i teoretski prekrio cijelu Sjevernu Ameriku, cijeli kontinent postao bi nenaseljiv za ljude do 2300. godine.
Ne postoji li ništa što mo¸e ubiti BS?, upita Steiger.
Hadvao, odgovori Bass. Organizam mo¸e ¸ivjeti samo u atmosferi s visokim postotkom kisika u plinovitom stanju. Moglo bi se reći da se u vodi utopi, baš kao i mi.
Čudno mi je što je Vetterlv jedini koji ga je znao stvoriti, reče Pitt.
Bass se lagano nasmiješi. Nikada ne bih dopustio samo jednom čovjeku da za sebe zadr¸i podatke od ključne va¸nosti.
Zato ste uništili doktorove bilješke.
Takoder sam falsificirao sve zapovijedi i papire do kojih sam mogao doći a bili su povezani s projektom. Uzgred, to je uključivalo i izvorni plan leta Vixen 03.
Steiger se nasloni i odahne s vidljivim olakšanjem.
To je barem jedan djelić zagonetke koji me više neće kopkati.
Ali, projekt je sigurno ostavio nekakve tragove, reče Sandecker zamišljeno.
Kosturi još le¸e na otoku Rongelo, reče Pitt. A što sprječava znati¸eljne ribare ili jahtaše da ne dođu na njegove pla¸e?
Odgovorit ću vam na ovo pitanje naopako, reče Bass.
Prvo, sve nautičke karte tog područja pokazuju otok Rongelo kao odlagalište hidrogen cijanida. Obale su okru¸ene bovama koje upozoravaju na opasnost.
Hidrogen cijanid, ponovi Giordino. Zvuči kao nešto loše.
Istina. To je krvni agens koji ometa dišni sustav. U dovoljnim dozama uzrokuje gotovo trenutnu smrt. To piše na kartama i na šest jezika na znakovima pričvršćenim za bove.
Bass zastane, izvadi rupčić i potapša znoj koji mu je sjajio na ćelavoj glavi. Osim toga, ono malo dokumenata što je ostalo o BS projektu le¸e duboko u zaštićenom trezoru u Pentagonu koji sadr¸i dokumente klasificirane kao SBO.
SBO?
Samo za buduće oči, objasni Bass. Svaki dosje je zapečaćen i označen datumom kad će se smjeti otvoriti. Čak ni predsjednik nema ovlasti za istra¸ivanje sadr¸aja dokumenta prije određenog vremena. To nazivaju ormarom u kojem se čuva najveći broj kostura ove nacije. Dosje o Ameliji Earhart, NLOima, istina iza vladinog inzistiranja na odstrjelu ¸ivotinja oboljelih od svinjske groznice u 70ima, politički skandali prema kojima priče o Watergateu izgledaju poput avantura skauta. Sve je tamo. Na primjer, dosje o BSu ne smije se otvarati do 2550. Predsjednik Eisenhower nadao se da naši potomci tada neće morati razmišljati o njegovim pravim implikacijama.
Drugi ljudi u NAMPovoj sali za konferencije nikada nisu čuli za dosje Samo za buduće oči, i bili su zapanjeni.
Pretpostavljam da je sljedeće logično pitanje, reče Pitt, zašto se povjeravate nama, admirale?
Zatra¸io sam ovaj sastanak kako bih raščistio pitanje o Vixen 03 jer sam se našao u poziciji da nekome moram povjeriti vađenje BSa iz zrakoplova i uništavanje tog organizma.
Tra¸ite mnogo, reče Sandecker. On zapali još jednu cigaru i povuče dim. Ako Pentagon sazna za ovo, svi ćemo biti obilje¸eni kao izdajice.
To je nezgodna mogućnost koju ne smijemo previdjeti, prizna Bass.Jedina utjeha bit će nam spoznaja da je javno i moralno mišljenje na našoj strani.
Nekako se nikad nisam uspijevao do¸ivjeti kao spasitelj čovječanstva, promrmlja Giordino.
Steiger se zagleda u Bassa. Mo¸da je po drugi put u dva tjedna zamišljao kako mu karijera u Vojnom zrakoplovstvu odlazi u dim.
Imam osjećaj da je vaš izbor suradnika načinjen nekakvom ludom logikom, admirale. Na primjer, ja gdje se ja uklapam u vađenje Vixen 03b
Bassov osmijeh se raširi.
Vjerovali ili ne, pukovniče, vi ste ključni član tima. Vaš izvještaj upozorio je Vojno zrakoplovstvo na postojanje zrakoplova. Na sreću, netko na visokom polo¸aju odlučio je ne istra¸ivati cijelu stvar. Vaš posao bit će da pazite da se ne probudi interes Pentagona.
Na Pittovom licu sada se vidjelo razumijevanje.
U redu, admiral Sandecker će cijeli posao podr¸ati sredstvima NAMPa, a Giordino i ja izvest ćemo akciju vađenja. Kako namjeravate uništiti smrtonosna svojstva BSa kad izvadimo spremnike?
Bojeve glave spustit ćemo u ocean, odgovori Bass bez oklijevanja. Kada njihova vanjska površina vremenom propadne, voda će neutralizirati bolest.
Pitt se okrene Sandeckeru i reče Mogu prebaciti Jacka Folsoma i njegovu posadu s posla na Chenagu i dovesti ih na jezero Table s potrebnom opremom u roku od 48 sati.
Admiral Sandecker bio je realist. Njegov izbor bio je jasan. Dovoljno je dobro poznavao Bassa da ne otpise starca kao paničara. Sve glave okrenu se prema malom vatrenom direktoru NAMPa. Činilo se da se izgubio u plavom dimu cigare koji je vijugao do stropa. On napokon kimne. U redu, gospodo, idemo.
Hvala ti, James, reče Bass s očitim zadovoljstvom.
U potpunosti shvaćam koliko stavljaš na kocku samo zbog priče starog zahrdaloga morskog vuka.
Rekao bih da su mi izgledi prilično dobri, odgovori Sandecker.
Upravo mi je nešto palo na pamet, upadne Giordino. Ako voda ubija BS, zašto ga ne ostavimo na dnu jezera?
Bass ¸alosno odmahne glavom.
Ne, hvala. Ako ste ga vi pronašli, pronaći će ga i netko drugi. Mnogo je bolje da ga zauvijek odlo¸imo negdje gdje ga ljudske oči
više nikada neće ugledati. Mogu samo zahvaliti Bogu što spremnici nisu otkriveni sve ove godine.
Sto nas dovodi do još jednog pitanja, reče Pitt, primijetivši kako su Giordino i Steiger nelagodno spustili glave.
Sandecker otrese pepeo u pepeljaru od školjke. Kojeg?
Prema izvornom planu leta, Vixen 03 poletio je s Bucklev Fielda s posadom od četiri člana. Je li to točno, admirale?
Bassov izraz lica odavao je zbunjenost. Da, bila su četvorica.
Mo¸da sam ovo trebao spomenuti prije, reče Pitt, ali nisam htio dodatno komplicirati stvari.
Ti nisi tip koji bi okolišao, reče Sandecker nestrpljivo.
Na što ciljaš?
Peti kostur.
Peti, što?
Kad sam zaronio do olupine, otkrio sam kosti petog čovjeka koji je bio privezan za pod teretnog prostora.
Sandecker pogleda Bassa. Imaš li pojma o čemu on govori?
Bass je sjedio poput čovjeka koji je dobio pljusku. Mo¸da je mehaničar, promrmlja on odsutno.
Netko tko je ostao u zrakoplovu kad je poleiio.
Nemoguće, reče Pitt. Još je na sebi imao mesa. Ostatci nisu bili pod vodom jednako dugo kao ostali kosturi.
Rekli ste da su spremnici bili zapečaćeni, uvjeravao gaje Pitt.
Moj Bo¸e, moj Bo¸e Bass pokrije lice rukama.
Netko osim nas zna za zrakoplov.
Ne mo¸emo biti sigurni u to, reče Steiger.
Bass spusti ruke i zagleda se u Pitta staklastim očima.
Izvadite ga, gosp. Pitt. U ime čovječanstva, izvadite Vbcen 03 s dna tog jezera i to brzo.
Pitt se nije mogao riješiti osjećaja u¸asa kad je otišao sa sastanka i prošao kroz glavni ulaz zgrade NAMPa. Washingtonska noć bila je vrlo vla¸na, i ljepljivost je produbljivala njegovu depresiju. Prošao je pusto parkiralište i otvorio vrata svojeg automobila. Već je gotovo sjeo za volan, kada ugleda malu priliku na suvozačevom mjestu.
Loren je spavala. Sklupčala se i isključila iz svijeta. Bila je odjevena u zelenu haljinu u grčkom stilu i visoke čizme pod dugim krznenim kaputom. Pitt se nagne nad nju, ukloni joj kosu s obraza nje¸nim pokretom i blago je pretrese. Njezine oči zatrepere i fokusiraju na njegove. Usne joj se razvuku u mačji osmijeh, a lice joj je izgledalo neobično blijedo i mlado. Mmm. Zamisli, srela sam te ovdje.
On se nagne nad nju. Jesi li luda? Privlačno stvorenje samo na parkiralištu u Washingtonu. Čudo je što te nisu napali.
Ona ga odgurne i nabora nos.
Fuj, smrdiš po ustajalom dimu cigara.
To je zato što sam bio zatvoren s admiralom Sandeckerom šest sati. On se nasloni i pokrene auto. Kako si me pronašla.
Nije bio neki problem. Nazvala sam tvoj ured kako bih dobila tvoj broj u Savannahu. Tvoja tajnica rekla je da si se već vratio u grad i da si na konferenciji.
Što li ti je bilo da mi ulaziš u auto?
Borila sam se protiv sna¸nog nagona da učinim nešto glupo i ¸enstveno, i izgubila. Ona koljenom pritisne unutrašnju stranu njegove butine. Je li ti drago?
Ne mogu lagati, reče on, cereći se.
Ti si dobrodošlo osvje¸enje nakon posljednja 24 sata.
Dobrodošlo osvje¸enje? Loren odglumi uvrijeđenost.
Stvarno znaš kako šarmirati djevojku laskanjem.
Nemamo mnogo vremena, reče on, odjednom ozbiljan.
Odlazim ujutro.
Tako sam i mislila. Zato sam isplanirala lijepo iznenađenje.
Ne mogu vjerovati, promrmlja Pitt zapanjeno. Felicia je rekla da je seksi, ali nisam znala da je baš ovako. Pitt i Loren stajali su na sagu dubokom do gle¸njeva, fascinirano promatrajući sobu čija su četiri zida i strop bili prekriveni ogledalima sa zlatnim okvirima. Jedini namještaj bio je veliki kru¸ni krevet na platformi, prekriven plahtama od crvenog satena. Rasvjeta je dolazila iz četiri reflektora postavljena u kutovima stropa, koji su obasjavali prizor blagim plavim svjetlom.
Loren zakorači prema krevetu i pa¸ljivo dotakne sjajne jastuke, kao da su vrijedna umjetnička djela. Pitt je nekoliko trenutaka proučavao njezin odraz, koji se umno¸avao u beskraj, a tada stane iza nje i spretno joj skine odjeću. Ne miči se, reče on.
´elim da moje oči u¸ivaju u tisućama gole Loren Smith.
Ona sna¸no pocrveni i skrene pogled prema beskrajnim odrazima sebe u ogledalima. Bo¸e, prošapta ona, imam osjećaj kao da nastupam pred gomilom ljudi.
Zatim se zgrči i promrmlja nešto nerazumljivo kad se Pitt sagnuo i jezikom joj dodirnuo pupak.
Prigušeni zvuk telefona probudio je Fredericka Daggata iz dubokog sna. Pokraj njega, Felicia tiho zaječi, okrene se na drugu stranu i nastavi spavati. On posegne za svojim ručnim satom na noćnom stoliću i fokusira pogled na osvijetljeni brojčanik. Bilo je četiri ujutro. Zatim podigne slušalicu.
Ovdje Daggat.
Sam Jackson. Imam slike.
Je li bilo problema?
Nikakvih. Bili ste u pravu. Nisam morao snimati infracrvenim svjetlom. Ostavili su svjetla upaljena. Ne mogu reći da ih krivim s obzirom da je cijela soba u ogledalima i to. Film visoke brzine trebao bi pokazati sve detalje koje ste tra¸ili. Imali su pravu predstavu. Šteta što nismo snimili na kasetu.
Nisu ništa posumnjali?
Kako su mogli znati da je jedno od ogledala prozirno? Bili su previše zaposleni da bi primijetili bilo što manje od potresa. Da budem siguran, upotrijebio sam posebnu bešumnu kameru.
Kad mogu očekivati rezultate?
Do osam sati sutra ujutro, ako je jako hitno. No, dobro bi mi došlo malo više vremena. Pričekajte do predvečer i obećavam vam velike fotografije prikladne za izlo¸bu u galeriji.
Imaš vremena i napravi to kako treba, reče Daggat.
´elim da svaki detalj bude istaknut.
Mo¸ete računati na to, reče Jackson.
Uzgred, tko je vatrena damica? Prava je tigrica. To te se ne tiče, Jacksone. Zovi me kada budeš gotov. I zapamti, zanimaju me samo umjetnički polo¸aji. Shvatio sam. Laku noć, kongresniče.
Poglavlje XXXIX
Dale Jarvis upravo se spremao počistiti svoj stol i poći na tridesetominutnu vo¸nju svojoj supruzi i tradicionalnoj večeri od pečene svinjetine u petak, kad se na vratima začuje kucanje i ude John Gossard, koji je vodio agencijski Odjel za Afriku. Gossard je prešao u NSAu iz vojske nakon Vijetnamskog rata, gdje je slu¸io kao specijalist za gerilsku logistiku. Tih čovjek s ciničnim smislom za humor, šepao je zbog tromblona čiji šrapnel mu je otkinuo desno stopalo. Bio je poznat kao pijanica, ali i kao čovjek koji je precizno ispunjavao sve zahtjeve za dobivanjem podataka. Njegovi obavještajni izvori izazivali su zavist cijele agencije.
Jarvis raširi ruke ispričavajući se. John, ¸ao mi je potpuno sam zaboravio. Imao sam namjeru odgovoriti na tvoj poziv na pecanje.
Mo¸eš li poći s nama?, upita Gossard.
Idu i McDermott i Sampson iz Sovjetske analize.
Nikad ne propuštam priliku pokazati tim momcima iz Kremlja kako uloviti velike primjerke.
Dobro. Brodić je rezerviran. Krećemo iz marine Plum Point u nedjelju u pet. Gossard polo¸i svoju aktovku na Jarvisov stol i otvori je. Zapravo, imao sam dva razloga da svratim u tvoje odaje prije no što krenem kući. Drugi razlog je ovaj.
On spusti omot pred Jarvisa.
Dat ću ti to preko vikenda, ako mi obećaš da nećeš baciti u smeće sa svojim starim špijunskim romanima.
Jarvis se nasmiješi. Malo vjerojatno. Što to imaš?
One podatke koje si tra¸io od mene o čudnom ju¸noafričkom hipotetskom planu zvanom Divlja ru¸a.
Jarvis podigne obrve. To je bilo brzo. Tek danas poslijepodne sam ti poslao zahtjev.
Odjel za Afriku ne dopušta da se stvori paučina, reče Gossard hvalisavo.
Ima li nešto što bih trebao znati prije nego ga pročitam?
Ništa što bi imalo neku epohalnu va¸nost. Uglavnom kao što si i pretpostavljao maštovita pretpostavka.
Onda Hiram Lusana govori istinu.
Utoliko što plan stvarno postoji, odgovori Gossard.
Naročito ćeš u¸ivati u zapletu. Koncept je vraški zanimljiv.
Potaknuo si moju znati¸elju. Kako Ju¸noafrikanci koji glume ARAu namjeravaju izvršiti napad?
´ao mi je, reče Gossard s vragoljastim smiješkom.
Time bih ti odao sr¸ priče.
Jarvis ga ozbiljno pogleda.
Mo¸eš li potpuno vjerovati svojem izvoru?
Moj izvor je autentičan. Čudna biljka. Inzistira na kodnom imenu Emma. Nikad nismo uspjeli utvrditi njegov identitet. Njegove informacije su pouzdane. Prodaje ih svakome tko je voljan platiti.
Pretpostavljam da si potrošio lijep novac za Operaciju Divlja ru¸a, reče Jarvis.
Zapravo i ne. Bila je uključena u kutiju s još pedeset dokumenata. Sve zajedno platili smo samo deset tisuća dolara.
Nakon što je osušio fotografije i polo¸io ih u posudu, Sam Jackson uredno je izrezao rubove tako da budu ravni i uredni. On je bio visok, koščat crnac s kosom vezanom u rep, mladolikim licem, i dugim, nje¸nim rukama. Pru¸io je fotografije Daggatu i skinuo pregaču preko glave. To je sve.
Koliko?, upita Daggat.
Oko trideset na kojima se jasno vide lica. Provjerio sam s povećalom. Sve ostale fotografije bile su nepotpune.
Šteta što nisu u boji.
Sljedeći put stavi još nešto osim tih plavih svjetala, reče Jackson. Mo¸da stvaraju seksi raspolo¸enje, ali sigurno nisu dovoljna za oštre kontraste boja.
Daggat pa¸ljivo prouči crnobijele fotografije. Pregleda ih i drugi put, a treći put izdvoji deset njih i spremi ih u aktovku. Preostalih dvadeset preda Jacksonu.
Stavi ovo zajedno s negativima i otiscima u omotnicu.
Uzimaš ih?
Mislim da je najbolje da ja budem zadu¸en za čuvanje. Ne sla¸eš li se?
Bilo je jasno da se Jackson ne sla¸e. On pogleda Daggata s nelagodom u očima.
Hej, čovječe, fotografi nemaju naviku davanja negativa. Nećeš valjda to umno¸avati za prodaju? Nemam ništa protiv toga da snimim privatnu porno snimku za dobrog kupca, ali ne namjeravam ¸ivjeti od toga. Stvorit će mi probleme koje ne ¸elim.
Daggat se unese Jacksonu u lice tako da su bili udaljeni samo nekoliko pedalja. Ja nisam Hej, čovječe, reče on hladno. Ja sam kongresnik Sjedinjenih Dr¸ava Frederick Daggat. Je li ti jasno, brate?
Na trenutak, Jackson mu uzvrati pogled. Tada, polako, spusti glavu i zagleda se u mrlje od kemikalija na podu od linoleuma. Daggat je dr¸ao sve karte u rukama, sa svojim zaleđem u Kongresu. Fotograf nije imao izbora osim da se povuče. Kako hoćeš, reče on.
Daggat kimne, a tada se nehajno nasmiješi, kao da je potpuno zanemario Jacksonove primjedbe.
Volio bih da po¸uriš. U automobilu me čeka lijepa, ali nestrpljiva dama. Ona je nestrpljivi tip, ako znaš što ¸elim reći.
Jackson ubaci negative, otiske i fotografije u veliku omotnicu i preda je Daggatu. A moja zarada?
Daggat mu pru¸i novčanicu od stotinu dolara.
Ali dogovoreno je pet stotina, reče Jackson.
Smatraj svoj trud nesebičnim poklonom svojoj zemlji, reče Daggat krenuvši prema vratima.
O, i još nešto kako ne bi u budućnosti imao problema, ne bi bilo loše da zaboraviš cijelu ovu epizodu. Nije se dogodila.
Jackson mu odgovori na jedini mogući način.
Kako god ka¸ete, kongresniče.
Daggat kimne i ode, tiho zatvarajući vrata za sobom.
Prokleti kujin sine prosikće Jackson kroz stisnute zube, vadeći drugi set fotografija iz ormarića.
Dobit ćeš svoje!
Supruga Dale Jarvisa navikla je na njegov običaj čitanja u krevetu. Ona ga poljubi za laku noć, okrene se u svoj uobičajeni fetalni polo¸aj, tako da ne gleda u svjetiljku na njegovom noćnom stoliću, i uskoro zaspi.
Namještajući se, Jarvis polo¸i dva jastuka iza leđa, usmjeri sna¸no svjetlo pod odgovarajućim kutom, i polo¸i svoje naočale u stilu Bena Franklina nisko na nos. Polo¸i omot koji mu je posudio John Gossard na podignuta koljena i počne čitati. Dok je listao, bilje¸io je napomene u malom notesu.
U dva ujutro on zatvori omot o Operaciji Divlja ru¸a.
Zavali se na leda i zagleda u prazno na nekoliko minuta, razmišljajući o tome hoće li vratiti omot Gossardu u krilo i zaboraviti na njega, ili će istra¸iti čudan plan. Odluči se za kompromis.
Polako iziđe iz kreveta kako ne bi uznemirio suprugu, pa ode u svoju sobu, podigne slušalicu i spretno otipka broj u mraku. Nakon prvog zvona s druge strane javi se glas.
Ovdje Jarvis. ´elim provjeru trenutnog statusa svih američkih i stranih bojnih brodova. Da, tako je bojnih brodova. Neka bude sutra na mojem stolu. Hvala vam. Laku noć.
Zatim se vrati u krevet, poljubi suprugu u obraz i ugasi svjetiljku.
Poglavlje XL
Saslušanje potkomiteta Ministarstva vanjskih poslova o ekonomskoj pomoći afričkim nacijama, pod predsjedanjem Fredericka Daggata, otvoreno je pred polupraznom konferencijskom salom i nekolicinom novinara koji su se dosađivali. Pokraj Daggata sjedili su demokrat Earl Hunt iz Iowe i republikanac Roscoe Mevers iz Oregona. Loren Smith sama je sjedila na jednom kraju stola.
Saslušanje se protegnulo na poslijepodne, dok su predstavnici nekoliko afričkih vlada zatra¸ili novčanu pomoć. Bila su već četiri sata kad je na red došao Hiram Lusana i sjeo pred potkomitet. Prostorija je sada bila puna. Fotografi su stajali na stolcima, neprekidno bljeskajući, dok su reporteri mahnito škrabali po notesima ili mrmljali nešto u diktafone. Lusana nije obraćao pa¸nju na strku. Sjedio je za stolom, poput krupjea koji zna da su izgledi na njegovoj strani.
Generale Lusana, reče Daggat.
Dobrodošli na naše saslušanje. Mislim da znate proceduru. Ovo je obična preliminarna seansa za iznala¸enje činjenica. Imat ćete dvadeset minuta za izlaganje svojeg slučaja. Nakon toga, odbor će vam postavljati pitanja. Naša mišljenja i otkrića kasnije će biti predana komitetu Ministarstva vanjskih poslova u cijelosti.
Razumijem, reče Lusana.
Gosp. predsjedniče.
Daggat se okrene prema Loren. Da, kongresnice Smith.
Moram prigovoriti dolasku generala Lusane na ovo saslušanje, budući da on ne predstavlja niti jednu aktualnu afričku vladu.
Šapat i mrmorenje prostruje konferencijskom salom.
Istina, reče Lusana, spuštajući pogled prema Loren.
Ne predstavljam niti jednu vladu. Međutim, predstavljam slobodnu dušu svih crnaca s afričkog kontinenta.
Elokventno rečeno, reče Loren. Ali pravila su pravila.
Ne mo¸ete se oglušiti na molbe milijuna pripadnika mojeg naroda iz tehničkih razloga.
Lusana je sjedio nepokretno, a glas mu je bio gotovo pretih da bi ga mogli čuti oni u zadnjem dijelu prostorije.
Čovjekovo najva¸nije vlasništvo je njegova nacionalnost. Bez nje, on je ništa. U Africi, borimo se za nacionalnost koja nam pripada. Ovdje sam da molim za dostojanstvo crnaca. Ne tra¸im novac za kupnju oru¸ja. Ne tra¸im da se vaši vojnici bore uz naše. Tra¸im samo potrebna sredstva za kupnju hrane i medicinskih zaliha za tisuće ljudi koje su patile u ovom ratu protiv neljudskosti.
Bila je to majstorska izvedba, ali Loren nije pala na nju.
Vi ste pametan čovjek, generale. Ako se suprotstavim vašem apelu, suprotstavit ću se i vašoj prisutnosti na ovom saslušanju. Moja primjedba još stoji.
Daggat neprimjetno kimne jednom od svojih pomoćnika u pozadini i okrene se Earlu Huntu. Protest kongresnice Smith uzet je na znanje. Što vi ka¸ete, kongresnice Hunt?
Dok je Daggat tra¸io mišljenje Hunta i Roscoe Meversa, njegov pomoćnik pribli¸i se Loren i preda joj veliku bijelu omotnicu.
Što je ovo?
Rekli su mi da vam ka¸em kako morate hitno otvoriti omotnicu, gospodo. Zatim se brzo okrene i napusti prostoriju kroz sporedna vrata. Loren odlijepi slijepljeni kraj omotnice i izvadi jednu od nekolicine velikih fotografija. Prikazivala je njezino golo tijelo isprepleteno s Pittovim u jednom od divljih nizova orgijastičkih polo¸aja. Ona brzo vrati fotografiju u omotnicu i problijedi. Lice joj je odra¸avalo strah i gađenje.
Daggat se okrene prema njoj. Kongresnice Smith, čini se da smo podijeljeni. Kongresnik Hunt i ja sla¸emo se da treba saslušati generala Lusanu. Kongresnik Mevers sla¸e se s vama. Kao predsjedavajući ovog saslušanja, mogu li od vas tra¸iti u interesu poštene igre da dopustite generalu njegovo očitovanje.
Loren osjeti kako joj se di¸u dlake na vratu. Daggat joj se cerio. Sve se vidjelo u njegovom izrazu znao je za sadr¸aj omotnice. Ona pokuša prevladati mučninu koja joj se dizala u grlu, iznenada shvativši kako ju je Felicia Collins prodala za Lusaninu stvar. Ona u sebi prokune svoju glupost što si je dopustila da joj namjeste kao naivnoj tinejd¸erki sa svodnikom iz velegrada.
Kongresnice Smith?, reče Daggat po¸urujući je.
Nije imala izlaza. Daggat ju je sada kontrolirao. Ona spusti pogled i zadrhti. Gosp. predsjedniče, reče ona, potpuno pora¸ena, povlačim svoju primjedbu.
Barbara Gore je u dobi od 43 godine još uvijek imala stas dostojan modela za Vogue. Bila je vitka i imala lijepo oblikovane noge, a njezino lice s visokim jagodicama još nije odebljalo s godinama. Jednom je imala vezu s Daleom Jarvisom, ali odavno su prošli kroz seksualnu fazu, i sada mu je bila samo dobra prijateljica, kao i osobna tajnica.
Sjedila je s druge strane njegovog stola, s prelijepim nogama prekri¸enim pod kutom koji je samo ¸enama bio udoban, ali koji je bio privlačan muškom oku. Međutim, Jarvis nije obraćao pa¸nju na njih. Sjedio je udubljen u diktiranje. Nakon nekog vremena, on naglo zastane i počne pretra¸ivati veliku hrpu dokumenata visoke tajnosti.
Mo¸da ti mogu pomoći ako mi ka¸eš što tra¸iš, reče Barbara strpljivo.
Proyjeru statusa svih postojećih bojnih brodova. Obećali su mi da će ih donijeti danas.
Ona uzdahne, posegne u hrpu i izvuče omot s plavim papirima. Bilo je na tvojem stolu od osam sati ujutro.
Barbaru je ponekad do očaja dovodila Jarvisova neurednost, ali odavno je naučila prihvaćati njegove osobitosti i ploviti niz struju.
Što piše?
Što ¸eliš da piše?, upita ona.
Nisi se potrudio reći mi što tra¸iš.
Naravno, ¸elim kupiti bojni brod. Nudi li ga netko na prodaju?
Barbara ga kiselo pogleda i prouči plave papire. Bojim se da nemaš sreće. Sovjetski Savez ima još jedan koji koristi za obuku pomorskih kadeta. Francuska je odavno raskomadala svoje. Isto vrijedi i za Veliku Britaniju, iako je ona sačuvala jedan radi očuvanja tradicije.
Sjedinjene Dr¸ave?
Sačuvano ih je pet, kao memorijalni centri.
Gdje se trenutačno nalaze?
U dr¸avama po kojima su dobili ime North Carolina, Texas, Alabama i Massachusetts.
Rekla si pet.
Missouri mornarica dr¸i u Bremertonu, Washington. Oh, skoro sam zaboravila Arizonu još uvijek dr¸e iz sentimentalnih razloga na pomorskim popisima.
Jarvis zabaci ruke iza glave i zagleda se u strop.
Čini mi se da su d¸epni bojni brodovi VVisconsin i Iowa bili privezani u filadelfijskoj luci prije nekoliko godina.
Dobro pamćenje, reče Barbara.
Prema izvještaju, VVisconsin je otišao u otpad 1984.
A Iowa?
Prodana za dijelove.
Jarvis ustane i priđe prozoru. Na nekoliko trenutaka pogleda van s rukama u d¸epovima. Tada reče Omot Divlje ru¸e.
Kao da čita njegove misli, Barbara poka¸e naslovnu stranicu.
Imam ga.
Pošalji ga Johnu Gossardu u Odjelu za Afriku i reci mu da ga je bilo vraški zanimljivo čitati.
Je li to sve?
Jarvis se okrene.
Da, reče on zamišljeno. S obzirom na sve, to je sve.
U istom trenutku, mali kitolovac spusti sidro na stotinu jarda od rta VValnut u Virginiji, i polako se okrene tako da mu pramac siječe nadolazeću plimu. Patrick Fawkes otvori stari stolac za palubu i postavi ga na uskoj palubi na krmi, iako je jedva stao između pregradnih zidova. Zatim postavi štap za pecanje na kormilo i zabaci najlon bez udice u vodu.
Upravo je otvorio izletničku košaru i vadio veliku krišku Cheshireskog sira i bocu Cutty Sarka, kada mu teško natovarena teglenica za prijevoz otpada naznači svoju prisutnost signalnim zvi¸dukom. Fawkes mahne u znak pozdrava i podupre se nogama kada valovi od broda u prolazu zaljuljaju njegov mali kitolovac. Fawkes zapiše vrijeme prolaska teglenice u svoj notes. Pohabani stolac pobuni se škripom kad je spustio svoje krupno tijelo na sjedalo. Zatim zagrize Cheshire i potegne gutljaj iz boce. U notes je zapisao svaki trgovački brod ili jahtu koji su prošli pokraj naizgled usnulog ribara. Bilje¸io je i vrijeme njihovog dolaska, smjer i brzinu. Jedan brod zanimao je Fawkesa više od većine drugih. Usmjerio je dalekozor na vojni razarač sve dok se ovaj nije izgubio iza rta, pa¸ljivo promatrajući prazne nosače za rakete i opušteno ponašanje posade.
Kasno navečer, lagani pljusak udario je po trošnoj palubi prekrivenoj ispucanom bojom. Fawkes je volio kišu. Tijekom oluja na moru često je stajao i prkosio njihovom bijesu na zapovjednom mostu, mijenjajući svoje mlade časnike koji su više voljeli vrući čaj i udobnost kontrolne sobe. Čak i sada, Fawkes je ignorirao utočište male kabine i odlučio je ostati na palubi, zatvarajući ogrtač kako bi zaštitio ko¸u i odjeću od vlage. Osjećao se dobro kiša je čistila zrak u njegovim plućima, gusti, bogati sir napunio mu je ¸eludac, a od škotskog whiskyja vene su mu ¸arile. Dopustio je svojem umu da slobodno plovi, i uskoro je počeo prikazivati slike njegove izgubljene obitelji. Do nosnica mu dopre miris farme u Natalu, a u ušima jasno začuje Mvrnin glas kako ga poziva na večeru.
Četiri sata kasnije, njegove se misli naglo vrate u stvarnost kad se na vidiku pojavi teglenica koja se vraćala bez svojeg tereta. On brzo ustane i zabilje¸i broj i polo¸aj navigacijskih svjetala. Zatim podigne sidro, pokrene motor i krene za posljednjim vagonom teglenice koji je prolazio pokraj njega.
Poglavlje XLI
Kod jezera Lake u Coloradu padao je gust snijeg kad je ekipa ronilaca NAMPa, imunih na ledenu vodu zahvaljujući termalnim odijelima, završila s rezanjem krila i repa Vixen 03. Zatim su postavili dvije velike praćke s dizalica pod obogaljeni trup. Došli su Abe Steiger i admiral Bass, a za njima i plavi kamion Vojnog zrakoplovstva s nekoliko pothladenih vojnika iz Tima za identifikaciju i povrat ostataka, te pet lijesova. U deset ujutro svi su se okupili i Pitt mahne operaterima kranova. Kablovi koji su visjeli s plutajućih dizalica i gubili se pod izbrazdanom površinom jezera počeli su se zatezati i treperiti kad su operateri pojačali napetost. Dizalice su se nagnule nekoliko stupnjeva, a potporni stupovi lagano su škripili. Zatim se iznenada isprave, kao da je velika te¸ina pala iz njihovih nevidljivih pand¸a.
Oslobodili su ga iz mulja, reče Pitt.
Giordino, koji je stajao pokraj njega sa slušalicama na ušima, potvrdno kimne. Ronioci potvrđuju da se kreće.
Recite onome tko je zadu¸en za praćku kod nosnog dijela da je dr¸i nisko. Ne ¸elimo da spremnici iscure kroz rupu na repu.
Giordino prenese Pittove zapovijedi kroz mali mikrofon pričvršćen za slušalice. Ledeni planinski zrak bio je ispunjen napetošću svi su stajali nepokretno, u iščekivanju, s očima prikovanima na vodu između dizalica. Jedini zvukovi dopirali su iz ispušnih cijevi motora
dizalica. Bila je to iskusna posada za vađenje olupina, ali bez obzira na to koliko ih izvadili iz mora, oni isti stari pipci uzbuđenja tijekom operacija dizanja uvijek bi im isušili ostale emocije.
Admiral Bass opet je pro¸ivljavao onu snje¸nu noć udaljenu tako mnogo godina. Činilo mu se nemoguće da pove¸e sliku bojnika Ravmonda Vvlandera iz svojeg sjećanja s kostima za koje je znao da se nalaze u kabini olupine. On se pribli¸i obali tako da mu je voda zapljuskivala cipele, i osjeti ¸arenje u prsima i lijevom ramenu.
Zatim voda pod kablovima promijeni boju iz plave u smeđu, i zaobljeni gornji dio Vixen 03 izbije na dnevno svjetlo prvi put nakon 34 godine. Nekad sjajna aluminijska površina korodirala je do svijetlosive boje i bila je prošarana ljigavim vodenim biljem s dna. Dok su kranovi podizali trup sve više u zrak, voda se izlijevala iz zjapeće rane na stra¸njem dijelu trupa. Plave i ¸ute oznake na vrhu trupa izgledale su iznenađujuće očuvane, a riječ1 Vojna slu¸ba zračnog prijevoza još su bile čitke. Vbcen 03 više nije nalikovao zrakoplovu. Bilo je lakše predočiti si ga kao golemog mrtvog kita čije su peraje i rep odrezani. Pokidani i iskrivljeni kontrolni kablovi, strujne ¸ice i hidrauličke cijevi koje su visjele iz rana mogli su se zamisliti kao unutrašnji organi. Abe Steiger prvi je prekinuo tišinu. Veliki su izgledi da je to uzrok pada, reče on pokazujući rupu u teretnom prostoru iza pilotske kabine. Izletjela je elisa.
Bass se zagleda u zlokobni dokaz bez komentara. Bol u njegovim prsima postala je intenzivnija. Uz veliki napor volje on je potisne, nesvjesno masirajući unutrašnjost lijeve ruke. On pokuša proviriti kroz vjetrobran zrakoplova, ali mulj koji se godinama nakupljao blokirao je vidik. Dizalice su podigle trup na deset stopa iznad površine jezera, kad mu na pamet padne jedna pomisao i on se okrene i upitno zagleda u Pitta. Ne vidim teglenicu. Kako planirate prenijeti olupinu na obalu?
Pitt se naceri. Sada ćemo pozvati nebesku kuku, admirale. On da znak Giordinu. U redu, signaliziraj Dambu.
Unutar dvije minute, poput velikog pterodaktila istjeranog iz mezozoičkog gnijezda, naizgled nespretan helikopter pojavi se nad krošnjama drveća, s dva velika rotora koja su udarala rijetki planinski zrak praćeni čudnim zvukovima.
Pilot navede divovski helikopter nad dizalice. Dvije kuke polako se spuste iz trbuha, a zatim ih brzo pričvrste za obruče. Zatim pilot ponese punu te¸inu, i kabeli dizalica se opuste i otkvače. Dambove elise hvatale su zrak, dok su mu turbine stenjale pod teškim teretom. Vrlo nje¸no, kao da nosi lomljivi kristal, pilot ponese Vixen 03 prema obali.
Pitt i ostali okrenu se kad ih zapljusne oblak vodene pare s jezera kojeg su podigle elise. Giordino, ignorirajući vodene udare, krene na mjesto gdje ga je pilot mogao jasno vidjeti, gestikulirajući rukama dok je upravljao operacijom spuštanja preko odašiljača u slušalicama.
Dambu je trebalo samo pet minuta da spusti svoj teret i nestane nad drvećem. Svi su stajali i gledali, i nitko se nije ni pokrenuo prema olupini. Steiger promrmlja zapovijed svojim ljudima iz Vojnog zrakoplovstva i oni elegantno domarširaju do kamiona i počnu iskrcavati lijesove, pola¸ući ih na tlo u nizu. Jedan od Pittovih ljudi izvadi ljestve i prisloni ih na otvoreni dio teretnog prostora. Pitt je šutio i pokazao rukom kako bi admiral Bass morao prvi ući u zrakoplov.
Kad je ušao, Bass krene između spremnika prema vratima kontrolne kabine. Nekoliko sekunda stajao je nepokretno, i izgledao blijedo i vrlo bolesno.
Jeste li u redu, gospodine?, upita Pitt, dolazeći za njim.
Glas koji mu je odgovorio bio je udaljen.
Ne mogu se natjerati da ih pogledam.
Ne bi imalo svrhe, reče Pitt blago.
Bass se nasloni na pregradni zid, dok mu je bol u prsima rasla. Trenutak da dođem sebi. Tada ću prebrojiti bojeve glave.
Steiger se pribli¸i Pittu, oprezno zaobilazeći spremnike, kao da ih se boji dotaknuti.
Recite kada mogu dovesti ljude da izvade ostatke posade.
Mo¸emo početi s našim neobjašnjenim gostom.
Pitt nagne glavu prema nizu spremnika. Pronaći ćete ga vezanog za pod na oko deset stopa s vaše desne strane.
Steiger pretra¸i područje koje mu je Pitt opisao, pa slegne ramenima, bezizra¸ajnog lica. Ne vidim ništa.
Praktički stojiš na njemu, reče Pitt.
Ma gdje, za ime Bo¸je?, upita Steiger.
Ka¸em ti da ovdje nema ničega.
Sigurno si oslijepio.
Pitt odgurne Steigera u stranu i spusti pogled. Trake su još uvijek bile pričvršćene za prstenove za teret, ali tijelo u staroj kaki odori nestalo je. Pitt se tupo zagleda u prazan prostor na podu, dok je njegov um pokušavao shvatiti da su čovjekovi ostatci nestali. On klekne i podigne trule trake. Bile su prerezane.
Steigerove oči odra¸avale su sumnju. Onoga dana voda je bila hladna kao led. Mo¸da ti se činilo da nešto vidiš...
Njegov glas utihne, ali implikacije su bile jasne.
Pitt ustane na noge. Bio je ovdje, reče on, ne očekujući suprotstavljanje. Nije ga bilo.
Mo¸da je ispao kroz stra¸nji otvor tijekom dizanja?, pokuša Steiger.
Nemoguće. Ronioci koji su plivali do površine pokraj olupine vidjeli bi da je bilo što ispalo.
Steiger zausti da nešto ka¸e, ali njegov pogled iznenada skrene prema zvuku gušenja koji je dopirao iz prednjeg odjeljka.
Što je ovo, za ime Bo¸je?
Pitt nije trošio vrijeme na odgovor. Znao je.
Pronašao je admirala Bassa kako le¸i na mokrom podu, boreći se za dah, dok mu je ko¸a bila okupana hladnim znojem. Nepodnošljiva bol iskrivila mu je lice u izmučenu masku.
Njegovo srce vikne Pitt Steigeru.
Pronadi Giordina i reci mu da pozove onaj helikopter.
Pitt počne trgati odjeću s admiralovog vrata i prsa. Bass posegne i uhvati Pittovo zapešće. Bojeve... glave, dahtao je.
Odmorite se. Uskoro ćemo vas poslati u bolnicu.
Bojeve glave.. ponovi Bass.
Sve su na sigurnom u spremnicima, uvjeravao ga je Pitt.
Ne... ne... ne razumijete. Glas mu je sada bio hrapavi šapat.
Spremnici... izbrojio sam ih... dvadeset i osam.
Bassove riječi postale su jedva čujne, i Pitt je morao polo¸iti uho na drhtave usne. Giordino utrči noseći nekoliko pokrivača.
Steiger mi je javio, reče on napeto. Kako je?
