Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Nikola Šop, Josip Pupačić i Dragutin Ivanišević
IZBOR IZ HRVATSKE LIRIKE 20. STOLJEĆA
1. Tin Ujević je rođen 1891 u Vrgorcu, a umro je 1955. u Zagrebu. Najsnažnija je i najorginalnija ličnost hrvatskog pjesništva ovoga stoljeća. Pjesnik je pobratimstva lica u svemiru, bola, ljepote, ljubavi i patnje. Njegova pjesnička riječ i mašta uzdižu se do zvjezdanih prostora, no inspiraciju crpe iz djetinjstva, užega i širega zavičaja, pejzaža i socijalne zbilje. Pravi prostor Ujevićeva pjesništva ipak je svijet njegove duše i ranjive nutrine. Međutim, usprkos samoći, stradanju i patnji, Ujevićevi pjesnički vidici bili su okrenuti zvjezdama kao simbolu vječnosti i svijetu u čiju je budućnost vjerovao, smatrajući se njegovim potomkom. Najpoznatije su zbirke Ujevićevih pjesama : “Lelek Sebra”, “Kolajna”, “Auto na korzu”, “Ojađeno zvono”, “Žedan kamen na studencu”. Njegova “Sabrana djela” objavljena su u 17 knjiga, a uz poeziju obuhvaćaju i pjesničku prozu, kritike, feljtone i druge tekstove.
HRVATSKIM MUČENICIMA
O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
I da li kojim rodom krvca vaša rodi !
Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,
Dok smrt je blizu gluha našeg plemena !
A kukavan je Hrvat novog vremena,
Te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.
Ne opiruć se klanju - krotko janje - hodi
I ne zna zbacit groznog ropstva bremena.
Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena !
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
Sve žrtve vam i mučeništva budu ?
Da, roditi će rod od slavnog sjemena !
A ako neće, sam ću zazvati pakla vatre
Da spale sve, i grom da ropski narod satre !
Ovo je lirska domoljubna pjesma. Tema joj je hrvatska borba za samostalnost i neovisnost, pa čak i za vlastitu državu. Stihovi su vezani i pisani su u obgrljenoj rimi (abba). Pjesma je pisana u sonetu (čvrstoj pjesničkoj formi od 15 stihova čvrsto povezanih rimom(2x4 i 2x3)). Osnovni motiv su višestoljetne muke hrvatskog naroda, a daljnji motivi su : plod, sjeme, rod, roblje, sloboda, smrt, pleme, Hrvat, stranac, klanje, janje, breme, kremen, iskra, žrtve, mučeništva, vatre pakla, grom, narod. U pjesmi također ima asonance : “A ako neće, sam ću zazvati pakla vatre”, “O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena”, aliteracije: “I ne zna zbacit groznog ropstva bremena. ”, “Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi” i opkoračenja. Svi ti elementi djeluju na ritam i on je umjeren, jer se što jače žele izraziti osjećaji i zabrinutost. Poanta pjesme jest da ne bismo smjeli dopustiti da nam itko oduzima slobodu i ono za što se Hrvati bore stoljećima. Ugođaj u pjesmi je napet, borben, osvetnički, takav je odnos pjesnika prema neprijateljima Hrvatske. U pjesmi pronalazimo i metafore : “O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
I da li kojim rodom krvca vaša rodi !”, “Dok smrt je blizu gluha našeg plemena !”, “Ne opiruć se klanju - krotko janje - hodi
I ne zna zbacit groznog ropstva bremena. ”, “Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!”, “Da, roditi će rod od slavnog sjemena !”. Stoga su simboli: plod, sjeme, rod, smrt blizu gluha plemena, klanje, iskra, kremen, pakla vatre, grom. Simboli plod i rod predstavljaju ostvarenje, pobjedu, i ti su simboli usko povezani s sjemenom. Sjeme je trud hrvatskog naroda i borba za samostalnost, stoga plod i urod tog truda jest ostvarenje slobode.
Smrt blizu gluha plemena znači da hrvatski narod skoro da ne reagira na to da mu prijeti istrebljenje i to da nitko, tj. rijetko koji pojedinci imaju hrabrosti boriti se za svoja prava.
Slično tome karakterizira klanje kojem se nitko, niti jedan Hrvat ne opire i ponaša se kao krotko janje - ne zna se boriti za svoj opstanak.
Iskra i kremen također su u prenesenom značenju i oni znače kako će doći vrijeme kada će se Hrvatu probuditi svijest i kada će se početi boriti. Tada će vrcnuti ta iskra.
Zadnja strofa pokazuje da pjesnik misli kako hrvatskom, a s time i bilo kom drugom narodu nije mjesto na zemlji dok ne nauči oduprijeti se i zaustaviti rolijevanje krvi.
Dojam
Tin Ujević je napisao još puno domoljubnih i rodoljubnih pjesama, a većina njih je s istom temom. Stoga i ova pjesma duboko i izražajno veliča i slavi slobodu te govori kako hrvatski narod tada još nije dovoljno poduzeo, barem u prošlosti. Pravi Hrvat bi dao svoj život i sve što ima za Hrvatsku koja je cilj agresora bila stoljećima. Ne smijemo dozvoliti tuđinu da nam nametne svoje zakone. Pjesma govori kako imamo moćne protivnike kada ništa ne vidimo, a kada otvorimo oči i uzvratimo udarac, svijet i naš dušmanin će shvatiti da hrvatski narod postoji i vrijedi i neće se dati satrti. Zbog toga će Tin Ujević ostati dobro zapamćen, a njegova djela biti okosnica na patnje hrvatskog naroda.
