ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

1/9

›› ANAGRAM

Hrvatski jezik u 19. stoljeću

IVO PRANJKOVIĆ

O hrvatskom jeziku u 19. stoljeću sada već ima dosta literature raznolikoga tipa, i sintetičkih
radova i nekih analitičkih raščlambi pojedinačnih pitanja i problema koji se tiču grafije, pra-
vopisa, morfološkoga opisa (posebno kad je riječ o odnosu između tzv. starih i novih padežnih
nastavaka) te radova o važnijim jezikoslovcima iz toga stoljeća i o njihovu djelovanju (v. litera-
turu). Zato ću ja u ovome prilogu krenuti malo drukčijim putem pa će mi za polazište poslužiti
važnija jezikoslovna djela nastala u 19. stoljeću, a ostale informacije i/ili komentari vezani bilo za
pojedine događaje bilo za pojedine osobe bit će na neki način u drugom planu. U prvom planu
bit će gramatike

1

i rječnici, a iznimno će biti riječi i o pojedinim raspravama i/ili člancima ako su

posebno važni ili ako su u svoje vrijeme bili izrazito utjecajni.
No prije toga mislim da je važno naglasiti kako se cijelo 19. stoljeće, kad je riječ o hrvatskome
jeziku, može podijeliti u tri razdoblja. Prvo razdoblje obuhvaća prva tri desetljeća 19. stoljeća,
drugo razdoblje traje od tridesetih do pedesetih godina, a treće od pedesetih godina do kraja
stoljeća. Za prvo se razdoblje može reći da se po mnogo čemu izravno nastavlja na zbivanja i
tendencije iz 18. stoljeća (prema Brozovićevoj klasifikaciji ono bi spadalo u četvrto razdoblje koje
traje od polovice 18. stoljeća do preporoda, usp. Brozović 2008: 68). Drugo je razdoblje obilježeno
ilirskim pokretom i zbivanjima u vezi s njim, a treće karakteriziraju raznovrsni sukobi pojedinih
filoloških škola, i to riječke filološke škole, zadarskog jezično-književnoga kruga i zagrebačke
filološke škole, a od osamdesetih godina nadalje u te se sukobe, ponajprije sa zagrebačkom ško-
lom, uključuje i škola tzv. hrvatskih vukovaca.

I.

Na prvom mjestu treba spomenuti najveći rječnik starije hrvatske leksikografije uopće, koji ima
tri dijela s po dva sveska (svih šest svezaka ukup no obaseže preko 4700 stranica) Dubrovčanina
Joakima Stullija. Prvi dio toga rječnika pod naslovom Lexicon latino-italico-illyricum objavljen
je u Budimu na samom početku 19. st., tj. 1801. godine, drugi pod naslovom Rječoslòxje u Du-
brovniku 1806, a treći pod naslovom Vocabolario italiano-illirico-latino također u Dubrovniku
1810. godine. Građa za taj rječnik crpljena je iz gotovo svih prethodnih rječnika, iz književnih
djela i raznih rukopisa (obaseže 313 različitih vrela). Rječnik je izrađivan s pretpostavkom da ga
razumiju svi Slaveni, pa je u nj preuzimano dosta leksika iz staroslavenskoga, ruskoga, češkoga,
poljskoga i slovenskoga jezika, a Stulli je unosio u nj i brojne vlastite novotvorenice. U vezi s tim
rječnikom zasjedalo je u Beču i posebno carsko povjerenstvo 1785. godine. Naime Stulli je rječ-
nik počeo pisati dubrovačko-dalmatinskim slovopisom, a povjerenstvo (u sastavu Antun Man-
dić, Joso Krmpotić, Marijan Lanosović i sam Stulli) odlučilo se za slavonski slovopis (grafiju).

1

Uobzirseuzimajusamoštokavskegramatike,alićuovdjebarusputnospomenutidasuuprvojpo-

lovici19.stoljećaobjavljeneitrizanimljivekajkavskegramatike.TosuHorvatzka Grammatika oder
kroatische SprachlehreJosipaMatijevića(Agram,1810),Jezichnica horvatzko-slavinzkaJosipaĐurko-
večkoga(Pešta,1826)iGrammatik der Kroatischen MundartIgnacaKristijanovića(Agram,1837).