Još se dr¸i, reče Pitt. On izvuče zapešće iz stiska i nje¸no uhvati Bassovu ruku. Potrudit ću se, admirale. To je obećanje.
Bass trepne staklastim očima i kimne u razumijevanju.
Pitt i Giordino pokriju ga i stave pokrivač pod glavu kad se pojavi Steiger, a za njim i dvojica vojnika s nosilima. Tek tada Pitt ustane i skloni se u stranu. Helikopter se već vratio i sletio kad su iznijeli još uvijek svjesnog Bassa iz Vixen 03.
Steiger uhvati Pitta za ruku. Što ti je pokušavao reći?
Njegov popis spremnika s bojevim glavama, odgovori Pitt.
Izbrojao je 28.
Molim se da stari pre¸ivi, reče Steiger. Bar je imao zadovoljstvo da zna kako je čudovišan izum pronađen. Sada nam samo preostaje da ih izbacimo u ocean. Kraj priče strave i u¸asa.
Ne, bojim se da je ovo tek početak.
Govoriš u zagonetkama.
Prema admiralu Bassu, Vixen 03 nije napustio Bucklev Field s 28 bojevih glava ispunjenim agensom Brze smrti.
Steiger osjeti ledeni u¸as u Pittovom glasu.
Ali njegov popis... izbrojio je 28.
Trebao je izbrojati 36, reče Pitt zloslutno.
Osam bojevih glava nedostaje.
Poglavlje XLII
Washington D. G, prosinac 1988.
Zgrada Nacionalne agencije za mora i podmorje, cjevasta građevina presvučena zelenim reflektivnim staklom, uzdizala se trideset katova nad brdom East Washington.
Na najvišem katu admiral James Sandecker sjedio je za golemim stolom načinjenim od obrađenog poklopca izvađenog s broda Konfederacije u Albemarle Soundu. Njegova osobna linija zazuji.
Sandecker.
Ovdje Pitt, gospodine.
Sandecker pritisne prekidač na maloj konzoli koji aktivira holografsku TV kameru. Pittova trodimenzionalna ¸ivotna slika materijalizira se u sredini ureda.
Podigni kameru sa svoje strane, reče Sandecker.
Odrezao si svoju glavu.
Zahvaljujući čudu satelitske holografije, činilo se da Pittovo lice raste iz njegovih ramena, a njegov projicirani lik, uključujući glas i geste, postane identičan originalu. Glavna razlika, koja nikad nije prestala zabavljati Sandeckera, bila je to što je mogao provući ruku kroz sliku jer je bila potpuno nematerijalna.
Bolje?, upita Pitt.
Sada si barem čitav. Sandecker više nije trošio riječi.
Kakve su vijesti o Walteru Bassu?
Pitt je izgledao umorno dok je sjedio na stolcu na sklapanje pod velikim borom povjetarac je razbarušio njegovu crnu kosu.
Specijalist za srce u Vojnoj bolnici Fitzsimons u Denveru ka¸e da mu je stanje stabilno. Ako pre¸ivi sljedećih 48 sati, izgledi za ozdravljenje su mu prilično dobri. Čim dovoljno ojača za putovanje, prebacit će ga u Mornaričku bolnicu Bethesda.
A što je s bojevim glavama?
Prebacili smo ih na ¸eljezničku postaju u Leadville, odgovori Pitt polako. Pukovnik Steiger dobrovoljno se javio da pripremi prijevoz na Dok Šest u San Franciscu.
Recite Steigeru da smo mu zahvalni na suradnji. Zapovjedio sam našem istra¸ivačkom brodu s Pacifičke obale da bude u blizini. Kapetan je dobio upute da izbaci bojeve glave kod Kontinentalne rasjekline, u deset tisuća stopa vode.
Sandecker je oklijevao sa sljedećim pitanjem.
Jeste li locirali nestalih osam bojevih glava?
Pittov negativni izraz lica odgovorio mu je i prije no što je lik progovorio.
Nemamo sreće, admirale. Nakon detaljne pretrage jezerskog dna, nismo pronašli nikakve tragove.
Sandecker pročita frustraciju na Pittovom licu.
Bojim se da je došlo vrijeme da obavijestimo Pentagon.
Zar iskreno vjerujete da je to mudar potez?
Kakve druge opcije imamo?, uzvrati mu Sandecker.
Nemamo sredstva potrebna za opse¸nu istragu.
Sve što nam treba je trag, reče Pitt tvrdoglavo. Veći su izgledi da su bojeve glave negdje pohranjene i da skupljaju prašinu. Čak je moguće i to da kradljivci zapravo ne znaju što imaju u rukama.
To mogu prihvatiti, reče Sandecker..
Ali, tko bi ih uopće htio? Kriste, svaka od njih te¸i gotovo tonu, i lako ih je prepoznati kao zastarjele mornaričke granate.
Odgovor će nas odvesti i do ubojice oca Loren Smith.
Nema corpus delicti nema zločina, reče Sandecker.
Znam što sam vidio, reče Pitt mirno.
To ne mijenja postojeće okolnosti. Dilema s kojom smo svi suočeni jest kako pronaći te izgubljene bojeve glave i kako to učiniti prije no što netko odluči glumiti stručnjaka za uništavanje.
Iznenada, činilo se kao da je iscrpljenost nestala iz Pitta.
Nešto što ste upravo rekli dalo mi je ideju. Dajte mi pet dana da pronađem bojeve glave. Ako ne pronađem ništa, vi preuzimate igru.
Sandecker se nasmiješi na Pittov iznenadni ispad.
Ovo i jest moja igra, kako god gledali na to, reče on oštro.
Kao odgovorni dr¸avni slu¸benik uključen u ovu strku, postala je moja ne¸eljena odgovornost onoga dana kad ste oteli NAMPov zrakoplov i podvodni sustav kamere.
Pitt se zagleda u daljinu, ali diskretno odšuti to. Sandecker ostavi Pitta da se kuha na trenutak, dok je on trljao oči. Zatim reče U redu, usprkos zdravom razumu, prihvatit ću kocku.
Dakle, pristajete?
Sandecker popusti. Imaš pet dana, Pitte. Ali, neka nam nebo pomogne ako se vratiš praznih ruku.
On isključi holograf, i Pittov lik izblijedi i nestane.
Poglavlje XLIII
Malo prije zalaska sunca Maxine Raferty okrene se od svojeg obješenog rublja i ugleda Pitta kako dolazi putem. Nastavi sa svojim poslom, vješajući posljednje košulje svojeg supruga prije no što mu mahne u znak pozdrava. Gosp. Pitte, kako vas je lijepo vidjeti.
Gdo. Raferty.
Loren je s vama u kućici?
Ne, morala je ostati u Washingtonu.
Pitt se ogleda po dvorištu.Je li Lee kod kuće?
U kući, popravlja sudoper. Prohladni povjetarac spuštao se s planina na zapadu, i Maxine se učini čudno što Pitt nosi svoju vjetrovku prebačenu preko desne ruke. Samo udite.
Lee Rafertv sjedio je za kuhinjskim stolom, čisteći vodovodnu cijev. On podigne pogled u trenutku kad je ušao Pitt.
Gosp. Pitt. Hej, sjednite došli ste na vrijeme. Upravo sam se spremao otvoriti bocu moje privatne zbirke soka od gro¸da.
Pitt povuče stolac. Proizvodite i vino, Osim piva?
Moram ispunjavati vlastite potrebe ovdje, u divljini, reče Lee cereći se, i poka¸e opuškom cigare prema cijevi.
Na primjer, ovo. Koštalo bi me cijelo bogatstvo da dovedem ovamo vodoinstalatera iz Leadvillea. Jeftinije mi je da to učinim sam. Propušta vodu. Bilo koje dijete bi to moglo popraviti.
Jedina reakcija bila je lagano podizanje sijede obrve.
Ja... ubio starog Charliea? O čemu, zaboga, pričate?
0 svađi između partnera koji su mislili da su otkrili ćup zlata u planinskom jezeru.
On se zagleda u Pitta i upitno nagne glavu.
Govorite poput ludaka.
Posljednje što ste očekivali bilo je da se na vašem pragu pojavi stranac i počne postavljati pitanja o izgubljenim zrakoplovima. Već ste pogriješili što se niste riješili prednjeg stajnog trapa i spremnika za kisik. Divim se glumačkom talentu vas i vaše supruge. Progutao sam vašu predstavu seoskih tupana s naivnošću pravog turista. Nakon što sam otišao, pratili ste svaki moj potez, i kad ste vidjeli da ronim u jezeru, bili ste sigurni da sam otkrio zrakoplov i kosti Charliea Smitha. U tom trenutku napravili ste nepopravljivu pogrešku uspaničili ste se i uklonili Charliea, te vjerojatno zakopali njegove kosti duboko u planini. Da ste ga ostavili vezanog u tom teretnom prostoru, šerif bi vas teško povezao s ubojstvom starim tri godine.
Vraški ćete se namučiti da bilo što doka¸ete, reče Lee, hladnokrvno paleći svoj opušak cigare, budući da nemate tijelo.
Ne za sud, reče Pitt nehajno. Nevini ste dok se ne doka¸e suprotno, ali priča je klasika. Ubij susjeda svoga radi zarade to joj je naslov. Recimo, da krenemo od prvog poglavlja s ekscentričnim izumiteljem pod imenom Charlie Smith, koji testira svoj najnoviji izum, automatski zabacivač štapova za pecanje. Prilikom jednog zabacivanja, utezi su potegnuli udicu duboko, i ova se zakvačila za
neki predmet. Charlie, iskusni ribič, mislio je da je zakvačio podvodno deblo. Spretno je namatao najlon sve dok se od napetosti nije odvojio. Ali osjetio je otpor udica je iznijela nešto na površinu. A tada je ugledao spremnik za kisik iz zrakoplova. Trake su popustile nakon više godina pod vodom, i Charlie je povukao dovoljno sna¸no da se spremnik do kraja otrgne i podigne na površinu jezera. Bilo bi praktično da ste pozvali šerifa. Na¸alost po Charliea, bio je znati¸eljna sorta. Morao je dokazati sam sebi da je dolje zrakoplov, pa je pronašao konopac i kuku i počeo ih povlačiti po dnu jezera. Jednom prilikom vjerojatno je zakvačio i izvadio prednji stajni trap, koji se istrgnuo iz le¸išta. Kad su njegove sumnje potvrđene, Charlie je postao pohlepan i namirisao slatki miris bogatstva. Umjesto da odigra Poštenog Građanina i prijavi svoje otkriće, otišao je ravno Leeju Rafertyju.
Zašto bi Charlie došao k meni?
Umirovljeni pripadnik Mornarice, ronilac bili ste kao stvoreni za njega. Nagađam da ronilačka oprema i kompresor zraka koji ste vi i Charlie upotrijebili upravo sada počivaju u vašoj gara¸i. Zaron od stotinu i četrdeset stopa sigurno je bio dječja igra za čovjeka s vašim iskustvom, uz odgovarajuću opremu. Čudan teret u zrakoplovu potaknuo je sokove vaše mašte. Što ste očekivali pronaći u spremnicima? Mo¸da stare atomske bombe? Mogu samo zamisliti koliki je trud bio potreban dvojici ljudi blizu sedamdesete godine da zarone u ledene vode i izvade na obalu teret od dvije tisuće funta te¸ine. Obojici moram priznati hrabrost. Mogu se samo nadati da ću barem napola biti u vašoj formi kada dospijem u vaše godine.
Nije bilo tako teško, nasmiješi se Lee činilo se da se uopće i ne boji Pitta. Kad je Charlie načinio male eksplozivne naboje kako bi povećao već postojeće napukline u trupu, meni je bilo jednostavno pričvrstiti kabel za spremnik dok ga je on vukao na obalu terenskim automobilom.
Sve se mo¸e kad se hoće, reče Pitt Što onda, Lee? Kad ste izvadili spremnik, bivšem pripadniku Mornarice i stručnjaku za eksplozive bilo je očigledno da gleda plijen koji je samo mogao zagrijati srce staroga vojnog admirala. Ali, kolika je vrijednost po današnjim cijenama? Kolika je potra¸nja za starim mornaričkim topovskim granatama, osim u vidu otpada?
Blagi Bo¸e promrmlja Pitt, gotovo očajan.
Charlie je otvorio bojevu glavu?
Pa, u čemu je problem? Charlie je bio majstor za eksplozive.
Pitt duboko uzdahne i postavi logično pitanje.
Što ste učinili s bojevim glavama?
Kako ja to vidim, tko nade njegovo je.
Gdje su?, upita Pitt.
Prodali smo ih.
Što?, zagrcne se on. Kome?
Korporaciji Phalanx Arms, u Newarku u New Jerseyju. Kupuju i prodaju oru¸ja na međunarodnoj razini. Kontaktirao sam potpredsjednika, čudan tip, više je nalik računalnom stručnjaku nego trgovcu smrću. Zove se Orville Mapes. Bilo kako bilo, doletio je u Colorado, provjerio projektil i ponudio nam pet tisuća dolara za svaki projektil koji uspijemo dopremiti u njegovo skladište. Bez pitanja.
Ostalo mogu pogoditi, reče Pitt. Charlieu je palo na pamet da će, ukoliko te granate detoniraju, on biti odgovoran za tisuće, mo¸da i stotine tisuća smrti. Vi ste bili bezobzirniji, Lee. Novac vam je značio više od savjesti. Posvađali ste se, pa potukli, i Charlie je
izgubio. Sakrili ste njegovo tijelo u potopljenom zrakoplovu. Zatim ste detonirali nekoliko štapina dinamita, ubacili njegovu čizmu i palac na poprište eksplozije, i plakali sve do njegovog sprovoda.
Rafertv nije reagirao na Pittove optu¸be. Njegov blagi pogled nije se micao s cijevi. Rukama je polako, precizno popunjavao rupe. Bio je previše opušten, pomisli Pitt. Rafertv se nije ponašao poput čovjeka kojega će uhititi zbog ubojstva. Nije imao izgled štakora stjeranog u kut.
Šteta što Charlie nije gledao na stvari na moj način.
Rafertv gotovo ¸alosno slegne ramenima. Suprotno onome što mo¸da mislite, gosp. Pitte, ja nisam pohlepan čovjek. Nisam pokušao odmah prodati projektile. Mogli biste reći da sam ih smatrao nekom vrstom štednje. Kad bi Max i meni zatrebao neki dolar, izvukao bih jedan projektil i nazvao Mapesa. On bi poslao kamion da pokupi robu i platio mi u gotovini. Čista transakcija bez poreza.
Htio bih čuti kako ste ubili Charliea Smitha.
´ao mije što vas moram razočarati, gosp. Pitt, ali ja ne mogu oduzeti čovjeku ¸ivot.
Rafertv se nagne prema njemu, i njegovo izborano lice kao da se iskesi. Max je sna¸nija. Ona obavlja ubojstva. Upucala je starog Charliea ravno u srce, uredno kako samo mo¸e biti.
Maxine?, šok koji je rastao u Pittu nije došao toliko zbog iznenadnog otkrića, koliko zbog shvaćanja daje počinio veliku grešku.
Bacite pet centa u zrak na dvadeset koraka i Maxine će vam ih usitniti, nastavi Rafertv, kimajući preko Pittovog ramena.
Poka¸i gosp. Pittu da si ovdje, dušo.
Dva metalna zvuka odgovore Rafertvju, praćena blagim tupim udarcem. Čahura koja je pala na pod trebala bi vam reći kako Maxine u ruci dr¸i staru Winchester repetirku, koja je napunjena, reče Rafertv. Sumnjate li u to?
Pitt polo¸i obje noge čvrsto na pod i stegne ruku pod svojom vjetrovkom. Dobar pokušaj, Lee.
Pogledajte i sami. Ali, upozoravam vas bez iznenadnih pokreta.
Pitt se polako okrene prema Maxine Rafertv, čije su ljubazne plave oči gledale ravno u njega kroz ciljnike repetirke.
Cijev je bila uperena ravno u Pittovu glavu, i potpuno mirna.
´ao mi je, gosp. Pitte, reče ona ¸alosno. Ali Lee i ja ne ¸elimo provesti ono malo preostalih godina u zatvoru.
Još jedno ubojstvo na rukama neće vas spasiti, reče Pitt. On napne mišiće u nogama, procjenjujući udaljenost od sebe do Maxine. Bila je pet stopa. Doveo sam i svoje svjedoke.
Jesi li vidjela koga, dušo?, upita Lee.
Maxine odmahne glavom. Došao je cestom sam. Stra¸arila sam nakon što je ušao u kuću. Nitko ga nije pratio.
Tako sam i mislio, reče Lee Rafertv i uzdahne.
Igrali ste na blef, gosp. Pitt. Da ste imali bilo kakav čvrsti dokaz protiv Maxine i mene, doveli biste šerifa.
Oh, ali jesam.
Pitt se nasmiješi i činilo se da se opušta. Sjedi u automobilu na otprilike pola milje, s dva zamjenika koji slušaju svaku našu riječ.
Rafertv se zgrči. Proklet bio, la¸eš!
Zalijepio je odašiljač na moja prsa, reče Pitt, lijevom rukom otkopčavajući gornji gumb svoje košulje. Ovdje, pod mojim...
Maxine je pomaknula pušku ne više od djelića pedlja, kada Pitt skoči u stranu i povuče otponac Colt automatika kojeg je dr¸ao podvjetrovkom.
Činilo se da su VVinchester i Colt eksplodirali u isti trenutak.
Al Giordino i Abe Steiger došli su nekoliko minuta prije Pitta i zauzeli polo¸aj ispod skupine drveća šljive. Steiger je dalekozorom promatrao Marine kako vješa rublje. Ima li znaka od supruga?, upita Giordino.
Sigurno je u kući. Dalekozor se malo nagne u Steigerovim rukama. Pitt se pribli¸ava.
Taj Colt 45 sigurno strši poput treće ruke.
Ima vjetrovku prebačenu preko njega. Steiger savije granu kako bi si proširio vidno polje. Pitt ulazi u kuću.
Vrijeme da se pribli¸imo, reče Giordino. Upravo je htio ustati na koljena, kada ga Steigerova sna¸na ruka prikuje za tlo.
Čekaj! Stara je izišla van da vidi je li ga je tko pratio.
Le¸ali su tiho i nepokretno nekoliko minuta, dok je Maxine obilazila dvorište, promatrajući okolno drveće. Tada još jednom pogleda niz cestu, pa zađe za ugao kuće, izvan Steigerovog vidokruga.
Daj mi vremena da zaobidem sa stra¸nje strane prije no što podeš na prednji ulaz, reče Steiger.
Giordino kimne. Pazi na medvjede.
Steiger se naceri i sklizne u malu udubinu. Još je bio udaljen dobrih pedeset jarda od cilja, kada začuje hitce.
Giordino je mjerio vrijeme, kada kroz prozore kuće odjeknu eksplozije. On skoči na noge i pojuri niz malo brdo, pa preskoči malu ogradu i utrči u dvorište. U tom trenutku, Maxine Rafertv izbije unatrag kroz ulazna vrata poput nekontroliranog tenka Patton, zakotrlja se niz stubište trijema i udari u tlo. Giordino zastane, iznenađen pogledom na njezinu okrvavljenu haljinu. Stajao je kao ukopan, kada se postarija ¸ena osovi na noge spretno poput gimnastičara. Tek kada je bilo prekasno, Giordino ugleda staru pušku u njezinim rukama.
Maxine, spremna da utrči u kuću, ugleda Giordina kako tupo stoji u dvorištu. Ona nespretno zgrabi Winchesterku, dr¸eći je s jednom rukom za cijev, a s drugom za rukohvat, i ispali hitac s boka.
Snaga metka odbaci Giordina kroz zrak u poluokretu, i on tresne u travu, a lijeva butina rasprsne mu se u mlazu crvenila kroz tkaninu hlača.
Pittu se učini kako je sve usporilo u slow motion. Cijev VVinchesterke bljesnula mu je u lice. U prvi trenutak pomisli kako je pogođen, ali kad je udario u pod, otkrije kako mo¸e pokretati sve udove i tijelo. Maxinenin hitac okrznuo mu je uho, dok je njegov metak pogodio rukohvat njezine VVinchesterke, odbio se u antiknu kerozinsku svjetiljku i razbio njezin stakleni dio.
Lee Rafertv zare¸i poput ¸ivotinje i zamahne s cijevi. Udarac padne na Pittovo rame, okrznuvši mu lubanju. Pitt bolno proštenje i okrene se, boreći se protiv crnila, i očajnički pokušavajući rasvijetliti vidno polje koje se maglilo. On uperi Colt u nejasnu priliku za koju je znao da je Lee.
Maxine udari puščanom cijevi po Coltu, te ga izbije iz Pittove ruke u kamin. Ona je ubrzano pokušavala zapeti oštećenu pušku, dok je Lee napredovao, mašući s cijevi. Pitt podigne lijevu ruku da se obrani od udarca, i iznenadi se što nije čuo kako mu puca kost. Zamahne nogom i pogodi Leeja u koljena, i čovjek građen poput strašila padne na njega. Pucaj, prokletstvo vikne Lee svojoj ¸eni. Pucaj!
Ne mogu odvrati ona vriskom. Ti si mi na liniji paljbe.
Lee ispusti cijev i grčevito se pokuša odmaknuti od Pitta, ali Pitt ga zgrabi jednom rukom oko vrata. Maxine je plesala po sobi, uzbuđeno ciljajući Winchesterkom u pokušaju da otvori liniju paljbe. Pitt je čvrsto dr¸ao Leeja pred sobom kao štit, pokušavajući se osoviti na noge. Lee se tada naglo izvije, udari koljenom Pitta u prepone i oslobodi se.
Kroz plamteću izmaglicu boli, Pitt uspije zgrabiti kerozinsku svjetiljku i baciti je na Maxine, i pogodi je u prsa. Ona vrisne kada se staklo razbije na komadiće, sijekući joj haljinu i jednu golemu opuštenu dojku. Zatim Pitt jurne naprijed svom snagom, udarivši je sna¸nije no što je ikada ikog udario u ¸ivotu. Za ¸enu u poodmakloj dobi Maxine je bila čvrsta, ali nije mogla izdr¸ati Pittov brutalni nasrtaj. Odbačena je unatrag takvom snagom da je proletjela kroz ulazna vrata kuće i nestala.
Ti, gade vrisne Lee. On se baci na kamin, zgrabi Colt iz pepela i okrene se prema Pittu.
Prozor se iznenada razbije na komadiće, i Abe Steiger upadne u kuhinju, a stol pod njime propadne. Lee se okrene, pru¸ajući Pittu trenutak koji mu je bio potreban da dohvati cijev s poda. Ošamućeni Steiger nikada nije zaboravio mučni zvuk cijevi koja mrvi kost zatiljka Leeja Rafertvja.
Giordino je sjedio na tlu, tupo promatrajući probušenu nogu. Podigne pogled prema Maxine, ne shvaćajući potpuno što se dogodilo. Zatim razjapi usta bespomoćno gledajući kako ona pa¸ljivo izbacuje čahuru ispaljenog metka i zapinje pušku. Maxine pa¸ljivo nacilja njegova prsa i stisne prst na otponcu.
Hitac je bio zaglušujuć.
Metak odnese prsnu kost, katapultirajući krv i mo¸dinu na hrpu pred Giordinove ispru¸ene noge. Marine je stajala nepokretno gotovo tri sekunde prije no što se stropoštala na dvorištu u veliku, grotesknu hrpu, dok joj je krv šikljala između grudi i mrljala travu.
Pitt se nasloni na ogradu trijema. U ruci je dr¸ao Colt, a cijev mu je bila podignuta od snage hitca. On spusti revolver i ukočeno priđe Giordinu. Steiger iziđe van, problijedi i povrati na cvjetnjak.
Giordinov pogled bio je prikovan za sjajnu bijelu kost kad je Pitt kleknuo pokraj njega.
Ti... ti si raznio prsa ove drage starice?, upita Giordino.
Da, odgovori Pitt, ne previše ponosan na sebe.
Hvala Bogu, promrmlja Giordino.
Mislio sam da je ovo na podu moje.
Poglavlje XLIV
Budalo vikne Thomas Machita preko stola.
Prokleta budalo!
Pukovnik Randolph Jumana sjedio je i promatrao Machitin ispad s kontroliranim nehajem. Imao sam najbolje moguće razloge za izdavanje tih zapovijedi.
Tko ti je dao ovlasti za napad na to selo i pokolj crne braće?
Previdaš temeljne činjenice, bojniče.
Jumana skine s lica naočale za čitanje i pogladi jednu stranu svojeg spljoštenog nosa. Tijekom odsutnosti generala Lusane, ja zapovijedam ARAom. Ja samo provodim njegove direktive.
Prebacivši napade s vojnih ciljeva na civilna sela?, odbrusi Machita Ijutito. Terorizirajući našu braću i sestre čiji je jedini zločin što rade kao potplaćeni sluge Ju¸noafrikanaca?
Strategija je, bojniče, zabiti klin između crnaca i bijelaca. Svi naši ljudi koji se prodaju vlasti moraju biti označeni kao izdajice.
Crni pripadnici Obrambenih snaga, da, ustvrdi Machita.
Ali, ne mo¸emo dobiti podršku nediskriminirajućim ubijanjem učitelja, poštara i cestovnih radnika.
Jumanino lice poprimi hladan, neosoban izraz. Kad bi ubojstvo stotinu djece ubrzalo našu konačnu pobjedu nad bijelcima za samo sat vremena, ne bih oklijevao izdati zapovijed za pogubljenje.
Machitu preplavi val odbojnosti. Govoriš o klanju!
Postoji stara izreka u zapadnom svijetu koja ka¸e, reče Jumana mirno, cilj opravdava sredstvo.
Machita se zagleda u debelog pukovnika i naje¸i se.
Kad general Lusana čuje za ovo, izbacit će te iz ARAe.
Jumana se nasmiješi. Prekasno. Moja kampanja širenja straha i kaosa diljem Ju¸ne Afrike nepovratno je pokrenuta.
Jumana nekako uspije izgledati još zlokobnije.
General Lusana je stranac. Plemena iz unutrašnjosti nikada ga neće prihvatiti, kao ni crni vode u gradovima. Jamčim da on nikada neće sjediti u premijerovom uredu u Cape Townu.
Govoriš o izdaji.
S druge strane, nastavi Jumana, ti si rođen u Liberiji prije no što su tvoji roditelji emigrirali u SAD. Tvoja ko¸a je crna kao i moja. Tvoja krv nije iskvarena miješanjem s bijelcima, kao što je slučaj s većinom američkih crnaca. Ne bi ti bilo loše, Machita, razmisliti o promjeni strana.
Machita hladno odgovori. Polo¸io si istu zakletvu kao i ja kad smo ušli u ARAu podr¸avati principe koje je postavio Hiram Lusana. Ono što predla¸eš gadi mi se. Ne ¸elim sudjelovati u tome. Budi uvjeren, pukovniče, da će tvoja izdaja biti otkrivena Lusani za sat vremena.
Machita zastane, okrene se i izjuri iz Jumaninog ureda, sna¸no zalupivši vratima. Nekoliko sekunda kasnije, Jumanin pomoćnik pokuca i ude. Bojnik mi se čini uznemiren.
Mala razlika u mišljenjima, reče Jumana bez emocija.
Šteta što su njegovi motivi pogrešno usmjereni.
On poka¸e prema vratima. Brzo, uzmi dva moja tjelesna čuvara i pođi u komunikacijski odjel. Tamo ćete pronaći bojnika Machitu koji se sprema poslati poruku generalu u VVashington. Zaustavite prijenos i uhitite ga.
Uhititi bojnika?, pomoćnik je bio zapanjen.
Uz koju optu¸bu? Jumana razmisli na trenutak.
Odavanje tajna neprijatelju. To bi trebalo biti dovoljno da ga strpamo u ćeliju dok mu ne budemo mogli suditi i strijeljati ga.
Hiram Lusana stajao je na ulazu u knji¸nicu Kuće zastupnika i gledao oko sebe, sve dok nije ugledao Fredericka Daggata. Kongresnik je sjedio za dugim stolom od mahagonija, prepisujući bilješke iz velike knjige uvezane u ko¸u.
Nadam se da ne smetam, reče Lusana.
Ali vaša poruka imala je prizvuk hitnosti, a vaša tajnica rekla je da vas mogu pronaći ovdje.
Sjednite, reče Daggat bez naznaka prijateljstva.
Lusana sjedne i nastavi čekati.
Jeste li čitali kasno izdanje jutarnjih novina?, upita Daggat, gledajući u knjigu.
Ne, lobirao sam kod senatora Moorea iz Ohia. Činilo se da je vrlo prijemčiv za našu ideju nakon što sam mu objasnio ciljeve ARAe.
I senator je očito propustio vijesti.
0 čemu pričate?
Daggat posegne u d¸ep i izvadi presavijeni isječak iz novina, pa ga doda Lusani. Evo, prijatelju. Čitajte i plačite.
Tazareen, Ju¸na Afrika UPI Najmanje 165 crnih stanovnika sela Tazareen u provinciji Transvaal ubijeno je u naizgled besmislenom pokolju od pripadnika Afričke revolucionarne armije, u napadu koji se dogodio u zoru, kako javljaju slu¸benici Ministarstva obrane Ju¸ne Afrike. Vojni časnik na mjestu događaja rekao je kako je napad izvelo pribli¸no 200 gerilaca ARAe koji su upali u selo, pucajući na sve što se kretalo, sijekući i probadajući mačetama. Ubijeno je 46 ¸ena i djece, neka djeca još su bila u krevetiču i dr¸ala lutke rekao je jedan od zapanjenih istra¸itelja pokazujući prema spaljenim ostatcima nekada naprednog sela. U vojnom smislu, to je strašno nedjelo, čin ¸ivotinjskog divljaštva. Jednu djevojčicu od četiri godine pronašli su prerezana grla. Pronađene su trudnice s velikim masnicama na abdomenu, što ukazuje na to da su bile na smrt izga¸ene.
Slu¸benici Ministarstva obrane nisu mogli nagađati o razlozima napada. Sve ¸rtve bile šu civili. Najbli¸e vojno postrojenje udaljeno je 12 milja. Do sada, Afrička revolucionarna armija koju vodi bivši američki građanin Hiram Jones, koji se sada naziva Hiram Lusana, vodila je strogo vojnički rat, napadajući isključivo snage i postrojenja Ju¸noafričke vojske.
Barbarski napadi od drugih pobunjeničkih skupina bili su uobičajeni du¸ sjevernih granica Ju¸ne Afrike. Vođe obrambenih snaga zbunjeni su ovim novim obrascem. Jedini prethodni masakr u kojem su sudjelovale snage ARAe dogodio se tijekom napada na Fawkesovu farmu u Umkonou u Natalu, u kojem su ubijene 32 osobe.
Poznato je da se Hiram JonesLusana trenutačno nalazi u vVashingtonu, gdje tra¸i potporu za ARAu.
Lusana nije mogao prihvatiti članak i njegovo značenje dok ga nije pročitao četiri puta. Napokon podigne pogled, potresen, i otvori šake u gesti čuđenja. Ovo nije moje djelo, reče on.
Daggat podigne pogled s knjige.
Vjerujem vam, Hiram. Svjestan sam da glupost nije jedna od vaših vrlina. Međutim, kao zapovjednik, vi ste odgovorni za ponašanje svoje vojske.
Jumana izlane Lusana u trenutku kada je shvatio.
Griješite, kongresniče, ja sam glup. Tom Machita pokušao me upozoriti na Jumanino buntovništvo, ali nisam ga htio slušati.
Debeli pukovnik okićen medaljama, reče Daggat. Sjećam ga se s vaše koktel zabave. Voda va¸nog plemena, rekli ste.
Lusana kimne. Omiljeni sin plemena Srona. Proveo je osam godina u ju¸noafričkim zatvorima prije no što sam organizirao njegov bijeg. Ima sna¸nu podršku u provinciji Transvaal. Mislio sam kako je korisno u političkom smislu imenovati ga mojim zamjenikom.
Kao što je slučaj s mnogim Afrikancima koji se iznenada nadu na polo¸aju moći, očito je razvio maštarije o vlastitoj veličini.
Lusana ustane i nasloni se umorno na policu s knjigama.
Idiot, promrmlja on, gotovo za sebe.
Zar ne shvaća da uništava ono za što se bori?
Daggat ustane i polo¸i ruku na Lusanino rame.
Predla¸em da ulovite prvi let za Mozambik, Hiram, i preuzmete kontrolu nad svojim pokretom. Objavite vijesti u kojima ćete zanijekati umiješanost ARAe u masakr. Optu¸ite druge I pobunjeničke grupe, ako morate, ali riješite stvar i uredite svoju kuću. i Ja ću s ove strane učiniti sve da ubla¸im negativne reakcije. I
Lusana ispru¸i ruku. Hvala vam, kongresniče. Zahvalan sam i na svemu što ste učinili.
Daggat se toplo rukuje s njim.
A vaš pododbor? Kako će sada glasovati?, upita Lusana. Daggat se nasmiješi.
Tri prema dva u korist pomoći ARAi, ukoliko vi pred kamerama uvjerljivo zaniječete umiješanost u masakr u Tazareenu.
Pukovnik Joris Zeegler preuzeo je podrum školske zgrade udaljene deset milja od granice koja je dijelila provinciju Natal i Mozambik. Dok se nastava odvijala na gornja dva kata, Zeegler i nekoliko časnika Obrambenih snaga proučavali su zračne karte i makete sto¸era ARAe, udaljene manje od 20 milja, s druge strane granice.
Zeegler ¸mirne kroz oblak dima cigarete koja mu je virila iz usta i pokazivačem lupne po minijaturnoj zgradi u sredini makete.
Bivša upravna zgrada sveučilišta, reče on.
Lusana je koristi kao nervni centar. Komunikacijska oprema koju su mu osigurali Kinezi, uredi časnika, obavještajni odjel, prostorije za indoktrinaciju sve je tamo. Ovaj put otišli su predaleko. Ako uništimo to i sve one koji su unutra, odsjekli smo glavu ARAi.
Oprostite, gospodine, reče veliki satnik crvenog lica i gustih brkova ali, koliko sam shvatio, Lusana je u Americi.
Točno. On je u ovom trenutku u VVashingtonu, na rukama i nogama preklinje Jenkije za financijsku pomoć.
Kakva je onda korist od rezanja gujine glave ako joj je mozak na drugom mjestu? Zašto ne pričekati da se vrati pa uloviti i glavnog gada? Zeegler ga pogleda hladno i s prijezirom. Morate rafinirati svoje metafore, satnice. Međutim, da vam odgovorim na pitanje... nije praktično čekati Lusanin povratak. Naši obavještajni izvori potvrdili su da je pukovnik Randolph Jumana proveo pobunu unutar redova ARAe. Časnici okupljeni oko makete iznenađeno se pogledaju. Bilo je to prvi put da su čuli za Lusaninu smjenu.
Sada je vrijeme za udarac, nastavi on. Time što je brutalno pobio bespomoćne ¸ene i djecu u Tazareenu, Jumana je otvorio vrata za uzvratni udarac. Premijer je odobrio napad preko granice na sto¸er ARAe. Naravno, mo¸emo očekivati uobičajene diplomatske proteste od zemalja Trećeg svijeta. Obična formalnost.
Čovjek čvrstog izgleda sa činom bojnika, odjeven u kamufla¸no odijelo, podigne ruku. Zeegler ga pogleda.
Vaši obavještajni izvori spominju i prisutnost vijetnamskih savjetnika, a mo¸da i nekoliko kineskih promatrača. Naša vlada sigurno će snositi posljedice ako smaknemo te gadove.
Nesreće se događaju, reče Zeegler. Ako se strani dr¸avljanin slučajno nade u vašoj liniji paljbe, nemojte se previše brinuti ako ga vaš zalutali metak pošalje u Budalend. Nemaju što tra¸iti u Africi. Ministar obrane De Vaal svjestan je te mogućnosti i pristao je prihvatiti odgovornost za taj problem.
Zeegler opet skrene pa¸nju na maketu.
A sada, gospodo, posljednji stadij napada. Odlučili smo posuditi stranicu iz ARAinog priručnika o ponašanju na bojnom polju. On se hladno nasmiješi. No, mi ćemo ih nadmašiti.
Thomas Machita drhtao je u ćeliji. Nije pamtio da mu je ikada bilo ovako hladno. Temperatura u afričkoj unutrašnjosti prošla je svoj uobičajeni put, od plus četrdeset stupnjeva prošlog poslijepodneva do ledene nule u satima pred zoru.
Jumanini gorile odvukli su Machitu iz radio prostorije prije no što je mogao poslati poruku upozorenja Lusani u VVashington. Divljački su mu razvalili lice prije no što su ga razodjenuli i bacili u vla¸nu malu ćeliju u podrumu zgrade. Jedno oko nateklo mu je i zatvorilo se duboki rez nad drugom obrvom prestao je krvariti tijekom noći, i vratio je vid nakon što je obrisao zgrušanu krv. Usne su mu bile natečene, a izgubio je i dva zuba, zahvaljujući dobro naciljanom udarcu rukohvatom puške. On promijeni svoj polo¸aj na prljavoj hrpi suhog lišća, grčeći se od boli koja je probadala njegova slomljena rebra.
Machita je le¸ao u mračnoj frustraciji, zureći odsutno u betonske zidove ćelije dok je svjetlo novog dana prodiralo kroz prozorčić s rešetkama iznad njegove glave. Ćelija je bila obična kocka, pet puta pet puta pet stopa, i on je jedva imao dovoljno prostora da legne, i to ukoliko skupi koljena. Niska nadsvodena vrata prema hodniku podruma bila su od mahagonija debelog tri pedlja, i nisu imala bravu niti ručku s unutarnje strane.
Začuo je glasove kroz prozor, i uz sna¸nu bol uspio se pomaknuti u zgrbljeni polo¸aj i pogledati van. Prozor je gledao na dvorište logora u razini tla. Skupine elitnih komandosa stajale su u redu radi prozivke i inspekcije. S druge strane, ventilacijski otvori blagovaonice izbacivali su treperave valove vrućine, jer kuhari su vraćali svoje pećnice u ¸ivot. Skupina regruta iz Angole i Zimbabvea umorno je izlazila iz svojih šatora uz poticaj svojih iskusnih voda odjeljenja.
Taj dan počeo je kao i svaki drugi dan političke indoktrinacije i borbene obuke, ali završit će mnogo drukčije.
Pogleda prikovanog na sat, Joris Zeegler tiho progovori u poljski radiouredaj. Tonik Jedan?
Tonik Jedan na polo¸aju, gospodine, zapucketa glas iz prijemnika.
Tonik Dva?
Spreman za paljbu, pukovniče.
Deset sekunda i odbrojavam, reče Zeegler.
Pet, četiri, tri, dva...
Formacija komandosa na paradnom dvorištu pala je na tlo u istom trenutku, kao po zapovijedi. Machita nije mogao vjerovati da je dvije stotine ljudi umrlo gotovo u isti trenutak kad je salva paljbe izbila iz gustog grmlja koje je okru¸ivalo područje logora. On zabije lice u rešetke, ne obraćajući pozornost na bol okretao je glavu kako bi bolje vidio svojim zdravim okom. Intenzitet paljbe pojačao se kad su zbunjeni vojnici ARAe započeli s beznadnim protunapadom protiv nevidljivog neprijatelja.
Mogao je razlikovati pucnjeve ARAinih kineskih automatskih pušaka CK88 od izraelskih Felo pušaka koje je koristila Ju¸noafrička vojska. Felo puške proizvodile su zvuk nalik lave¸u dok su ispaljivale rojeve smrtonosnih oštrih diskova koji su mogli u jednom hitcu presjeći stablo debelo osam pedalja.
Machita shvati da su Ju¸noafrikanci prešli granicu u munjevitom napadu kako bi osvetili Tazareen. Proklet bio, Jumana vikne on u bespomoćnom bijesu.
Ti si kriv za ovo.
Tijela su padala na sve strane, mahnito se grčeći. Toliko leševa je prekrivalo dvorište da je bilo nemoguće prijeći s jedne strane na drugu a da se ne stane na komad otrgnutog mesa. Helikopter Obrambenih snaga doleti nad glavnu spavaonicu, gdje se sakrila skupina ljudi. Krupni zave¸ljaj izleti iz teretnih vrata letjelice i padne na krov. Nekoliko sekunda kasnije zgrada se raspadne u zaglušnoj eksploziji cigala i prašine.
Ju¸noafričke snage još se nisu pokazale. Izbrisali su glavnu jezgru ARAe bez i najmanjeg rizika za sebe. Briljantno planiranje i izvedba isplatili su bijelcima bogate dividende.
Zelenosmeda kamufla¸na boja helikoptera na trenutak se zamuti u Machitinom vidnom polju, pa nestane iznad zgrade sto¸era u kojoj se nalazila njegova ćelija.
On pripremi svoje bolno tijelo za neizbje¸nu eksploziju. Udar je bio dvatri puta sna¸niji od onoga što je očekivao. Zrak mu je izbijen iz pluća sna¸no kao da ga je udario čekić. Zatim se strop njegove ćelije sruši na njega i njegov mali svijet se zacrni.