JESENJE NEVESELJE
Tromi zrak je pun čudnovate vlage.
Starim gajevima šeta jesen žuta.
Dršću troma stabla izgubljene snage.
Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta.
Ovo je lirska pejzažna pjesma, jer opisuje detalj iz prirode u jesen. Cijela je pjesma jedna vizualna pjesnička slika. Tema pjesme je jesen u gaju, odnosno ugođaj u prirodi. Strofa (pjesma) se sastoji od četiri stiha i povezana je križnom rimom (abab). Osnovni motiv jest jesen, a pojedini motivi su: zrak, vlaga, gaj, jesen, stabla, snaga, vrabac. Možemo pronaći i aliteracije i asonance : “vraški vrabac…”, te epitete : čudnovate, vraški, bezdušno, itd. U ovoj pejzažnoj pjesmi pjesnik se poigrao slikama iz prirode i tako dobio personifikacije : “Starim gajevima šeta jesen žuta. ”, te onomatopeju : “Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta. ”. Ta onomatopeja je i ujedno akustična ili zvučna pjesnička slika. Da bi se jače izrazila ljepota i oblikovala pjesma, ritam je umjeren. U pjesmi ima čak i metafore : “Dršću troma stabla izgubljene snage. ”, kojom pjesnik vidi gola stabla koja se njišu i njemu se pričinjava da su stabla izgubila snagu, život i da ih vjetar njiše.
Dojam
Iako je ovo kratka pjesma, jako je izražajna jer je Tin Ujević izabrao izuzetno lijep detalj iz prirode ujesen. Kroz cijeli pjesmu proteže se neki težak, turoban ugođaj. No, ova pjesma ostavlja dubok utisak jer kako nam je i tim pjesnik pokazao, čak i ovo malo riječi može biti i prebogato mislima.
2. Nikola Šop, pjesnik, pripovjedač i prevoditelj, rođen je 1904. u Jajcu, a umro 1982. nakon duge bolesti u Zagrebu. Nižu gimnaziju polazio je u Banjoj Luci, a višu kao i studij komparativistike i klasičnih jezika, u Beogradu. U tom gradu živi i radi kao srednjoškolski profesor sve do početka 2. svjetskog rada kada se seli u Zagreb i ostaje u njemu do kraja života, obilato prevodeći djela s latinskog jezika i pišući pjesme. Ostavio je iza sebe izvrsnu studiju o latinskom pjesniku Horaciju, kao i vrlo dobre prepjeve stihova hrvatskih latinista Marulića, Đorđića i Česmičkog, a napisao je o njima i temeljite rasprave. No ipak glavno područje njegova djelovanja jest pisanje pjesama. Objavljuje zbirku za zbirkom poezije najprije u Beogradu, a zatim kasnije u Zagrebu. Da spomenem samo neke : “Pjesme siromašnog sina”, “Isus i moja sjena”, “Od ranih do kasnih pijetlova”, ”Kućice u svemiru”, ”Pohodi”, “Nedohod”, …
HRVATSKA
Ni brda nisu,
Ni doline, ni rijeke, ni more,
Ni oblaci nisu,
Ni kiša, ni snijeg nije
Moja Hrvatska…
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
I ono u riječi mnogo dublje od riječi;
I ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
S patnjama njinim,
Sa smijehom i nadom,
S ljudima me veže,
Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska
Ova je pjesma lirska domoljubna pjesma. Tema pjesme je piščeva povezanost s Hrvatskom. Cijelu pjesmu čini 15 stihova, a u njoj nema rime. Osnovni motiv je ljubav prema Hrvatskoj. Manji motivi su : brda, doline, rijeke, more, oblaci, kiša, snijeg, Hrvatska, kamen, zemlja, voda, riječ, majka, Hrvat, patnje, smijeh, nada, ljudi, brat. Kroz cijelu pjesmu proteže se mnoštvo aliteracija i asonanci, te se ponavljaju riječi : ni, nisu, nije, itd. Postoji i opkoračenje, ritam je spor, a ugođaj ponosan, pun časti i on potpomaže oblikovanju osjećaja, tj. tjesne povezanosti pjesnika s Hrvatskom. Osjećaji koji prevladavaju u pjesmi su : poštivanje, ljubav, suosjećanje za sramotu i poniženja Hrvatske, dom mu je svetinja, jedinstvo - dom mu je sve, ponos, utočište i sigurnost.
Metaforu vidimo u pjesmi : “I ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
S patnjama njinim,
Sa smijehom i nadom,
S ljudima me veže,
Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. ”. Njom pjesnik govori o svojoj tjesnoj povezanosti s Hrvatskom, tj. da postoji nekakva postojana i neprekidiva veza između pjesnika i domovine, te pjesnika i drugih ljudi. Tako je ideja pjesme izražena u zadnja dva stiha (“Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska”). Metaforu bi mogli shvatiti i kao : “I kud god idem sa mnom je Hrvatska”, ona govori da pjesnik stalno misli na Hrvatsku, ma gdje bio.
Dojam
Pjesnik Nikola Šop u ovoj pjesmi pokazuje odanost Hrvatskoj, Hrvatska je pojam pjesnikovog ideala. On izražava svoju ljubav, poštovanje i ponos pri svakoj svojoj misli o domovini. U ovoj je pjesmi na izražajan i osjećajan način opjevana ljepota i osobitosti Hrvatske.