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

2/9

›› ANAGRAM

Drugo po redu važno djelo koje slijedi nakon prvoga dijela Stullijeva rječnika jest još jedan rječ-
nik: Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika (Beč, 1803) Istranina Josipa Voltića
(Voltiggia), kojemu je osnovica ikavska, ali se navode i neki jekavski oblici. Pisan je slavonskom
grafijom. Leksik je Voltić skupio s raznih strana, pa ima pored štokavskih riječi i čakavizama, i
kajkavizama, a razmjerno dosta čak i turcizama (npr. csardak, csemer i sl.). Rječniku je pridoda-
na i mala gramatika (Grammatica illirica), koja sadrži samo morfologiju i neka sintaktička pravi-
la, a nastala je pod izravnim utjecajem starijih gramatika (to se npr. vidi po tome što Voltić, kao
i većina najstarijih gramatičara, razlikuje sedam padeža u jednini, a osam u množini). Rječnik je
relativno skromno leksikografsko djelo (i kvantitativno: sam rječnik obaseže ukupno nešto više
od 120 stranica), ali je važno, između ostaloga, i po tome što pokazuje kako je slavonski utjecaj i
u grafiji, i u leksiku, pa i u svojevrsnoj ikavsko-jekavskoj stilizaciji u to vrijeme bio dopro daleko
na zapad.
Sljedeće važno djelo iz prvoga razdoblja jest Grammatica della lingua Illirica Franje Marie Ap-
pendinia, pripadnika reda pijarista te profesora i ravnatelja u dubrovačkom zavodu Collegium
Ragusinum. Prvo izdanje te gramatike objavljeno je u Dubrovniku 1808. (kasnije su objavljena
još tri izdanja). U gramatici se opisuje, a donekle i normira ponajprije dubrovačka jekavština.
Gramatika sadrži ponešto i ikavizama pa zato Appendini piše kako svoju gramatiku zasniva na
dalmatinsko-bosanskom idiomu (time se u ono doba ponajprije mislilo na štokavsku ikavicu).
Pisana je talijanskim jezikom (i sam Appendini bio je Talijan, koji je hrvatski jezik naučio u Du-
brovniku). Appendini se u velikoj mjeri oslanja na gramatiku svoga sunarodnjaka Ardelia Della
Belle (koja je pod naslovom Instruzioni grammaticali della lingua Illirica objavljena kao uvodni
dio Della Bellina rječnika Dizionario italiano-latino-illirico, Mleci, 1728), posebno u građi, u
uzorcima sklonidaba i sprezanja i sl., ali je od nje mnogo opširnija, što se posebno odnosi na
sintaktički odjeljak. Štoviše, može se reći da je Appendinieva gramatika prvi gramatički spis u
Hrvata koji sadrži relativno opširan opis sintaktičkoga ustrojstva.
Samo četiri godine nakon Appendinieve, a u sklopu iste jezične politike objavljena je i Appendi-
nieva gramatika, a što ju je u ilirskim provincijama provodio maršal Auguste Marmont (prema
toj je politici, između ostaloga, nastava u osnovnim školama bila na hrvatskom, a u srednjim
školama na francuskom ili talijanskom jeziku), objavljena je u Trstu (1812) Nova ricsoslovica illi-

ricska ličkoga župnika Šime Starčevića (Appendinieva je gramatika bila namijenjena primorskoj
Hrvatskoj, a Starčevićeva kontinentalnoj). Gramatika sadrži opis glasova, pravopis, opis vrsta
riječi te primjere poslovica. Specifična je, između ostaloga, i po tome što je pisana polemički, a
polemičnost je najčešće usmjerena baš na Appendinia, kojemu Starčević najviše prigovara uz-
dizanje dubrovačkoga govora iznad svih ostalih štokavskih govora. Starčević je zagovarao čistu
ikavsku štokavštinu i smatrao da je ona, kao naddijalektalna, primjerena štokavskoj većini (a to
znači govornicima hrvatskoga jezika i u Dalmaciji, i u Dubrovniku, i u Bosni, i u Slavoniji, i u
»Horvatskoj«). Toj štokavskoj većini, smatra Starčević, primjerena je i zajednička grafija, a to je
za nj tzv. slavonski slovopis. Ta je gramatika prva hrvatska gramatika koja je pisana hrvatskim
jezikom i najvažnija je po tome što je u njoj prvi put opisan četveronaglasni sustav (prijašnje
gramatike, uključujući i Appendinievu, pretpostavljaju i/ili opisuju tronaglasni sustav, što vrijedi
i za neke kasnije, npr. Babukićeve). Od četiriju naglasaka toga sustava »jedan je posve kratak«
(kao npr. u riječi nȅbo), drugi »malo uzdignut pak barzo spushtan« (npr. grihòta), treći je »malo
potegnut na duglje« (npr. pîtam), a četvrti je »posve raztegnut« (npr. kázati) (usp. Starčević 2002:
113). Ta gramatika karakteristična je i po tome što opisuje (samo) šest padeža i u jednini i u
množini (ostale stare gramatike imaju obično sedam padeža u jednini, a osam u množini, ili 6 u
jednini, a sedam u množini, kao npr. Appendinieva, odnosno 7 i u jednini i u množini, kao npr.
Relkovićeva). Starčević nema ablativa, kao ostale stare gramatike, ali nema ni lokativa, nego mu
je šesti padež instrumental. Treba također napomenuti da je Starčević uočio i relativno dobro