Sada dolaze, gospodine, reče narednik salutirajući.
Pieter De Vaal prihvati poruku metodičkim odmahivanjem štapa za hodanje.
Onda mislim da ih trebamo pristojno pozdraviti, zar ne?
Da, gospodine. Narednik otvori vrata automobila i stane u stranu. De Vaal se podigne s crne presvlake stra¸njeg sjedala, pa¸ljivo izravna svoju odoru, i krene prema travnatom helidromu.
Obojica su stajali tamo oko minutu, i suzili oči kad su sjajna svjetla helikoptera prerezala noćnu tamu. Zatim ih udar elisa rotora prisili da uhvate kape rukama i okrenu se kad su sitni kamenčići počeli letjeti prema njima.
Sa savršenom preciznošću, helikopteri Obrambenih snaga spuštali su se u nizu sve dok svih dvanaest nisu bili poredani jedan uz drugoga. Zatim, na zapovijed vođe eskadrile, elegantno se spuste na tlo kao jedan, i ugase svjetla. Zeegler iziđe iz prve letjelice i krene prema De Vaalu.
Kako je prošlo?, upita ministar obrane.
Zeeglerov osmijeh bio je jedva vidljiv u tami.
Za povijesne ud¸benike, ministre. Nevjerojatan pothvat. Nema drugih riječi kojima bismo to opisali.
Gubitci?
Četiri ranjena, niti jedan teško.
A pobunjenici?
Zeegler zastane radi naglašavanja va¸nosti.
Prebrojili smo dvije tisuće tri stotine i deset leševa. Još najmanje dvije stotine le¸e zatrpani u ruševinama uništenih zgrada. Samo je šačica pobjegla u okolnu divljinu.
Blagi Bo¸e! De Vaal je bio šokiran. Šalite se?
Dvaput sam provjerio brojeve.
Niti u najboljim predviđanjima nismo očekivali više od nekoliko stotina mrtvih pobunjenika.
Sreća, reče Zeegler. Logor je bio spreman za inspekciju. Bilo je to ono što bi Amerikanci nazvali lov na purane. Pukovnik Randolph Jumana pokošen je prvom salvom.
Jumana je bio idiot, odbrusi De Vaal. Njegovi dani bili su odbrojeni. Thomas Machita taj je lukav. Machita je jedino kopile u ARAi koje bi moglo zamijeniti Lusanu.
Identificirali smo nekoliko časnika iz Lusaninog sto¸era, uključujući i pukovnika Duc Phon Loa, njegovog vijetnamskog vojnog savjetnika, ali Machitino tijelo nismo pronašli. Vjerujem da sa sigurnošću mogu reći kako su njegovi ostatci zatrpani pod tonama ruševina.
Zeegler zastane i zagleda se u De Vaalove oči.
S obzirom na naš uspjeh, Herr Minister, mo¸da bi bilo mudro prekinuti Operaciju Divlja ru¸a.
Zašto ne odustati sada kada smo u prednosti je li to to?
Zeegler tiho kimne. Ja sam pesimist, pukovniče. ARAi će trebati mjeseci, mo¸da i godine da se oporavi, ali oporavit će se.
Činilo se da je De Vaal utonuo u misli. Zatim se trgne.
Dok je god Ju¸na Afrika pod prijetnjom crnačke vlasti, nemamo drugih opcija osim korištenja svih postojećih metoda za pre¸ivljavanje. Divlja ru¸a nastavit će se po planu.
Osjećat ću se bolje kad nam Lusana upadne u mre¸u.
De Vaal se šeretski naceri Zeegleru. Niste čuli?
Gospodine?
Hiram Lusana neće se više nikada vratiti u Afriku.
Machita nije znao kada je prešao prag svijesti. Nije vidio ništa osim tame. Tada bol osna¸i u završetcima njegovih nerava i on nesvjesno jaukne. Uši su mu registrirale zvuk, ali nije imao nikakve druge osjete.
Pokuša podići glavu, i iznad njega s lijeve strane pojavi se ¸uta lopta. On polako fokusira čudan predmet i stvori referentni okvir. Gledao je u puni mjesec.
Nekako se uspravi u sjedeći polo¸aj, s leđima oslonjenim na hladan, goli zid. U svjetlosti koja je prodirala kroz ruševine mogao je vidjeti kako se strop spustio samo dvije stope prije no što se zaglavio između uskih zidova njegove ćelije.
Nakon što se kratko odmorio i pribrao, Machita počne odguravati hrpu urušenog građevnog materijala. Rukama je napipao kratku dasku koju je upotrijebio kako bi kopao u vis, sve dok nije načinio dovoljno veliki otvor da se provuče kroz njega. Oprezno proviri preko ruba u ledeni noćni zrak. Ništa se nije micalo. Zatim savije koljena i gurne tijelo prema gore, sve dok rukama nije dodirivao travu na dvorištu. Još jedan pokušaj, i oslobodio se.
Machita duboko uzdahne i ogleda se oko sebe. Tada je ugledao čudo koje gaje spasilo. Zid upravne zgrade okrenut dvorištu urušio se prema unutra i srušio prvi kat, koji je zaštitio njegovu ćeliju od padajućih dijelova zgrade i smrtonosnog bijesa Ju¸noafrikanaca.
Nitko nije pozdravio Machitu kad se osovio na noge, jer nikoga nije bilo na vidiku. Mjesec je osvjetljavao sablastan, pust krajolik. Sve zgrade bile su sravnjene sa zemljom. Polje je bilo prazno tijela poginulih uklonjena su.
Činilo se kao da Afrička revolucionarna armija nikada nije ni postojala.
Poglavlje XLV
Volio bih da vam mogu pomoći, ali ne znam kako.
Lee Rafertv je bio u pravu, pomisli Pitt. Orvile Mapes zaista je više nalikovao računalnom stručnjaku nego trgovcu oru¸jem. No, u jednoj stvari bio je u krivu Mapes više nije bio potpredsjednik postao je predsjednik i voditelj odbora korporacije Phalanx Arms. Pitt se zagleda u sive oči malog, zdepastog čovjeka.
Pomogla bi nam provjera zapisa o vašem inventaru.
Ne otvaram svoje dokumente strancu koji uđe s ulice. Mojim klijentima ne bi bilo drago da njihov trgovac izdaje njihove transakcije.
Zakon od vas zahtijeva da prika¸ete svoju prodaju oru¸ja Ministarstvu obrane, čemu onda velika tajnovitost?
Jeste li vi u Ministarstvu, gosp. Pitt?, upita Mapes.
Neizravno.
Koga onda predstavljate?
´ao mi je, ne mogu vam reći.
Mapes iznervirano odmahne glavom i ustane.
Ja sam zaposlen čovjek. Nemam vremena za igre. Sami se mo¸ete ispratiti van.
Pitt ostane sjediti u naslonjaču.
Sjedite, gosp. Mapes... molim vas.
Mapes je gledao u par zelenih očiju tvrdih poput zada.
Oklijevao je na trenutak, razmatrajući mogućnost suprotstavljanja zapovijedi, ali zatim polako učini ono što mu je rečeno.
Pitt kimne prema telefonu. Kako bismo obojica znali gdje smo, predla¸em da nazovete generala Elmera Grosfielda.
Mapes se namršti. Glavni inspektor za prijevoz stranog oru¸ja i ja rijetko se nalazimo licem u lice.
Pretpostavljam da mu se ne sviđa kad se tajna oru¸ja prodaju neprijateljskim nacijama.
Mapes slegne ramenima. General je čovjek uskih nazora. On se nasloni u naslonjaču i zamišljeno zagleda u Pitta.
Kakva je vaša veza s Grosfieldom, ako smijem pitati?
Recimo samo da cijeni moje mišljenje više od vašega.
Je li ovo prikrivena prijetnja, gosp. Pitt? Ako ne prihvatim igru, tu¸it ćete me Grosfieldu je li to to?
Moj zahtjev je jednostavan, reče Pitt. Provjera lokacije mornaričkih granata koje ste kupili od Lee Rafertvja u Coloradu.
Ne moram vam ništa pokazati, gospodine, odgovori Mapes tvrdoglavo. Ne bez logičnog objašnjenja ili pravilne identifikacije, ili pak sudskog naloga.
A što ako general Grosfield izda nalog?
U tom slučaju, mogli biste me nagovoriti na suradnju.
Pitt opet kimne prema telefonu.
Dat ću vam njegov privatni broj...
Imam ga, reče Mapes, tra¸eći po maloj kutiji. On pronađe telefonsku karticu koju je tra¸io i podigne je.
Ne da vam ne vjerujem, gosp. Pitt. Ali, ako nemate ništa protiv, više volim koristiti broj iz vlastitih izvora.
Kako ¸elite, reče Pitt.
Mapes podigne slušalicu, umetne karticu u telefon s automatskim biranjem i pritisne dugme s kodom.
Prošlo je dvanaest sati, reče on.
Grosfield je vjerojatno otišao na ručak.
Pitt odmahne glavom. General jede za svojim stolom.
Uvijek sam ga smatrao škrticom, progunda Mapes.
Pitt se nasmiješi, nadajući se da Mapes ne mo¸e pročitati nelagodu u njegovim očima.
Abe Steiger obriše znoj s dlanova u nogavice i podigne telefon na treći zvon, zagrizavši bananu prije no što je progovorio.
Ovdje general Grosfield, promumlja on.
Generale, ovdje Orville Mapes, iz Phalanx Armsa.
Mapes, gdje ste? Zvučite kao da govorite iz bačve.
I vi zvučite prigušeno i udaljeno, generale.
Ulovili ste me usred sendviča s maslacem od kikirikija. Jedem ih premazane s majonezom. Što hoćete, Mapes?
´ao mi je što vas ometam pri ručku, ali poznajete li gosp. Dirka Pitta?
Steiger zastane, pa duboko uzdahne prije no što odgovori.
Pitt. Da, znam Pitta. On je istra¸itelj Senatskog odbora za oru¸ane snage.
Dakle, govorio je istinu.
Nema višeg od njega, reče Steiger, kao da govori punih usta.
Zašto pitate?
Sjedi preda mnom, i tra¸i inspekciju mojih inventarnih zapisa.
Pitao sam se kad će prijeći na vas civile.
Steiger još jednom zagrize bananu.
Pitt vodi istragu Stanton.
Istragu Stanton? Nikad čuo za to.
Nisam iznenađen. Ne reklamiraju je. Neki nadobudni senator umislio je kako se zalihe oru¸ja s nervnih plinom kriju pod tepihom Vojske. Pokrenuo je istragu da ih pronade.
Steiger proguta posljednji zalogaj banane i baci koru u jednu od ladica na stolu generala Grosfielda. Pitt i njegovi istra¸itelji nisu pronašli ništa. Sada je prešao na vas.
Što predla¸ete?
Ono što predla¸em, izlane Steiger, jest dajte kopiletu ono što ¸eli. Ako imate spremnike s plinom pohranjene negdje u skladištu, dajte mu ih i prištedjet ćete si mnogo muke. Stantonski odbor ne pokušava nikoga osuditi. Samo ¸ele osigurati da nijedan diktator iz Trećeg svijeta ne dobije u ruke pogrešno oru¸je.
Hvala na savjetu, generale, reče Mapes. Zatim doda Majoneza, ka¸ete? Ja više volim maslac od kikirikija s lukom.
Svakom svoje, gosp. Mapes. Zbogom.
Steiger spusti telefon i duboko, zadovoljno uzdahne. Zatim obriše slušalicu rupčićem i iziđe u hodnik. Upravo je zatvarao vrata generalovog ureda kad se iza ugla pojavi satnik u zelenoj vojnoj odori. Satnikove oči malo se rašire od iznenađenja kad je ugledao Steigera.
Oprostite, pukovniče, ako tra¸ite generala Grosfielda, on je na ručku.
Steiger se ispravi, pogleda satnika svojim najboljim pogledom Imam viši čin od tebe, te doda Ne poznajem generala. Ova asfaltna d¸ungla omela mi je osjećaj za smjer. Tra¸im Vojni odjel za nesreće i sigurnost. Izgubio sam se i provirio u ovaj ured kako bih upitao za smjer.
Činilo se da je satniku laknulo što je izbjegao neugodnu situaciju. 0, do vraga, i ja se izgubim deset puta dnevno. Odjel koji tra¸ite je na katu ispod. Pođite dizalom koje se nalazi iza sljedećeg ugla s vaše desne strane.
Hvala, satniče.
Nema na čemu, gospodine.
Steiger se u dizalu vragoljasto nasmije sam sebi, pitajući se što će pomisliti general Grosfield kada pronađe koru od banane u svojem stolu.
Za razliku od većine drugih stra¸ara koji su nosili loše skrojene odore s opasačima što vise pod teretom teških revolvera, Mapesovi ljudi više su nalikovali pomodno odjevenim vojnicima kako bi ih zamišljali urednici magazina Gentlemens Quarterly. Dvojica njih stajali su elegantno na vratnicama skladišta Phalanxa u uredno skrojenim kamufla¸nim odijelima s najnovijim jurišnim puškama prebačenim preko ramena. Mapes uspori svoj Rolls Royce s pokretnim krovom i podigne obje ruke s volana u znak pozdrava. Stra¸ar kimne i mahne svojem partneru, koji otvori vratnice iznutra.
Pretpostavljam da je to bio nekakav znak, reče Pitt.
Molim?
Rutina s rukama u zraku.
A, da, reče Mapes. Da ste uperili skriveno oru¸je u mene, moje ruke ostale bi na volanu. Normalna gesta. Tada bi, dok prolazimo, a vašu pa¸nju privlači stra¸ar koji otvara vratnice, drugi stra¸ar diskretno stao iza vozila i raznio vam glavu.
Drago mi je da ste se sjetili podići ruke.
Vrlo ste perceptivni, gosp. Pitt, reče Mapes. Medutim, prisiljavate me da dam novi znak stra¸ar ima na vratnicama.
Shrvan sam što ne vjerujete da ću sačuvati vašu tajnu.
Mapes ne odgovori na Pittov sarkazam. Gledao je ravno u usku asfaltnu cestu koja je prolazila između, činilo se, beskrajnih redova Quonset kućica. Otprilike nakon jedne milje, došli su do otvorene poljane prekrivene teško oklopljenim tenkovima u raznim stadijima prekrivenosti hrdom i raspadanja. Mala vojska mehaničara vrijedno je gmizala po deset masivnih vozila u formaciji pokraj ceste.
Koliko ara posjedujete?, upita Pitt.
Pet tisuća, odgovori Maples.
Gledate šestu armiju na svijetu glede opremljenosti. Phalanx Arms je također na sedmom mjestu kao zračna sila.
Mapes skrene na makadam koji je išao paralelno s nekoliko bunkera polo¸enih na obronku brda, i zaustavi se pred bunkerom označenim s Arsenal 6. Zatim iziđe i izvadi ključ iz d¸epa, ulo¸i ga u veliku mjedenu bravu, i otključa. Otvori čelična vrata i upali svjetlo unutra. Unutar bunkera nalik na pećinu, u tunelu koji se naizgled širio u beskraj, le¸ale su tisuće kutija i sanduka koji su sadr¸avali najrazličitije granate i projektile.
Pitt nikada nije vidio toliko sredstava uništenja na jednom mjestu. Mapes poka¸e prema vozilu za golf. Nema potrebe da dobijemo ¸uljeve hodajući. Ovo skladište prote¸e se pod zemljom gotovo dvije milje.
Arsenal je bio hladan, a zujanje električnog vozila kao da je lebdjelo u vla¸nom zraku. Mapes skrene u bočni tunel i uspori. Pribli¸i kartu svjetiljci i prouči je.
Od ovog mjesta pa na stotinu jarda niz hodnik pohranjene su posljednje pomorske granate na svijetu od šesnaest pedalja. Zastarjele su zato što ih mogu koristiti samo bojni brodovi, a više ne
postoji niti jedan operativni bojni brod. Granate s plinom koje sam kupio od Rafertvja trebale bi biti pohranjene negdje oko sredine.
Ne vidim njihove spremnike, reče Pitt.
Mapes slegne ramenima. Posao je posao. Spremnici od nehrdajućeg čelika vrlo su vrijedni. Prodao sam ih kemijskoj kompaniji.
Vaše zalihe čine se beskonačnima. Trebat će nam sati i sati da ih pronađemo.
Ne, odgovori Mapes Granate s plinom smještene su u šestom odjeljku. On iziđe iz vozila, načini oko pedeset koraka u moru projektila, pa uperi prst. Da, tu su.
Oprezno prođe kroz uski prolaz i stane. Pitt je ostao u glavnom prolazu, ali čak i u mutnoj svjetlosti mogao je vidjeti zbunjeni izraz na Mapesovom licu. Problem?
Mapes zastane, pa odmahne glavom. Ne razumijem. Vidim samo četiri. Trebalo bi ih biti osam.
Pitt se ukoči. Sigurno su negdje u blizini.
Vi počnite tra¸iti s kraja, od tridesetog odjeljka, reče Mapes.
Ja ću se vratiti do prvog i početi od tamo.
Nakon četrdeset minuta, sreli su se na sredini. Mapesove oči odavale su strah. On ispru¸i ruke u bespomoćnoj gesti. Ništa.
Prokletstvo, Mapes vikne Pitt, a njegov glas odjekne od betonskih zidova. Sigurno ste ih prodali!
Ne pobuni se ovaj. Bio je to loš posao. Pogrešno sam proračunao. Sve vlade kojima sam ih ponudio bojale su se, ne ¸eleći biti prve koje će nakon Vijetnama upotrijebiti otrovne plinove.
U redu, četiri su tu još četiri, reče Pitt, vrativši kontrolu nad svojim emocijama. Kamo sada?
Mapes na trenutak izgubi tok misli.
Inventar... provjerit ćemo inventarne zapise o prodaji.
Mapes je telefonom s ulaza u tunel uzbunio ljude u svojem uredu. Kad su se on i Pitt vratili, računovođa Phalanx Armsa polo¸io je sve podatke o prodaji na stol. Mapes brzo prelista kroz označene stranice. Trebalo mu je manje od deset minuta da pronađe odgovor.
Bio sam u krivu, reče on tiho.
Pitt je čekao u tišini, skupljenih šaka.
Nestale granate s plinom ipak su prodane.
Pitt je još šutio, ali u očima mu se vidio smrtonosni bijes.
Greška, reče Mapes slabim glasom. Posada arsenala uzela je granate iz pogrešnog odjeljka. Originalna narud¸ba tra¸ila je četrdeset teških brodskih granata iz šesnaestog odjeljka. Mogu samo pretpostaviti kako se prva znamenka, jedan, nije dobro vidjela na kopiji posade koja je bila zadu¸ena za transport, pa su je pročitali kao šest.
Mislim kako se mo¸e reći, gosp. Mapes, da zapovijedate neurednim brodom. Pitt prstima stegne meso na rukama.
Čije se ime nalazi na narud¸bi?
Bojim se da su u tom mjesecu bile tri narud¸be.
Bo¸e, pomisli Pitt, zašto ništa ne mo¸e ići lako?
Uzet ću popis kupaca.
Nadam se da ćete shvatiti moj polo¸aj, reče Mapes. Odsječni poslovni ton se vratio. Ako moji klijenti saznaju kako sam otkrio podatke o njihovom poslovanju... mislim da vam je jasno zašto ovo mora ostati povjerljivo.
Iskreno, Mapes, ja bih vas najradije strpao u neki od vaših topova i opalio. Dajte mi taj popis prije nego vam za vrat dovedem javnog tu¸itelja i Kongres.
Mapesovo lice lagano problijedi. On uzme penkalu i napiše imena kupaca na papiriću iz notesa.
Zatim istrgne papirić i pru¸i ga Pittu.
Jednu granatu naručio je Britanski imperijalni ratni muzej u Londonu. Dvije su otišle Veteranima ratova u inozemstvu, Davton City Post 9974, Oklahoma. Preostalih 37 kupio je agent koji je predstavljao Afričku revolucionarnu armiju. Nisu dali nikakvu adresu.
Pitt spremi papir u d¸ep i ustane.
Poslat ću tim ljudi da ukloni preostale granate s otrovnim plinom iz tunela, reče on hladno. Gadio mu se Mapes, gadilo mu se sve ono što je mali, debeli trgovac smrću predstavljao. Pitt nije mogao otići bez posljednjeg udarca.
Mapes?
Da?
Tisuću uvreda vrtjelo se Pittovim umom, ali nije mogao izdvojiti niti jednu. Na kraju, kad se Mapesov izraz iščekivanja pretvorio u zbunjenost, on progovori. Što mislite koliko je vaša roba ubila i osakatila ljudi prošle i pretprošle godine?
Ne zamaram se onim što drugi rade s mojom robom, reče Mapes nehajno.
Ako jedna od tih granata s plinom eksplodira, bit ćete odgovorni mo¸da i za milijune smrti.
Milijune, gosp. Pitt? Mapesov pogled otvrdne. Za mene, to je obična statistika.
Poglavlje XLVI
Steiger lagano prizemlji mlazni lovac F140 na pistu vojne zrakoplovne baze Sheppard, pokraj VVichita Fallsa u Texasu. Nakon što se prijavio de¸urnom časniku, posudio je automobil iz baze i krenuo na sjever preko Crvene rijeke u Oklahomi. Skrenuo je na dr¸avnu autocestu 53 i skrenuo sa strane osjetio je naglu potrebu da se pomokri. Iako je bio jedan sat poslije podne, miljama oko njega nije bilo niti jednog automobila, ni ¸ive duše.
Steiger nije pamtio da je ikada vidio tako ravno i pusto područje. Vjetroviti krajolik bio je potpuno pust, osim udaljene drvenjare i napuštenog sjenika. Bio je to depresivan prizor. Da je netko stavio Steigeru pištolj u ruku, bio bi u iskušenju da se ubije iz čiste melankolije. On zatvori rasporak i vrati se u automobil.
Uskoro u daljini, pokraj ceste ravne poput strijele, ugleda vodotoranj koji se brzo pribli¸avao. Zatim se pojavi i mali grad s nekoliko stabala, i on prođe pokraj znaka dobrodošlice u Davton City, Kraljevski grad ¸itnog pojasa. Zaustavi se pokraj stare benzinske postaje koja je još uvijek imala staklene tankove nad crpkama.
Postariji čovjek u mehaničarskom kombinezonu iziđe iz automehaničarske jame i priđe prozoru. Mogu li vam pomoći?
Tra¸im VRI, poštanski broj 9974, reče Steiger.
Ako govorite o prijemu, zakasnili ste, reče starac.
Ovdje sam drugim poslom, reče Steiger smiješeći se.
Čovjek iz Oklahome nije bio impresioniran. On izvadi iz d¸epa masnu krpu i obriše svoje jednako masne šake. Idite do znaka stop u sredini grada i skrenite lijevo. Ne mo¸ete promašiti.
Steiger je slijedio upute i stigao do šljunkom prekrivenog parkirališta pred zgradom koja je izgledala začuđujuće moderno u odnosu na druge građevine u gradu. Nekoliko automobila upravo je odlazilo, ostavljajući za sobom oblake crvene prašine. Prijem je gotov, pomisli Steiger. On ude i na trenutak zastane na ulazu u veliku prostoriju s drvenim parketom. Posude na stolovima još je sadr¸avalo ostatke pečenih pilića. Skupina od tri čovjeka ugleda ga i mahne mu. Visok, koščat čovjek od kojih pedeset godina, visok najmanje šest stopa i pet pedalja, izdvoji se od ostalih i priđe Steigeru. Imao je grubo lice i kratko ošišanu sjajnu kosu razdvojenu po sredini. On ispru¸i ruku.
Dobar dan, pukovniče. Što vas dovodi u Davton City?
Tra¸im zapovjednika ispostave, gospodina Billvja Lovella.
Ja sam Billy Lovell. Što mogu učiniti za vas?
Kako ste, reče Steiger ljubazno.
Ja se zovem Steiger, Abe Steiger. Došao sam izWashingtona u vezi s jednom prilično va¸nom stvari.
Lovell se zagleda u Steigera. Pogled mu je bio prijateljski, ali zamišljen. Šalite se sa mnom, pukovniče. Valjda ćete mi reći kako je tajni ruski špijunski satelit pao u polje negdje u blizini grada.
Steiger nehajno odmahne glavom.
Nije ništa tako dramatično. Tra¸im nekoliko brodskih granata koje je vaša ispostava kupila od Phalanx Armsa.
A, ona dva ćorka?
Ćorka?
Da, htjeli smo ih detonirati na izletu za Dan veterana. Postavili smo ih na stari traktor i pokušavali cijelo poslijepodne, ali nisu eksplodirale. Pokušali smo nagovoriti Phalanx da ih zamijeni.
Lovell tu¸no odmahne glavom.
Odbili su. Tvrdili su da je prodaja zaključena.
Jedna strašna pomisao prođe Steigeru kroz um.
Mo¸da nisu granate koje se same detoniraju.
Ne, Lovell odmahne glavom.
Phalanx je jamčio da su to prave granate s bojnog broda.
Imate li ih još?
Naravno, vani su. Prošli ste pokraj njih pri dolasku.
Lovell povede Steigera van. Dvije granate označavale su granicu imanja. Bile su obojene u bijelo, a za njih su bili pričvršćeni lanci koji su se protezali uz stazu. Steiger uvuče dah. Vrhovi granata bili su zaobljeni. Bile su to dvije od nestalih granata s plinom. Koljena mu naglo popuste. Morao je sjesti na stube. Lovell se upitno zagleda u Steigerovo ošamućeno lice. Nešto ne valja?
Pucali ste na te stvari?, upita Steiger u nevjerici.
Ispalili smo u njih skoro stotinu metaka. Neki su malo okrznuli glave, ali to je to.
Čudno.. promrmlja Steiger.
Što?
To nisu eksplozivne granate, objasni Steiger. To su granate s plinom. Njihov mehanizam za detoniranje neće se aktivirati dok ne izbace padobrane. Vaši metci nisu imali učinka, jer za razliku od običnih eksplozivnih projektila, nisu bile namještene da detoniraju.
Auuu izusti Lovell. ´elite reći da je u njima otrovni plin?
Steiger samo kimne glavom.
Moj Bo¸e, mogli smo izbrisati pola dr¸ave.
I više, promrmlja Steiger u bradu. Zatim ustane sa stuba.
Posudio bih vaš toalet, pa telefon, tim redom.
Naravno, poslu¸ite se. Toalet je niz hodnik s lijeve strane, a telefon je u mojem uredu. Lovell zastane, a pogled mu postane lukav.
Ako vam damo te granate... pa, pitao sam se...
Obećavam da ćete vi i vaša ispostava dobiti deset projektila od šesnaest pedalja u odličnom stanju, dovoljno da na sljedećem izletu izazovete super eksploziju.
Lovell se naceri od uha do uha. Dogovoreno, pukovniče.
U toaletu, Steiger pljusne hladnu vodu po licu. Oči koje su ga promatrale iz ogledala bile su crvene i umorne, ali zračile su nadom. Pronašao je dvije bojeve glave s Brzom smrti. Mogao je samo moliti da i Pitt ima toliko sreće.
Steiger podigne telefon u Lovellovom uredu i zamoli operatera za međugradski poziv.
Pitt je spavao na kauču u svojem uredu u NAMPu, kad se njegova tajnica, Zerri Pochinskv, nagne i blago ga protrese. Njezina duga, crvena kosa bila je spuštena, uokvirujući lice koje je bilo toplo i lijepo i puno veselog obo¸avanja. Imaš posjetitelja i dva poziva, reče ona s laganim ju¸njačkim naglaskom.
Pitt protrlja oči i sjedne. Poziva?
Kongresnica Smith, odgovori Zerri pomalo kiselo, i pukovnik Steiger na međugradskoj.
A posjetitelj?
Ka¸e da se zove Sam Jackson. Nema ugovoren sastanak, ali tvrdi da je va¸no.
Pitt počne bistriti svoj um zamagljen od sna.
Najprije ću primiti Steigerov poziv. Reci Loren da ću je nazvati kasnije, i pusti Jacksona unutra čim završim s razgovorom.
Zerri kimne. Pukovnik je na liniji tri.
On dotetura do stola i pritisne jednu od bljeskajućih tipaka.
Abe?
Pozdravi iz sunčane Oklahome.
Kako je prošlo?
Odlično, reče Steiger. Kri¸aj dvije bojeve glave.
Dobar posao, reče Pitt, smiješeći se prvi put u nekoliko dana. Je li bilo problema?
Nikakvih. Bit ću ovdje dok ih ljudi ne pokupe.
Imam NAMPov Catlin s viljuškarom u Dullesu. Gdje se mogu spustiti?
Sekundu. Pitt je mogao čuti prigušene glasove dok je Steiger razgovarao s nekim na drugom kraju linije.
U redu, reče Steiger. Zapovjednik ispostave ka¸e da ju¸no od grada postoji mala privatna pista duga oko osam stotina jarda.
Dvostruko du¸e no što je potrebno Catlinu, reče Pitt.
Jesi li ti imao sreće?
Kustos Britanskog imperijalnog ratnog muzeja ka¸e kako je granata koju su oni kupili od Phalanxa definitivno namijenjena probijanju oklopa.
To znači da Afrička revolucionarna armija posjeduje još dvije bojeve glave s BSom.
Tako se čini, reče Pitt.
Čemu, zaboga, slu¸e teške brodske granate u afričkoj d¸ungli?
To nam je dnevna zagonetka, reče Pitt trljajući crvene oči.
Barem smo privremeno sretni što nam više nisu u dvorištu.
Kamo sada?, upita Steiger. Baš i ne mo¸emo reći grupi terorista kako moraju vratiti najstrašnije oru¸je svih vremena.
Prvo i osnovno, reče Pitt, jest da utvrdimo lokaciju bojevih glava. U vezi s tim, admiral Sandecker je uvjerio starog prijatelja iz Mornarice koji sada radi u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji da malo prokopa.
Zvuči pipavo. Ti momci nisu blesavi. Mogli bi nam postavljati neka neugodna pitanja.
Vjerojatno neće, reče Pitt samouvjereno.
Admiral je smislio klasičnu priču. I ja sam skoro pao na nju.
Poglavlje XLVII
Bio je to te¸ak izbor. Dale Jarvis se dvoumio između pite od jabuka i kolača od limuna prepunog kalorija. Na kraju je bacio dijetu kroz prozor, odlučio se za oba jela i postavio ih na svoj pladanj pokraj šalice čaja. Platio je djevojci za kasom i sjeo za stol uz jedan zid prostrane kafeterije sto¸era NSAe u Fort Meadeu u Marvlandu.
Jednog dana ¸eludac će ti eksplodirati.
Jarvis zastane i pogleda ozbiljno lice Jacka Ravenfoota, čelnika domaćeg odjela agencije. Ravenfoot je sav bio sazdan od mišića i kosti, i bio je jedini punokrvni Čejen u Washingtonu koji je imao ključ bratstva Phi Beta Kappa s Yalea i čin umirovljenog komodora.
Više volim konzumirati kalorične, ukusne slatkiše nego usoljeno bizonovo meso i kuhanog prerijskog svisca koje ti nazivaš hranom. Ravenfoot se zagleda u strop. Kada bolje razmislim, nisam jeo prerijskog svisca dobrog prerijskog svisca još od proslave pobjede kod Little Big Horna.
Vi stvarno znate udariti tamo gdje boli, reče Jarvis cereći se. Uzmi si stolac.
Ravenfoot je ostao stajati. Ne, hvala. Imam sastanak za pet minuta. Kad si već tu, John Gossard iz Odjela za Afriku spomenuo je kako se baviš nekakvim projektom vezanim uz bojne brodove.
Jarvis je polako ¸vakao komad pite od jabuka.
Bojnim brodom, jednina. Što imaš na umu?
Stari prijatelj iz mornaričkih dana, James Sandecker...
Direktor NAMPa?, prekine ga Jarvis.
Taj. Zamolio me da pronađem jednu određenu isporuku starih mornaričkih topničkih granata od šesnaest pedalja.
I ti si se sjetio mene.
Bojni brodovi imali su topove od šesnaest pedalja, reče Ravenfoot. Ja bih to trebao znati. Bio sam zapovjedni časnik na New Yerseyju tijekom vijetnamske orgije.
Imaš li ideju što će to Sandeckeru?, upita Jarvis.
Ka¸e kako ih tim njegovih znanstvenika ¸eli ispustiti na pacifičke koralj ne formacije.
Jarvis zastane između dva zalogaja. Što?
Provode seizmološka testiranja. Čini se kako granate za probijanje oklopa ispuštene s dvije tisuće stopa na koralj rade udar gotovo identičan potresu!
Čovjekbi pomislio da će eksploziv na tlu imati isti učinak.
Ravenfoot slegne ramenima. Ne mogu ništa tvrditi. Nisam seizmolog. Jarvis napadne kolač od limuna.Ne vidim zašto bi to zanimalo Odjel za evakuaciju i ne čini mi se da admiralov zahtjev sadr¸i u sebi neki mračni plan. Gdje Sandecker ka¸e da su te posebne granate pohranjene?
Kod ARAe.
Jarvis srkne čaj i potapša usta ubrusom.
Zašto imati posla sARAom kada stare mornaričke granate mo¸e nabaviti kod svakog trgovca oru¸jem?
Eksperimentalni tip razvijen pri kraju Korejskog rata, koji nikada nije upotrijebljen u ratu. Sandecker ka¸e kako djeluju daleko bolje od standardnih projektila.
Ravenfoot se podupre na naslon stolca. Provjerio sam kod Gossarda glede uključenosti ARAe. On misli da Sandecker griješi. Gerilcima su potrebne kao što su skakačima u vis potrebni ¸učni kamenci upravo je to rekao. Nagađa kako granate koje NAMP ¸eli hrdaju negdje u nekom mornaričkom skladištu.
A kad bi ARA stvarno posjedovala granate, kako bi Sandecker poslovao s njima?
Valjda bi ih naveo na trgovinu, ili bi ih kupio po većoj cijeni. Uostalom, to je samo novac naših poreznih obveznika.
Jarvis se nasloni i zabode vilicu u kolač. Više nije bio gladan.
Htio bih razgovarati sa Sandeckerom. Imaš li što protiv?
Budi moj gost. No, vjerojatno bi ti bilo bolje razgovarati s njegovim direktorom za specijalne projekte. To je momak koji vodi istragu.
Kako se zove?
Dirk Pitt.
Onaj koji je prije nekoliko mjeseci izvadio Titanic?
Taj.
Ravenfoot pogleda na sat. Moram po¸uriti. Ako saznaš što o tim granatama, volio bih da mi javiš. Jim Sandecker je stari prijatelj. Još mu dugujem uslugu ili dvije.
Računaj na to. Jarvis je sjedio nekoliko minuta nakon što je Ravenfoot otišao, zamišljeno ubadajući kolač vilicom. Zatim ustane i vrati se u svoj ured, izgubljen u mislima. Barbara Gore znala je da intuicija njezinog šefa radi prekovremeno čim je on ušao kroz vrata. Previše je puta vidjela taj progonjeni izraz lica duboke koncentracije da ga ne bi prepoznala. Bez da joj je rekao, ona uzme notes i penkalu i krene za njim u njegov privatni ured. Zatim sjedne, prekri¸i svoje veličanstvene noge, i počne strpljivo čekati. On je stajao i zagledao se u zid. Zatim se polako okrene i pogled mu se fokusira. Pozovi Gossarda i dogovori sastanak s njegovim Odjelom za Afriku, i reci mu da još jednom pogleda omot s Operacijom Divlja ru¸a.
Predomislio si se? Mo¸da ipak ima nešto u tome?
On ne odgovori odmah. Mo¸da, samo mo¸da.
Još nešto?
Da, zamoli odjel za dosjee da pronađu sve što imaju o admiralu Jamesu Sandeckeru i Dirku Pittu.
Nisu li oni iz NAMPa?
Jarvis kimne. Barbara ga upitno pogleda.
Ne misliš valjda da postoji neka veza.
Prerano je da bih bio siguran, Jarvis će zamišljeno.
Moglo bi se reći da sam počeo hvatati slobodne krajeve niti kako bih vidio vode li do istog vretena.
Poglavlje XLVIII
Frederick Daggat i Felicia Collins čekali su u limuzini kad je Loren došla kroz ulaz Capitola. Gledali su je kako graciozno preskače stube, dok su njezini crveni uvojci lepršali na povjetarcu. Bila je odjevena u hlače boje šljive, prsluk na dvostruko kopčanje i vestu. Dugi, sivi, svileni šal bio joj je omotan oko vrata. Njezina je aktovka bila pokrivena istim materijalom kao i odijelo.
Daggatov vozač otvori joj vrata. Ona se smjesti pokraj Felicije, a Daggat se galantno premjesti na bočno sjedalo. Izgledaš ljupko, Loren, reče Daggat familijarnim tonom previše familijarnim.
Očito je da su misli mojih muških kolega bili na drugom mjestu kad si ustala u tom odijelu u Kući.
To što sam ¸ena ima svojih prednosti tijekom debate, reče ona hladno. Izgledaš otmjeno, Felicia.
Čudan izraz preplavi Felicijino lice. Posljednje što je očekivala od Loren bio je kompliment. Ona izravna suknju svoje haljine boje slonovače, izbjegavajući Lorenine oči.
Lijepo od tebe što si se došla naći s nama, reče ona tiho.
Jesam li imala izbora?, Lorenino lice bilo je maska prijezira.
Bojim se i pitati što ovaj put tra¸ite od mene.
Daggat podigne prozor iza vozača. Sutra je glasovanje o pomoći Afričkoj revolucionarnoj armiji.
Pa ste vas dvoje podigli glave iz mulja da vidite jesam li ja još u omotnici, reče Loren ogorčeno.
Ne ¸eliš shvatiti, reče Felicia.
U ovome nema ničeg osobnog. Frederick i ja ne tra¸imo financijsku dobit. Jedina naša nagrada je napredak naše rase.
Loren se zagleda u nju. Pa ste se srozali na ucjenu kako biste unaprijedili svoju veliku moralnu ideju.
Ako to znači spašavanje nebrojenih tisuća ¸ivota, da. Daggat je govorio kao da dr¸i predavanje djetetu. Svaki dan rata donosi stotine smrti. Crnci će napokon pobijediti u Ju¸noj Africi. To je već riješena stvar. Ali, va¸an je način na koji će pobijediti. Hiram Lusana nije psihopatski ubojica kao što je bio Idi Amin. Uvjeravao me da će, kad on postane premijer, jedina velika promjena biti ravnopravnost crnaca u Ju¸noj Africi. Svi demokratski principi na kojima je utemeljena postojeća vlada bit će zadr¸ani.
Kako mo¸eš biti tako glup da povjeruješ u riječi kriminalca?, upita Loren.
Hiram Lusana odrastao je u jednom od najgorih kvartova u dr¸avi, nastavi Daggat strpljivo. Njegov otac napustio je njegovu majku i devetero djece kad je imao osam godina. Ne očekujem da shvatiš što znači biti svodnik vlastitim sestrama kako bi donio kruh na stol, kongresnice Smith. Ne očekujem da i pokušaš zamisliti što znači ¸ivjeti u stanu na petom katu s novinama zataknutim u rupe u zidovima kako bi zaustavila snijeg, s prljavim toaletima jer nema vode, s vojskom štakora koja čeka priliku za pljačku čim zađe sunce. Ako je zločin jedini način opstanka, tada ćeš ga prigrliti raširenim rukama. Da, Lusana je bio kriminalac. Ali kad je dobio priliku da se uzdigne nad prljavštinom, prigrabio ju je i usmjerio energiju prema borbi protiv onih okolnosti koje su njega proklele.
Zašto se onda igra Boga u Africi?, reče Loren prkosno.
Zašto se ne bori za poboljšanje standarda ¸ivota crnaca u vlastitoj zemlji?
Jer Hiram čvrsto vjeruje kako naša rasa mora imati čvrstu osnovu na kojoj se mo¸e uzdići. ´idovi ponosno gledaju na Izrael vi Anglosaksonci imate bogato britansko naslijede. S druge strane, naša domovina još se bori da iziđe iz primitivnog društva. Nije tajna
kako su crnci koji su preuzeli najveći dio Afrike od nje napravili strašan kaos. Hiram Lusana je naša jedina nada da pokrenemo crnu rasu u pravom smjeru. On je naš Mojsije, a Ju¸na Afrika je naša obećana zemlja.
Niste li previše optimistični?
Daggat je pogleda. Optimistični?
Prema posljednjem vojnom izvješću iz Ju¸ne Afrike, njihove Obrambene snage prešle su u Mozambik i uništile ARAu i njezin sto¸er.
I ja sam pročitao ista izvješća, reče Daggat, i ništa se nije promijenilo. To je mo¸da privremeni korak unatrag ništa više od toga. Hiram Lusana je još ¸iv. On će podići novu armiju, a ja namjeravam učiniti sve što je u mojoj moći da mu pomognem.
Amen, brate, doda Felicia.
