0124

246

rećenicama, jer se kao i one mogu vezivati za imenicu kao antecedent, npr.:

Vratite se u taćku odakle ste pośli ( = iz koję ste pośli).

U drugim slućajevima su adverbijalne, tj. ponaśaju se kao prilośke odredbe za mesto. Takve rećenice mogu doći pre iii pośle upravne:

Gdc je sada grad, nekad su bila polja i moćvare.

Nastavio je put peśice dokle se mogło.

Pojaćanje sa god

Prilozi za mesto mogu se pojaćati rećcom god, koją im daje opśte znaćenje:

Kudgod dodem, doćeka me neki poznanik. Moźete sesti gde god źelite.

21.9. VREMENSKE (TF.MPORALNE) REĆENICE

Kad a i dr.

Poćinju prilozima za vreme, odnosno vremenskim vez-nicima: kad(a), dok, ćim, otkad(a), otkako, pośło itd., iii veznićkim izrazima kad god, dokle god, tek sto, nakon sto, pre nego sto, sve dok itd. Slićno mesnim rećenicama, mogu se nadovezati na imenicu koją oznaćava odredeno vreme, npr.:

Bilo je to one većeri kad smo ispraćali baku na voz.

Ceśće se ponaśaju kao prilośke odredbe za vreme. Mogu stajati pre iii pośle glavne rećenice:

Ćim ga pozovem, pas dotrći.

Vratila se pre nego sto sam oćekimo.

Nema ga na televiziji otkako je podneo os-tavku.

Dok

Dok ispred nesvrśenog glagola oznaćava radnju isto-vremenu s radnjom glavne rećenice, npr.:

Dok żenka ćuva mladunce, mużjak ide u lov. Ispred svrśenog glagola, pogotovu ako je u odre-

ćnom obliku, isti veznik oznaćava radnju koją sc dogada po zavrśetku raduje glavne rećenice:

Dok se ti vratiś, sve će biti sredeno.

Utakmica se nastavlja dok sudija ne odsrira kraj.

Pośto

Pośto kao vremenski veznik uvodi prethodnu (zavrśenu) radnju i ima sinonim nakon sto. Jedino po kontekstu może se razlikovati od uzroćnog pośto (v. 21.11):

Pośto (Nakon śto) sve dobro izmeśate, ostavite ćiniju na toplom mestu.

21.10. NAĆINSKE REĆENICE

Poćinju prilozima, odnosno veznicima kako, koliko, kao śto, kao da, nego śto, nego da iii śto. Dolaze najćeśće pośle glavne rećenice i prema njoj se odnose kao prilośka odredba za naćin prema predikatu proste rećenice. Na-zivaju se i poredbenim rećenicama, budući da gotovo uvek podrazumevaju neko poredenje izmedu radnje u zavisnoj i one u glavnoj rećenici.

kako i kao śto

Kako i kao śto obićno su istoznaćni:

Vrata treba montirati kako je (kao śto je) oznaćeno na crteżu.⁷⁷

U korelaciji s njima ćesto dolaze tako, ovako iii onako u glavnoj rećenici:

Kako si radio, tako te i plaćaju.

Proizvodnja ne ide onako glatko kako je iśla {kao śto je iśla) na poćetku.

kao da

Za razliku od kao śto, kao da uvodi nestvarnu radnju, onu koją ne odgovara ćinjenicama (analogno fran-cuskom comme si, engleskom as if, nemaćkom ais oh i sl.). Glagol je u indikativu, istog oblika kao i za stvarnu radnju:

⁷⁷ Naćinsko kako treba razlikovati od upitnog, u zavisnoupitnim rećenicama kao Pitam se kako je to uradio iii Ne znani kako je to uradio.