0082

162

Jedemo u restoranu. <--- -	Dolazim iz restorana.
Idemo u restoran.	Moj poznanik iz restorana
Igramo na stadionu.	Dolazim sa stadiona.
Idemo na stadion.	Moj poznanik sa stadiona.

12. YEZNICI

Vezniei sluźe za oznaćavanje veze medu rećenicama, kao i medu rećenićnim deIovima. Pored onih koji su iskljućivo veznici, npr. i, a, iii, da, ako, dok, cim, jer, mada itd., neki funkcioniśu i kao prilozi, pa iii nazivamo nepravim veznicima. Takvi su kad(a), kako, već, posto, samo, zato i joś nekoliko redih. Primera radi, kad(a) je prilog u Kad se vraćaś? a veznik u Razgovaraćemo kad se budem vratio.

Yeznićki i/.ra/.i

U funkciji veznika javljaju se i skupovi od dve, tri iii viśe reći, npr. kao sio, tek sto, zato sto, kao da, a da, budući da, ma kako, ma koliko, kako god, koliko god, osim ako, pa ipak, pa makar, a kamoli, zbog toga sto, pored toga sto, s obzirom {na to) da, bez obzira (na to) sto itd.

12.1. VRSTE VEZNIKA

Prema vrsti rećenica koję povezuju, veznici mogu biti naporedni (koordinativni, konjunktori) iii zavisni (sub-ordinativni, subjunktori). Prve prema znaćenju delimo na:

Vrste

naporednih

ve/nika

-    sastavne (kopulativne), npr. i, pa, te, ni/niti: ovaj poslednji dolazi u odrećnim rećenicama, u paru s joś jednim ni/niti iii nekom drugom negacijom;

-    rastavne (disjunktivne), npr. iii (ćesto u paru, iii...iii), bilo...bilo (uvek u paru), odnosno;

-    suprotne (adverzativne), npr. a, ali, nego, već,

-    zakljućne (konkluzivne), npr. dakle, stoga, zato. Zavisni veznici dele se na osnovu vrste zavisnih

rećenica koję uvode na vremenske, uzroćne, namerne, dopusne i druge, o ćemu će biti viśe reći u poglavlju 21.