Njih troje bili su previše obuzeti vlastitim mislima da bi primijetili automobil koji je zaobišao njihovu limuzinu i počeo usporavati. Na sljedećem semaforu vozač zaustavi automobil i iskoči van. Prije no što je Daggatov vozač mogao reagirati, čovjek pritrči limuzini, otvori stra¸nja vrata i uskoči unutra. Daggatova usta otvore se od iznenađenja. Felicia se smrzne, čvrsto stisnutih usta. Samo Loren nije bila previše zbunjena. Tko si, do vraga, ti?, upita Daggat. Preko ramena stranca vidio je kako vozač pose¸e u odjeljak za rukavice po pištolj. Kako ste neperceptivni ako me niste prepoznali sa slika, reče čovjek, smijući se.
Felicia povuče Daggata za rukav. To je on, prošapta ona.
Koji on?, vikne Daggat, očito uznemiren.
Pitt. Zovem se Dirk Pitt.
Loren se zagleda u Pitta. Nije ga vidjela nekoliko dana, i jedva je mogla povezati ovog čovjeka s onim koji je vodio ljubav s njom. Imao je velike podočnjake od nespavanja, a lice mu je zaraslo u bradu. Na licu je imao bore koje nije vidjela prije, bore od stresa i napora. Ona posegne i stisne mu ruku.
Odakle si došao?, upita Loren.
Slučajnost, odgovori Pitt.
Došao sam se naći s tobom, i slučajno sam prolazio pokraj stuba Capitola, kad sam vidio kako ulaziš u ovaj auto. Vozeći pokraj vas, ugledao sam kongresnika Daggata na stra¸njem sjedalu.
Vozač je spustio prozor i dr¸ao je mali revolver na nekoliko pedalja od Pittove glave. Daggat se vidljivo opusti. Osjećao je da opet ima kontrolu u rukama.
Mo¸da je i vrijeme da se upoznamo, gosp. Pitt.
On lagano odmahne rukom. Vozač kimne i spusti revolver.
Baš sam to i ja pomislio, reče Pitt s osmijehom.
U stvari, to mi je prištedjelo put do vašeg ureda.
Htjeli ste se naći sa mnom?
Da, htio sam naručiti neke kopije. Pitt izvadi mali sve¸anj fotografija i zamahne njima. Vidio sam i bolje, naravno. Ali opet, ove nisu snimljene u idealnim studijskim uvjetima.
Loren rukom pokrije usta. Znaš za te strašne fotografije? Pokušala sam te poštedjeti toga.
Da vidim, reče Pitt, kao da Loren nije ni progovorila. Počeo je spuštati fotografije u Daggatovo krilo, jednu po jednu.
Uzet ću tucet ovih, pet ovih...
Ne sviđa mi se vaš patetičan pokušaj šale, reče Daggat, prekidajući ga. Pitt ga nevino pogleda.
Mislio sam da, kad se već bavite poslom snimanja prljavih fotografija, nećete imati ništa protiv da uslu¸ite svoje klijente ili bih trebao reći, modele. Naravno, očekujem popust.
Koju igru igrate, gosp. Pitt?, upita Felicia.
Igra?, Pitt kao da se zabavljao. Nema igre.
On mo¸e politički uništiti tvojeg oca i mene, reče Loren.
Dokle god ima negative fotografija, on vodi igru.
Ma hajde, reče Pitt, smiješeći joj se. Kongresnik Daggat okončat će svoju profesiju ucjenjivača. Ionako nema talenta za to. Ne bi izdr¸ao ni deset minuta protiv iskusnog profesionalca.
Poput vas?, upita Daggat prijeteći.
Ne, poput mojeg oca. Vjerujem da ga poznajete. Senator George Pitt. Kad sam mu ispričao za vašu malu operaciju, u šali je zatra¸io nekoliko fotografija za sjećanje. Vidite, nikada nije vidio svojeg dečka na djelu.
Ludi ste, sikne Felicia.
Rekli ste svojem ocu?, promrmlja Daggat. Izgledao je pomalo ošamućeno. Ne vjerujem vam.
Trenutak istine, reče Pitt, još se uvijek smiješeći krajevima usana. Je li vam poznato ime Sam Jackson?
Daggat uvuče dah. Progovorio je. Gad je progovorio.
Propjevao je poput superzvijezde. Inače, mrzi vas iz dna duše. Ne mo¸e dočekati da posvjedoči protiv vas na saslušanju Odbora kućne etike.
Tračak straha pojavi se u Daggatovom glasu.
Ne bi se usudili pokazati te slike u istrazi.
A što, do vraga, mogu izgubiti?, reče Pitt.
Moj otac sprema se za mirovinu sljedeće godine. Gledajte stvar iz mojeg stajališta kada te fotografije budu podijeljene, vjerojatno ću morati palicom odbijati pola tajnica iz ovoga grada.
Ti, egoistična svinjo, reče Felicia.
Nije ti stalo do toga što će biti s Loren.
Stalo mi je, reče Pitt nje¸no. Budući da je ¸ensko, bit će posramljena, ali to je mala cijena koju treba platiti kako bi naš prijatelj Daggat mogao provesti nekoliko godina izrađujući posude u zatvoru. Kad dobije uvjetni otpust, morat će potra¸iti novo zanimanje, budući da njegova stranka neće htjeti imati nikakve veze s njim.
Daggat pocrveni i prijeteći se nagne prema Pittu. Sranje vikne. Pitt prostrijeli Daggata pogledom koji bi smrznuo morskog psa. Kongres ne voli šljam koji koristi niske udarce kako bi proveo ¸eljene zakone. Prije nekoliko godina vaš bi plan mogao uspjeti, kongresniče, ali danas na Capitol Hillu ima dovoljno poštenih ljudi koji će vas nogirati iz grada ako saznaju za ovo.
Daggat se opusti. Bio je pora¸en i znao je to.
Što ¸elite od mene?
Uništite negative.
To je sve? Pitt kimne. Daggatovo lice se iskrivi.
Ne ¸elite ništa više, gosp. Pitt?
Ne plivamo svi u istoj kanalizaciji, kongresniče. Mislim da će se Loren slo¸iti kako je za sve najbolje da se cijela stvar zaboravi. Pitt otvori vrata i pomogne Loren pri izlasku. Oh, još nešto Imam tvrdnju Sama Jacksona pod prisegom o vašem poslovanju s njim. Vjerujem da vi i vaša djevojka više nećete stvarati problema. Ako otkrijem da ste me prevarili, sredit ću vas, gospodine. To je obećanje.
Pitt zalupi vrata i nagne se kroz prozor vozača. U redu, momče, produ¸i.
Njih dvoje stajali su i gledali za limuzinom, sve dok se ne izgubi u prometu. Tada Loren stane na vrhove prstiju i poljubi Pitta u bodljikavi obraz. Čemu to?, upita on, cereći se od zadovoljstva.
Nagrada što si me izbavio iz gadne situacije. j
Pitt sti¸e u pomoć. Uvijek sam bio slab na kongresnice u i nevolji. On je poljubi u usta, ignorirajući znati¸eljne poglede prolaznika. A to je tvoja nagrada što si htjela igrati plemenitu igru. i
Plemenitu igru?
Trebala si mi reći za fotografije. Mogao sam ti prištedjeti mnoge besane noći. j
Mislila sam da mogu s time izići na kraj, reče ona, izbjegavajući njegov pogled.
´ene bi trebale biti sposobne zaštititi same sebe.
On je zagrli i povede u svoj automobil. Postoje vremena kada čak i zagri¸ena feministica treba šovinista na kojeg će se osloniti.
Dok je Loren sjedala na suvozačevo mjesto, Pitt primijeti mali papirić pod jednim brisačem. U početku pomisli kako je to reklamni letak, i već ga je htio baciti, ali tada znati¸elja prevlada i on ga pogleda. Poruka je bila ispisana urednim rukopisom.
Dragi gosp. Pitt,
Bio bih vrlo zahvalan kad biste nazvali broj 5555971 što prije mo¸ete.
Hvala vam, Dale Jarvis.
Pitt se instinktivno ogleda po masi prolaznika, pokušavajući uočiti tajanstvenog glasnika. Bio je to beznadan pokušaj. Unutar stotinu jarda nalazilo se gotovo osamdeset ljudi bilo koji od njih mogao mu je staviti papirić pod brisač dok se on suočavao s Daggatom.
Poznaješ li Dalea Jarvisa?, upita on Loren.
Ona se zamisli na trenutak.
Ne mogu reći da mi je ime poznato. Zašto?
Čini se, reče Pitt zamišljeno, da mi je ostavio ljubavnu poruku.
Poglavlje XLIX
Ledeni zimski zrak prodirao je kroz šavove kamionske cerade i ubadao Lusaninu ko¸u. Le¸ao je na trbuhu, s rukama i nogama čvrsto vezanima uz bokove. Metalna rebra na podu udarala su ga po glavi svaki put kad bi kamion poskočio na neravnini. Lusanini osjeti gotovo da nisu funkcionirali. Kapuljača na glavi bila je potpuno neprozirna i činila ga dezorijentiranim, a tijelo mu je bilo tupo zbog slabe cirkulacije.
Posljednje čega se sjećao bilo je nasmiješeno lice kapetana leta u baru za putnike prve klase u zračnoj luci. Nekoliko lucidnih misli koje je imao od tog trenutka završavale su s istom slikom.
Ja sam kapetan Mutaapo, rekao je visoki, vitki pilot. Bio je proćelav sredovječni crnac, ali osmijeh je činio njegovo lice mladolikim. Nosio je tamnozelenu odoru zrakoplovne tvrtke BEZAMozambique Airlines, sa zlatnim pleterom koji je ukrašavao donji dio rukava. Predstavnik moje vlade tra¸io je da vam zajamčim siguran let, gosp. Lusana.
Oprez je bio potreban dok sam ulazio u Sjedinjene Dr¸ave, rekao je Lusana, ali iskreno sumnjam kako se nalazim u opasnosti na odlaznom letu, okru¸en američkim turistima.
Ipak, gospodine, vi ste moja odgovornost, jednako kao i stotinu i pedeset drugih putnika. Moram vas upitati predviđate li ikakve probleme koji bi mogli ugroziti ¸ivote.
Ne, kapetane, uvjeravam vas.
Dobro. Mutaapovi zubi bijesnu. Popijmo tada za ugodan let bez problema. Što ćete vi piti, gospodine?
Čisti martini, hvala vam.
Glupost, pomisli Lusana dok je kamion prelazio ¸eljezničku prugu. Prekasno mu je sinulo kako piloti putničkih zrakoplova ne smiju ni okusiti alkohol 24 sata prije leta. Prekasno je shvatio da je njegovo piće drogirano. Smiješak la¸nog pilota kao daje bio zamrznut u vremenu prije no što mu se polako smračilo pred očima i prije no što je potonuo u ništa.
Lusana nije mogao mjeriti sate niti dane. Nije mogao znati da ga dr¸e u stalnom stanju polusvijesti redovitim injekcijama s blagim sedativima. Nepoznata lica pojavljivala su se i nestajala kad bi mu na kratko skinuli kapuljaču, a njihovi likovi lebdjeli bi u eteričkoj izmaglici prije no što bi se opet spustila tama.
Kamion se zaustavi i on začuje prigušene glasove. Tada vozač promijeni brzinu i krene dalje, zaustavivši se opet nakon manje od milje. Lusana je začuo kako se stra¸nja vrata otvaraju, i osjetio kako ga dva para ruku grubo podi¸u i odnose njegovo otupjelo tijelo niz nekakvu rampu. Iz tame su dopirali čudni zvukovi. Zvuk udaljene sirene. Metalni udarci, kao da se čelična vrata otvaraju i zatvaraju. Osjetio je i miris svje¸e boje i nafte.
Bacili su ga na još jedan tvrdi pod i ostavili ga tamo. Njegovi nosači izišli su iz dometa njegovog sluha. Zatim osjeti kako mu re¸u konopce na tijelu. Tada mu skinu kapuljaču. Jedino svjetlo dopiralo je iz male crvene ¸arulje na jednom zidu. Gotovo punu minutu Lusana je nepokretno le¸ao, dok mu se cirkulacija polako pokretala u bolnim udovima. On otvori oči i ¸mirne. Činilo mu se da je na zapovjednom mostu broda. Crveni sjaj otkrivao je kormilo i veliku konzolu prošaranu raznobojnim svjetlima koja su se odra¸avala u dugom nizu četvrtastih prozora na tri od četiri siva zida.
Nad Lusanom je stajao masivni čovjek, dr¸eći kapuljaču u ruci. Iz Lusanine perspektive izgledao je poput iskrivljenog diva. Čovjek ga je gledao s ljubaznim izrazom lica i smiješio se.
Lusana nije pao na trik. Znao je da se većina okorjelih ubojica svojim ¸rtvama smiješi poput anđela prije no što im prerezu grlo.
No, lice ovog čovjeka izgledalo je nevino, lišeno krvo¸ednih namjera. Prije je iskazivalo neku odvojenu vrstu znati¸elje.
Vi ste Hiram Lusana.
Duboki glas odjekne od čeličnih pregradnih zidova.
Jesam, odgovori Lusana promuklo. Vlastiti glas zvučio mu je čudno. Nije ga koristio gotovo četiri dana.
Ne znate koliko sam se radovao susretu s vama, reče div.
Tko ste vi?
Znači li vam nešto ime Fawkes?
Bi li trebalo?, reče Lusana, odlučan da pru¸i otpor.
Da, strašno je kada zaboravite imena ljudi koje ste pobili.
Lusana polako shvati.
Fawkes... napad na Fawkesovu farmu u Natalu.
Moja ¸ena i djeca pokošeni su. Moja kuća je spaljena. Čak ste poklali i moje radnike. Cijele obitelji iste boje ko¸e kao i vi.
Fawkes... vi ste Fawkes, ponovi Lusana, dok se njegov drogirani um borio da shvati značenje toga.
Znam da je ARA obavila prljavi posao, reče Fawkes, a glas mu lagano otvrdne. To su bili vaši ljudi vi ste izdali zapovijedi.
Ja nisam bio odgovoran.
Izmaglica se dizala iz Lusanine glave i polako je uspostavljao ravnote¸u, barem u sebi. Noge i ruke još nisu reagirale.
´ao mi je za to što se dogodilo vašoj obitelji. Tragično krvoproliće bez smisla i razloga. Ali krivca ćete morati potra¸iti na drugom mjestu. Moji ljudi su nevini.
Da, očekivao sam nijekanje.
Što namjeravate sa mnom?, upita Lusana, bez straha u očima.
Favvkes pogleda kroz prozor zapovjednog mosta. Vani je bio mrkli mrak, a lagana magla okru¸ivala je staklo. U njegovim očima vidjela se nekakva čudna tuga. On se okrene prema Lusani.
Krenut ćemo na malo putovanje, vi i ja, putovanje bez povratne karte.
Poglavlje L
Taksi je prošao kroz stra¸nje vratnice washingtonske nacionalne zračne luke točno u 21.30 sati i ostavio Jarvisa iza usamljenog hangara koji se nalazio na rijetko korištenom dijelu piste. Osim slabe svjetlosti koja je dopirala kroz prašnjava stakla na jednim vratima sa strane, divovska zgrada izgledala je pusto. On gurne vrata, i blago se iznenadi jer nisu zaškripala. Dobro nauljene šarke okrenvile su se bešumno. Zjapeča unutrašnjost bila je sjajno osvijetljena fluorescentnom rasvjetom na stropu. Stari Fordov tromotorni zrakoplov sjedio je poput goleme guske nasred betonske površine, a krila su mu zaštitnički prekrivala nekoliko starih automobila u različitim stadijima popravka. Jarvis priđe automobilu koji je izgledao kao obična hrpa hrdavog ¸eljeza. Par nogu izvirivao je ispod hladnjaka.
Vi ste gosp. Pitt?, upita Jarvis.
A vi ste gosp. Jarvis?
Da.
Pitt se iskotrlja ispod automobila i sjedne.
Vidim da ste pronašli moj skromni dom.
Jarvis je oklijevao, promatrajući Pittov masni kombinezon i neuredan izgled. Vi ovdje ¸ivite?
Imam stan na katu, reče Pitt, pokazujući u vis prema staklom odvojenom prostoru.
Imate lijepu zbirku, reče Jarvis pokazujući automobile.
Koji je ovo automobil, s crnim branicima i srebrenim vjetrobranom?
MaybachZeppelin iz 1936 odgovori Pitt.
A ovaj na kojem radite?
Renault otvorenog krova iz 1912.
Izgleda pomalo istrošen, reče Jarvis, provlačeći prst kroz sloj hrde. Pitt se strpljivo nasmiješi. Ne izgleda baš tako loše, ako uzmete u obzir da je bio uronjen u more sedamdeset godina.
Jarvis odmah shvati. S Titanica?
Da. Dopustili su mi da ga zadr¸im nakon završetka projekta. Neka vrsta nagrade za usluge, moglo bi se reći.
Pitt ga povede uz stubište do svojeg stana. Jarvis ude, a njegovo oko profesionalca rutinski prijeđe preko neobičnog namještaja. Čovjek koji je ¸ivio ovdje mnogo je putovao, zaključi on na temelju nautičkih predmeta koji su krasili unutrašnjost. Bakrene ronilačke kacige iz drugog razdoblja. Mornarski kompasi, drvena kormila, brodska zvona, čak i stari čavli i boce, svi uredno označeni imenima slavnih brodova s kojih ih je Pitt izvadio. Imao je osjećaj da gleda u muzej ¸ivota tog čovjeka.
Jarvis se spusti na ko¸nu sofu na Pittov poziv. Zatim pogleda svojeg domaćina ravno u oči. Poznajete li me, gosp. Pitt?
Ne.
Ali, niste imali ništa protiv toga da se nađete sa mnom.
Tko bi mogao odoljeti intrigi?, reče Pitt cereći se.
Ne nalazim svakoga dana na vjetrobranu poruku s telefonskim brojem koji ispada broj Nacionalne sigurnosne agencije.
Pogodili ste, naravno, da vas prate.
Pitt se zavali u ko¸ni naslonjač i polo¸i noge na otoman.
Preskočimo igru riječi, gosp. Jarvise, i prijeđimo na stvar. Koji je vaš sport?
Sport?
Vaš interes za mene.
U redu, gosp. Pitt, reče Jarvis.
Karte na stol. Koja je prava svrha iza NAMPove potrage za specijalnim tipom teške mornaričke granate?
Sigurni ste da ne ¸elite piće?, postavi Pitt protupitanje.
Ne, hvala, odgovori Jarvis, diveći se Pittovom nehajnom zavlačenju. Ako znate da smo na tr¸ištu, onda znate i zbog čega.
Seizmološki testovi na koraljima?
Pitt kimne glavom.
Jarvis protegne ruke na naslonjač sofe.
Kad ste predvidjeli to testiranje?
Posljednja dva tjedna u o¸ujku sljedeće godine.
Vidim. Jarvis pogleda Pitta na dobronamjeran, očinski način i prijeđe na sr¸ stvari. Razgovarao sam sa četiri seizmologa, od kojih su dvojica bili iz vaše agencije. Ne sla¸u se s vašom idejom o ispuštanju mornaričkih granata od 16 pedalja iz zrakoplova. Ustvari, misle da je smiješna. Osim toga, informirali su me kako NAMP nema predviđene seizmološke testove na Pacifiku. Ukratko, gosp. Pitt, vaša lukava pričica ne dr¸i vodu.
Pitt zatvori oči, izgubljen u mislima. Mogao je lagati, ili ne reći ništa. Ne, zaključi, njegove mogućnosti bile su svedene na nulu. Gotovo da nije bilo nade kako će on i Steiger i Sandecker uspjeti dogovoriti brz povratak bojevih glava s BSom od ARAe. Istragu su proveli do krajnjih granica svojih ograničenih sredstava. Došlo je vrijeme, zaključi on, da se pozove profesionalce.
On otvori oči i zagleda se u Jarvisa. Kad bi bilo u mojoj moći da vam na dlan polo¸im organizam zarazne bolesti koji mo¸e ubijati tristo godina bez prekida, što biste učinili s njim?
Pittovo pitanje izbaci Jarvisa iz takta. Ne znam na što ciljate.
Pitanje stoji, reče Pitt.
Je li to oru¸je?
Pitt kimne. Osjećaj nelagode zgrabi Jarvisa. Ne znam za takvo oru¸je. Kemijska i biološka oru¸ja bezuvjetno su zabranjena od svih članica Ujedinjenih naroda prije deset godina.
Molim vas, odgovorite na pitanje, reče Pitt.
Valjda bih ga predao našoj vladi.
Jeste li sigurni da je to najpametnije rješenje?
Blagi Bo¸e, čovječe, što hoćete? Pitanje je čisto hipotetsko.
Takvo oru¸je mora biti uništeno, reče Pitt. Njegove zelene oči kao da su plamtjele i probijale se do pozadine Jarvisovog mozga.
Zavlada kratka tišina. Tada Jarvis reče. Postoji li?
Postoji.
Dijelovi slagalice počeli su dolaziti na mjesto, i prvi put otkad je pamtio, Jarvis po¸eli da nije tako prokleto učinkovit. On pogleda Pitta i škrto se osmjehne. Sada ću prihvatiti ono piće, reče on tiho.
I mislim da ćemo vi i ja nakon toga razmijeniti neke vrlo uznemirujuće vijesti.
Već je prošla ponoć kad je Phil Sawyer zaustavio automobil pred Loreninom zgradom. Većina ¸ena smatrala ga je naočitim muškarcem, jer imao je čvrsto lice i uredno ošišanu, prerano posijedjelu kosu. Loren mu dobaci provokativan pogled.
Bi li mi otvorio vrata stana? Brava mi se uvijek teško otvara.
On se nasmiješi. Kako bih mogao to odbiti?
Oni iziđu iz auta i krenu kroz vrtni ulaz u tišini. Pločnik je bio mokar i odra¸avao je svjetlost uličnih svjetiljaka. Loren se ugnijezdi uz njega kad im je hladna kišica napala kosu i odjeću. Vratar ih pozdravi i zadr¸i dizalo otvoreno. Na ulaznim vratima ona potra¸i ključ u torbici i doda ga Sawyeru. On okrene ključ i oni udu.
Uzmi si piće, reče ona, otresajući vla¸nu kosu.
Vratit ću se za minutu.
Loren ode u spavaću sobu, a Sawyer priđe malom prijenosnom baru i natoči si konjak. Već je ispijao drugu čašu kad se Loren vrati u sobu. Bila je odjevena u tanku, prozirnu odjeću sa srebrenastosivim gornjim dijelom i hlačama sa čipkastim rubom. Dok je prolazila kroz vrata, svjetlo iz spavaće sobe ocrtalo je njezinu gipku priliku kroz prozirni materijal. Kombinacija odjeće, njezine crvene kose i njezinih ljubičastih očiju iznenada učini da se osjeća kao zbunjeni adolescent. Izgledaš zanosno, uspije procijediti.
Hvala ti. Ona si natoči Galliano i sjedne pokraj njega na kauč. Večera je bila krasna, Phile.
Bilo mi je zadovoljstvo.
Ona mu se primakne i lagano pomiluje ruku. Večeras izgledaš drukčije. Nikad te nisam vidjela tako opuštenog. Nisi niti jednom spomenuo predsjednika.
Za šest tjedana i tri dana od sada novi izabrani predsjednik pola¸e zakletvu i moja osmogodišnja bitka s damama i gospodom iz medija dolazi kraju. Bo¸e, nikad ne bih pomislio da ću se osjećati dobro kao član oporbe.
Kakvi su ti planovi nakon inauguracije?
Moj šef ima pravu ideju. Čim preda uzde svojeg radnog mjesta, odjedrit će jahtom od četrdeset stopa na Ju¸ni Pacifik, gdje će se, kako ka¸e, opijati i jebavati na smrt.
Sawyer spusti svoju čašu i zagleda se u Lorenine oči.
A ja, pak, preferiram Karibe, naročito za medeni mjesec.
Osjećaj iščekivanja počne se rađati u Loren.
Imaš li nekoga posebnog na umu?
Sawyer odlo¸i njihove čaše i uhvati Loreninu ruku.
Kongresnice Smith, reče on s la¸nom ozbiljnošću.
S poštovanjem vas molim da svoj glas poklonite udaji za Phila Sawyera.
Lorenine oči postanu tmurne i zamišljene. Iako je bila sigurna kako će ovaj trenutak doći, još uvijek nije bila sigurna u svoj odgovor.
Sawyer pogrešno protumači njezino oklijevanje.
Znam što ti prolazi glavom, reče on blago.
Pitaš se kakav će ti biti ¸ivot s nezaposlenim predsjednikovim tajnikom za medije, je li tako? Pa, ne boj se. Pouzdano znam kako stranački vode ¸ele da se kandidiram za senatora u svojoj saveznoj dr¸avi na sljedećim izborima.
U tom slučaju, reče ona odlučno, odgovor je da.
Sawyer nije vidio nelagodu u Loreninim očima. On je uhvati za ruku i nje¸no poljubi u usta. Činilo mu se da se soba zamaglila, a ¸enski miris njezinog tijela obavije ga. Osjećao je čudan mir kad je zabio lice medu njezine grudi.
Poslije, kad je Sawyer iscrpljen zaspao, Lorenine suze navla¸ile su jastuk. Pokušala je očajnički, svom dušom. Voljela je sna¸no čak je proizvodila i očekivane ¸ivotinjske zvukove u grlu. Ali nije djelovalo. Tijekom cijelog burnog vođenja ljubavi uspoređivala je Sawyera s Pittom. Nije bilo načina da logično objasni razliku. Kad su bili u njoj, obojica su bili isti, ali Pitt ju je pretvarao u divlju, zahtjevnu ¸ivotinju, dok ju je Sawyer ostavljao praznom i neispunjenom.
Ona pritisne jastuk na lice kako bi prigušila jecaje. Proklet bio, Dirk Pitt reče ona tiho. Proklet bio!
Nisam siguran čija priča je luda, reče Pitt, vaša ili moja.
Jarvis slegne ramenima. Tko zna. Najgore je to što se mo¸e pokazati kako su vaše bojeve glave s Brzom smrti i moja Operacija Divlja ru¸a povezane.
Napad na veliki obalni grad bojnim brodom, od ju¸noafričkih crnaca koji glume teroriste ARAe. To je ludost.
Krivo, reče Jarvis.
Plan miriše na genijalnost. Nekoliko bomba tu ili tamo, ili još jedna otmica zrakoplova, teško bi natjerali cijelu naciju da podivlja. Ali, stari bojni brod sa zastavama, koji zasipa kišom projektila bespomoćnu populaciju, to je najbolji senzacionalizam.
Koji grad?
Niti jedan nije specificiran. Taj dio plana ostaje tajna.
Na sreću, nedostaje glavni sastojak.
Bojni brod, reče Jarvis.
Ka¸u da su svi povučeni iz aktivne slu¸be.
Posljednji je prodan u otpad prije više mjeseci. Svi ostali su neoperativni spomenici.
Pitt se zagleda u prazno na trenutak.
Sjećam se da sam vidio veliki brod na doku u zaljevu Chesapeake prije samo nekoliko tjedana.
Najvjerojatnije krstarica s teškim projektilima, reče Jarvis.
Ne, siguran sam da je imao tri velike kupole s topovima, reče Pitt čvrsto. Letio sam za Savannah, a zrakoplov je preletio nad njim prije no što je skrenuo na jug.
Jarvis još nije bio uvjeren.
Nemam razloga sumnjati u točnost svojih informacija međutim, u interesu sigurnosti, provjerit ću ono što ste vidjeli.
Postoji još nešto, reče Pitt, ustajući iz naslonjača i pretra¸ujući red enciklopedija na policama. Tada izvuče jednu knjigu s crnim ko¸nim koricama i prelista stranice.
Je li vam još nešto palo na pamet?, upita Jarvis.
Operacija Divlja ru¸a, odgovori Pitt.
Što je s njom?
Ime. Što ono znači?
Kodna imena rijetko imaju neki smisao, reče Jarvis.
Moglo bi ih odati.
Kladim se u bocu starog vina da ovo ima.
Pitt pru¸i knjigu. Stranice su bile otvorene na karti. Jarvis stavi svoje naočale za čitanje i pogleda kartu.
U redu, Iowa je Dr¸ava Oka sokolovog. Pa što onda?
Pitt poka¸e mjesto na polovici desne stranice.
Dr¸avni cvijet Iowe, reče on tiho, je divlja ru¸a.
Boja iznenada nestane iz Jarvisovog lica.
Ali bojni brod Iowa završio je na otpadu.
Je li mo¸da prodan radi otpadnih dijelova?, reče Pitt.
Velika je razlika.
Na Jarvisovom čelu pojavi se niz bora.
Pitt pogleda Jarvisa i produbi njegove brige.
Da sam ja na vašem mjestu, provjerio bih sva brodogradilišta smještena na zapadnoj marvlandskoj obali Chesapeakea.
Vaš telefon. Bila je to više zapovijed nego molba.
Pitt bez riječi poka¸e telefon na kraju stola.
Jarvis otkuca broj. Dok je čekao odgovor, on pogleda Pitta.
Imate li automobil koji nije stari?
Imam NAMPov automobil, parkiran je vani.
Došao sam taksijem, reče Jarvis. Hoćete li vi preuzeti?
Dajte mi minutu da počistim, odgovori Pitt.
Kad je izišao iz kupaonice, Jarvis ga je čekao na vratima.
Bili ste u pravu, reče on mirno.
Od jučer, bojni brod Iowa usidren je u Forbesovom odlagalištu zastarjelih brodova u Marylandu.
Znam to postrojenje, reče Pitt. Nalazi se na nekoliko milja od zaljevskog ulaza u rijeku Patuxent.
Poglavlje LI
Dok je Pitt vozio kroz kišu, činilo se da je Jarvis hipnotiziran brisačima na vjetrobranu. Njegov pogled napokon se fokusira i on načini nehajnu gestu prema cesti ispred njih.
Pretpostavljam da je sljedeći grad Lexington Park.
Još četiri milje, reče Pitt ne okrenuvši se.
U predgrađu postoji benzinska postaja koja radi cijelu noć, nastavi Jarvis. Parkiraj kod javnog telefona.
Nekoliko minuta kasnije, svjetla automobila obasjala su obavijest o ulasku u Lexington Park. Nakon manje od milje, iza oštrog zavoja u kišnoj noći pojavi se jarko obasjana servisna postaja. Pitt skrene na prilaz i parkira pokraj javnog telefona.
Poslu¸itelj je sjedio na suhom i toplom u svojem uredu, s nogama polo¸enim na staru peć na lo¸ivo ulje. On spusti magazin, a zatim dvije ili tri minute promotri sumnjičavo Pitta i Jarvisa kroz kišom okupane prozore. Kad je zaključio da se ne ponašaju kao kriminalci, vratio se čitanju. Svjetla javnog telefona ugase se i Jarvis se brzo vrati na suvozačevo sjedalo.
Ima li novosti?, upita Pitt.
Jarvis kimne.
Moje osoblje otkrilo je neke obeshrabrujuće informacije.
Loše vijesti i očajno vrijeme idu rukom pod ruku, reče Pitt.
Iowa je udaljena iz pristaništa Mornarice i prodana na aukciji kao višak. Kupac koji je ponudio najviše zove se Investicijska korporacija Walvis Bay.
Nikad čuo za nju.
Korporacija je financijski paravan za Afričku revolucionarnu armiju.
Pitt lagano skrene kako bi zaobišao duboku lokvu na cesti.
Je li moguće da je Lusana nadmudrio ju¸noafričko Ministarstvo obrane ponudivši veću svotu za brod?
Sumnjam. Jarvis je drhtio od vla¸ne hladnoće i dr¸ao ruke nad ventilatorima za topli zrak na upravljačkoj ploči.
Uvjeren sam da je ju¸noafričko Ministarstvo obrane kupilo Iowu i provelo transakciju pod krinkom Investicija Walvis Bay.
Ne misliš da Lusana zna?
Nema načina da to zna, reče Jarvis. Uobičajena je politika da se imena kupaca dr¸e tajnima ako oni to zahtijevaju.
Kriste, promrmlja Pitt, prodaja bojevih glava od Phalanx Arms ARAi...
Uz malo kopanja, reče Jarvis napetim glasom, bojim se da bismo otkrili kako Lusana i ARA nemaju ništa niti s tim poslom.
Ravno pred nama je Forbesovo odlagalište, reče Pitt.
Visoka ograda od lančanih karika koja je okru¸ivala odlagalište pojavi se uz cestu i nastavi paralelno s njom. Na glavnim vratnicama Pitt zaustavi automobil pred kablom koji se protezao preko ulaza. Nije bilo moguće vidjeti brod kroz kišu. Čak se i velike dizalice nisu vidjele u tami. Stra¸ar je došao do Pittovih vrata gotovo prije no što je spustio prozor.
Mogu li vam pomoći, gospodo?, upita on ljubazno.
Jarvis se nagne preko Pitta i poka¸e svoju iskaznicu. ´eljeli bismo potvrditi prisutnost broda Iowa u ovom brodogradilištu.
Ja vam mogu reći, gospodine, vezana je uz dok. Tamo je već šest mjeseci, preuređuje se.
Pitt i Jarvis zabrinuto se pogledaju na riječ preureduje.
Imam zapovijedi ne propustiti nikoga bez propusnice ili ovlaštenja od slu¸benika kompanije, nastavi stra¸ar. Bojim se da ćete morati pričekati do jutra za razgledavanje broda.
Jarvisovo lice pocrveni od bijesa. No, prije no što je mogao započeti s tiradom, pojavi se drugi automobil i iziđe čovjek odjeven u večernji sako. Problemi, 0Shea?, upita on.
Ova gospoda ¸ele ući u odlagalište, odgovori stra¸ar, ali nemaju propusnice.
Jarvis iziđe iz automobila i presretne neznanca na pola puta.
Zovem se Jarvis, i direktor sam Nacionalne sigurnosne agencije. Moj prijatelj je Dirk Pitt on je iz NAMPa. Od izuzetne je va¸nosti da pregledamo Iowu.
U tri sata ujutro?, progunda zbunjeni čovjek, proučavajući Jarvisovu iskaznicu na svjetlu. Zatim se okrene stra¸aru.
U redu propusti ih. On se opet okrene prema Jarvisu.
Put do doka malo je kompliciran. Bolje da i ja pođem s vama. Uzgred, ja sam Metz, Lou Metz, nadzornik odlagališta.
Metz se vrati do svojeg automobila i reče nešto ¸eni koja je sjedila na suvozačevom mjestu.
Moja supruga, objasni on smještajući se na stra¸nje sjedalo kod Pitta. Danas nam je godišnjica. Upravo smo se vraćali s proslave i slučajno sam svratio po neke planove.
OShea otkvači kabel na ulazu i spusti ga na mokro tlo. Poka¸e Pittu da pričeka i nagne se kroz prozor. Gosp. Metz, ako vidite onog vozača autobusa, pitajte ga zašto kasni.
Metz je izgledao zbunjen. Vozač autobusa?
Prošao je negdje oko sedam navečer, vozeći oko sedamdeset crnaca. Krenuli su prema Iowi.
Propustio si ih?, upita Metz u nevjerici.
Svi su imali ispravne propusnice, uključujući i vozača kamiona koji je došao za njima.
Fawkes izlane Metz ljutito.
Što je taj ludi Škot sada smislio?
Pitt pokrene automobil u odlagalište.
Tko je Fawkes?, upita on.
Kapetan Patrick McKenzie Fawkes, reče Metz.
Umirovljeni časnik Kraljevske mornarice. Nije tajio činjenicu da ga je neka grupa crnih terorista unajmila da preuredi brod. Čovjek je lud kao banana.
Jarvis se okrene prema Metzu. Kako to?
Fawkes je natjerao mene i moju posadu da napravimo veliki face liftingndi brodu. Tra¸io je da ga potpuno ogolimo, i da na njega postavimo drvenu nadgradnju.
Iowa nikada nije dizajniran da plovi kao čep, reče Pitt.
Ako mu se drastično promijene te¸išta i centri, mogao bi se prevrnuti u oluji.
Pričajte mi o tome, progunda Metz.
Mjesecima sam se svađao s tim tvrdoglavim kopiletom. S jednakim uspjehom mogao sam isto tako prdnuti na tornado. Čak je tra¸io da uklonimo dva savršeno ispravna motora s turbinama General Electric i zapečatimo njihove osovine.
On zastane i potapša Pitta po ramenu. Skrenite desno kod sljedeće hrpe čeličnih ploča, pa lijevo kod tračnica za dizalice.
Temperatura se spustila, i kiša je postala ledena. Dvije velike četvrtaste sjene materijalizirale su se pod svjetlima. Autobus i kamion, reče Pitt. On parkira automobil, ali ostavi motor i svjetla upaljene.
Nema ni traga od vozača, reče Jarvis.
Pitt izvadi svjetiljku iz pretinca na vratima i iziđe. Jarvis krene za njim, ali Metz odjuri naprijed u noć bez riječi. Pitt usmjeri snop svjetlosti kroz prozore autobusa i u stra¸nji dio kamiona. Bili su prazni.
Pitt i Jarvis zaobidu napuštena vozila i otkriju Metza kako stoji nepokretno, s rukama na bokovima. Njegov večernji sako bio je mokar, a kosa mu je bila slijepljena na tjemenu. Izgledao je kao spašeni čovjek koji se zamalo utopio. Iowa?, upita Jarvis.
Metz grčevito mahne rukama u tami. Prokleto kopile.
Prokleto... što?
Taj prokleti Škot je isplovio brodom!
Isuse, jeste li sigurni?
Metzovo lice i glas odavali su očajničko uzbuđenje.
Ja ne gubim bojne brodove. Ovdje je bio privezan tijekom preradivanja.
Iznenada ugleda nešto i pritrči rubu doka.
Moj Bo¸e, pogledajte ovo! Konopci za vezivanje još su privezani za dok. Ludi idioti odbacili su konopce s broda. Kao da ga više nikada ne namjeravaju privezivati.
Jarvis se nagne i zagleda prema teškim konopcima koji su se gubili u vodi. Moja greška. To što nisam vjerovao vlastitim očima kriminalan je propust.
Još ne mo¸emo biti sigurni da će izvršiti napad, reče Pitt.
Jarvis odmahne glavom.
Učinit će to mo¸eš računati na to.
On se umorno nasloni na stup.
Da su nam barem dali datum i metu.
Datum je cijelo vrijeme bio tu, reče Pitt.
Jarvis se zagleda u njega u iščekivanju.
Rekao si kako je ideja napada motivirati simpatije za ju¸noafričke bijelce i provocirati američki bijes prema crnim revolucionarima, nastavi Pitt.
Ima li savršenijeg dana no što je današnji?
Sad je pet minuta nakon ponoći u srijedu.
Jarvisov glas bio je napet. Iz toga ne zaključujem ništa.
Planeri Operacije Divlja ru¸a imaju savršen osjećaj za vrijeme, reče Pitt suhim, ironičnim tonom. Danas je također sedmi prosinac, godišnjica Pearl Harboura.
Poglavlje LII
Pretoria, Ju¸na Afrika, 7. prosinca 1988.
Pieter De Vaal sjedio je sam i čitao knjigu u svojem uredu u Ministarstvu obrane. Bila je rana večer i ljetno svjetlo prolazilo je kroz nadsvodene prozore. Na vratima se začuje tiho kucanje. De Vaal progovori bez da je podigao glavu sa svojeg štiva. Da?
Ude Zeegler.
Upozorili su nas da je Favvkes pokrenuo operaciju.
De Vaalovo lice nije pokazivalo znakove interesa kad je odlo¸io knjigu i predao Zeegleru komadić papira. Pobrinite se da de¸urni komunikacijski časnik osobno pošalje ovu poruku američkom Ministarstvu vanjskih poslova.
Du¸nost mi je da upozorim vašu vladu na predstojeći napad na vašu obalu od terorista Afričke revolucionarne armije pod zapovjedništvom kapetana Patricka Fawkesa, umirovljenika Kraljevske mornarice. Duboko ¸alim zbog bilo kakve uloge koju je moj kabinet nehotice odigrao u ovoj sramotnoj stvari.
Eric Koertsmann, premijer.
Priznali ste krivnju u ime našeg premijera, koji nema pojma o Operaciji Divlja ru¸a, reče zapanjeni Zeegler. Mogu li pitati zašto?
De Vaal sklopi ruke pred sobom i pogleda Zeeglera.
Ne vidim razloga da razgovaramo o detaljima.
Mogu li vas onda pitati zašto ste bacili Fawkesa vukovima?
Ministar se vrati svojoj knjizi uz gestu prijezira.
Pobrinite se da poruka bude poslana. Vaša pitanja dobit će odgovor u pravom trenutku.
Obećali smo Fawkesu da ćemo ga pokušati spasiti, ustrajao je Zeegler. De Vaal nestrpljivo uzdahne. Fawkes je znao da je mrtav čovjek čim je preuzeo zapovjedništvo nad napadom.
Ako pre¸ivi i ka¸e nešto američkim vlastima, njegovo priznanje moglo bi biti katastrofalno za našu vladu.
Opustite se pukovniče, reče De Vaal s osmijehom.
Fawkes neće pre¸ivjeti da bi pričao.