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

3/9

›› ANAGRAM

opisao kategoriju živosti, a u opisu kategorije određenosti otišao je korak dalje od prethodnika,
pa je uočio ne samo to da se oblici bez završnoga i (npr. mlad) upotrebljavaju kao dio predikata
nego je određenost odnosno neodređenost čak pokušao i definirati, usp. »pridavno ime izhode-
che na samoglasnik ima odredno i na blixe stisnuto zlamenovanje, a kad na skupglasnik izhodi,
obcheno i neodredjeno« (Starčević 2002: 38).
I napokon od važnijih jezikoslovnih djela prvoga razdoblja treba svakako spomenuti i Gramma-

tik der illyrischen Sprache Slavonca Ignjata Aloj zija Brlića, koja je doduše objavljena u vrijeme
ilirizma (u Ofenu, tj. Budimu) 1833. godine, ali se i koncepcijski i mnogim drugim osobitostima
izravno nastavlja na slavonske gramatike 18. stoljeća (tj. posebno na gramatike Matije Antuna
Relkovića i Marijana Lanosovića), iako je sam Brlić, ali uglavnom samo na riječima, bio prista-
ša Karadžićev, žestok protivnik iliraca (naziva ih čak zagrebačkim kurvama koje su pokvarile
narodni jezik), a zagovornik ćirilice i narodnoga jezika. Gramatika je bila pisana i predana na
recenziju još 1827. godine pod naslovom slavonska (a ne ilirska) gramatika, pa je naziv slavonska
zadržan u tekstu, a naziv ilirska samo je u naslovu. Na stare slavonske gramatike Brlić se oslanja
i u slovopisu, koji je najvećim dijelom isti kao u Relkovića i Lanosovića, tj. tzv. slavonski, osim
grafema y kojim obilježuje reflekse jata (po tome je svakako blizak ilircima koji jat obilježuju
tzv. rogatim e /ě/). Kad je riječ o akcentuaciji, Brlić opisuje tronaglasni sustav, kakav je u njegovo
vrijeme bio svojstven (staroštokavskoj) slavonskoj Posavini. Prvi je hrvatski gramatičar koji ima
iste padeže o kojima govorimo i danas (instrumental mu je šesti, a lokativ sedmi padež). Bio je
također prvi gramatičar koji je eksplicitno i teorijski utemeljeno opisao kategoriju glagolskoga
vida (usp. Brlobaš 2007: 133–147). Jasno razlikuje određene i neodređene pridjeve te navodi po-
sebne sklonidbe i jednih i drugih. Svojoj gramatici Brlić dodaje i rječnik pod naslovom Najpo-

trebitije ryči, što predstavlja još jednu izrazito karakterističnu poveznicu sa starim (slavonskim)
gramatikama.
Prema svemu rečenome za prvo (predilirsko) razdoblje možemo reći da se naslanja izravno na
18. stoljeće, da u njemu prevladava ikavica ili ikavsko-jekavsko dvojstvo, da se zadržava i slavon-
ska grafija, koja je zapravo već u 18. stoljeću predstavljala svojevrsni kompromis između sjevera i
juga. Naime slavonska grafija u nekim elementima odudara od grafije karakteristične za hrvatski
sjever ili od tzv. isusovačke grafije (posebno za kajkavski književni jezik) i približava se grafiji
uobičajenoj za hrvatski jug, ili tzv. franjevačkoj grafiji. Tako se npr. fonem c ne piše kao cz, nego
kao c, fonem ž piše se kao x, napušta se bilježenje fonema lj i nj kao ly i ny, a uvodi pisanje lj i

nj itd. Početkom 19. stoljeća dakle grafijska podvojenost nije više između sjeverne i južne zone,
nego zapravo između štokavskoga i kajkavskoga književnog jezika.

II.