Djelujete prilično sigurno, ministre.
I jesam, reče De Vaal hladno. I jesam.
Duboko u utrobi Iowe prilika odjevena u masni kombinezon i tešku vunenu jaknu iziđe iz prolaza prema prostoriji koja je nekada bila brodska bolnica. Zatvori vrata za sobom i izgubi se u tami. Upali svjetiljku i prošara snopom svjetlosti po prostoriji. Nekoliko pregradnih zidova izvađeno je i činilo se kao da stoji u golemoj pećini.
Kad je bio siguran da je sam, čovjek klekne na pod i izvadi iz jakne mali pištolj. Zatim pričvrsti prigušivač na kraj cijevi i u dršku umetne spremnik s dvadeset metaka.
Uperi automatik HocklerRodine 27.5 u tamu i pritisne otponac. Gotovo nečujni piff slijedila su dva slaba udarca, dok se metak odbijao od nevidljivih zidova.
Zadovoljan rezultatom, čovjek zalijepi oru¸je za desnu potkoljenicu. Nakon nekoliko koraka, kako bi se uvjerio da je dobro pričvršćeno, Emma ugasi svjetiljku, vrati se u prolaz i ude u brodsku strojarnicu.
Poglavlje LBI
Carl Swedborg, kapetan ribarice Molly Bender, udari zglobovima prstiju po barometru, zagleda se stoički u njega na trenutak, pa priđe stolu za karte i uzme šalicu kave. Vizualizirajući rijeku pred sobom, on srkne kavu i zagleda se u led koji se stvarao na palubi. Mrzio je mokre noći. Vlaga je prodirala u njegove sedamdesetogodišnje kosti i mučila mu zglobove. Trebao se umiroviti prije deset godina, ali kad mu je umrla ¸ena, a djeca se rasula diljem zemlje, Swedborg nije mogao ostati sam u praznoj kući. Dok je god mogao pronaći brodić kojem će biti kapetan, ostat će na vodi sve dok ga ne pokopaju. Barem je vidljivost četvrt milje, reče on odsutno.
Vidio sam i gore, mnogo gore. To je rekao Brian Donegal, visok, čupav irski imigrant koji je stajao za kormilom. Bolje da nam je ru¸no vrijeme dok odlazimo nego dok se vraćamo
Sla¸em se, reče Swedborg suho. Drhtao je i zakopčio gornji gumb svojeg pulovera. Pazi na kormilo i dr¸i se podalje od bove u kanalu Ragged Point.
Ne brini, kapetane. Moj vjerni nos iz Belfasta mo¸e namirisati oznake u kanalu poput krvosljednika.
Donegalov naglasak uvijek bi izazvao Swedborgov osmijeh. Kapetanove usne nesvjesno se razvuku, i on progovori ozbiljnim tonom koji je bio izvještačen. Radije bih da upotrijebiš oči.
Molly Bender skrene oko Ragged Pointa i nastavi niz rijeku, povremeno prolazeći pokraj osvijetljenih bova u kanalu koje su se pojavljivale poput uličnih svjetiljaka pokraj kišnih kri¸anja bulevara. Svjetla s obale slabašno su sjajila kroz sve jači pljusak.
Netko dolazi uz kanal, najavi Donegal.
Svvedborg izvadi dalekozor i pogleda preko pramca.
Vodeći brod nosi tri bijela svjetla. To znači da za sobom vuče teret. Previše je mutno da bih vidio obris. Sigurno je niz koji vuče dug. Vidim dva bijela svjetla na posljednjem plovilu u liniji, na oko tri stotine jarda iza teglenice.
Sudarit ćemo se, kapetane. Njegovo svjedo na jarbolu u ravnini je s našim pramcem.
Što kopile radi s ove strane rijeke?, upita se Swedborg naglas. Zar prokleta budala ne zna da se brodovi koji idu jedan prema i drugome moraju dr¸ati desne strane kanala? Siječe našu rutu.
Mi mo¸emo skrenuti lakše nego on, reče Donegal.
Bolje da ga upozorimo i skrenemo
U redu, Donegale. Skreni lijevo i dvaput zatrubi kako bi i mu signalizirao naše namjere.
U odgovor nisu dobili nikakav zvuk sirene. Svjetla čudne teglenice, činilo se Swedborgu, pribli¸avala su se mnogo br¸e no što je imao prava očekivati, daleko br¸e od ijedne teglenice koju je ikada i vidio. U¸asnuo se dok je gledao kako se drugi brod okreće prema smjeru u kojem su oni krenuli. Zatrubi budali četiri puta vikne Swedborg. i
Bio je to znak za opasnost na unutrašnjim vodama koristio se kad bi smjer drugog plovila ili njegove namjere bili nejasni. Dva člana Swedborgove posade, probuđeni iz sna urlicima sirene, pospano uteturaju u kormilarnicu, i odmah ih razbudi iznenađenje zbog blizine svjetala čudnog plovila. Očito, nije se ponašalo kao teglenica.
U nekoliko preostalih sekunda, Svvedborg zgrabi megafon i vikne u noć. Ahoj! Skrenite ulijevo! i
Mogao je isto tako vikati na duha. Nikakav glas nije mu i odgovarao kroz ledenu tamu nije se čuo odgovor sirene. Svjetla su se neumorno pribli¸avala bespomoćnoj Molly Bender.
Shvativši da je sudar neizbje¸an, Svvedborg se pripremi, uhvativši se za donji rub prozora.
Boreći se do kraja, Donegal frenetično krene unatrag i okrene kormilo udesno. Posljednje što je itko od njih vidio bio je monstruozni sivi pramac koji se pojavio iz kiše visoko iznad kormilarnice, s masivnim čeličnim kljunom na kojem su bili brojevi 61.
Zatim je mala ribarica bila smrvljena na komadiće, i progutale su je ledene vode rijeke.
Pitt zaustavi automobil pred vratnicama Bijele kuće. Jarvis je napola izišao, a tada se okrene i zagleda u Pitta.
Hvala vam na pomoći, reče on iskreno.
Što sada?, upita Pitt.
Imam neugodnu du¸nost da istjeram predsjednika i Zdru¸eni sto¸er iz kreveta, reče Jarvis s umornim osmijehom.
Što mogu učiniti da vam pomognem?
Ništa. Učinili ste i više no što ste trebali. Sada bi igru trebalo preuzeti Ministarstvo obrane.
Bojeve glave s Brzom smrti, reče Pitt. Imam li vaše jamstvo da će biti uništene kada brod bude lociran i preuzet?
Mogu samo pokušati. Osim toga, ne mogu vam obećati ništa drugo.
To nije dovoljno dobro, reče Pitt.
Jarvis je bio preumoran za prepirku. Slegne ramenima kao da ga više nije briga. ´ao mi je, ali tako stvari stoje.
Tada zalupi vratima auta, poka¸e propusnicu stra¸aru na vratima dvorišta i nestane.
Pitt okrene auto i krene na Aveniju Vermont. Nekoliko milja dalje ugleda kafić koji radi cijelu noć i skrene na parkiralište. Nakon što je naručio šalicu kave od konobarice koja je zijevala, pronašao je javni telefon i obavio dva poziva. Tada popije kavu, plati i ode.
Poglavlje LIV
Heidi Milligan dočekala je Pitta kad je ušao u Mornaričku bolnicu Bethesda. Njezina plava kosa bila je napola skrivena pod šalom, a usprkos umoru oko očiju, izgledala je ¸ivahno i mladoliko.
Kako je admiral Bass?, upita je Pitt.
Ona mu uputi izmučeni pogled.
Walt se dr¸i. Čvrst je, izvući će se.
Pitt nije vjerovao niti riječi. Heidi se dr¸ala za slamku nade koja joj je polako izmicala, i glumila hrabrost. On je obgrli oko struka i povede nje¸no niz hodnik. Mo¸e li razgovarati sa mnom?
Ona kimne. Liječnicima se to baš ne sviđa, ali Walt je inzistirao nakon što sam mu prenijela vašu poruku.
Ne bih smetao da nije va¸no, reče Pitt.
Ona ga pogleda u oči. Razumijem.
Došli su do vrata i Heidi ih otvori. Pokretom pozove Pitta do admiralovog kreveta. Pitt je mrzio bolnice. Slatkasti miris etera, depresivna atmosfera, poslovni pristup liječnika i sestara, sve to uvijek mu je smetalo. Odavno je odlučio kada dođe njegovo vrijeme, umrijet će u vlastitom krevetu, kod kuće.
Njegova odluka postala je još čvršća kad je prvi put od Colorada ugledao admirala. Činilo se da se voštano bljedilo starčevog lica stapa s jastukom, a njegovo isprekidano disanje bilo je praćeno
šištanjem respiratora. Cijevi su mu bile zadjenute u ruke i gubile se pod pokrivačem, dopremajući hranjive tvari i odnoseći tjelesne izlučevine. Njegovo nekad mišićavo tijelo izgledalo je kao da se sasušilo.
Liječnik priđe i dodirne Pitta po ruci.
Sumnjam da ima snage za razgovor.
Bassova glava okrene se prema Pittu i on načini slabašan pokret jednom rukom. Dodi bli¸e, Dirk, izusti on promuklim glasom.
Liječnik odustane, slegnuvši ramenima. Ostat ću u blizini, za svaki slučaj. Tada iziđe u hodnik i zatvori vrata.
Pitt pribli¸i stolac krevetu i nagne se nad Bassovo uho.
Projektil s Brzom smrti, reče Pitt. Kako djeluje tijekom leta?
Centrifugalna sila... okretanje.
Razumijem, reče Pitt prigušeno. Spirale unutar cijevi topa rotiraju granatu i pokreću centrifugalnu silu.
Aktivira generator... ovaj aktivira mali radarski altimetar.
Mislite valjda barometarski altimetar.
Ne... barometarski neće funkcionirati, prošapta Bass.
Teške brodske granate imaju veliku brzinu i nizak kut leta... prenisko za točno barometarsko očitavanje... mora koristiti radar kako bi odbio signal s tla.
Čini se nemogućim da bi radarski altimetar pre¸ivio visoku gsilu kad se ispali iz topa, reče Pitt.
Bass se lagano osmjehne. Ja sam to dizajnirao. Vjeruj mi... instrument pre¸ivi početni udar kad se detonira naboj.
Admiral zatvori oči i zašuti, iscrpljen naporom. Heidi priđe i polo¸i ruku na Pittovo rame. Mo¸da se trebate vratiti poslijepodne.
Pitt odmahne glavom. Tada će biti prekasno.
Ubit ćete ga, reče Heidi suznih očiju i ljutitog izraza lica.
Bassova ruka polako se pomakne na pokrivaču i slabašno uhvati Pittovo zapešće. Trebao sam trenutak da vratim dah... Ne idi... to je zapovijed.
Heidi pročita izmučeni izraz sućuti u Pittovim očima i povuče se, oklijevajući. Pitt se opet nagne nad admiralom.
Što se tada događa?
Nakon što granata prođe zenit i krene prema zemlji, indikator smjerova na altimetru počinje signalizirati smanjenje visine...
Bassov glas se izgubi, dok je Pitt strpljivo čekao.
Na tisuću i pet stotina stopa otvara se padobran. On usporava pad granate i aktivira mali eksplozivni uredaj.
Tisuću i pet stotina stopa, padobran se otvara, ponovi Pitt.
Na tisuću stopa, uređaj detonira i razbija glavu projektila ispušta kasetu s bombicama koje sadr¸e organizam Brze smrti.
Pitt se nasloni razmišljajući o admiralovom opisu djelovanja projektila. Zatim pogleda u oči čiji se sjaj polako gubio.
Faktor vremena, admirale. Koliko vremena prođe između otvaranja padobrana i raspršenja BSa?
Bilo je davno... ne sjećam se.
Molim vas, pokušajte, preklinjao je Pitt.
Bass se očito gubio. Borio se da pokrene mozak, ali stanice su reagirale sporo. Tada se bore napetosti na njegovom licu opuste i on prošapta. Mislim... nisam siguran... trideset sekunda... pada brzinom od oko osamnaest stopa u sekundi...
Trideset sekunda?, reče Pitt tra¸eći potvrdu.
Bassova ruka ispusti Pittovo zapešće i padne na krevet.
Oči mu se zatvore i on padne u komu.
Poglavlje LV
Jedina šteta na Iowi nakon što je razbila Molly Bender bilo je nekoliko ogrebotina na boji pramca. Fawkes nije primijetio niti najmanju udubinu. Mogao je izbjeći tragediju da je sna¸no skrenuo u lijevo, ali to bi značilo da izlazi iz dubokog dijela kanala i da se mo¸e nasukati.
Trebao mu je svaki pedalj koji je mogao dobiti između riječnog dna i oplate Iowe. Mjeseci skidanja tisuća tona nepotrebnog čelika podigli su gaz bojnog broda s trideset i osam stopa koliko je iznosio u ratno doba na nekoliko pedalja manje od dvadeset i dvije stope, što je Favvkesu dalo sitnu marginu. Veliki vijci već su podizali mulj s dna, koji je mutio vodu miljama iza Iowe. Fawkesova beskrajna putovanja uzvodno i nizvodno po mraku, označavanje svake stope dubine, svake bove, svakog spruda, sada su se isplatila. Kroz pljusak koji je slabio mogao je nazrijeti osvijetljenu bovu u sredini kanala kod Otoka St. Clemensa, a minutu ili dvije kasnije začuo je njegovo zvono, prepoznajući ga kao starog prijatelja. On obriše svoje znojne ruke u rukave. Pribli¸avao se najte¸i dio plovidbe.
Još otkad je krenuo s doka, Fawkes je brinuo o opasnosti sprudova Kettle Bottom, dijela rijeke dugačkog šest milja, prošaranog plitkim pješčanim dnom koje je moglo zarobiti vijke Iowe i zadr¸ati brod bespomoćnim miljama od njegovog cilja.
On podigne jednu ruku s kormila i dohvati mikrofon.
´elim stalno očitavanje dubine.
Razumijem, kapetane, odvrati glas kroz zvučnik.
Tri palube ni¸e, dva Fawkesova crna člana posade naizmjence su izvikivali dubinu dok se ova pojavljivala na modificiranom dubinomjeru. Očitavali su dubinu u stopama, umjesto u uobičajenim fatomima.
Dvadeset i šest stopa... dvadeset i pet... dvadeset i četiri i pol.
Sprudovi Kettle Bottom počeli su pokazivati svoju prisutnost, i Fawkesove krupne šake čvrsto zgrabe kormilo, kao da su zalijepljene za nj.
Dolje u strojarnici, Emma se pravio da poma¸e maloj posadi koja je nekako upravljala velikim brodom. Svi su bili okupani znojem pokušavajući izvršiti du¸nosti za koje je trebalo pet puta više ljudi. Uklanjanje dva motora pomoglo je, ali još su imali daleko previše posla, naročito kad se uzme u obzir njihova dvostruka uloga strojara, a kada dođe vrijeme i topnika.
Nenavikao na fizički rad, Emma se učinio korisnim time što je dodavao vrčeve s vodom. U toj paklenoj pari kao da nitko nije obraćao pa¸nju na njegovo nepoznato lice bili su zahvalni što mogu popiti vodu koja im je nadomještala tjelesnu tekućinu što im je izlazila iz svih pora na tijelu.
Radili su na slijepo, ne znajući što se događa s druge strane čeličnih ploča oplate, nesvjesni toga kamo ih brod nosi. Sve što im je Fawkes rekao kad su se ukrcali bilo je da idu na kratko putovanje kako bi protresli stare strojeve i ispalili nekoliko hitaca iz velikih topova. Pretpostavili su da idu u zaljev, pa u Atlantik. Zato su bili šokirani kad se brod iznenada zatresao, a oplata počela škripati pod njihovim nogama.
Iowa je udarila u sprud. Mulj je drastično smanjio brzinu broda, ali još je uvijek napredovao. Telegrafska poruka s mosta glasila je punom brzinom naprijed. Golemi vijci povećali su broj okretaja, dok su strojevi upregnuli svih svojih 106.000 konjskih snaga.
Lica ljudi u strojarnici odra¸avala su zbunjenost.
Mislili su da su na pučini.
Charles Shaba, zapovjednik strojarnice, pozvao je most.
Kapetane, jesmo li se nasukali?
Da, momče, udarili smo u jedan neoznačeni sprud, zagrmi Fawkesov glas. Tjeraj ga samo dok se ne probijemo.
Shaba nije dijelio Favvkesov optimizam. Imao je osjećaj kao da brod jedva napreduje. Paluba pod njegovim nogama vibrirala je kao da su se strojevi napinjali u le¸ištima. Zatim osjeti kako se njihove vibracije pomalo ubla¸uju, kao da su vijci došli do vode.
Minutu kasnije, Fawkes vikne s mosta.
Reci dečkima da smo slobodni. Opet smo u dubokoj vodi!
Posada strojarnice vratila se na svoje du¸nosti, a na licu su im bili osmjesi olakšanja. Jedan radnik započne popularni napjev, i ubrzo se svi uključe u zbor praćen zujanjem velikih turbina.
Emma se nije pridru¸io. Samo on je znao istinu o Iowinom čudnom putovanju. Za nekoliko sati ljudi oko njega bit će mrtvi. Mogli su se spasiti da je ravno dno Iowe ostalo zaglavljeno u mulju spruda. Ali nije bilo tako.
Fawkes je bio sretnik, pomisli on. Prokleti sretnik. Do sada.
Poglavlje LVI
Predsjednik je sjedio na kraju dugog stola za konferencije u uredu na tri stotine stopa ispod Bijele kuće i promatrao Dalea Jarvisa ravno u oči. Ne moram ti naglašavati, Dale, posljednje što trebam je kriza tijekom zadnjih nekoliko dana moje administracije, naročito kriza koja ne mo¸e čekati do jutra.
Jarvis osjeti peckanje nervoze. Predsjednik je bio poznat po svojem vulkanskom karakteru. Jarvis je bio prisutan u više prilika kad su slavni brkovi, u¸itak političkih karikaturista, frcali iskre od bijesa. Znajući da nema mnogo toga za izgubiti, osim mo¸da posla, Jarvis uzvrati kontranapadom. Nemam običaj prekidati vaš san, gospodine, niti ratničke snove Zdru¸enog sto¸era, ako nemam prokleto dobar razlog za to. Ministar obrane Timothv March uvuče dah.
Mislim da Dale ¸eli reći...
Ono što ¸elim reći, reče Jarvis, jest da je tamo negdje u zaljevu Chesapeake gomila luđaka s biološkim oru¸jem koje mo¸e istrijebiti sva ¸iva bića u jednom velikom gradu i nastaviti ubijati kroz Bog zna koliko generacija.
General Curtis Higgins, predsjedavajući Zdru¸enog sto¸era, pogleda Jarvisa sa sumnjom. Ne znam za oru¸je s takvom ubilačkom moći. Osim toga, plinska oru¸ja u našem arsenalu neutralizirana su i uništena prije više godina.
To je sranje koje govorimo javnosti, odbrusi Jarvis.
Ali svi u ovoj prostoriji znaju bolje. Istina je da Vojska nikada nije prestala razvijati i praviti zalihe kemijskobiološkog oru¸ja.
Smiri se, Dale.
Predsjednikove usne bile su raširene u osmijeh pod brkovima. U¸ivao je na perverzan način kad bi se njegovi podčinjeni sukobili međusobno. Nehajno, u pokušaju da olakša napetu atmosferu, on se opusti u naslonjaču i prebaci jednu nogu preko naslona za ruke.
U ovom trenutku, predla¸em da shvatimo Dalovo upozorenje kao evanđelje.
On se okrene admiralu Josephu Kemperu, šefu Pomorskih operacija. Joe, budući da ovo izgleda kao pomorski napad, on spada u tvoje područje.
Kemper se nije uklapao u sliku vojnog vode. Gojazan i sijed, mogao je proći kao prodavač u trgovačkom lancu. Zamišljeno pogleda bilješke koje je načinio tijekom Jarvisovog izvještaja.
Dvije činjenice potvrđuju upozorenje gosp. Jarvisa. Prvo, bojni brod Iowa prodan je Investicijama Walvis Bay. A do jučer naše satelitske slike prikazivale su ga u Forbesovom pristaništu.
A trenutačni status?, upita predsjednik.
Kemper ne odgovori, već pritisne dugme na stolu pred sobom i ustane iz stolca. Drvena ploča na zidu se pomakne u stranu, otkrivajući projekcijski zaslon veličine osam puta deset stopa. Kemper podigne telefon i reče odsječno Počnite.
Na zaslonu bljesne TV slika visoke rezolucije snimljena s velike visine. Jasnoća i boja bile su daleko superiorne onima koje su primali obični kućni TV prijemnici. Satelitska kamera probijala je ranojutarnju tamu i oblake kao da ne postoje, projicirajući pogled na istočnu obalu zaljeva Chesapeake tako jasno da se činilo kao da je razglednica. Kemper se primakne zaslonu i načini kru¸ni pokret olovkom koju je koristio kao pokazivač.
Ovdje vidimo ulaz u rijeku Patuxent i područje između Drum Pointa na sjeveru i Hog Pointa na jugu.
Na trenutak olovka je mirovala. Ove male linije su dokovi pristaništa Forbes... Jedan bod za gosp. Jarvisa. Kao što vidite, gosp. predsjedniče, nema ni traga od Iowe.
Na Kemperovu zapovijed, kamere se pokrenu prema gornjem kraju zaljeva. Teretni brodovi, ribarice i raketne fregate prolazile su kao na paradi, ali ništa nije nalikovalo masivnim obrisima bojnog broda. Cambridge s desne strane zaslona ubrzo, Mornarička akademija u Annapolisu s lijeve most ispod Sandy Pointa a zatim uz rijeku Patapsco prema Baltimoreu.
Što le¸i ju¸no?, upita predsjednik.
Osim Norfolka, nema većeg grada na tri stotine milja.
Hajde, gospodo. Čak ni Merlin i Houdini zajedno ne bi mogli učiniti da nestane bojni brod.
Prije no što je bilo tko mogao komentirati, slu¸benik Bijele kuće ude u prostoriju za konferencije i polo¸i papir kod predsjednikovog lakta. Upravo je stiglo iz Ministarstva vanjskih poslova, reče predsjednik čitajući tekst. Poruka od premijera Koertsmanna iz Ju¸ne Afrike. Upozorava nas na predstojeći napad na teritorij Sjedinjenih Dr¸ava od strane ARAe i ispričava se zbog indirektne povezanosti s njegovim kabinetom.
Nema smisla da Koertsmann sugerira povezanost s neprijateljem, reče March. Pomislio bih da će kategorički zanijekati svaku moguću vezu.
Vjerojatno osigurava svoje uloge, reče Jarvis. Koertsmann sigurno sumnja daje Operacija Divlja ru¸a pala u naše ruke.
Predsjednik je promatrao riječi na papiru kao da odbija prihvatiti zastrašujuću istinu.
Čini se, reče on turobno, da će uskoro postati pakleno.
Zapovjedni most bio je njegov jedini pogrešan proračun. Nadgradnja Iowe bila je previsoka da bi prošla ispod jedine prepreke koja je bila djelo ljudskih ruku, a koja je stajala između Fawkesa i njegove mete. Bila je tri stope viša no što je trebala biti.
Čuo je prije no što je vidio kako se kabina topničkog promatrača otkida s prednje platforme za kontrolu topova kad se zabila u most nad njima.
Howard McDonald pritisnuo je kočnice i stao postrance, prolijevajući sanduke s mlijekom u svojem dostavnom kombiju. Za McDonalda koji je prelazio Memorijalni most Harry W. Niče kako bi započeo svoju redovitu rutu raznošenja, činilo se da je zrakoplov udario u ¸ice gotovo iznad njegovog kombija. Sjedio je nekoliko trenutaka u šoku, a njegova svjetla osvjetljavala su veliku hrpu ostataka koji su blokirali dva uska traka ceste. On uplašeno iziđe iz kombija i pribli¸i se, očekujući da će pronaći zgnječene komade ljudskog tijela u ostatcima.
No, sve što je otkrio bili su komadi drva obojenog u sivo. U prvi trenutak zagleda se u oblačno nebo, ali sve što je vidio bilo je crveno svjetlo za zrakoplove kako blješti nad glavnim lukom mosta. McDonald tada priđe ogradi i pogleda dolje.
Osim nečeg što je izgledalo kao niz svjetala koja su se gubila iza Mathias Pointa, na sjeveru, kanal je izgledao prazan.
Poglavlje LVII
Pitt, Steiger i admiral Sandecker stajali su oko stola za nacrte u Pittovom hangaru u washingtonskoj nacionalnoj zračnoj luci i proučavali preciznu kartu vodenih putova u tom području. Fawkes je izvršio radikalnu estetsku operaciju na Iowi s prokleto dobrim razlogom, reče Pitt. Šesnaest stopa. Za toliko mu je smanjio gaz.
Siguran si da imaš točan broj?, upita Sandecker. To znači da ima gaz od samo 22 stope.
On odmahne glavom. To mi se čini nevjerojatnim.
Saznao sam to od čovjeka koji zna, odgovori Pitt. Dok je Dale Jarvis telefonom razgovarao sa sto¸erom NSA, ispitao sam Metza, šefa postrojenja. Zakleo se da su to točne mjere.
Ali, s kojom svrhom?, reče Steiger. Ako ukloni sve topove i zamijeni ih drvenim la¸nim topovima, brod je potpuno beskoristan.
Kupola broj dva i oprema za kontrolu paljbe još je na mjestu, reče Pitt Prema Metzu, Iowa mo¸e ubaciti granatu od dvije tisuče funta u bačvu na dvadeset milja udaljenosti.
Sandecker usredotoči pa¸nju na paljenje velike cigare. Zadovoljan što je uhvatila ¸ar, on otpuhne oblak plavog dima prema stropu i udari zglobovima prstiju po karti. Tvoj plan je lud, Dirk. Miješamo se u sukob daleko više no što bismo trebali.
Ne mo¸emo sjediti ovdje i jadikovati, reče Pitt.
Predsjednika će stratezi iz Pentagona uvjeriti ili da raznese Iowu, što će vjerojatno raširiti BS po okolini, ili da pošalje ekipu koja treba zarobiti granate s plinom, kako bi ih uključio u vojni arsenal.
Ali, čemu slu¸i organizam kojeg je nemoguće kontrolirati?, upita Steiger.
Mo¸ete se kladiti da će svi biolozi u dr¸avi dobiti sredstva za tra¸enje protulijeka, odgovori Pitt. Ako jedan od njih uspije, jednog dana, negdje, general ili admiral mogu se uspaničiti i izdati zapovijed za korištenje plina. Ja ne ¸elim ostarjeti znajući da sam imao priliku spasiti bezbroj ¸ivota, ali da nisam djelovao.
Lijep govor, reče Sandecker. Potpuno se sla¸em, ali nas trojica nismo u polo¸aju da se natječemo s Ministarstvom obrane u utrci za dvije preostale bojeve glave s BSom.
Kad bismo uspjeli prvo ubaciti čovjeka na Iowu, čovjeka koji bi mogao onesposobiti mehanizam za detonaciju projektila i izbaciti spremnike s organizmom u vodu.. Pitt ne dovrši misao.
A ti si taj čovjek?, upita Sandecker.
Od nas trojice, ja sam najbolje kvalificiran.
Zaboravljate mene, gospodine?, reče Steiger kiselo.
Ako sve drugo propadne, trebat ćemo dobrog čovjeka u helikopteru. ´ao mi je, Abe, ali ja ne mogu voziti helikopter, tako da si ti izabran.
Kad to tako ka¸eš, odgovori Steiger suho se osmjehnuvši, kako bih mogao odbiti?
Trik je u tome da otkrijemo Iowu prije momaka iz Ministarstva obrane, reče Sandecker. To nije vjerojatno, budući da oni imaju prednost u vidu satelitskog izviđanja.
A što ako točno znamo kamo ide Iowa?, reče Pitt cereći se.
Kako?, skeptično progunda Steiger.
Gaz gaje odao, odgovori Pitt. U Fawkesovoj blizini postoji samo jedan vodeni put koji zahtijeva gaz ne veći od 22 stope.
Sandecker i Steiger sjedili su tiho i bezizra¸ajno, čekajući da Pitt odmrsi čvor. Glavni grad, reče Pitt sa sigurnošću. Fawkes će krenuti s Iowom uz rijeku Potomac i udariti na Washington.
Fawkesa su boljele ruke, a znoj od intenzivne koncentracije slijevao se niz njegovo izbrazdano lice i spuštao na bradu. Da nije bilo pokreta rukama, moglo se činiti da je izliven od bronce. Bio je očajnički umoran. Stajao je za kormilom Iowe gotovo deset sati, provlačeći moćni brod kroz kanale za koje nikada nije bio predviđen. Dlanovi ruku bili su mu prepuni raspuknutih ¸uljeva, ali nije mario. Bio je u posljednjem dijelu svojeg nemogućeg putovanja. Dugi, smrtonosni topovi kupole broj dva već su u dometu imali Aveniju Pennsvlvania.
Zatra¸i od strojarnice da ubrza, i vibracije iz duboke unutrašnjosti broda pojačaju se. Poput starog ratnog konja na zvuk trube, Iowa zahvati vijcima blatnu rijeku i jurne kroz uski prolaz pokraj Cornwallis Necka na obali Marvlanda.
Bojni brod Iowa je izgledao kao da nije od ovog svijeta izgledao je poput mamutskog čudovišta zadimljenog daha koje izlazi iz paklenih dubina. Ubrzao je, prolazeći pokraj bova u kanalu koje su ostajale iza pod prvim tragovima zore. Činilo se kao da ima srce i dušu i da zna kako je ovo njegovo posljednje putovanje, da će umrijeti, posljednji od bojnih brodova. m
Fawkes je fascinirano promatrao sjaj svjetala Washingtona koja su se vidjela na udaljenosti od 20 milja. Mornarička baza u Quanticu ostala je iza njih dok je nezadr¸iva masa Iowe jurila oko Hallowing Pointa i prošla pokraj Gunston Covea. Pred njima je bio još samo jedan zavoj prije no što ude u ravni kanal koji završava na rubu igrališta za golf u parku East Potomac. M
Dvadeset i tri stope, zujio je glas očitavača dubine iz zvučnika. Dvadeset i tri... dvadeset i dvije i pol... ffl
Brod projuri pokraj sljedeće bove, a njegovi vijci, promjera osamnaest stopa, udare u mulj na dnu, dok je pramac stvarao bijelu pjenu ploveći protiv struje od pet čvorova.
Dvadeset i dvije stope, kapetane. Glas je zvučio uzbuđeno.
Dvadeset i dvije...još uvijek... O, Bo¸e, dvadeset i jedna i pol!
Brod udari u dno poput čekića u jastuk. Dok se pramac zabijao u blato, činilo se da je udarac nešto za što znaju, ali ga ne osjećaju. Strojevi su nastavili s radom, a vijci su udarali, ali Iowa je le¸ala mirno. 1
Zaustavila se pod padinama Mount Vernona.
Predsjednik je izgledao zamišljeno. Masirao si je tjeme.
Što znamo o tom tipu Fawkesu?
Kemper kimne pomoćniku, koji preda plavu omotnicu predsjedniku.
Britanski admiralitet ispunio je moj zahtjev za dosjeom kapetana Fawkesa. Gosp. Jarvis je dodao i podatke iz dosjea NSA.
Predsjednik stavi naočale za čitanje i otvori omot. Nakon nekoliko minuta pogleda Kempera preko okvira naočala.
Prokleto dobra slu¸ba. Onaj tko ga je izabrao za ovo zna svoj posao. Ali, zašto bi se čovjek s tako hvalevrijednom prošlošću odjednom upustio u ovako bizaran pothvat?
Jarvis odmahne glavom.
Nagadamo da ga je masakr ¸ene i djece koji su počinili teroristi gurnuo preko granica.
Predsjednik promisli o Jarvisovim riječima i okrene se Zdru¸enom sto¸eru.
Gospodo, otvoren sam za prijedloge.
General Higgins uzme pokazivač, odgurne stolac i priđe zaslonu. Naši planeri isprogramirali su veći broj mogućnosti, a sve su zasnovane na pretpostavci da Iowa nosi smrtonosni biološki agens. Prvo, mo¸emo pozvati eskadrilu mla¸njaka F120 Specter i uništiti Iowu projektilima Copperhead. Napad bi bio usklađen s paljbom vojnih jedinica na obali.
Previše nesigurno, reče predsjednik. Ako uništenje ne bude trenutno i potpuno, mogli biste raspršiti agens Brze smrti.
Drugo, nastavi Higgins, mo¸emo poslati tim mornaričkih SEALova da se ukrcaju na Iowu i osiguraju krmu, na kojoj se nalazi helidrom. Zatim bi jurišne snage marinaca mogle sletjeti i zgrabiti brod. Higgins zastane čekajući komentare.
A ako su brodski otvori zatvoreni, reče Kemper, kako bi marinci ušli?
Jarvis odgovori na pitanje. Prema ljudima iz pristaništa, većina Iowinog oklopa i nadgradnje uklonjena je i zamijenjena drvom. Marinci se mogu probiti u unutrašnjost broda, naravno, uz uvjet da ih Favvkesovi ljudi ne pokose pri slijetanju.
Ako ništa ne uspije, reče Higgins, posljednja mogućnost jest da dovršimo posao nuklearnim projektilom ograničenog djelovanja.
Gotovo minutu nitko u sobi ne progovori ni riječ. Nitko nije htio komentirati nezamislive posljedice posljednjeg generalovog prijedloga. Na kraju, predsjednik preuzme inicijativu, kao što je i znao da će biti. Čini mi se da bi mala neutronska bomba bila praktičnija.
Sama radioaktivnost neće ubiti agens BSa, reče Jarvis.
Osim toga, upadne Kemper, ne vjerujem da bi smrtonosne zrake mogle prodrijeti u kupolu. Gotovo je hermetički zatvorena.
Predsjednik pogleda Higginsa. Moram pretpostaviti da su vaši ljudi odvagnuli strašne mogućnosti.
Higgins ozbiljno kimne. Sve se svodi na prastari izbor ¸rtvovanja malog broja za spas velikog broja.
Što zovete malim brojem?
Pedeset do sedamdeset i pet tisuća mrtvih. Mo¸da dvostruko više ranjenih. Male zajednice najbli¸e Iowi i naseljeni sektor Alexandrije bili bi najte¸e pogođeni. Washington bi zadobio manji dio udara.
A nuklearni udar?, upita Higgins.
Predsjednik odmahne glavom. Ne mogu ponijeti teret masovnog ubojstva vlastitih zemljaka, bez obzira na okolnosti.
Imamo još pola sata prije izlaska sunca, reče tiho Kemper.
Kapetan Fawkes mora imati dnevno svjetlo kako bi namjestio topove. Svi radarski, automatski kontrolni sustavi uklonjeni su s Iowe prije no što je otpisana. Ne mo¸e računati na preciznost, osim ako u blizini mete nema promatrača koji ga putem radija izvještava o dometu i točnosti Iowine paljbe.
Je li moguće da promatrač sjedi na krovu preko puta ulice, reče predsjednik, srknuvši kavu.
Ne bi me iznenadilo, odgovori Kemper. Međutim, neće dugo biti u eteru. Imamo postavljene računalne triangulacijske monitore koji mogu utvrditi njegovu lokaciju za nekoliko sekunda.
Predsjednik uzdahne. To je onda to za sada, gospodo.
Još jedna stvar, gosp. predsjedniče, koju sam ostavio za kraj, reče Higgins.
Pucaj.
Projektili s Brzom smrti. Ukoliko ih zarobimo nedirnute, predla¸em da ih analiziraju u laboratorijima Ministarstva obrane...
Moraju biti uništeni upadne Jarvis.
Niti jedno tako strašno oru¸je nije vrijedno spašavanja.
Bojim se da se upravo pojavio hitniji problem, reče Timothy March. Svi pogledi okrenu se prema zaslonu na zvuk Marchovog glasa. Kemper brzo zgrabi telefon i vikne u njega.
Okrenite kameru prema Iovvinoj krmi i povisite je!
Nevidljive ruke poslušaju ga, i kamera uveća tra¸eno područje, a obris bojnog broda se smanji. Niz svjetala za zračnu navigaciju koji se pribli¸avao uzvodno privukao je pa¸nju svih ljudi u prostoriji.
Kako vam se čini?, upita predsjednik.
Helikopter, odgovori Higgins ljutito. Neki prokleti civil postao je znati¸eljan i odlučio oblijetati brod.
Ljudi se podignu sa stolaca i skupe oko zaslona, bespomoćno promatrajući kako letjelicauljez napreduje prema nasukanom bojnom brodu. Promatrači su bili napeti, a njihove oči odavale su bespomoćnu frustraciju.
Ako se Fawkes uspaniči i otvori paljbu prije no što naše snage budu na polo¸ajima, reče Kemper jednoličnim glasom, mnogo ljudi će stradati.
Iowa je mrtvo le¸ala na sredini Potomaca. Motori su joj utihnuli, a telegraf je bio isključen. Fawkes se ogledavao oko sebe s rezerviranim optimizmom. Posada nije bila nalik niti jednoj kojom je prije zapovijedao. Nekoliko članova izgledalo je poput dječaka, a svi su bili odjeveni u kamufla¸ne odore za d¸unglu koje je koristila ARA. Osim učinkovitosti kojom su ispunjavali svoje du¸nosti, ništa niti izbliza nije odavalo da se radi o ju¸noafričkim mornarima.
Posao Charlesa Shabe kao zapovjednika strojarnice završio je kad su strojevi utihnuli, a prema zapovijedima koje je imao, sada je morao postati topnički časnik. Kad se popeo na most, pronašao je Fawkesa kako se naginje nad malim radioaparatom.
On elegantno salutira.
Oprostite, kapetane, mo¸emo li razgovarati?
Fawkes se okrene i polo¸i ruku nalik na balvan na Shabino rame. Što imaš na umu?, reče on smiješeći se.
Zadovoljan što je uhvatio kapetana u dobrom raspolo¸enju, Shaba stane u stav pozor i ispali pitanje koje je mučilo posadu.
Gospodine, gdje smo mi, do vraga?
Tereni Aberdeena. Je li ti to poznato, momče?
Ne, gospodine.
To je komad zemlje na kojem Amerikanci testiraju svoja oru¸ja.
Mislio sam... to jest, ljudi su mislili da idemo na pučinu.
Fawkes pogleda kroz prozor.
Ne, momče, Jenkiji su nam ljubazno dopustili da izvedemo vje¸bu gađanja na njihovim terenima.
Ali kako ćemo se izvući odovud?, upita Shaba.
Brod je nasukan.
Fawkes ga pogleda na očinski način. Ne brini. Isplovit ćemo s plimom bez problema. Vidjet ćeš.
Shabi je vidljivo laknulo.
Ljudima će biti drago da to čuju, kapetane.
Dobro, momče. Fawkes ga potapša po leđima.
Sad se vrati na svoje mjesto i nadgledaj punjenje topova.
Shaba salutira i ode. Fawkes je promatrao mladog crnca kako se gubi u tami iza hodnika, i prvi put zapljusne ga veliki val ¸aljenja zbog onoga što se spremao učiniti.
Njegove misli naruši zvuk letjelice. On pogleda u nebo koje je postajalo sve svjetlije i ugleda višebojna treperava svjetla helikoptera koji je letio uzvodno s istoka. On zgrabi dalekozor za noćno gledanje i usmjeri ga prema letjelici dok je ova prolazila nad njim. Mogao je nazrijeti slova NAMP. Nacionalna agencija za mora i podmorje, prevede Fawkes u sebi. Tu nema opasnosti. Vjerojatno se vraćaju u glavni grad s neke oceanografske ekspedicije. On kimne svojem odrazu u ogledalu, dok je u njemu rastao osjećaj sigurnosti.
Vrati dalekozor na stalak i opet okrene pa¸nju na radio. Prinese slušalice jednom uhu i pritisne dugme mikrofona.
Crni Angus Jedan zove Crnog Angusa Dva. Prijem.
Razvučeni ju¸njački naglasak odgovori mu gotovo trenutno.
Hej, čovječe, ne trebaju nam svi ti kodovi. Čujemo te jasno kao Bijeli Bo¸ić.
Cijenio bih kad bi štedio riječi, odbrusi Favvkes.
Dok je god kruh koji dobivam dobar, ti si šef, šefe.
Spreman, udaljenost mete?
Da, dolazim na polo¸aj.
Dobro. Fawkes pogleda na svoj sat.
Još pet minuta i deset sekunda do Hogmanaya.
Hog...što?
Škotski naziv za vraški dobru novogodišnju noć.
Fawkes isključi mikrofon i zahvalno primijeti kako je helikopter NAMPa produ¸io svojim kursom prema VVashingtonu i nestao iza litica uzvodno od njih.
Gotovo u istom trenutku, Steiger promijeni kontrole i helikopter Minerva M88 skrene u širokom luku preko unutrašnjosti Marvlanda. Letio je nisko, preko krošanja drveća bez listova, zaobilazeći vodotornjeve, i pravio grimase na riječi koje je slušao u slušalicama.
Počeli su praviti probleme, reče on nehajno.
General Tajitaj tvrdi da će nas skinuti ako se ne izgubimo odovud.
Potvrdi prijem, reče Pitt, i reci mu da ćeš poslušati.
Kako da nas predstavim?
Pitt razmisli na trenutak. Reci mu istinu. Mi smo helikopter NAMPa na posebnom zadatku.
Steiger slegne ramenima i progovori u mikrofon. Stari general Kojiveć pao je na trik, reče Steiger. On pogleda Pitta.
Bolje da se pripremiš. Imaš oko osam minuta do iskakanja.
Pitt otkopči svoj pojas i pričeka da Sandecker učini isto, pa ude u mali teretni prostor helikoptera.
Moraš uspjeti iz prve, reče Pitt Steigeru na uho, ili ćeš napraviti ru¸nu crvenu mrlju na boku Iowe.
Imaš pred sobom čovjeka ludog za urednošću, reče Steiger s osmijehom.
Sve što moraš učiniti jest da se čvrsto dr¸iš i ostaviš vo¸nju starom Abeu. Ako moraš skočiti prije, potrudit ću se da pod guzicom imaš lijep jastuk duboke vode.
Računam na to.
Skrenut ćemo i pribli¸iti se sa zapada kako bismo prikrili naš obris s ono malo tame što je još preostalo. Steigerov pogled nije skretao s vjetrobrana. Gasim navigacijska svjetla. Sretno!
Pitt stisne Steigerovu ruku, ude u teretni prostor Minerve i zatvori vrata kabine. Bilo je hladno kao led. Ukrcajna rampa bila je otvorena i zimski jutarnji zrak šišteći je ulazio u prostor koji je izgledao poput aluminijske vibrirajuće grobnice. Sandecker mu doda remenje i on se opaše.
Admiral zausti da nešto ka¸e, ali zastane. Napokon, potiskujući osjećaje na licu nalik na masku od lijevanog ¸eljeza, reče Očekujem te na doručku.
´elim omlet, reče Pitt.
Zatim iskorači u ledenu zoru.
Poručnik Alan Fergus, voda borbene postrojbe SEALova, zatvori svoje ronilačko odijelo i prokune hirove visokog zapovjedništva. Prije manje od sat vremena grubo su ga probudili iz dubokog sna i brzo izvijestili o nečemu što je za njega bila najgluplja akcija u njegovih sedam godina u Mornarici. On navuče gumenu kapuljaču i zatakne uši pod podstavu. Zatim se pribli¸i visokom, sna¸nom čovjeku koji je sjedio pogrbljen na nepropisnom re¸iserskom stolcu. Noge su mu bile ispru¸ene na ogradu mosta i intenzivno je gledao u Potomac.
0 čemu se radi?, upita Fergus.
Zapovjednik Oscar Kiebel, tmurni kapetan patrolnog čamca Obalne stra¸e koji je prevozio Fergusa i njegove ljude, načini ustima grimasu neugode i slegne ramenima. I ja sam zbunjen kao i vi.
Vjerujete li u to sranje s bojnim brodom?
Ne, reče Kiebel dubokim glasom. Vidio sam razarače od četiri tisuće tona kako plove uzvodno do pristaništa u VVashingtonu, ali bojni brod od pedeset tisuća tona? Nema šanse.
Ukrcati se i osigurati krmu za jurišni tim marinaca koji će doći helikopterom, reče Fergus ljutito.
Te zapovijedi su čisto sranje, ako ¸elite moje mišljenje.
Niti ja nisam sretan zbog ovog izleta, kao ni vi, reče Kiebel.
Rješavam izlete jedan po jedan. On se naceri. Mo¸da je to zabava iznenađenja s pićem i divljim ¸enama.
U sedam ujutro, niti jedno od toga nije mi previše zanimljivo. Barem ne na otvorenom.
Uskoro ćemo znati. Još dvije milje do Sheridan Pointa. Naš cilj tada bi trebao biti u...
Kiebel iznenada zastane i nagne glavu osluškujući. Čujete ovo?
Fergus naćuli uši i okrene se prema stra¸njem dijelu patrolnog čamca. Zvuči kao helikopter.
Dolazi kao pakleni šišmiš, bez svjetala, reče Kiebel.
Moj Bo¸e uzvikne Fergus.
Marinci su zabrljali. Dolaze prije predviđenog vremena.
Trenutak kasnije, sve glave na patrolnom čamcu okrenu se uvis kad je helikopter zagrmio na dvije stotine stopa nad njima, mutna sjenka na sivom nebu. Svi su tako pa¸ljivo gledali tajanstvenu, zamračenu letjelicu da nisu primijetili nejasan lik koji je letio ispod helikoptera i malo iznad njega, sve dok nije preletio nad palubom i odnio radio antenu. Što je, do vraga, bilo ovo?, izlane Kiebel s iskrenim iznenađenjem.
Pitt bi mu vrlo rado odgovorio da je imao vremena. Obješen o remenje, visio je iz NAMPovog helikoptera na samo trideset stopa iznad rijeke, i jedva je uspio ispru¸iti noge pred sobom kad se zabio u antenu patrolnog čamca. Njegove noge amortizirale su glavni dio udarca, i na sreću a to je bila vraška sreća, mislio je kasnije niti jedna ¸ica nije mu se zapetljala oko tijela, što bi ga prerezalo poput no¸a za povrće. I ovako će nositi lijepu masnicu na stra¸njici, tamo gdje ga je udarila tanka cijev. Izlazeće sunce surađivalo je s njim sakrivši se iza niske fronte mračnih oblaka, a filtrirano svjetlo skrivalo je sve detalje okolnog krajolika. Zrak je bio oštar, ubadao je energijom hladnoće, poput polarnog leda koji je prodirao kroz Pittovu debelu
odjeću. Oči su mu suzile poput slavina, a obrazi i čelo bili su poput pretrpanih jastučića za igle. Pitt je imao do¸ivljaj kakav niti jedan zabavni park ne bi mogao ponuditi. Potomac je pod njim promicao u magli dok je letio nad njegovim lijenim tokom brzinom od gotovo dvije stotine milja na sat. Drveće na obali prolazilo je poput automobila na autocesti u Los Angelesu. On podigne pogled i spazi mali, blijedi oval pokraj crnih vrata helikoptera prepozna zabrinuto lice admirala Sandeckera.
Osjeti pokret u stranu, kad je Steiger letjelicom skrenuo oko širokog zavoja na rijeci. Dugi kabel kojim je bio pričvršćen za vitlo u teretnom prostoru napne se u suprotnom smjeru, i on se zaljulja prema van, poput posljednjeg djeteta u redu u igri pucanje bičem. Inercija ga okrene u stranu i sada je gledao prema Mount Vernonu. Zatim se kabel izravna, i na vidiku se pojavi golema masa Iowe, s prednjim topovima zlokobno usmjerenima prema naprijed.
Nad njime, Steiger smanji gas i helikopter uspori. Pitt osjeti kako mu remenje pritiska grudi zbog usporavanja i pripremi se za skok. Nadgradnja broda ispunjavala je vjetrobran pilotske kabine kad je Steiger nje¸no spustio helikopter u lebdeći polo¸aj iznad desne strane broda, iza glavnog mosta.
Prebrzo! Prebrzo ponavljao je Steiger, bojeći se da će se Pitt zaljuljati i odletjeti pred helikopterom poput utega na njihalu.
Steigerovi strahovi bili su opravdani. Pitt se zaista kretao prema naprijed smjerom koji nije mogao kontrolirati, visoko nad glavnom palubom, gdje je htio sletjeti. Promašivši za dlaku praznu kupolu za topove od pet pedalja, došao je do kraja luka. Bilo je sada ili nikada. On donese odluku, udari po dugmetu za brzo otpuštanje i ispadne iz remenja.
S vrata helikoptera Sandeckerove oči napinjale su se u ranojutarnjoj tami. Unutrašnji organi bili su mu zgrčeni, a dah isprekidan, kad je Pittova zgrčena prilika pala iza prednje nadgradnje i izgubila se. Tada se izgubi i Iowa, kad je Steiger helikopterom skrenuo uvis pod oštrim kutom. Elise rotora hvatale su zrak, i helikopter prijeđe preko šumovite obale i izgubi se iz vida. Čim se letjelica izravnala, Sandecker otpoji svoje sigurnosno remenje i vrati se u kabinu.
Je li otišao?, upita Steiger nervozno.
Da, dolje je, odgovori Sandecker. U jednom komadu?
Mo¸emo se samo nadati, reče Sandecker tako tiho da gaje Steiger jedva čuo od urlanja motora.
Svima nam je preostala samo nada.
Poglavlje LIX
Helikopter nije previše zabrinjavao Fawkesa, sve dok je išao
svojim putem. Nije vidio ljudsku priliku kako je ispala iz sumraka,
jer pa¸nja mu je bila usmjerena na brodić koji im se pribli¸avao
velikom brzinom. I Nije sumnjao kako se radi o odboru za doček kojeg je
organizirala Vlada Sjedinjenih Dr¸ava. On progovori u mikrofon.
Gosp. Shaba.
Gospodine?, zakrči Shabin glas.
Molim vas, pobrinite se da strojničari budu na svojim mjestima i pripreme se da odbiju pokušaj ukrcavanja.
Bo¸e moj, pomisli Fawkes. Kad je zadnji put kapetan nekog velikog broda izdao takvu zapovijed?
Je li to vje¸ba, gospodine?
Ne, gosp. Shaba, ovo nije vje¸ba. Bojim se da će američki ekstremisti koji podr¸avaju neprijatelje naše zemlje pokušati zauzeti brod. Zapovjedit ćete svojim ljudima da pucaju na svakog čovjeka, plovilo ili zrakoplov koji ugrozi ovaj brod i njegovu posadu. Vaši ljudi
mogu započeti time što će odbiti napad terorističkog brodića koji se pribli¸ava sa zapada.
Da, kapetane.
Radio nije mogao sakriti uzbuđenje u Shabinom glasu.
Fawkes osjeti sna¸nu potrebu da zapovjedi svojoj posadi napuštanje Iowe, ali nije si mogao priznati da ubija šezdeset i osam nevinih ljudi, koje su prevarili i uvjerili da slu¸e zemlji koja ih tretira malo bolje od obične stoke. Fawkes je imao metodu za odbacivanje hladnih pipaka krivnje. Prisili se na pomisao o spaljenoj farmi i pougljenim tijelima svoje ¸ene i djece, i njegova odlučnost za izvršenje zadatka brzo se vrati. On podigne mikrofon. Glavna baterija.
Glavna baterija spremna, kapetane.
Pucaj na zapovijed.
On još jednom pogleda svoje proračune na karti.
Domet, dvadeset i tri tisuće i devet stotina jarda. Meta, nulajedančetiri stupnja.
Fawkes se zagleda kao u transu u tri topa od šezdeset i osam stopa koja su se protezala iz glavne kupole broj dva. Svaka je cijev i njezin mehanizam te¸ila 134 tone, i one poslušno podignu svoja divovska ¸drijela do kuta od petnaest stupnjeva. Tada se zaustave, čekajući na zapovijed kako bi oslobodile svoju veliku moć. Fawkes zastane, duboko udahne i pritisne dugme prijenos.
Jesi li na polo¸aju, Angus Dva?
Čekam na znak, čovječe, odgovori promatrač.
Gosp. Shaba?
Spreman za paljbu, gospodine.
To je bilo to. Putovanje koje je počelo na farmi u Natalu neumitno je dovelo do ovog trenutka. Fawkes iziđe s mosta i podigne borbenu zastavu ARAe na improviziranom jarbolu. Zatim se vrati u kontrolnu prostoriju i izgovori sudbonosne riječi.
Mo¸ete otvoriti vatru, gosp. Shaba.
Ljudima na patrolnom čamcu Obalne stra¸e učinilo se da su uplovili u holokaust. Iako je samo jedan top iz baterije od tri opalio nad pramcem Iowe, udar je stvorio sna¸nu turbulenciju i proizveo plinove koji su obavili malo plovilo. Većina ljudi koji su stajali izgubili su tlo pod nogama i pali na palubu. Oni koji su bili okrenuti prema Iowi u trenutku kad je top opalio imali su oprljenu kosu i na nekoliko trenutaka oslijepili su od bljeska.
Još prije no što su učinci eksplozije oslabili, zapovjednik Kiebel zgrabio je kormilo i čamcem načinio oštri Szaokret. Tada se vjetrobran na mostu razbije i otpadne. Za djelić sekunde pomislio je da ga napadaju ose. Mogao je osjetiti zujanje dok su letjele uz njegove obraze i kosu. Tek kad mu se desna ruka trgnula od kormila i kad je spustio pogled i vidio crvene rupe na rukavu svojeg kaputa shvatio je što se događa. Povedite ljude u vodu vikne on na Fergusa.
Gadovi pucaju na nas!
Nije morao ponavljati. Istog trena, Fergus potrči palubom, izdajući zapovijedi, a u nekoliko slučajeva i fizički gurajući svoje ljude u dvojbenu sigurnost rijeke. Začudo, Kiebel je bio jedini pogođen. Sam na zapovjednom mostu, u očima strijelaca s Iowe isticao se kao na pozornici. Kiebel je toliko pribli¸io patrolni čamac trupu Iowe da su bočni odbojnici udarili u golemi zid čelika i otrgnuli se. To je bio mudar potez strijelci s bojnog broda nisu mogli toliko spustiti strojnice, i uspjeli su pogoditi samo dio radarskog jarbola patrolnog čamca. Tada Kiebel krene na otvoreno, dok su metci pljuštali na pedeset stopa s desne strane, što je bio dokaz lošeg ciljanja iznenađenih protivnika. Razmak između njih povećavao se. On na trenutak pogleda iza sebe i odahne kada je ugledao da su Fergus i njegovi ljudi nestali.
Prebacio je SEALove. Oni su sada preuzeli igru. Kiebel zahvalno preda kormilo svojem prvom časniku. Turobno je promatrao kako jedan dočasnik otvara kutiju s prvom pomoći i počinje rezati okrvavljeni rukav njegove jakne. Kujin sin, promrmlja Kiebel.
´ao mi je, gospodine, ali morat ćete stisnuti zube i izdr¸ati.
Tebi je lako to reći, frkne Kiebel.
Ti nisi dao dvjesto dolara za kaput.
Trčeći preko pješačkog dijela Memorijalnog mosta Arlington, Donald Fisk, inspektor u carinskom odjelu, izdisao je oblake pare u prohladni gradski zrak.
Upravo je bio na povratku i prolazio je pokraj Lincolnovog memorijala, a misli su mu putovale niotkuda nikamo tijekom dosadne vje¸be, kada ga čudan zvuk zaustavi. Kako je postajao glasniji, podsjetio ga je na brzi teretni vlak.
Tada se začuje vrišteći fijuk, i iznenada se nasred Dvadeset i treće ulice pojavi veliki krater, praćen grmljavinom i pljuskom prašine i asfalta. Stojeći ukočeno nakon eksplozije, Fisk zaprepašteno otkrije da je čitav. Projektil je prošao nad njim i udario u ulicu pod kutom, šireći svoju destruktivnu moć niz svoju putanju. Stotinu metara dalje, čovjeku koji je vozio dostavni kombi razbijen je vjetrobran. Uspio je zaustaviti kamion i odteturati, lica isječenog poput hamburgera. U šoku, dr¸ao je ruke pred sobom i zavrištao Ne vidim! Pomozite mi! Neka mi netko pomogne!
Fisk otrese hladne trnce šoka i potrči prema ozlijeđenom vozaču. Ranojutarnji prometni kolaps trebao je nastupiti tek za sat vremena, i ulica je bila prazna. Pitao se kako da pozove policiju i hitnu pomoć. Jedino drugo vozilo koje je vidio bio je čistač ulica koji je mirno nastavio niz Aveniju neovisnosti kao da se ništa nije dogodilo.
Angus Dva, reče Fawkes, izvijesti o učinku paljbe.
Čovječe, rasturili ste ulicu.
Zadr¸i svoje primjedbe na minimumu, reče Favvkes ljutito.
Sigurno je da tra¸e tvoju frekvenciju.
Razumijem, veliki. Hitac je bio prekratak 75 jarda, i 180 jarda u lijevo.
Čuli ste, gosp. Shaba.
Prilagođavam kut, kapetane.
Pucajte kad naciljate, gosp. Shaba.
Da, gospodine.
Zatvoreni u čeličnoj kupoli od tisuću i sedam stotina tona, crni ju¸noafrički topnici znojili su se i punili zjapeće cijevi, vikali i psovali u ritmu s udaranjem strojeva za pokretanje topova, dok je pet paluba ni¸e posada iz skladišta slala granate i svilene vrećice napunjene barutom. Najprije su u grlo cijevi ugurali projektil kupastog vrha za probijanje oklopa, te¸ak dvije tisuće i sedam stotina funta, zatim naboj te¸ak šest stotina funta. Nakon toga, zatvorili su poklopac cijevi, što je sprječavalo izlazak plinova. Zatim je, na zapovijed, veliki top ispalio svoj razorni teret, pomaknuvši se od snage udarca četiri stope unatrag u svoju čeličnu jazbinu.
Četrnaest milja dalje, Donald Fisk pomagao je ozlijeđenom vozaču kamiona kad se slijedeći projektil sručio s neba uz grmljavinu i udario u Lincolnov memorijal. U tisućinki sekunde, šuplja balistička kupola projektila dezintegrirala se udarivši u bijeli mramor. Zatim se teško tane od ojačanog čelika probije duboko u građevinu i eksplodira.
Fisku se učini da trideset i šest dorskih stupova pada prema van poput latica cvijeta prije no što su se srušili na uređeni travnjak. Tada se krov i unutrašnji zidovi sruše, dok su se veliki komadi mramora odbijali niz stube poput dječjih drvenih kockica, a sna¸na eksplozija bijele prašine poleti uvis u spirali. Dok se odjek od eksplozije kotrljao Washingtonom, Fisk polako ustane na noge, tupo se čudeći.
Što se dogodilo?, vikne oslijepljeni vozač kamiona.
Za ime Bo¸je, recite mi što se događa!
Ne paničarite, reče Fisk. Još jedna eksplozija.
Vozač načini grimasu i stisne zube od boli. Gotovo trideset komadića stakla zabilo mu se u lice. Jedno oko bilo je ispunjeno zgrušanom krvi drugog više nije bilo. Fisk skine svoju trenirku i pritisne je u vozačeve ruke. Pokidaj je ili zagrizi ako moraš kako bi izdr¸ao bol, ali ne diraj si lice. Ostavit ću te na nekoliko trenutaka.
On zastane kad je začuo zvukove sirena koje se pribli¸avaju.
Dolazi policija. Hitna pomoć doći će s njima.
Vozač kombija kimne i sjedne na pločnik, skupivši trenirku u loptu i stisnuvši tkaninu tako da su mu zglobovi pobijelili. Fisk pretrči preko kru¸nog toka, s neugodnim osjećajem jer nije imao ništa čime bi prekrio gola prsa. Izbjegavajući otkinute komade mramora prosute po stubištu memorijala, stigao je do onoga što je nekad bio ulaz, okrenut prema ukrasnom ribnjaku.
Iznenada se zapanjeno ukoči.
Tamo, usred gomile srušene građe i prašine koja se slijegala, prilika Abrahama Lincolna sjedila je potpuno netaknuta. Zidovi i krov građevine nekako su padali u stranu mrveći se, ali nisu pali na statuu visoku devetnaest stopa.
Neoštećeno, melankolično Lincolnovo lice i dalje je ozbiljno gledalo prema dolje, u beskonačnost.
Poglavlje LX
General Higgins zalupi telefonsku slušalicu. Bilo je to prvi put da je pokazao ljutnju. Promatrač nam je izmakao, reče on ogorčeno. Naš odjel za motrenje otkrio je njegovu lokaciju, ali pobjegao je prije no što je stigla naša najbli¸a patrola.
Očito je riječ o pokretnoj jedinici, reče Timothv March.
Budući da tri od četiri automobila na cestama imaju CBradio, bit će gotovo nemoguće identificirati kopile.
Naš tim posebnih postrojba i gradska policija postavljaju blokade na ključnim kri¸anjima oko područja Capitola, reče Higgins.
Ako ga mo¸emo zadr¸ati podalje od vizualnog kontakta s metom, neće moći dojavljivati brodu korekcije dometa. Fawkes će pucati naslijepo.
Predsjednikov pogled bio je prikovan na zaslon. Tu¸no je gledao uvećanu satelitsku sliku uništenog Lincolnovog memorijala.
Lukavo isplanirano s njihove strane, progunda on.
Nekoliko mrtvih za većinu Amerikanaca značilo bi ne mnogo više od naslovnice u novinama. Ali uništi omiljeni nacionalni spomenik i dodirnuo si sve. Budite sigurni, gospodo, da će danas navečer mnoštvo gnjevnih Amerikanaca tra¸iti način za iskazivanje svojeg bijesa.
Ako u sljedećoj granati bude BS.. Jarvisov glas se izgubi.
To je poput ruskog ruleta, reče March.
Dvije granate su ispaljene. To znači da je omjer dvije od trideset i šest.
Higgins pogleda admirala Kempera preko stola.
Što mislite, kolika je Iowina brzina paljbe?
Vrijeme proteklo između prve i druge eksplozije je četiri minute i deset sekunda, odgovori Kemper. Dvostruko sporije u odnosu na učinkovitost za vrijeme rata, ali još uvijek dobro s obzirom na opremu zastarjelu 40 godina i malobrojnu posadu.
Ono što me zbunjuje, reče March, jest zbog čega Fawkes koristi samo središnji top na kupoli. Čini se da i ne pokušava pucati iz preostala dva.
Sve radi školski, reče Kemper. Štedi snagu ispaljujući jednu po jednu granatu radi učinka. S drugim hitcem imao je sreće i pogodio metu. Sljedeći put kad odredi domet mo¸ete se kladiti da će opaliti sa sve tri cijevi.
Telefon pred Higginsom zazuji. On ga podigne, pa počne slušati s tmurnim izrazom na licu. Dolazi treći hitac.
Kamera satelita povuče se kako bi prikazala radijus od dvije milje oko Bijele kuće. Svi pogledi bili su prikovani na ptičju perspektivu grada, u strahu da taj projektil ne sadr¸i BS organizam. U isto vrijeme, pokušavali su otkriti koja je znamenitost sljedeći cilj. Tada odjekne sna¸na eksplozija koja smrvi dio pločnika dugačak pedeset stopa, kao i dva drveta na sjevernoj strani Avenije ustava.
Gada zgradu Nacionalnog arhiva, reče predsjednik s gorčinom u glasu.
Fawkes pokušava uništiti Deklaraciju nezavisnosti i Ustav.
Sna¸no vam predla¸em, gosp. predsjedniče, da odmah naredite nuklearni udar na Iowu.
Higginsov inače crvenkasti ten posivio je. Predsjednik je izgledao potišteno. Ramena su mu bila pogrbljena, kao da mu je hladno. Ne, reče on konačno. Higgins spusti ruke niz bokove sjedio je nepokretno u svom stoku. Kemper je udarao penkalom po stolu, razmišljajući o nečemu. Postoji još jedno rješenje, reče on polako i promišljeno. Mo¸emo uništiti Iowinu kupolu broj dva.
Uništiti kupolu?, reče Higgins sa skeptičnim pogledom u očima.
Neki od Spectara F120 nose probojne projektile Satan, objasni Kemper. Jesam li u pravu, generale Sayre?
Zapovjednik Vojnog zrakoplovstva general Miles Sayre kimne u znak slaganja. Svaki zrakoplov naoru¸an je sa četiri Satana, koji se mogu probiti kroz tri jarda betona.
Vidim što ¸elite reći, reče Higgins.
Ali, točnost? Ako promašite, mogli biste raspršiti BS.
To se mo¸e učiniti, reče Sayre, inače povučen čovjek.
Čim piloti ispale projektile, mogu prebaciti kontrolu navođenja na pješaštvo. Vaši su ljudi, generale Higgins, dovoljno blizu Iowe da polo¸e Satana unutar promjera od dvije stope.
Higgins zgrabi telefon i pogleda predsjednika. Ako Fawkes zadr¸i svoj ritam paljbe, imamo manje od dvije minute.
Učinite to, reče predsjednik bez oklijevanja.
Dok je Higgins davao upute snagama postavljenim oko Iowe, Kemper pogleda dosje o konstrukciji broda.
Tu kupolu štiti čelični oklop debljine od sedam do sedamnaest pedalja, reče Kemper. Mo¸da je nećemo uništiti, ali sigurno ćemo ošamutiti posadu.
SEALovi, reče predsjednik.
Mo¸emo li ih upozoriti na naše namjere?
Kemper je izgledao zabrinuto. Da mo¸emo, učinili bismo to, ali nismo imali radio kontakt s njima otkad su krenuli rijekom.
Fergus nije mogao ostvariti kontakt, jer radio mu je iz ruke izbila strojnica postavljena na vrhu Iowe. Metak je uredno amputirao srednji prst njegove lijeve ruke prije no što je probio odašiljač i njegov desni dlan. Više nisu imali ni pričuvni radio, jer bio je privezan za pojas vode tima koji je pogođen u prsa i sada je negdje be¸ivotno plutao niz rijeku.
Fergus je izgubio šestoricu od svoje početne skupine od 30 ljudi prilikom ukrcaja na Iowu. Popeli su se uz trup broda nakon pucnjave, a zatim samostrelima prebacili male linije preko krme broda. Linije su bile pričvršćene za najlonske ljestve, koje su povukli do pregradnih zidova.
SEALovi su naletjeli na ¸estoku paljbu kad su stigli do glavne palube. Pojedinačno i u malim skupinama, počeli su uzvraćati vatrom na branitelje broda.
Fergus je bio odsječen od svojih ljudi i prikovan iza postolja na kojem je nekad stajala dizalica za zrakoplove. Frustracija je bila sna¸nija od boli u njegovim ranjenim rukama. Vrijeme im je istjecalo. Imao je zapovijedi da osigura helidrom prije no što Ju¸noafrikanci otvore paljbu. On prokune kad se odjek od trećeg hitca počne valjati niz riječni kanal. Mogao je vidjeti kako helikopteri marinaca lebde nad liticama, čekajući nestrpljivo znak za slijetanje. On oprezno proviri iza postolja dizalice i pogleda prema naprijed. Strijelci iza oklopa od čeličnih ploča na zapovjednom mostu trenutno su ignorirali Fergusa i koncentrirali su se na njegove ljude, koji su krenuli naprijed bez njega.
Dr¸eći jednom rukom svoje automatsko oru¸je, Fergus skoči na noge i pojuri preko palube, štiteći se paljbom. Gotovo je stigao do zaklona stra¸nje kupole kada se Fawkesovi ljudi opet okrenu prema njemu, i jedan metak probije mu mišić lijeve potkoljenice.
On prijeđe nekoliko koraka, padne i skotrlja se pod la¸nu kupolu. Nova rana boljela ga je kao da mu gore svi nervni završetci u nozi. On legne na palubu, osluškujući paljbu pred sobom i upijajući bol, u trenutku kad se dva mla¸njaka Specter pojave vrišteci iz jutarnjeg sunca i ispuste svoj smrtonosni teret.
Da nije bilo tupe boli koja je pro¸imala svaki pedalj njegovog tijela, Pitt bi se zakleo da je mrtav. Gotovo ¸aleći, on potisne sivilo iz uma i prisili se da otvori oči.
Zatim opipa rukama noge i tijelo. Najgore što je otkrio, osim gomile ogrebotina, bila su dva, mo¸da tri slomljena rebra. Opipao je i glavu i zahvalno uzdahnuo kad na prstima nije ugledao krv. Drveno iverje koje je pronašao u ramenu zbunjivalo ga je.
On se odgurne u sjedeći polo¸aj, pa se zakotrlja na ruke i koljena. Svi mišići još su reagirali. Do sada je dobro. On duboko uzdahne i osovi se na noge, jednako sretan tim postignućem kao da se popeo na Mount Everest. Tračak svjetlosti prospe se kroz rupu udaljenu nekoliko stopa i on krene prema njoj.
Njegov um polako ubaci u višu brzinu i on počne analizirati zašto nije smrvljen u kašu kad je udario o nadgradnju broda. Drvene ploče od četvrt pedlja koje su postavljene umjesto čeličnih zidova ubla¸ile su mu udarac. Zakotrljao se kroz vanjsku ploču poput topovske kugle i napravio je veliku udubinu u drugoj prije no što se zaustavio u prolazu pred časničkim odajama. Otud misteriozno iverje.
Kroz izmaglicu, prisjećao se sna¸ne eksplozije i vibracija. Topovi od šesnaest pedalja, pretpostavio je. Ali koliko su puta opalili? Koliko je dugo bio bez svijesti? Ručno naoru¸anje štektalo je vani. Tko se s kime borio? Odbacivao je misli kako su nadolazile nisu bile va¸ne. Imao je vlastite probleme koje je morao riješiti.
On prijeđe nekih dvadeset stopa niz hodnik, zaustavi se, izvadi baterijsku svjetiljku iz jednog d¸epa, te smotani papir koji je sadr¸avao nacrte paluba Iowe. Trebale su mu gotovo dvije minute da odredi svoj polo¸aj. Pogled na labirint unutarnjeg dijela broda bio je poput pogleda na presjek nebodera koji le¸i bočno.
Tra¸eći put do skladišta s granatama u prednjem dijelu, kretao se nečujno niz hodnik. Prešao je tek kraću udaljenost kad se brod potrese pod bara¸om sna¸nih udaraca. Prašina koja se nakupila tijekom dugih godina koliko je Iowa stajala u naftalinu eruptirala je u oblacima. Pitt ispru¸i ruke kako bi odr¸ao ravnote¸u, posrne i zgrabi okvir vrata koja su srećom bila otvorena. Stajao je i iskašljavao prašinu dok se drhtaji nisu smirili.
Gotovo je propustio to, sigurno bi propustio da neka neobjašnjiva znati¸elja nije potakla njegov um. Nije to zapravo ni bila znati¸elja prije odgovor na neobičnu stvar koju je primijetio perifernim vidom. On usmjeri svjetiljku na smeđu cipelu skupu, unikatnu smeđu cipelu i shvati kako se cipela nalazi na nozi crnca koji je bio elegantno odjeven u poslovno odijelo s prslukom. Ruke su mu bile konopcima vezane za cijevi nad glavom.
Poglavlje LXI
Hiram Lusana nije mogao prepoznati crte lica čovjeka koji je stajao na ulazu u njegov zatvor. Izgledao je krupan, ali ne krupan kao Fawkes. To je bilo sve što je mogao vidjeti svjetiljka u rukama neznanca zaslijepila ga je. Pretpostavljam da si ti izgubio u brodskom natjecanju za najpopularniju osobu, začuje glas koji je zvučao prijateljski.
Tamna prilika iza svjetla pribli¸i se i Lusana osjeti kako konopci kojima je vezan popuštaju. Kamo me vodite?
Nikamo. Ali ako ti je stalo do socijalnog osiguranja u starosti, predla¸em da pobjegneš s ovog broda prije no što bude raznesen na komadiće.
Tko ste vi?
Ne da je jako va¸no, ali zovem se Pitt.
Jeste li član posade kapetana Fawkesa?
Ne, ja sam slobodni strijelac.
Ne razumijem.
Pitt odve¸e Lusaninu lijevu ruku i počne odvezivati i desnu, bez odgovora. Vi ste Amerikanac, reče Lusana, zbunjeniji no ikad.
Jeste li preuzeli brod od Ju¸noafrikanaca?
Radimo na tome, reče Pitt, ¸aleći što nije ponio no¸.
Tada ne znate tko sam ja.
Trebao bih znati?
Zovem se Hiram Lusana. Ja sam voda Afričke revolucionarne armije.
Pitt odve¸e posljednji čvor i odstupi, usmjerivši svjetlo na Lusanino lice. Da, to sada vidim. Kakva je vaša veza s ovim? Mislio sam da je ovo ju¸noafrička predstava.
Kidnapirali su me dok sam se ukrcavao na zrakoplov za Afriku.
Lusana blago odgurne svjetiljku u stranu. Zatim se sjeti.
Znate za Operaciju Divlja ru¸a?, upita on.
Tek od prošle večeri. No, moja vlada znala je za to već prije više mjeseci.
Nemoguće, reče Lusana.
Kako ti odgovara. Pitt se okrene i krene prema vratima.
Kao što rekoh, bolje ti je da skočiš s broda prije no što zabava izmakne kontroli.
Lusana je oklijevao, ali samo na sekundu. Čekajte!
Pitt se okrene. ´ao mi je, ali nemam vremena na bacanje.
Molim vas, saslušajte me.
Lusana se pribli¸i. Ako vaša vlada i mediji otkriju moju prisutnost ovdje, neće imati izbora, morat će previdjeti istinu i prebaciti odgovornost na mene.
Pa?
Dajte da doka¸em svoju nevinost u ovoj ru¸noj priči. Recite mi što mogu učiniti da pomognem.
Pitt pročita iskrenost u Lusaninim očima. On izvadi stari Colt 45 automatik iz pojasa i doda ga crncu.
Uzmi ovo i pokrivaj me. Trebam obje ruke da dr¸im svjetiljku i čitam nacrt.
Pomalo iznenađeno, Lusana prihvati pištolj.
Povjerili biste mi ovo?
Naravno, reče Pitt nehajno.
Što bi dobio time da upucaš potpunog neznanca u leda?
Tada poka¸e Lusani da krene za njim i potrči niz hodnik prema prednjem dijelu broda.
Kupola broj dva pre¸ivjela je napad projektilima Satan. Čelični oklop bio je ulubljen na osam mjesta, ali ne i probijen. Topovska cijev s lijeve vanjske strane bila je odvojena od baze kupole.
Ošamućen, Fawkes je vidio sve to kroz razbijeno staklo prozora na zapovjednom mostu. Nekim čudom, bio je netaknut. Stajao je iza jednog od nekoliko preostalih čeličnih pregradnih zidova kad su Satani nepogrešivo pogodili kupolu broj dva. On dograbi mikrofon.
Shaba, ovdje kapetan. Čuješ li me?
Jedini odgovor bilo je zujanje statičkog elektriciteta.
Shaba vikne Fawkes. Govori, čovječe. Reci kakva je šteta.
Zvučnik o¸ivi. Kapetane Fawkes?
Glas je bio nepoznat. Da, ovdje kapetan. Gdje je Shaba?
Dolje, u skladištu, gospodine. Dizalica je slomljena. Otišao ju je popraviti.
Tko je to?
Obasi, kapetane. Daniel Obasi.
Glas je imao adolescentni prizvuk.
Shaba je tebi prepustio zapovjedništvo?
Da, gospodine, reče Obasi ponosno.
Koliko ti je godina, sine?
Začuje se oštar zvuk kašljanja. Oprostite, kapetane. Dim je stvarno gadan. Još kašljanja. Sedamnaest.
Blagi Bo¸e, pomisli Fawkes. De Vaal mu je trebao poslati iskusne ljude, ne dječake čija lica još nije ni vidio. Zapovijedao je posadom koja mu je bila potpuno nepoznata. Sedamnaest. Samo sedamnaest godina. Ta pomisao mu se smuči. Ima li to smisla? Bo¸e, je li osobna osveta vrijedna strašne cijene? Očvrsnuvši svoju odlučnost, Fawkes reče Mo¸eš li upravljati topovima?
Mislim da mogu. Sva tri su napunjena i čvrsto zatvorena. No, ljudi ne izgledaju baš najbolje. Potres mozga, čini mi se. Većina ih krvari kroz uši.
Gdje si sada, Obasi?
U odjeljku zapovjednika kupole, gospodine. Ovdje dolje je u¸asno vruće. Ne znam koliko ljudi još mogu izdr¸ati. Neki su još u nesvijesti. Jedan ili dvojica mo¸da su i mrtvi. Ne mogu znati. Pretpostavljam da su mrtvi oni koji krvare iz usta.
Fawkes stisne dršku mikrofona, a lice mu je bilo ispunjeno izrazom neodlučnosti. Kad brod bude uništen, kao što je znao da će biti, htio je stajati na mostu, kao posljednji kapetan bojnog broda koji je umro na svojem polo¸aju. Tišina u radiofonu postala je mučna. Zavjesa se malo pridigla i Fawkes je bacio pogled na strašne dimenzije svoje akcije. Silazim.
Vrata prema vanjskoj palubi čvrsto su zaglavljena, gospodine. Morat ćete doći iz smjera skladišta.
Hvala ti, Obasi. Čekaj.
Fawkes zastane, skine svoju staru mornaričku kapu, i obriše znoj koji se cijedio iz pora na čelu. Gledao je kroz razbijeni prozor i proučavao rijeku. Hladna izmaglica podizala se u plićacima i podsjetila ga je na škotske lochove u takva jutra. Škotska činilo mu se da je prošlo tisuću godina otkad je vidio Aberdeen.
On vrati kapu na glavu i progovori u mikrofon.
Angus Dva, javi se, molim.
Evo me, veliki Angus Jedan.
Domet?
Prekratko za osamdeset jarda, ali smjer je ispravan. Samo kompenziraj elevaciju i pogodit ćeš, čovječe.
Tvoj posao je završen, Angus Dva. Čuvaj se.
Prekasno. Mislim da će me momci u kaki odorama uloviti. Zbogom, čovječe. Ovo je bio gadan spoj.
Fawkes se zagleda u prijemnik mikrofona, ¸eleći izgovoriti riječi zahvale čovjeku kojega nikada nije sreo, zahvale za to što je riskirao ¸ivot, čak i ako je bio za to plaćen. Tko god bio Angus Dva, proći će mnogo vremena prije no što bude mogao potrošiti novac isplaćen od ju¸noafričkog Ministarstva obrane na strani bankovni račun.
Čistač ulica, frkne Higgins. Fawkesov promatrač bio je prokleti čistač ulica. Gradska policija sprema ga u ćeliju.
To objašnjava kako se kretao kroz cestovne blokade ne izazivajući sumnju, reče March. Činilo se da ih predsjednik ne čuje. Njegova pa¸nja bila je usmjerena na Iowu. Jasno je mogao vidjeti male prilike u crnim ronilačkim odijelima kako trče iz zaklona u
zaklon, zastajući samo da opale prije no što bi se primaknuli bli¸e strojnicama koje su pokosile njihove kolege. Predsjednik je izbrojao deset nepokretnih SEALova na palubi. Zar ne mo¸emo ništa učiniti kako bismo pomogli tim ljudima?
Higgins bespomoćno slegne ramenima. Da otvorimo vatru s obale, vjerojatno bismo pobili više SEALova no što bismo ih spasili. Bojim se da u ovom trenutku ne mo¸emo učiniti mnogo.
Zašto ne pošaljemo jurišne timove marinaca?
Ti helikopteri su glineni golubovi kad slete na stra¸nju palubu Iowe. Svaki nosi pedeset vojnika. Bio bi to masovni pokolj. Ništa ne bismo postigli.
Sla¸em se s generalom, reče Kemper.
Satani su nam kupili malo vremena. Čini se da je kupola broj dva izbačena iz stroja. Mo¸emo dati SEALovima više vremena da očiste palube od terorista.
Predsjednik se nasloni i pogleda u ljude oko sebe.
Onda moramo čekati to ¸elite reći? Čekamo i gledamo dok ljudi umiru pred našim očima na prokletom TV zaslonu?
Da, gospodine, odgovori Higgins. Čekamo.
Poglavlje LXII
Pogledavajući nacrt broda u trku, Pitt je nepogrešivo vodio Lusanu niz zamračene prolaze i hodnike, kroz prazne prostorije, sve dok nisu došli do vrata u pregradnom zidu. Tada zgu¸va nacrt i baci ga na palubu. Lusana se poslušno zaustavi i pričeka objašnjenje.
Gdje smo?, upita on.
Pokraj odjeljka za pohranu projektila, odgovori Pitt. On se osloni o vrata, koja se uz škripu otvore za tri četvrtine. Pitt zaviri u slabo osvijetljenu prostoriju i oslušne. Obojica su čuli ljude kako viču kroz metalne udarce teške mašinerije, zveckanje lanaca i zujanje električnih motora. Činilo se da zvuk dolazi od gore. Pitt oprezno prekorači prag.
Visoke granate za probijanje oklopa bile su uredno poslu¸ene oko cijevi dizalice, a njihove sto¸aste glave zlokobno su se sjajile pod dvije ¸ute ¸arulje. Pitt prođe pokraj granata i podigne pogled.
Na palubi iznad njih, dva crnca naginjala su se kroz pristupna vrata cijevi dizalice, udarajući i psujući po dizalu. Eksplozije koje su poljuljale brod zaglavile su mehanizam. Pitt se povuče s otvora i počne proučavati granate. Bilo ih je ukupno 31, a samo jedna imala je zaobljeni vrh. Druga bojeva glava s BSom nije bila tu.
Pitt izvadi kutiju s alatom s pojasa i doda svjetiljku Lusani.
Dr¸i ovo dok ja radim.
Što ćete učiniti?
Deaktivirati granatu.
Ako se razletim na komadiće, reče Lusana, mogu li znati zašto?
Ne odbrusi Pitt.
On se sagne i zatra¸i svjetlo. Rukama je opipavao vrh granate nje¸no poput provalnika koji miluje brojčanik sefa. Nakon što je locirao zavrtnje, pa¸ljivo ih odvrne odvijačem. Bili su stvrdnuti od starosti i opirali su se pri svakom pokretu. Vrijeme, pomisli Pitt očajnički trebalo mu je vrijeme prije no što Fawkesova posada popravi dizalicu i vrati se u odjeljak za pohranu granata.
Odjednom, iznenada, posljednji zavrtanj popusti i vrh granate ostane mu u rukama. Nje¸no, kao da dr¸i usnulu bebu, on ga odlo¸i i pogleda unutar bojeve glave.
Zatim počne otpajati eksplozivni naboj koji je bio namješten da otvori bojevu glavu i ispusti snop bombica s BS organizmom. U toj proceduri nije bilo ničeg kompliciranog niti rizičnog. Radeći po teoriji da se ruke počinju tresti od previše koncentracije, Pitt je lagano zvi¸dukao, zahvalan što ga Lusana ne obasipa pitanjima.
Pitt prereze ¸ice koje su vodile do radarskog visinomjera i ukloni eksplozivni detonator. Zastane na trenutak i izvadi malu vrećicu za novac iz d¸epa. Lusani je bilo pomalo smiješno što je na mokrom platnu pisalo Banka Wheaton.
Nikada to ne bih nikome priznao, reče Lusana, ali jednom sam opljačkao oklopna kola.
Tada bi se trebao osjećati kao kod kuće, odgovori Pitt. On podigne BS bombice iz bojeve glave i nje¸no ih odlo¸i u vrećicu.
Prokleto lukava metoda krijumčarenja, reče Lusana smiješeći se. Heroin ili dijamanti?
I mene bi to zanimalo, reče Patrick Fawkes koji je ušao kroz okvir vrata saginjući se.
Poglavlje LXIII
Lusanina prva pomisao bila je da ustrijeli Fawkesa. On se okrene u polo¸aju za paljbu i podigne Colt, siguran da ne mo¸e promašiti tako veliku metu, potpuno siguran da kapetan ima prednost prvog hitca.
Lusana se jedva zaustavi. Fawkesove ruke bile su prazne. Bio je nenaoru¸an. Polako spuštajući Colt, Lusana pogleda Pitta da vidi kako on do¸ivljava situaciju. Koliko je mogao vidjeti, Pitt nije reagirao nikako. I dalje je punio vrećicu, kao da se upad nije ni dogodio.
Imam li čast upoznati Patricka McKenziea Fawkesa?, reče Pitt napokon ne di¸ući pogled.
Da, ja sam Fawkes.
On se pribli¸i sa znati¸eljnim izrazom lica.
Što se događa ovdje?
Oprostite što se ne di¸em, reče Pitt nehajno, ali deaktiviram bojevu glavu s otrovnim plinom.
Prošlo je mo¸da pet sekunda dok su Lusana i Fawkes probavljali Pittovo kratko objašnjenje, blijedo gledajući jedan drugog zatim opet pogledaju Pitta.
Ti si lud izlane Favvkes. Pitt podigne jednu bombicu.
Izgleda li vam ovo kao običan eksplozivni naboj?
Ne, ne izgleda, prizna Favvkes.
Je li to nekakav nervni plin?, upita Lusana.
Gore, odgovori Pitt. Organizam bolesti nevjerojatne snage. Dvije granate s tim smrtonosnim organizmom bile su uključene u pošiljku koju je poslao trgovac oru¸jem.
Zavlada tišina ispunjena šokom i nevjericom. Fawkes se sagne i prouči granate i bombice u Pittovoj ruci. Lusana se sagne i zagleda, iako nije bio siguran što bi trebao vidjeti.
Skepticizam polako izblijedi iz Fawkesovih očiju.
Vjerujem vam, reče on. Vidio sam dovoljno plinskih granata da ih ne bih mogao prepoznati.
Zatim se zagleda u Pittovo lice s upitnim izrazom.
Biste li mi rekli tko ste vi i kako ste došli ovamo?
Tek kada pronađemo i deaktiviramo drugu granatu, reče Pitt. Imate li još koje mjesto za pohranu projektila?
Fawkes odmahne glavom. Osim tri granate koje smo ispalili, od kojih su sve bile namijenjene probijanju oklopa, ovo je sve...
On zastane u trenutku kad je shvatio.
Kupola! Svi topovi su napunjeni, a cijevi zatvorene. Drugi projektil s bolešću sigurno je u jednoj od tri cijevi.
Budalo vikne Lusana. Krvoločna budalo!
Bol u Fawkesovim očima bila je vidljiva.
Nije prekasno. Topovi neće opaliti bez moje zapovijedi.
Kapetane, vi i ja ćemo pronaći i neutralizirati drugu bojevu glavu, reče Pitt. Gosp. Lusana, budi tako ljubazan i baci ovo u vodu. On preda Lusani vrećicu s bombicama s BSom.
Ja?, izlane Lusana. Nemam blage veze kako da izidem s ovog plutajućeg kovčega. Trebam vodiča.
Ma samo kreni prema gore, reče Pitt uvjerljivo. Na kraju ćeš stići do dnevnog svjetla. Tada baci vrećicu u najdublji dio rijeke.
Lusana se spremao krenuti, kada Fawkes polo¸i veliku šaku na njegovo rame. Mi ćemo kasnije riješiti naše poslove.
Lusana mu mirno uzvrati pogled. Radujem se tome.
A tada se vođa Afričke revolucionarne armije stopi s mrakom poput sjene.
Na dvije tisuće stopa Steiger pomalo skrene i Minerva preleti nad Jeffersonovim memorijalom i prijeđe Tidal Basin na putu niz Aveniju neovisnosti.
Ovdje je gu¸va, reče on, pokazujući prema skupini vojnih helikoptera koji su lebdjeli nad Capitolom poput roja bijesnih pčela. Sandecker kimne i reče Bolje je da budete podalje od njih. Vjerojatno je da će prvo pucati, a tek onda postavljati pitanja.
Koliko je prošlo od posljednjeg pucnja s Iowe?
Gotovo osamnaest minuta.
Mo¸da je gotovo, reče Steiger.
Nećemo sletjeti dok ne budemo sigurni, odgovori Sandecker. Kako je s gorivom?
Imamo ga dovoljno za još gotovo četiri sata leta.
Sandecker se pomakne na sjedalu kako bi opustio stra¸njicu koja ga je boljela. Budite što je moguće bli¸e zgradi Nacionalnog arhiva. Ako Iowa opet raspali, mo¸ete se kladiti da je to meta.
Pitam se kako je prošao Pitt?
Sandecker odglumi smirenost. On zna svoj posao. Pitt nam je najmanji problem. On se okrene i pogleda kroz bočni prozor kako Steiger ne bi vidio bore zabrinutosti na njegovom licu.
Ja sam trebao ići tamo, reče Steiger.
Ovo je čisto vojna stvar. Civil ne bi trebao riskirati ¸ivot pokušavajući izvesti posao za koji nije obučen.
A vi valjda jeste.
Morate priznati da su moje kvalifikacije bolje od Pittovih.
Sandecker se nasmiješi. Biste li se kladili?
Steiger uhvati admiralov podsmješljivi ton. Što implicirate?
Varate se, pukovniče, kratko i jasno.
Kako to?
Pitt ima čin bojnika u Vojnom zrakoplovstvu.
Steiger se zagleda u Sandeckera, ¸mirkajući očima.
´elite mi reći da on zna pilotirati?
Otprilike sve letjelice koje su ikad načinjene, uključujući i ovaj helikopter.
Ali, tvrdio je...
Znam što je tvrdio.
Steiger je izgledao izgubljeno.
A vi ste sjedili i niste rekli ništa?
Vi imate ¸enu i djecu. Ja sam prestar. Dirk je bio logičan izbor.
Napetost nestane iz Steigerovog tijela i on se opusti u sjedalu.
Bolje mu je da uspije, promrmlja on.
Boga mu, bolje mu je da uspije.
Pitt bi rado dao i posljednji novčić sa štednog računa da mo¸e biti na bilo kojem drugom mjestu osim ovoga na kojem se nalazio sada, penjući se uz stubište u mrkloj tami brodske unutrašnjosti koja se u bilo kojem trenutku mogla pretvoriti u pakao. Čelo mu je bilo ljepljivo i hladno od znoja, kao da ima groznicu. Fawkes iznenada zastane i Pitt se zabije u njega poput slijepca koji udari u deblo hrasta.
Molim vas, ostanite gdje jeste, gospodo.
Glas je dopirao iz neosvijetljenog ravnog prostora nekoliko stuba iznad njih. Ne mo¸ete me vidjeti, ali ja vas vidim dovoljno dobro da vam obojici probušim srce metkom.
Ja sam kapetan, odbrusi Fawkes ljutito.
A, kapetan Fawkes glavom i bradom. Kako dobro. Već sam se pobojao da sam nešto krivo proračunao. Niste na mostu, kao što sam i pretpostavio.
Identificirajte se reče Fawkes.
Zovem se Emma. Nije jako mu¸evno, priznajem, ali slu¸i svrsi.
Prekinite s ovom ludošću i propustite nas.
Fawkes zakorači uz dvije stube, kada HockerRodine sikne, i metak prozuji pokraj njegovog vrata. On se ukoči u pola koraka.
Blagi Bo¸e, čovječe, što ¸elite?
Svida mi se razuman pristup, kapetane.
Emma zastane i reče Naredeno mi je da vas ubijem.
Polako, tako da ga nije zamijetio niti Favvkes, niti, nadao se, čovjek iznad njih, Pitt se spusti na trbuh, zaštićen golemom masom kapetana. Tada počne puziti uz stube poput zmije.
Naređeno, ka¸ete, reče Fawkes.
Tko vam je naredio?
Moj poslodavac nije va¸an.
Pa, čemu onda sav razgovor, prokleti bili! Zašto me ne ustrijelite i ne završite s tim?
Ne djelujem bez svrhe, kapetane Fawkes. Prevareni ste. Mislim da biste to trebali znati.
Prevaren?, zagrmi Favvkes.
Vaše maglovite riječi ne govore mi ništa.
Alarm zazvoni u stra¸njem dijelu Emminog mozga, alarm izbrušen dugim nizom godina ¸ivota poput igre mačke i miša. Stajao je u tišini, ne odgovarajući na kapetanovo pitanje, a čula su mu tra¸ila zvuk ili kretnju.
A što je s čovjekom iza mene?, upita Favvkes. On nema veze s tim. Nema potrebe za ubojstvom nevinog prolaznika.
Opustite se, kapetane, reče Emma.
Plaćen sam za samo jedan ¸ivot. Vaš.
Bolno polako, Pitt podigne glavu sve dok mu oči nisu bile u razini s ravninom. Sada je mogao vidjeti Emmu. Ne detaljno svjetlost je bila preslaba za to ali mogao je vidjeti bljedilo lica i obris tijela. Nije čekao da vidi nešto više. Mogao je samo nagađati da će Emma pogoditi Favvkesa u trbuh usred rečenice, nakon što ga je opustio razgovorom. Stari, ali učinkovit trik. On ukopa vrhove stopala u stube, udahne i skoči. Htio je sna¸no udariti u Emmine noge, dok je rukama posegnuo za pištoljem.
Prigušivač bljesne u Pittovo lice, i sna¸na bol prostruji mu desnom stranom glave dok je hvatao Emminu ruku. Nakon iznenadnog šoka, polako otpluta u nesvijest padao je, padao. Činilo se da je prošla cijela vječnost prije no što ga je praznina bezdana progutala, a tada više nije bilo ničega.
Poglavlje LXIV
Poveden Pittovim napadom, Fawkes jurne uz stube poput razbješnjelog nosoroga i baci svoju veliku te¸inu na tijela obojice muškaraca. Pitt se opusti i padne u stranu. Emma pokuša podići pištolj, ali Fawkes ga izbije udarcem kao da je igračka u dječjim rukama. Tada Emma posegne za Fawkesovim preponama, zgrabi njegov ud i mošnje i bezobzirno stegne.
Kapetan zaurla poput groma i zamahne s obje masivne šake prema Emminom licu okrenutom u vis. Udarac mu smrvi nosnu hrskavicu i otrgne ko¸u. Začudo, Emma zadr¸i stisak. Iako je bol u preponama bila strahovita, Fawkes je bio dovoljno mudar da shvati kako ne treba pokušati odgurnuti ruke koje su ga dr¸ale poput kliješta. Smireno, promišljeno, poput čovjeka koji točno zna što radi, on zgrabi Emminu glavu i počne njome udarati u metalni pod svom snagom svojih ručetina nalik na balvane. Pritisak napokon popusti, ali obavijen svojim bijesom, on nastavi udarati sve dok se stra¸nji dio Emmine lubanje nije pretvorio u kašu. Kad se njegov bijes napokon stišao, on se preokrene u stranu i počne nje¸no masirati prepone uz kletve.
Nakon minute ili dvije, ukočeno se podigne na noge, uhvati ovratnike dvojice nepokretnih ljudi i povuče ih uz stubište. Još jedan kratak dio, nekoliko jarda niz prolaz, i dođe do vrata za ukrcaj tereta s gornje desne strane Iowinog trupa.
Odškrine vrata toliko da propusti malo svjetlosti i prouči Pittovu ranu. Metak je okrznuo Pittovu lijevu sljepoočnicu, i u najgorem slučaju izazvao ru¸nu posjekotinu i potres mozga, zaključi Fawkes. Zatim provjeri Emmu. Ono malo ko¸e što je bilo vidljivo kroz masku krvi na ubojičinom licu poplavilo je. Fawkes pretra¸i njegove d¸epove i pronađe samo jedan spremnik za pištolj HockerRodine. Oko teškog vunenog pulovera nosio je prsluk za spašavanje.
Neplivač, ha?, reče Fawkes smiješeći se.
Mislim da ti ovo više neće trebati.
On ukloni prsluk s Emme i ve¸e ga oko Pitta. Posegne u svoj d¸ep u jakni, izvadi mali notes i napiše nekoliko riječi komadićem olovke. Zatim izvadi svoju ko¸nu vrećicu za duhan, isprazni je i u nju umetne notes, pa je stavi pod Pittovu majicu. Tr¸ne čep boce s ugljikovim dioksidom i prsluk zašišti dok se napuhavao.
Fawkes se zatim vrati Emmi, zgrabi leš za prednji dio pulovera i povuče ga prema otvorenim vratima.
Te¸ina je bila prevelika za kut pod kojim je Fawkes dr¸ao leš i pulover sklizne preko Emmine glave. Nešto u vezi s Emminim torzom upadne Fawkesu u oči. Bio je to najlonski povez oko grudi. Zbunjen, Fawkes otkopči sitnu kopču i najlon spadne, otkrivajući dva mala bre¸uljka s vrhovima boje ru¸inih latica.
Na trenutak, Fawkes se ukoči. Sveta majko Bo¸ja promrmlja zapanjeno.
Emma je bila ¸ena.
Dale Jarvis poka¸e prema zaslonu.
Tamo, malo ispod druge topovske kupole, sa strane.
Što vidite?, upita predsjednik.
Netko je otvorio prednja ukrcajna vrata, odgovori Kemper. On se okrene prema generalu Higginsu. Pripremite svoje ljude za mogućnost da će posada pokušati pobjeći.
Neće prijeći niti deset stopa na obali, reče Higgins. Gledali su kako se vrata otvaraju na šarkama i kako preko praga izlazi golem čovjek, vukući za sobom nešto što je izgledalo kao tijelo. Ono padne u vodu uz pljusak i nestane.
Uskoro se vrati s još jednim tijelom, ali ovaj put spusti ga u vodu na konopcu gotovo nje¸no, činilo se ljudima u konferencijskoj sali dok nepokretna prilika nije otplutala od broda. Tada čovjek odbaci konopac i zatvori vrata. Kemper pozove pomoćnika.
Kontaktirajte Obalnu stra¸u i recite im da pokupe tog čovjeka koji pluta niz rijeku.
Što je bila ta mala predstava? Predsjednik glasno izgovori pitanje o kojem su svi prisutni razmišljali u sebi.
Ono što je najgore, reče Kemper tiho, jest što mo¸da nikada nećemo saznati.
Nakon nekog vremena, koje mu se učini dugo poput vječnosti, Hiram Lusana pronađe vrata koja su vodila na glavnu palubu. Iziđe kroz njih posrćući, promrznut do kostiju u svojem tankom poslovnom odijelu. U rukama je dr¸ao vrećicu s bombicama. Iznenadni susret s dnevnim svjetlom zaslijepio ga je, i on zastane da bi se pribrao.
Zatekao se pod stra¸njim mostom za kontrolu paljbe, ispred kupole broj tri. Paljba iz ručnog naoru¸anja odzvanjala je brodom, ali njegov um bio je usredotočen na to da se riješi BS bombica, pa nije obratio pa¸nju na pucnjavu. Rijeka ga je dozivala, i on potrči prema pregradnim zidovima koji su činili vanjski rub palube. Još je pred sobom imao dvadeset stopa, kada iz sjene kupole ustane čovjek u ronilačkom odijelu i usmjeri u njega automatsku pušku.
Poručnik Alan Fergus više nije osjećao ¸areću bol od rupe u nozi, više nije osjećao agoniju od prizora svojeg tima sasječenog na komadiće. Cijelo njegovo tijelo drhtalo je od mr¸nje prema ljudima koji su bili odgovorni za to. Nije mario što čovjek kojeg je naciljao nosi poslovno odijelo umjesto odore, ili što izgleda nenaoru¸an. Fergus je pred sobom vidio samo čovjeka koji je u njegovom umu ubijao njegove prijatelje.
Lusana naglo zastane i zagleda se u Fergusa. Nikada nije vidio takvu hladnu zlobu na čovjekovom licu. Gledali su jedan drugoga u oči na udaljenosti ne većoj od dvanaest stopa, pokušavajući razmijeniti misli u tom kratkom trenutku.
Nisu izgovorili ni riječ, medu njima je bila samo neka čudna vrsta razumijevanja. Činilo se daje vrijeme stalo, i svi zvukovi nestali su u pozadini.
Hiram Lusana znao je da je njegova borba da se uzdigne nad prljavštinom svojeg djetinjstva kulminirala na ovom mjestu, u ovom vremenu. Shvatio je da ne mo¸e biti voda ljudi koji ga nikada neće u potpunosti prihvatiti kao svojega. Njegov put postao je jasan. Mogao je učiniti mnogo više za potlačeni narod Afrike postavši mučenik za njihovu ideju.
Lusana prihvati poziv smrti. Fergusu uputi tihi osmijeh opraštanja i skoči prema pregradnom zidu.
Fergus povuče otponac i ispali rafal automatske paljbe. Iznenadni udar tri metka gurne Lusanu naprijed u drhtavom plesu, izbivši mu dah iz pluća. Začudo, ostao je na nogama i zateturao naprijed. Fergus opet opali.
Lusana padne na koljena, pokušavajući stići do ruba palube. Fergus je promatrao u nekoj vrsti udaljenog divljenja, čudeći se što je natjeralo ovog neprikladno odjevenog crnca da ignorira najmanje dvanaest metaka u svojem tijelu.
Sa smeđim očima staklastim od šoka, i s odlučnošću poznatom samo čovjeku koji ne odustaje, Lusana je puzio palubom, dr¸eći vrećicu uz trbuh, a za njim je ostajao sve širi grimizni trag.
Pregradni zid bio je udaljen samo tri stope. S mukom se pribli¸i, usprkos crnilu koje mu je počelo pomračivati vid i krvi koja mu je tekla iz usta. Prizvavši unutarnju snagu rođenu u krajnjem očaju, on baci vreću. Na trenutak je visjela na zidu, kao da je zamrznuta u vremenu, a tada padne u rijeku. Lusana padne licem na palubu i prođe kroz vratnice ničega.
Unutrašnjost masivnog kućišta za topove imala je zadah po znoju i krvi, barutu i zagrijanom ulju. Većina posade još je bila u šoku. Oči su im bile staklene, i nisu vidjeli ništa, otupljeni od straha i zbrke ostali su le¸ali medu strojevima u neprirodnim polo¸ajima, dok im je krv curila iz ušiju i usta. Klaonica, pomisli Fawkes, prokleta klaonica. Bo¸e, nisam bolji od koljača koji su pobili moju obitelj.
On zaviri niz središnju cijev dizala koje je vodilo do skladišta i ugleda Charlesa Shabu kako udara maljem po nosiljci za granate koja se zaglavila na deset stopa ispod palube s kupolom. Vrata između brava, koja su bila osmišljena da spriječe mogućnost kvara cijevi zbog kojega eksplozija pucnja ne bi bila dojavljena skladištu, bila su otvorena i zaglavljena, i Fawkesu se činilo da gleda u rupu bez dna. Tada mu se učini da se crna praznina zamutila, i iznenada shvati problem. Zrak je bio previše zagađen za disanje. Oni koji su pre¸ivjeli udar projektila Satan padali su od nedostatka kisika.
Orvorite vanjska vrata zaurla on. Treba vam svje¸i zrak!
Zaglavila su se, kapetane, izusti glas s druge strane kupole.
Čvrsto su se zaglavila.
Ventilatori! Zašto ne rade?
Strujni krug je uništen, reče drugi čovjek kašljući.
Jedini zrak koji imamo dopire iz cijevi skladišta.
U zagušljivoj izmaglici i tami Fawkes je jedva mogao vidjeti lik čovjeka koji je progovorio. Pronadite mi nešto čime ću otvoriti vrata. Moramo napraviti prolaz za ventilaciju.
On zaobiđe tijela i veliki mehanizam topa do vrata koja su se otvarala prema glavnoj palubi. Gledajući sedam pedalja debeli zid od čvrstog čelika, Fawkes je mogao dobro vidjeti čemu se suprotstavlja. Jedina stvar koja je išla u njegovu korist bili su slomljeni šiljci brave i rupa široka pedalj kroz koju je prolazila sunčeva svjetlost, nastala kad su vrata udubljena eksplozijom.
Netko ga potapša po ramenu i on se okrene. Bio je to Shaba.
Čuo sam vas dolje u cijevi skladišta, kapetane. Mislio sam da bi vam ovo moglo zatrebati. On doda Fawkesu tešku čeličnu šipku dugu četiri stope i debelu dva pedlja.
Fawkes nije trošio riječi na zahvalu. On zaglavi šipku u otvor s vanjske strane i povuče. Lice mu se zarumeni od napora, a velike ruke su mu drhtale, ali vrata nisu popuštala.
Čvrstoća vrata nije iznenadila Fawkesa. Stara škotska poslovica govorila je kako ništa ne uspijeva iz prve. On zatvori oči i sna¸no udahne, hiperventilirajući. Svaka stanica u njegovom tijelu usredotoči se na aktiviranje njegove goleme snage. Shaba je gledao fascinirano. Nikada nije vidio takvu demonstraciju koncentracije.
Fawkes ponovo umetne šipku, zastane na još nekoliko sekunda, pa napokon povuče. Shabi se učini da se kapetan pretvorio u kamen ništa nije ukazivalo na napor, ili na zgrčenost mišića. Znoj izbije na Fawkesovom čelu, a ¸ile mu izbiju na vratu, dok se svaki mišić pretvorio u kamen od napora a tada, polako, nevjerojatno, vrata zaškripe dok je čelik strugao uz čelik.
Shaba nije vjerovao da postoji takva sirova snaga nije znao za tajnu koja je Fawkesu dala energiju mnogo veću od uobičajene. Još jedan pedalj svjetla pojavi se između vrata i oklopa kupole, zatim tri... šest... i iznenada, savijeni čelik ispadne iz slomljenih šarka i padne na palubu uz sna¸an metalni udar.
Gotovo istog trena, smrad i dim izletjeli su van, a zamijenio ih je hladan, vla¸an zrak s ni¸e palube. Fawkes stane u stranu i odbaci šipku kroz vrata. Odjeća mu je bila natopljena znojem, a torzo je drhtao dok je hvatao zrak, i dok mu je srce usporavalo na normalnu brzinu.
Očisti cijevi i osiguraj topove, zapovjedi on.
Shaba ga blijedo pogleda.
Izgubili smo hidraulički pritisak ubacivača granata. Ne mo¸emo ga pokrenuti kako bismo izvadili granate.
Pusti ubacivač dovraga frkne Fawkes. Učini to ručno.
Shaba ne odgovori. Nije imao vremena. Cijev oru¸ja pojavi se kroz otvorena vrata i kiša metaka zapljusne oklopnu komoru. Rafal prozuji pokraj Fawkesa.
Shaba nije bio te sreće. Četiri metka pogode ga u vrat gotovo istovremeno. On padne na koljena, dok su mu oči u nevjerici gledale u Fawkesa, a usta su mu se pokretala bez riječi iz njih je izišao samo crveni mlaz koji se spustio niz prsa.
Fawkes je nemoćno stajao i gledao kako Shaba umire. Tada u njemu proključa bijes i on zgrabi cijev oru¸ja. Vrućina cijevi spr¸i mu dlan, ali on odavno nije osjećao nikakvu bol. Fawkes sna¸no povuče, i SEAL koji nije htio pustiti oru¸je uleti i padne unutra, s ka¸iprstom još uvijek na otponcu.
U čovjeku koji pouzdano zna da će umrijeti nema straha. Fawkes nije imao tu sigurnost. Lice mu je problijedjelo od straha, straha da će ga ubiti prije nego što granata s Brzom smrti unutar jednog od tri topa bude deaktivirana.
Ti, prokleta budalo progunda on kad ga je SEAL udario u trbuh. Topovi... u topovima... bolest....
SEAL se sna¸no istrgne i udari slobodnom rukom prema Fawkesovoj čeljusti. Pokušavajući zadr¸ati cijev oru¸ja podalje od tijela, Fawkes je mogao samo istrpjeti udarac. Snaga mu je polako istjecala kad se bacio unatrag i pao kroz otvor vrata, pokušavajući još jednom istrgnuti oru¸je iz ruku SEALa. Umjesto toga, istrgne mu se meso s dlanova i prstiju, i on izgubi hvat. SEAL skoči u stranu i spusti oru¸je, ciljajući polako u Fawkesov trbuh.
Daniel Obasi, mladić koji je sjedio u odjeljku zapovjednika kupole, gledao je s tupim u¸asom kako se SEALov prst ste¸e na otponcu. On pokuša viknuti, odvući pa¸nju ubojici u crnom ronilačkom odijelu, ali grlo mu je bilo suho poput pijeska i uspije izustiti samo šapat. Iz čistog očaja, on napravi jedinu stvar za koju se nadao da bi mogla spasiti ¸ivot njegovog kapetana pritisne crveno dugme za paljbu.
Poglavlje LXV
Nije postojao način da se proces preokrene, da se zaustavi sekvenca paljbe. Barutni naboj detonirao je, i dva projektila izlete iz središnje i desne cijevi, ali unutar lijeve cijevi granata se zaglavila zbog udubine koju je načinila raketa Satan, zaglavila eksplozivne plinove u bazi i spriječila ih da iziđu. Novi top mo¸da je mogao izdr¸ati strahoviti povratni udar i pritisak, ali umorna, hrđava stara cijev prošla je svoj vijek ona se rasprsne i eksplodira. Unutar jedne mikrosekunde, vulkanska erupcija plamena sabijenog unutar kupole sukne niz cijevi dizala do skladišta i zapali vreće s barutom pohranjene duboko ispod.
Iowina utroba eksplodira.
Patrick Fawkes, u trenutku kad je izletio kroz vanjska vrata, uvidi totalnu besmislenost i strašnu glupost svojih djela. On posegne prema svojoj voljenoj Myrni kako bi je zamolio za oprost, a tada udari u palubu koja ga smrvi u kašu.
Granata za probijanje oklopa ispaljena iz desne cijevi dosegnula je zenit i pala na kupolu zgrade Nacionalnog arhiva načinjenu od vapnenca. Nevjerojatnom slučajnošću, promaši dvadeset i jednu razinu s knjigama i dokumentima, probije granitni
pod izlo¸bene sale na manje od deset stopa od staklenog ormara u kojem se nalazila Deklaracija nezavisnosti, i zaustavi se napola zabijena u betonski pod podruma.
Granata broj dva bila je ćorak. Ali ne i granata broj tri.
Kad ga je aktivirao njegov sitni generator, radarski altimetar unutar paketa s Brzom smrti počeo je slati signale prema tlu i bilje¸iti putanju pada. Bojeva glava spuštala se sve ni¸e i ni¸e, dok na tisuću i pet stotina stopa električni impuls nije aktivirao oslobađanje padobrana. Svilena površina fluorescentnonarančaste boje procvate na plavoj pozadini neba. Začudo, materijal stariji od trideset godina izdr¸ao je iznenadno zapinjanje bez da se raspao po šavu.
Daleko ispod ulica Washingtona, predsjednik i njegovi savjetnici sjedili su nepokretno na stolcima, trepćući očima dok su pratili neumitni pad projektila. U početku, poput putnika s Titanica koji su odbili povjerovati da golemi prekooceanski brod tone, sjedili su ukočeno. Njihovi umovi pokušavali su shvatiti razmjere događaja koji su gledali pred sobom, sa slabašnom nadom da će mo¸da mehanizam unutar bojeve glave zatajiti, i da će ova bezopasno pasti na travnjak. A tada, odjednom, osjete kako ih ste¸e sve sna¸niji očaj.
Lagani povjetarac puhne sa sjevera i odgurne padobran prema zgradama instituta Smithsonian. Vojnici koji su blokirali ulice oko Lincolnovog memorijala i zgrade Nacionalnog arhiva, i gomile dr¸avnih slu¸benika uhvaćenih u jutarnjem prometu, promatrali su što se događa poput ovaca, dok je šuma ruku pokazivala u zrak.
Atmosfera oko konferencijskog stola umirila se od napetosti, a sve sna¸niji strah dostigao je neizdr¸ivu razinu. Jarvis više nije mogao gledati. On uhvati glavu rukama.
Gotovi, reče on promuklim glasom. Gotovi smo.
Zar se ne mo¸e ništa učiniti?, upita predsjednik, čiji je pogled bio prikovan na predmet koji je lebdio na zaslonu.
Higgins pora¸eno slegne ramenima.
Ako pokušamo oboriti to čudo s neba, samo ćemo raspršiti bakteriju. Osim toga, bojim se da ne mo¸emo učiniti ništa.
Jarvis ugleda kako bljesak spoznaje ulazi u predsjednikove oči, bolne spoznaje da su došli do kraja puta. Nemoguće se nije moglo dogoditi, nije se moglo prihvatiti, ali bilo je tu.
Smrt milijuna ljudi bila je udaljena još samo nekoliko sekunda, nekoliko stotina stopa.
Tako su intenzivno promatrali prizor da nisu vidjeli kako se jedna točkica u daljini povećava. Admiral Kemper prvi ju je prepoznao njemu je malo što moglo promaknuti. On ustane i zagleda se kao da u očima ima laserske zrake. Napokon i drugi ugledaju točkicu, koja napokon naraste i pretvori se u helikopter koji je upravo letio na bojevu glavu. Što je to, za ime Bo¸je.. promrmlja Higgins.
Izgleda kao isti luđak koji je oblijetao Iowu, reče Kemper.
Ovaj put ćemo ga skinuti, reče Higgins, posegnuvši za telefonom. Svjetlost izlazećeg sunca odbijala se od kabine helikoptera, i ovaj na trenutak zasjaji na zaslonu. Letjelica naraste, i uskoro su mogli vidjeti velika crna slova na njegovom boku.
NAMP, reče Kemper.
To je helikopter Nacionalne agencije za mora i podmorje.
Jarvisove ruke padnu s njegovog lica i on podigne pogled kao da se budi iz dubokog sna. Rekli ste NAMP.
Pogledajte sami, reče Kemper pokazujući na zaslon.
Jarvis pogleda. Tada, poput luđaka, sruši stolac i skoči preko stola, izbijajući telefon iz Higginsove ruke. Ne vikne on.
Higgins je izgledao šokirano.
Ostavite ih na miru odbrusi Jarvis. Pilot zna što radi.
Sve u što je Jarvis bio siguran bilo je da je Dirk Pitt u pozadini drame koja se zbivala nad glavnim gradom. NAMPov helikopter i Pitt. Morali su biti povezani na neki način. Sitni plamičak nade zatreperi unutar Jarvisa dok je promatrao kako se smanjuje udaljenost između letjelice i bojeve glave.
Minerva se obori na narančasti padobran poput bika koji napada matadora. Ovo će biti vrlo napeto. Steiger i Sandecker izračunali su putanju bojeve glave s Brzom smrti i lebdjeli su u blizini zgrade Nacionalnog arhiva, kad su ugledali padobran kako se otvara prerano, na četvrt milje od njih. Izgubili su nekoliko dragocjenih trenutaka dok je Steiger grozničavo okretao letjelicu u očajničkoj igri koju je prije nekoliko sati osmislio Pitt.
Prošk je dvanaest sekunda, reče Sandecker jednoličnim glasom s vrata kabine.
Osamnaest sekunda do detonacije, pomisli Steiger.
Kuka i vitlo spremni, reče Sandecker.
Steiger odmahne glavom. Prerizično. Imat čemo samo jedan pokušaj. Morat ćemo proći ravno kroz konopce.
Blokirat ćeš elise rotora.
To je jedina prilika koju imamo, odgovori Steiger.
Sandecker se nije protivio. On brzo sjedne na kopilotovo sjedalo i prive¸e se.
Bojeva glava vidjela se kroz vjetrobran. Steiger uoči da je obojena u mornaričku plavu boju, prema propisima. On smanji gas dvostrukih turbo motora i u isto vrijeme povuče polugu za kontrolu brzine okretaja. Minervina brzina kretanja prema naprijed tako je naglo smanjena da se obojica zgrče od snage udarca kojom su bačeni na sigurnosne pojaseve. Šest sekunda, reče Sandecker.
Sjena velikog padobrana pala je na helikopter kad je Steiger nagnuo letjelicu na desnu stranu. Naglim manevrom zašiljeni vrh Minerve prereze konopce padobrana. Narančasta svila padne i prekrije vjetrobran, zakrivši sunce. Tri konopca omotala su se oko osovine rotora prije no što je stari materijal popustio i pokidao se. Ostatak se obavio oko prednjeg dijela i trgnuo Minervu tako da se skoro zaustavila, preuzevši te¸inu projektila.
Dvije sekunde, procijedi Sandecker kroz stisnute zube.
Te¸ina granate vukla je Minervu prema dolje. Steiger brzim radom ruku uspije vratiti letjelicu u uspravan polo¸aj, povuče poluge gasa i podigne polugu za kontrolu oba rotora.
Dvostruki motori napinjali su se pod teretom. Sandecker je prestao brojiti. Vrijeme je isteklo. Igla altimetra treperila je na tisuću stopa. Sandecker se nagne kroz otvoreni prozor i zagleda niz lepršavu svilu prema bojevoj glavi koja je visjela pod trupom, očekujući da će vidjeti eksploziju. Elise Minervinog rotora udarale su po zraku, stvarajući tupi zvuk udaraca koje se moglo čuti miljama daleko, nad morem zapanjenih lica okrenutih prema nebu. Padobran, projektil i helikopter lebdjeli su zajedno, zapetljani. Sandecker pogleda altimetar. Nije se pomaknuo. Znoj mu prekrije čelo.
Prođe deset sekunda, a Sandeckeru se učini kao deset godina. Steiger, obuzet svojom akcijom, borio se s kontrolama. Admiral nije mogao učiniti mnogo više osim da sjedi na mjestu. Bilo je to prvi put koliko mu je pamćenje sezalo da se osjećao potpuno beskorisno.
Di¸i se, prokletstvo, di¸i se, reče Steiger, preklinjući Minervu.
Sandecker je promatrao altimetar kao da je hipnotiziran. Činilo mu se da se igla malo pomaknula nad oznakom za tisuću stopa. Je li to bila samo njegova ¸elja, ili je instrument zabilje¸io podizanje? A tada, polako, gotovo neizmjerno malo, igla se pomakne.
Podi¸emo se, reče on. Glas mu je podrhtavao.
Steiger ne odgovori.
Brzina uspona polako se poveća. Sandecker je šutio sve dok nije bio siguran da mu se oči ne poigravaju s mozgom. Više nije imao razloga za nesigurnost. Igla se polako kretala prema sljedećoj oznaci.
Poglavlje LXVI
Nemoguće je opisati olakšanje ljudi u podzemnim uredima. Da je netko načinio anketu, jednoglasno bi se slo¸ili kako nikada u ¸ivotu nisu vidjeli niti upola tako prekrasan prizor. Čak je i tmurni general Higgins na licu imao najširi osmijeh ikada viđen. Opaki oblak Sudnjeg dana iznenada je zaustavljen, i oni počnu klicati dok je Minerva odnosila svoj smrtonosni teret na sigurnu visinu.
Predsjednik se opusti u svom stolcu i dozvoli sebi zadovoljstvo paljenja cigare. On kimne niz stol prema Jarvisu kroz oblak dima.
Čini se, Dale, da ste vidoviti.
Samo proračunano nagađanje, gosp. predsjedniče, reče Jarvis. Admiral Kemper podigne telefon. Osigurajte mi komunikaciju s tim helikopterom NAMPa naredi on.
Još nije gotovo, reče Higgins.
Ti ljudi ne mogu zauvijek letjeti.
Imamo glasovni kontakt.
Najava se začuje iz jednog od zvučnika pokraj velikog zaslona. Kemper progovori na svoj stolni telefon, prateći pogledom napredak Minerve. Ovdje admiral Joseph Kemper iz Zdru¸enog sto¸era, helikopter NAMPa, molim identificirajte se.
Glas koji je odgovorio bio je tako miran i glasan da je mogao doći s drugog kraja sobe. Jim Sandecker, Joe. Što hoćeš?
Predsjednik se uspravi u stolcu. Direktor NAMPa?
Kemper kimne. Prokleto dobro znaš što hoću odbrusi on u prijemnik.
A, da, bojevu glavu s Brzom smrti. Pretpostavljam da si svjestan njezinog potencijala.
Jesam.
I ¸eliš znati što ću učiniti s njom.
Ta mi je misao pala na pamet.
Čim dođemo na pet tisuća stopa, reče Sandecker, pilot, pukovnik Abe Steiger i ja odletjet ćemo ravno do mora i spustiti kujinog sina najdalje što mo¸emo stići od obale.
Što mislite, koliko daleko?, upita Kemper.
Tijekom kratke stanke Sandecker se posavjetovao sa Steigerom. Otprilike šest stotina milja od obale Delawarea.
Koliko je projektil siguran?
Čini se da je dovoljno dobro pričvršćen. Pomoglo bi nam da se ne moramo oslanjati na instrumente i da mo¸emo u¸ivati u krajoliku.
Ponovi.
Padobran je prebačen preko našeg vjetrobrana. Mo¸emo gledati samo dolje.
Mo¸emo li vam pomoći?, upita Kemper.
Da, odgovori Sandecker. Obavijestivši sav vojni i putnički zračni promet da se dr¸i podalje od našeg leta prema moru.
Smatrajte to učinjenim, reče Kemper. Takoder ću dogovoriti da brodić za spašavanje bude u blizini mjesta na koje ćete pasti.
Ne, Joe. Pukovnik Steiger i ja cijenimo tu gestu, ali bilo bi to glupo bacanje ljudskih ¸ivota. Razumiješ.
Kemper ne odgovori odmah. U očima mu se vidjela duboka tuga. Tada reče Razumijem. Kemper, kraj emitiranja.
Nema li načina da ih se spasi?, upita Jarvis.
Kemper odmahne glavom.
Tu¸na je istina da admiral Sandecker i pukovnik Steiger vrše samoubojstvo. Kad helikopter ostane bez goriva i padne prema moru, projektil pada s njim. Kad dosegnu tisuću stopa, bojeva glava raspršit će organizam Brze smrti. Ostalo ne moram ni reći.
Ali oni bi sigurno mogli odrezati konopce padobrana i odletjeti na sigurnu udaljenost prije no što padnu u more, ustrajao je Jarvis.
Vidim što admiral Kemper ¸eli reći, reče Higgins.
Odgovor je na zaslonu. Padobran je helikopterov mrtvački pokrov. Konopci su obavijeni oko baze rotora i vise sa strane suprotne vratima za teret. Čak i da letjelica lebdi u stacionarnom polo¸aju, čovjeku bi bilo nemoguće da se popne dovoljno visoko da bi mogao dosegnuti konopce no¸em.
Zar ne mogu iskočiti iz helikoptera prije no što padne?, upita Jarvis. General Sayre odmahne glavom.
Za razliku od konvencionalnih zrakoplova, helikopteri nemaju automatske kontrolne sustave. Njima se mora upravljati ručno. Kad bi posada iskočila, letjelica bi im pala na glavu.
Isti princip vrijedi i za prebacivanje ljudi u letu na drugu letjelicu, reče Kemper. Mogli bismo izvaditi jednog, ali ne i obojicu.
Zar ne mo¸emo učiniti ništa?, u Jarvisovom glasu mogao se čuti lagani očaj.
Predsjednik je tmurno promatrao lakiranu površinu stola nekoliko trenutaka. Napokon reče Samo se molite da sigurno prenesu tu grozotu dalje od naših obala.
A ako uspiju?
Onda ćemo sjediti bespomoćno i gledati kako dva hrabra čovjeka umiru.
Ledena voda vratila je Pitta k svijesti. U prvi trenutak, dok su mu oči treptale na sjajnom dnevnom svjetlu, njegov um pokušao je utvrditi u kakvom se stanju nalazi, otkriti zašto pluta u ledenoj, prljavoj rijeci. Tada osjeti kako bol cvjeta kroz njega, a glava mu je bila poput vrha stolarevog čavla.
On osjeti vibraciju u vodi, začuje prigušeni šum, i uskoro se iz izlazećeg sunca pojavi patrolni čamac Obalne stra¸e i krene prema njemu. Dva čovjeka u ronilačkim odijelima skoče u vodu i stručno namjeste oko Pitta trake spojene na dizalicu. Zatim su dali znak, i on je bio nje¸no izvučen na palubu.
Malo je rano za kupanje, reče krupan čovjek s rukom u praćki. Ili vje¸bate za La Manche?
Pitt se ogleda oko sebe i ugleda razbijeno staklo i komade drva na mostu patrolnog čamca.
Odakle ste vi došli? Iz bitke za Midway?
Ljudina se naceri i odgovori Krenuli smo prema našem doku, kad su nam naredili da vas izvadimo iz rijeke. Ja sam Kiebel, Oscar Kiebel, zapovjednik nekad najčistijeg broda na Unutarnjim vodama.
Dirk Pitt. Ja sam iz NAMPa.
Kiebelove oči se suze. Kako ste se našli na bojnom brodu?
Pitt pogleda slomljenu brodsku antenu.
Vjerujem da vam dugujem novu radio antenu.
To ste bili vi?
´ao mi je što sam vas udario i pobjegao, ali nije bilo vremena za ispunjavanje izvještaja o nesreći.
Kiebel poka¸e prema vratima. Bolje vam je da uđete i da vam premotamo glavu. Čini se kao da imate gadnu pukotinu.
Tada Pitt ugleda veliki dim koji se dizao iza meandra Potomaca. Iowa, reče on. Što je bilo s Iowom?
Odletjela je u zrak.
Pitt se nasloni na ogradu.
Kiebel ga blago zagrli svojom zdravom rukom, dok je jedan od njegovih ljudi donosio pokrivač. Bolje vam je da se opustite i legnete. Liječnik će nas čekati kada pristanemo.
Nema veze, reče Pitt. Više nije va¸no.
Kiebel ga dovede do kormilarnice i pronađe mu šalicu vruće kave. ´ao mi je što na brodu nemam ¸estokog pića. Pravila i sve to. Osim toga, malo je i rano.
Zatim se okrene i kroz otvorena vrata reče svojem časniku za komunikacije. Kakve su vijesti o onom helikopteru?
Preletio je zaljev Chesapeake, gospodine.
Pitt podigne pogled. Koji helikopter?
Pa, jedan od vaših, reče Kiebel.
Najgluplja stvar. Granata iz posljednje salve s Iowe spuštala se padobranom, a taj idiot u NAMPovom helikopteru pokupio ju je u letu.
Hvala Bogu reče Pitt kad je shvatio što se dogodilo.
Radio. Moram posuditi vaš radio.
Kiebel je oklijevao. U Pittovom pogledu mogao je pročitati hitnju. Dopustiti civilima da se koriste vojnom komunikacijskom opremom baš i nije...
Pitt podigne ruku i zaustavi ga. U njegovu pothladenu ko¸u polako se vraćao osjet i on osjeti kako ga nešto pritišće na trbuhu pod majicom. Njegovo lice odavalo je zbunjenost kad je skinuo mali paket i zamišljeno se zagledao u njega.
A odakle se ovo, dovraga, stvorilo?
Steiger je oprezno promatrao pokazivač temperature dok se igla kretala prema crvenom dijelu. Obala Atlantika još je bila udaljena šezdeset milja, a posljednje što je htio bio je kvar na turbini. Svjetlo na radiju koje označava poziv zatreperi, i admiral pritisne dugme prijenos. Ovdje Sandecker. Govorite.
Spreman sam za onaj omlet, reče Pitt glasom koji je pucketao u slušalicama.
Dirk reče Sandecker. Jesi li u redu?
Malo izubijan, ali još se krećem.
Što je s drugom bojevom glavom?, upita Steiger s nelagodom.
Razoru¸ana, odgovori Pitt.
A agens Brze smrti?
Pittov glas nije odavao nesigurnost. Otpravljen niz odvod.
Pitt je mogao samo nagađati da je Hiram Lusana bacio bombice u rijeku, ali nije htio sugerirati Steigeru i admiralu da je njihov trud bio uzaludan. Sandecker opiše Pittu kako su zakvačili padobran i objasni mu da su im izgledi bili loši. Pitt ga sasluša bez prekidanja. Kad je admiral završio, Pitt postavi samo jedno pitanje
Koliko dugo mo¸ete ostati u zraku?
Mogao bih rastegnuti gorivo na još dva, mo¸da dva i pol sata, odgovori Steiger. Moj trenutni problem su motori. Ne rade glatko, i pregrijavaju se.
Zvuči kao da su konopci padobrana djelomično blokirali komore za protok zraka.
Otvoren sam za briljantne ideje. Imaš li koju?
Zapravo, imam, odgovori Pitt. Slušajte. Javit ću se za dva sata od sada. U međuvremenu, izbacite sav teret koji imate. Sjedala, alat, bilo što čega se mo¸ete riješiti kako biste olakšali helikopter. Učinite sve što treba, ali ostanite u zraku dok vam se ne javim. Kraj.
On ugasi mikrofon i okrene se prema zapovjedniku Kiebelu.
Moram doći na obalu što je moguće br¸e.
Stići ćemo na dok za osam minuta.
Trebat ću prijevoz, reče Pitt.
Još uvijek ne znam kako se vi uklapate u sve ovo, reče Kiebel. Koliko znam, mogao bih vas i uhititi.
Nije vrijeme za igranje osvetnika, odbrusi Pitt.
Kriste, zar moram sve učiniti sam?
On se nagne nad radiooperatera. Spojite me sa sto¸erom NAMPa i kompanijom Stranskv Instrument, tim redoslijedom.
Malo smo slobodni s mojim ljudima i opremom, zar ne, gospodine?
Pitt nije niti trenutka sumnjao da bi spojio Kiebela s palubom da je ovaj imao dvije zdrave ruke.
Što moram učiniti da dobijem vašu suradnju?
Kiebel se zagleda ubilačkim pogledom smeđih očiju u Pitta tada, polako, oči zaiskre i usta mu se rastegnu u osmijeh.
Recite molim.
Pitt posluša, i točno dvanaest minuta kasnije našao se u helikopteru Obalne stra¸e koji je jurio natrag u Washington.
Poglavlje LXVII
Dva sata prošla su bolno polako za Steigera i Sandeckera. Prešli su obalu Delawarea kod Slaughter Beacha i sada su bili na pet stotina milja udaljenosti od nje, iznad Atlantika. Vrijeme je bilo relativno mirno, a malobrojni olujni oblaci poslušno su im se sklanjali s puta.
Sve što nije bilo pričvršćeno, i ponešto što jest, izbačeno je kroz vrata teretnog prostora. Sandecker je procijenio da je izbacio više od četiri stotine funta tereta. To i gubitak te¸ine goriva koje su potrošili, spriječilo je da se motori pregriju dok su se borili da zadr¸e preopterećenu Minervu u zraku.
Sandecker je le¸ao okrenut leđima prema pregradnom zidu kabine. Uklonio je sva sjedala osim Steigerovog. Fizički napor protekla dva sata iscrpio ga je. Pluća su mu se borila da dođu do zraka, a noge i ruke bile su mu ukočene od umora. Ima li vijesti... od Pitta?
Steiger odmahne glavom, ne skidajući pogled s instrumenata.
Mrtva tišina, reče on. Ali, što bismo mogli očekivati? Čovjek nije cirkuski čudotvorac.
Vidio sam kako uspijeva učiniti ono što su drugi smatrali nemogućim.
Znam prepoznati patetičan pokušaj stvaranja la¸ne nade kad ga čujem.
Steiger nagne glavu prema satu na ploči.
Dva sata i osam minuta od posljednjeg kontakta. Pretpostavljam da nas je otpisao.
Sandecker je bio previše iscrpljen da bi se prepirao. Kao kroz gustu maglu, on posegne za slušalicama, stavi ih na glavu i zatvori oči. U njemu se počeo rađati neki spokoj, kada ga sna¸an glas iznenada trgne i probudi. Hej, Ćelavko, letiš kao što ševiš.
Giordino izlane Steiger.
Sandecker pritisne dugme prijenos. A1, odakle se javljaš?
Otprilike pola milje iza vas i dvije stotine stopa ni¸e.
Sandecker i Steiger pogledaju se šokirano.
Ali ti bi trebao biti u bolnici, reče Sandecker tupo.
Pitt je sredio moj uvjetni otpust.
Gdje je Pitt?, upita Sandecker.
Gledam te u dupe, Abe, odgovori Pitt.
Ja sam za upravljačem Giordinovog Caitlin M200.
Kasniš, reče Steiger.
´ao mi je, ovakve stvari znaju potrajati. Kako stojite s gorivom?
Crpimo posljednje kapi, odgovori Steiger. Mogao bih izvući još osamnaest ili dvadeset minuta ako budem imao sreće.
Norveški putnički brod nalazi se na šezdeset milja od vas, na 270 stupnjeva. Njegov kapetan sklonio je sve putnike s gornje palube i očekuje vaš dolazak. Trebali biste stići...
Jesi li poludio?, upadne Steiger.
Putnički brod, gornja paluba... o čemu to brbljaš?
Pitt mirno nastavi. Čim odre¸emo projektil, nastavite prema brodu. Ne mo¸ete ga promašiti.
Kako ću vam zavidjeti, dečki, reče Giordino.
Sjedit ćete pokraj bazena i srkati maitai.
Srkati maitai odgovori zapanjeni Steiger.
Bo¸e, obojica su ludi!
Pitt se okrene prema Giordinu, smještenom na kopilotovom sjedalu, i kimne prema gipsu koji mu je pokrivao jednu nogu.
Siguran si da mo¸eš upravljati s tim?
Jedino što ne mogu, reče Giordino lagano udarivši po gipsu, jest počešati se iznutra.
Onda preuzmi.
Pitt podigne glavu s kontrolne ploče, iziđe iz sjedala i pode u teretni prostor Catlina. Ledena hladnoća udari u njega s otvorenih vrata. Čovjek svijetle ko¸e i nordijskih crta lica, odjeven u višebojno skijaško odijelo, bio je nagnut nad dugim crnim pravokutnim predmetom postavljenom na teškom tronošcu. Dr. Paul Weir očito nije bio stvoren da leti u zrakoplovima s propuhom usred zime.
Došli smo na polo¸aj, reče Pitt.
Spreman sam, reče Weir kroz poplavjele usnice.
Zakvačio sam cijevi za hlađenje. Ako voda ne bude kru¸ila oko glave i izvora napajanja, uređaj će spr¸iti sam sebe.
Nekako sam očekivao egzotičniju opremu, reče Pitt.
Argonski laseri na velikom okviru nisu izmišljeni za filmove znanstvene fantastike, gosp. Pitt.
Dr. Weir nastavio je govoriti dok je vršio posljednje provjere konektora ¸ica. Dizajnirani su za to da emitiraju koherentnu zraku svjetlosti za više praktičnih primjena.
Ima li dovoljno snage za ovo?
Weir slegne ramenima. Osamnaest vata koncentriranih u sitnu zraku koja odašilje samo dva kilovata energije ne zvuči kao nešto veliko, ali obećavam vam da će biti dovoljno.
Koliko se moramo pribli¸iti projektilu?
Zbog divergencije zrake moramo biti što je moguće bli¸e. Manje od pedeset stopa.
Pitt pritisne dugme mikrofona. A1?
Reci.
Pribli¸i se na manje od 40 stopa od projektila.
Na toj udaljenosti ometat će nas turbulencija rotora helikoptera.
Ne mo¸emo si pomoći.
Weir uključi glavni prekidač lasera.
Čuješ li me, Abe?, upita Pitt.
Slušam.
Ideja je da se Giordino pribli¸i dovoljno da mo¸emo prerezati konopce pričvršćene za projektil laserskom zrakom.
Dakle, to je ideja, reče Sandecker.
To je ideja, admirale. Pittov glas bio je tih, gotovo nehajan.
Dolazimo u polo¸aj. Dr¸ite smjer. Dr¸ite nam sve palčeve koji su vam slobodni i učinimo to.
Giordino pomakne kontrole precizno poput urara, i Catlin se pomakne pokraj Minerve, malo ni¸e od nje. Počeo je osjećati udarce zraka od elisa na kontrolama, i ruka mu stegne rudo. U teretnom prostoru sve što nije bilo pričvršćeno počne se sna¸no tresti. Pitt je promatrao čas projektil, čas Weira. Glavni fizičar Stranskv Instrumentsa nagne se nad glavu lasera. Nije pokazivao znakove straha ili neugode. U stvari, činilo se da u¸iva.
Ne vidim nikakvu zraku, reče Pitt. Radi li?
´ao mi je što vam razbijam koncepciju, odgovori Weir, ali argonska laserska zraka je nevidljiva.
Kako je mo¸ete usmjeriti na cilj?
Uz pomoć ovog teleskopa za pušku vrijednog 30 dolara. On potapša uređaj koji je bio nabrzinu pričvršćen za laser.
Neću dobiti Nobelovu nagradu, ali trebalo bi dostajati.
Pitt legne na trbuh i dopuzi do praga otvorenih vrata, pa proviri van. Ledeni zrak udari mu u zavoj na glavi, tako da jedan kraj gaze počne lepršati poput zastave na oluji. Projektil je visio ispod helikoptera, usmjeren pod blagim kutom prema repnom rotoru. Dok ga je gledao, Pittu je bilo teško povjerovati koliki univerzum agonije i smrti se krije u tako malom paketu.
Bli¸e, vikne Weir. Trebam još deset stopa.
Pribli¸i se deset stopa, reče Pitt u mikrofon.
Ako se još više pribli¸imo, moći ćemo upotrijebiti škare, progunda Giordino. Ako je i bio napet, nije to pokazivao. Lice mu je imalo izraz kao da napola drijema. Samo su u¸arene oči odavale koncentraciju potrebnu za tako precizan let. Činilo mu se da će mu znoj eksplodirati unutar gipsa, a nervni završetci u njegovoj nozi vrištali su od iritacije.
Pitt je sada mogao nešto nazrijeti crnilo u zapetljanim konopcima iznad projektila. Nevidljiva zraka topila je najlonske niti. Koliko ih ima? pitao se on mo¸da čak pedeset.
Pregrijava se! Dvije riječi i srce preskoči jedan udarac.
Ovdje je previše hladno, vikne Weir.
Cijevi za rashlađivanje su se zamrznule!
VVeirove oči vrate se na teleskopski ciljnik. Pitt je mogao vidjeti kako nekoliko niti puca, i kako njihovi pougljeni krajevi udaraju po zraku. Smrad zapaljene izolacije ispuni kabinu.
Cijev više neće mnogo izdr¸ati, reče Weir.
Još je pola tuceta konopaca puklo, ali ostali su bili napeti i neoštećeni. Weir se iznenada uspravi i skine rukavice koje su se pušile.
Bo¸e, ¸ao mi je vikne on. Cijev je gotova!
Projektil s Brzom smrti još je zlokobno visio ispod Minerve.
Trideset sekunda razvuklo se dok je Pitt le¸ao, gledajući smrtonosni projektil kako se ljulja nad njim. Lice mu nije odavalo nikakav određeni izraz, samo čudnu koncentraciju. Zatim prekine tišinu. Izgubili smo laser, reče on bez uvoda.
Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo zare¸i Steiger.
Kamo nam je otišla sreća?
Glas mu je bio gotovo divlji od gorčine i frustracije.
I sada?, upita admiral Sandecker mirno.
Sada ćete prijeći u naglo poniranje, odgovori Pitt.
Što?
Posljednji adut. Krenite u poniranje. Kad razvijete dovoljnu gsilu, naglo krenite uvis. Mo¸da se Abeova sreća promijeni i vaš ne¸eljeni putnik otpadne.
Bit će gusto, reče Steiger.
Morat ću učiniti to na instrumentima. Ne vidim ništa dok mi padobran prekriva vjetrobran.
Ostat ćemo uz vas, reče Giordino.
Nemojte se previše pribli¸avati, jer ćemo vas zaraziti prehladom, odgovori Steiger. On udalji helikopter od zrakoplova.
Molimo se da ova bebica nema zatvor.
Zatim gurne rudo prema naprijed.
Minerva pojuri prema dolje pod kutom od sedamdeset stupnjeva. Sandecker zaglavi noge pri dnu Steigerovog sjedala i pokuša se uhvatiti rukom. Ljudima koji su fascinirano promatrali iz Catlin, činilo se da je nos helikoptera usmjeren ravno u more.
Smanji kut spuštanja, reče Pitt.
Projektil se pribli¸ava repnom rotoru.
Razumijem, reče Steiger napetim glasom.
Kao da skačeš sa zgrade zatvorenih očiju.
Dobro izgleda, reče Pitt smirujuči ga. Ne prebrzo. Ako prijeđeš sedam gfaktora, izgubit ćeš elise.
Ne bih ni pomislio na to.
Četiri tisuće stopa.
Giordino nije pokušavao slijediti Steigera. Zaostao je za njim, a Catlin se spuštao polako kru¸eći. Dr. Weir, čiji je posao bio dovršen, vratio se u toplinu kontrolne kabine.
Oštar trzaj poda kabine helikoptera naveo je admirala Sandeckera da se osjeća kao da stoji s leđima oslonjenim na zid. Steigerov pogled plesao je s altimetra, preko pokazivača brzine, do pokazivača umjetnog horizonta, i natrag.
Tri tisuće stopa.
Pitt je mogao vidjeti da površina padobrana leprša opasno blizu rotora, ali šutio je. Steiger je imao previše toga na brizi, zaključi on, i bez da čuje još jedno upozorenje. Gledao je kako se more pribli¸ava Minervi. Steiger osjeti sve jaču vibraciju. Šum vjetra postajao je sve jači kako je brzina rasla. Na trenutak pomisli kako bi trebao zadr¸ati rudo u tom polo¸aju i okončati muke. Ali tada, prvi put toga dana, pomisli na ¸enu i djecu, i ¸elja da ih ponovo vidi u njemu razbukta sna¸nu odlučnost da pre¸ivi.
Abe, sada!
Pittova zapovijed zagrmi iz njegovih slušalica. Vuci!
Steiger povuče rudo.
Dvije tisuće stopa.
Minerva se strese od strašne vučne sile gravitacije koja je napadala svaki djelić konstrukcije. Tada zastane, a projektil, reagirajući na silu poput utega na kraju divovskog njihala, krene prema naprijed. Preostali konopci koji su izdr¸ali lasersku zraku napnu se poput ¸ica na bend¸u. Zatim počnu pucati, po dva i po tri odjednom. Baš kad se činilo da će projektil s Brzom smrti zamahnuti natrag i udariti u helikopter, on se otkine i otpadne. Otišao je vikne Pitt.
Steiger je bio previše iscrpljen da bi odgovorio. Boreći se protiv crnila koje mu je pomračilo vid nakon iznenadnog trzaja, Sandecker klekne i protrese Steigerovo rame.
Kreni prema onom brodu, reče on vrlo umornim i vrlo opuštenim glasom. Pitt nije gledao Minervu dok se okrenula i krenula prema sigurnosti. Promatrao je projektil sve dok se njegova plava površina nije spojila s plavom bojom valova i nestala s vidika.
Dizajniran za brzinu spuštanja od osamnaest stopa u sekundi, projektil je prošao visinu od tisuću stopa bez da je detonirao bojevu glavu. Detonacijski mehanizam zakasnio je, sve dok nije bilo prekasno. Brzinom od gotovo tri stotine i šezdeset stopa u sekundi, organizam je, noseći svoju prijetnju agonije i masovnog istrebljenja, pao u duboko more.
Pitt je još uvijek promatrao kad su se neumorni valovi zaklopili nad sitnim bijelim o¸iljkom od pljuska.
Ima nečega tragičnog u smrti ponosnog broda. Predsjednik je bio duboko potresen, a pogled mu je bio usmjeren na stupove dima koji su se valjali s Iowe dok su se vatrogasni brodovi pribli¸avali paklenom ognju u uzaludnom pokušaju da ga ugase.
Sjedio je s Timothvjem Marchom i Daleom Jarvisom, jer članovi Zdru¸enog sto¸era vratili su se u svoje urede u Pentagonu kako bi pokrenuli očekivana istra¸ivanja, diktirali očekivane izvještaje i izdali očekivane direktive. Za nekoliko sati, šok će splasnuti, i mediji će tra¸iti krv, bilo čiju krv.
Predsjednik je odlučio što treba učiniti. Morao je ubla¸iti javne prosvjede. Ništa ne bi dobio time da proglasi napad još jednim neslavnim danom. Komadiće je morao pomesti pod tepih zbrke što je moguće nje¸nije.
Upravo smo primili vijest da je admiral Bass umro u Mornaričkoj bolnici Bethesda, reče Jarvis tiho.
Morao je biti sna¸an čovjek kad je sve ove godine nosio strašan teret tajne Brze smrti, reče predsjednik.
To je onda kraj, promrmlja March.
Još postoji otok Rongelo, reče Jarvis.
Da, reče predsjednik, umorno kimnuvši. Još postoji to.
Ne mo¸emo dopustiti da ostane i najmanji trag organizma.
Predsjednik pogleda Jarvisa. Što predla¸ete?
Izbrišite otok s karte, odgovori Jarvis.
Nemoguće, reče March. Sovjeti bi podigli gadnu uzbunu ako aktiviramo bombu. Moratorij na nadzemne nuklearne testove poštivale su obje nacije tijekom dva desetljeća.
Jarvis se lagano nasmiješi. Kinezi još nisu potpisali pakt.
Pa?
Preuzet ćemo stranicu iz Operacije Divlja ru¸a, objasni Jarvis. Poslat ćemo jednu od naših podmornica s nuklearnim projektilima što je moguće bli¸e kineskom kopnu, i ona će ispaliti nuklearnu bojevu glavu na otok Rongelo.
March i predsjednik razmijene zamišljene poglede. Zatim se okrenu Jarvisu, čekajući nastavak.
Dok god nema američkih priprema za test, a niti jedan naš površinski brod niti zrakoplov nisu unutar dvije tisuće milja od područja eksplozije, Rusi neće imati opipljivi dokaz kojim bi nas mogli optu¸iti. S druge strane, njihovi špijunski sateliti zabilje¸it će da je projektil krenuo s kineskog teritorija.
Moglo bi nam uspjeti ako stvar ostane tajna, reče March, zagrijavši se za plan. Naravno, Kinezi će zanijekati umiješanost. I nakon uobičajenih ru¸nih optu¸aba iz Kremlja, naše Ministarstvo vanjskih poslova, kao i druge bijesne dr¸ave, optu¸ivat će Peking, i epizoda će zamrijeti i biti zaboravljena nakon dva tjedna.
Predsjednik se zagleda u prazno dok se borio sa savješću. Prvi put u gotovo osam godina osjetio je potpunu ranjivost svojeg posla. Oklop moći bio je ispunjen tankim pukotinama koje su ga mogle raspršiti ako bi dobio neočekivan udarac.
Napokon, uz napor dvostruko starijeg čovjeka, on ustane iz stolca. Molim Boga, reče on očiju punih tuge, da budem posljednji čovjek u povijesti koji će svojevoljno narediti nuklearni udar.
Zatim se okrene i polako krene prema dizalu koje će ga ponijeti u Bijelu kuću.
LUDIN SUDRUG
Umkono, Ju¸na Afrika, siječanj 1989.
Vrućina ranojutarnjeg sunca postajala je sve sna¸nija dok su dva čovjeka nje¸no propuštala konopac kroz ruke, spuštajući drveni kovčeg na dno groba. Zatim su povukli konopce, i ovi blago zašušte dok su se povlačili oko oštrih rubova kovčega.
Jeste li sigurni da ne ¸elite da ga zatrpam?, upita grobar ko¸e boje ebanovine dok je namatao konopac oko ¸ilavog ramena.
Hvala, ja ću se pobrinuti za to, reče Pitt, pru¸ajući nekoliko ju¸noafričkih novčanica. Ne treba plaćati, reče grobar. Kapetan je bio prijatelj. Mogao bih iskopati stotinu grobova i nikad ne otplatiti ljubaznost kojom je tretirao moju obitelj dok je bio ¸iv.
Pitt kimne s razumijevanjem. Posudit ću vašu lopatu.
Grobar ga posluša, sna¸no stisne Pittovu šaku, i široko se osmjehne. Zatim mahne, pa krene uskim puteljkom koji je vodio od groblja prema selu.
Pitt se ogleda. Krajolik je bio gusto obrastao, ali prilično divlji. Para se počne dizati nad biljem dok se sunce uzdizalo na nebu. On rukavom protrlja znojem natopljeno čelo i protegne se pod drvetom mimoze, proučavajući ¸ute loptaste cvjetove i dugo, bijelo trnje, slušajući glasanje ptica nosoro¸aca u daljini.
Zatim opet pogleda veliki granitni kamen koji je stajao pred grobom
Ovdje počiva
obitelj Fawkes
Patrick McKenzie
Myrna Clarissa
Patrick McKenzie, ml.
Jennifer Louise
Zdru¸eni za cijelu vječnost
1988.
Kapetan je bio prorok, pomisli Pitt. Kamen je bio napravljen mjesecima prije Favvkesove smrti na palubi Iowe. On otrese zalutalog mrava i zaspi na dva sata. Probudio ga je zvuk automobila.
Vojnik u odori, narednik, zakoči s Bentlevem, iziđe iza volana i otvori stra¸nja vrata. Iziđe pukovnik Joris Zeegler, a za njim i ministar obrane Pieter De Vaal. Izgleda prilično mirno, reče De Vaal.
Ovaj dio je miran od masakra Fawkesovih, odgovori Zeegler. Vjerujem daje grob tamo, gospodine.
Pitt ustane i otrese se dok su se oni pribli¸avali. Lijepo je od vas, gospodo, što ste došli ovako daleko, reče on pru¸ajući ruku.
Uvjeravam vas, nije bilo teško, reče De Vaal arogantno. Ignorirao je Pittovu ispru¸enu ruku. On sjedne bez poštovanja na Fawkesovu nadgrobnu ploču. Pukovnik Zeegler slučajno je dogovorio inspekciju sjevernog dijela provincije Natal. Kratko skretanje s planiranog puta. Ništa strašno.
Ovo neće trajati dugo, reče Pitt, nehajno provjeravajući svoje tamne naočale. Jeste li poznavali kapetana Fawkesa?
Cijenim činjenicu da je vaš prilično čudan zahtjev da se nađete sa mnom na seoskom groblju došao s visokih razina vaše vlade, ali ¸elim da se zna kako sam ja ovdje iz pristojnosti, ne da bih odgovarao na pitanja.
Shvatio sam, reče Pitt.
Da, jednom sam sreo kapetana Fawkesa.
De Vaal se zagleda u daljinu.
Vjerujem da je to bilo u listopadu. Ubrzo nakon smrti njegove obitelji. Izrazio sam sućut u ime Ministarstva obrane.
Je li prihvatio vašu ponudu da zapovijeda napadom na Washington?
De Vaal nije ni trepnuo.
Glupost. Čovjek je bio mentalno nestabilan zbog smrti svoje ¸ene i djece. Sam je isplanirao i proveo napad.
Je li?
Moj polo¸aj i čin ne moraju tolerirati nepristojnost.
De Vaal ustane na noge.
Dovidenja, gosp. Pitt.
Pitt ga je pustio da prođe gotovo dvadeset stopa prije no što je rekao Operacija Divlja ru¸a, ministre. Naši obavještajci znali su za nju gotovo od početka.
De Vaal zastane usred koraka, okrene se i pogleda Pitta.
Znali su?, on se vrati dok nije stajao oči u oči sa čovjekom iz NAMPa. Znali su za Divlju ru¸u?
To vas ne bi trebalo iznenaditi, reče Pitt prijateljski.
Uostalom, vi ste im to dojavili.
De Vaalova maska oholosti napukne, i on pogleda Zeeglera tra¸eći podršku. Pukovnik je promatrao netremice, a lice mu je bilo tvrdo poput kamena. Drsko nagađanje, reče De Vaal.
Optu¸ujete napamet, na temelju nepostojećih argumenata.
Priznajem da imam neke rupe u priči, reče Pitt.
Ali ja sam kasno došao u igru. Lijep plan, a kakav god bio ishod, vi dobivate, ministre. Plan nikada nije bio zamišljen tako da uspije. Krivnja za napad prebačena na ARAu kako bi se privukle simpatije na stranu ju¸noafričke bijele manjine bila je samo dimna zavjesa. Prava je namjera bila osramotiti i srušiti stranku ministra premijera Koertsmanna, tako da Ministarstvo obrane mo¸e imati dobar izgovor da uskoči s novom, vojnom vladom koju predvodi nitko drugi do Pietera De Vaala.
Zašto to činite?, reče De Vaal divlje.
Što ¸elite postići?
Ne volim vidjeti da izdajice prosperiraju, odgovori Pitt.
Uzgred, koliko ste vi i Emma zaradili? Tri, četiri, pet milijuna?
Proganjate sjene, Pitt. Pukovnik Zeegler mo¸e vam reći. Emma je bio plaćeni agent ARAe.
Emma je prodavao preuređene izvještaje iz dosjea vašeg Ministarstva obrane bilo kojem crnom revolucionaru dovoljno glupom da ih plati, a zatim je dijelio dobit s vama. Vrlo unosan honorarni poslić, De Vaal.
Ne moram stajati ovdje i slušati to smeće, sikne ministar.
On kimne prema Zeegleru i poka¸e prema Bentlevu. Zeegler se ne pomakne. ´ao mi je, ministre, ali mislim da bismo trebali saslušati gosp. Pitta.
De Vaal se gotovo gušio od bijesa. Slu¸ili ste me deset godina, Joris. Znate dobro da su moje kazne za neposluh ekstremne.
Svjestan sam toga, ali mislim da bismo trebali ostati, naročito u svjetlu okolnosti.
Zeegler poka¸e prema crncu koji im je prilazio zaobilazeći nadgrobne ploče. Imao je turoban, odlučan izraz lica i bio je odjeven u odoru ARAe. U jednoj ruci dr¸ao je dugi, zakrivljeni marokanski no¸.
Četvrti akter drame, reče Pitt.
Dozvolite mi da vam predstavim Thomasa Machitu, novog vodu Afričke revolucionarne armije.
Iako ministrova pratnja nije bila naoru¸ana, Zeegler nije bio zabrinut. De Vaal se okrene i vikne vozaču, gestikulirajući divlje prema Machiti. Naredniče! Ustrijelite ga! Za ime Bo¸je, ustrijelite ga!
Narednik je gledao kroz De Vaala,kao daje ministar proziran. De Vaal se okrene prema Zeegleru, a u očima mu se vidio rastući strah. Joris, što se dogada?
Zeegler ne odgovori lice mu je bilo lišeno svih emocija.
Pitt poka¸e na otvoreni grob.
Kapetan Fawkes upozorio je na vašu izdaju. Mo¸da je bio neuravnote¸en zbog smrti svoje obitelji i zaslijepljen osvetom, ali shvatio je da je strašno prevaren kad ste poslali Emmu da ga ubije. To je bio nu¸an dio vašeg plana. Da je ulovljen ¸iv, mogao je otkriti vašu umiješanost. Osim toga, niste smjeli riskirati da on nekako sazna kako ste vi zapovjedili napad na njegovu farmu.
Ne grakne De Vaal.
Kapetan Patrick McKenzie Fawkes bio je jedini čovjek u Ju¸noj Africi koji je mogao izvesti Divlju ru¸u. Vi ste naredili ubojstvo njegove ¸ene i djece, znajući da će čovjek lud od boli tra¸iti osvetu.
Masakr je bio vrlo lukavo izveden. Čak i vaši ljudi iz Ministarstva nisu mogli povezati napadače s bilo kojom poznatom organizacijom pobunjenika. Nikad im ne bi palo na pamet da je njihov šef prokrijumčario tim crnih plaćenika iz Angole.
De Vaalove oči iskazivale su šok i očaj.
Kako je moguće da znate sve to?
Kao i svi dobri obavještajci, pukovnik Zeegler nastavio je istra¸ivati dok nije otkrio istinu, reče Pitt.
Takoder, kao i mnogi pomorski kapetani, Fawkes je vodio dnevnik. Ja sam bio prisutan kad ga je Emma pokušao ubiti. Fawkes mi je spasio ¸ivot prije no što je brod odletio u zrak, ali ne prije no što je ubacio svoj dnevnik, i nekoliko napomena o vama, u vodootpornu vrećicu za duhan i stavio pod moju košulju. Tekst je bio vrlo zanimljiv, naročito predsjedniku i direktoru NSA.
Uzgred, nastavi Pitt, onu la¸nu poruku koju ste poslali glumeći premijera Koertsmanna nikada nismo ozbiljno razmatrali. Bijela kuća shvatila je da je Operacija Divlja ru¸a osmišljena i provedena iza njegovih leda. I tako, vaš ljigavi plan da preuzmete vlast pretvoren je u prah. Na kraju, Fawkes vas je sredio, makar i posmrtno. Druge detalje javio nam je bojnik Machita, koji se slo¸io da zakopa ratnu sjekiru s pukovnikom Zeeglerom koliko je potrebno da vas srede. Što se tiče moje prisutnostima sam zatra¸io i dobio ulogu meštra ceremonije zbog duga kapetanu Fawkesu.
De Vaal se zagleda u Pitta, a crte njegovog lica iskazivale su poraz. Zatim se okrene Zeegleru. Joris, vi ste me izdali?
Nitko ne podr¸ava izdajicu.
Ako je ikada neki čovjek zaslu¸io smrt, onda si to ti, De Vaal, reče Machita. Činilo se da mu mr¸nja izbija iz ko¸e.
De Vaal je ignorirao Machitu. Ne mo¸ete jednostavno smaknuti čovjeka na mojem polo¸aju. Zakon zahtijeva suđenje.
Premijer Koertsmann ¸elio je da ne bude skandala reče Zeegler ne gledajući svojeg šefa u oči.
Predlo¸io je da umrete na du¸nosti.
To bi me učinilo mučenikom.
Djelić samopouzdanja vrati se u De Vaalovo dr¸anje.
Mo¸ete li me vidjeti kao mučenika?
Ne, gospodine. Zato se slo¸io s mojim prijedlogom da nestanete. Bolje je da postanete zaboravljena tajna nego narodni junak.
Prekasno, De Vaal ugleda odsjaj čelika kad mu se Machitin no¸ zario između prepona i pupka. Oči ministra obrane iskolače se u šoku. Pokuša nešto reći usta mu se pokrenu, ali jedini zvuk koji se začuje bio je ¸ivotinjski jecaj. Crvena mrlja širila mu se odorom.
Machita je dr¸ao dršku no¸a, gledajući kako se smrt pribli¸ava De Vaalu. Zatim, kad se tijelo opustilo, Machita ga odgurne unatrag, i De Vaal padne u otvoreni grob. Tri čovjeka priđu rubu i zagledaju se dolje, dok je zemlja padala na priliku koja je le¸ala na dnu.
Odgovarajuće počivalište za takve poput njega, promrmlja Machita.
Zeeglerovo lice bilo je blijedo. Navikao je na pogibanje ljudi na bojnom polju, ali ovo je bilo nešto drugo. Vozač će zatrpati grob.
Pitt odmahne glavom. Nema potrebe. Fawkes je u svojem dnevniku zatra¸io još jednu stvar. Obećao sam sebi da ću je ispuniti.
Kako ¸elite.
Zeegler se okrene i pode. Machita je izgledao kao da će nešto reći zatim promisli bolje, i krene prema grmlju koje je okru¸ivalo groblje.
Čekajte, reče Pitt. Niti jedan od vas ne mo¸e si dopustiti da propusti ovu priliku.
Priliku?, reče Zeegler.
Nakon što ste surađivali na uništenju zajedničkog raka, bilo bi glupo da ne stanete oči u oči i ne razgovarate o razlikama.
Trošenje riječi, reče Zeegler prijezirno.
Thomas Machita razgovara jedino nasiljem.
Kao i svi zapadnjaci, gosp. Pitt, i vi ste naivni glede naše borbe, reče Machita sa stoičkim izrazom lica.
Razgovor ne mo¸e izmijeniti ono što se mora dogoditi. Rasistička vlast Ju¸ne Afrike vremenom će pasti pred crncima.
Platit ćete skupo prije no što se vaša zastava zavijori nad Cape Townom, reče Zeegler.
Ludin sudrug, reče Pitt.
Obojica igrate gambit ludinog sudruga.
Zeegler ga pogleda.
Mo¸da u vašim očima, gosp. Pitte. Ali za nas, to je mnogo dublje no što bilo koji stranac mo¸e shvatiti.
Pukovnik nastavi prema svojem automobilu, a Machita se izgubi u d¸ungli. Primirje je završilo. Ponor je bio preširok da bi ga prešli. Val nemoći pomiješan s bijesom zapljusne Pitta. Hoće li to biti va¸no za tisuću godina od danas?, vikne on za njima.
On pokupi lopatu i počne brzo ubacivati zemlju u grob. Nije se mogao natjerati da pogleda De Vaala. Uskoro je začuo kako zemlja pada na zemlju znao je da više nitko nikada neće vidjeti ministra obrane.
Kad je završio i kad je humak bio uredno oblikovan, on otvori kutiju koja je le¸ala na travi pokraj nadgrobnog kamena i izvadi četiri cvijeta. Pa¸ljivo ih posadi u zemlju u kutove Fawkesovog groba. Zatim se uspravi i zakorakne unatrag. Počivajte u miru, kapetane Fawkes. Neka vam ne sude prestrogo.
Ne osjećajući niti ¸aljenje niti tugu, već neku vrstu zadovoljstva, Pitt uzme pod ruku praznu kutiju, prebaci lopatu preko ramena i krene prema selu Umkono.
Iza njega, četiri cvijeta bugenvilije okrenu glave prema afričkom suncu.
OMEGA
Ju¸ni Pacifik, siječanj 1989.
Otok Rongelo zapravo, sitan atol, otok samo po imenu bio je djelić kopna izoliran na 160 tisuća četvornih milja na Pacifiku. Njegova masa uzdizala se na samo šest stopa nad bljeskanjem oceana bio je tako nizak da ga je bilo nemoguće vidjeti s deset milja udaljenosti. Gonjeni vjetrom i morskom strujom, valovi su se razbijali na krhkom grebenu koji je okru¸ivao uski pojas bijele pla¸e, pa se spajali s druge strane, marširajući tisuće milja prije sljedećeg dodira s kopnom.
Otok je bio ogoljen, osim nekoliko trulih kokosovih palma koje su tajfunski valovi pretvorili u panjeve. Na sredini najvišeg dijela, kosturi dr. Vetterlvja i njegovih pomoćnika, koje su godine izbijelile i učinile poroznima, le¸ali su na koralju. Prazne očne duplje na njihovim lubanjama bile su okrenute u vis, kao da čekaju spasenje.
Dok je sunce zalazilo, olujni oblaci iza Rongela uhvatili su sve slabije zrake svjetla i zasjali zlatnim sjajem, dok se projektil tiho spuštao iz svemira, a tutnjava njegovog prolaska zaostala je daleko iza njega u atmosferi.
Iznenada, plavobijeli bljesak osvijetli more stotinama milja, i velika vatrena lopta proguta atol. Za manje od sekunde, vatrena masa eruptira i nabrekne poput gigantskog mjehura.
Zasljepljujuće boje na njezinoj površini mijenjale su se iz narančaste u ru¸ičastu, pa napokon u tamnopurpurnu. Udarni val letio je nad vodom poput munje, sravnjujući valove.
Zatim vatrena lopta otpusti površinu i krene prema nebu, pro¸dirući milijune tona koralja prije no što ih je ispljunula u gejziru pare i ostataka. Masa se napuhne do promjera od pet milja, i za manje od minute pakao dosegne visinu od 115 tisuća stopa. Tamo je neko vrijeme visjela, postupno se hladeći i postajući veliki tamni oblak koji je polako odlebdio na sjever.
Otok Rongelo je nestao. Sve što je ostalo bila je udubina duboka tri stotine stopa i široka dvije milje. More brzo pohrli u nju i prekrije svaki trag zjapeće rane. Sunce je poprimilo čudnu ¸utozelenu boju dok se iskradalo iza obzora.
Organizam Brze smrti prestao je postojati.