Drugo je razdoblje, kad je o jeziku riječ, tj. razdoblje ilirskoga pokreta, obilježeno u najvećoj
mjeri rješavanjem određenih grafijskih pitanja, ponajprije vezanih za pisanje palatalnih sugla-
snika, odnosno temeljitom i kasnije široko prihvaćenom grafijskom reformom. Tu reformu za-
počeo je vođa ilirskoga pokreta Ljudevit Gaj knjižicom Kratka osnova horvatsko--slavenskoga

pravopisaña, koja se još uvijek odnosi na kajkavski književni jezik. U njoj Gaj palatale označuje
nadslovnim znakovima po uzoru na Pavla Rittera Vitezovića (tildom odnosno kombinacijom
tilde i kvačice). Međutim današnja hrvatska latinica počinje dobivati svoj konačni oblik tek Gaje-
vim člankom Pravopisz objavljenim 1835. godine u Danici. U tom članku, kojim se kao osnovica
književnoga jezika pretpostavlja štokavsko narječje, znak za fonem ć preuzima Gaj iz poljskoga
(u Kratkoj osnovi nije ga ni bilo jer kajkavski nema toga fonema), uvodi pisanje tzv. rogatog e (ě)
za jat, vraća se na neke dvoslove, i to dj (za đ), tj (za ć) i lj (za lj), ali umjesto točke na j piše u tim
dvoslovima znak sličan zarezu. Nešto kasnije pojavljuje se u Danici i dvoslov dž (za fonem dž).

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

4/9

›› ANAGRAM

Znak đ (za fonem đ, koji je predložio Đuro Daničić, uveden je tek 1892. Brozovim Pravopisom).
Borba iliraca za jedinstveni slovopis nije međutim bila samo grafijsko pitanje, nego i jedan od
oblika borbe za narodno i jezično jedinstvo svih »Ilira«, što je nešto kasnije značilo i svih Južnih
Slavena.
Osim u grafiji ilirci su vrlo mnogo učinili i na tome da hrvatski jezik postane diplomatičkim (tj.
službenim) odnosno da prodre i u visoko školstvo, što je započelo već 1832. godine kad Matija
Smodek počinje predavati »materinski jezik« na ondašnjoj Akademiji.
Djelo koje je, bez sumnje, najviše doprinijelo širenju Gajeve grafije bila je izvanredno utjecajna
(dijelom čak i u cijelom slavenskom svijetu) prva ilirska gramatika, koju je pod naslovom Osnova

slovnice slavjanske narěčja ilirskoga 1836. u Danici ilirskoj u nastavcima objavljivao Slavonac Vje-
koslav Babukić (br. 10–15). Iste godine izišla je i kao zasebna knjižica (na sedamdesetak stranica).
Već tada Babukić preporučuje da se ilirsko ě čita kao je, ali da se može čitati i kao i odnosno
kao e. Gramatika inače ima tri poglavlja i u njoj se izlaže slovopis kakav je preporučen u Gajevu
članku Pravopisz, zatim opis glasova i njihovih promjena, opis naglasaka, morfologija, a jedna od
ukupno 49 točaka posvećena je i redu riječi. U morfologiji Babukić propisuje starije nastavke u
oblicima množine, npr. gen. jelenah (ili jelenov), dat. jelenom, lok. o jelenih i instr. jeleni, na čemu
su kasnije insistirali i svi drugi predstavnici zagrebačke filološke škole (Antun Mažuranić, Ado-
lfo Veber Tkalčević, Bogoslav Šulek i ostali). Ta je gramatika, sve do pojave Mažuranićeve Slov-

nice Hèrvatske iz 1859. godine, bila temeljni priručnik za učenje hrvatskoga (ilirskoga) jezika.
Među ilirske gramatike treba svrstati i gramatiku Antuna Mažurani ća objavljenu u Zagrebu
1839. godine pod naslovom Temelji ilirskoga i latinskoga jezika. To je poredbena hrvatsko-la-
tinska gramatika u kojoj se građa izlaže u obliku pitanja i odgovora. Sastoji se od pet dijelova:

Ortho epia ili Pravočitanje, Orthographia ili Pravopis, Etymologia ili Rěčih izpitivanje, Syntaxis ili

Rěčih slaganje te Prosodia ili Glasoudaranje. U toj gramatici Mažuranić, preko latinskoga jezika,
koji će sve do 1847. biti službeni jezik u Hrvatskome saboru, afirmira i normira uglavnom ona-
kav hrvatski jezik kakav je bio opisan i normiran i u Babukićevoj Osnovi, tj. jekavsku štokavštinu
onoga tipa kakav su zagovarali ilirci, kasnije i pred stavnici zagrebačke filološke škole, kojoj su
uostalom pripadali i Babukić i Mažuranić.

III.

Od pedesetih godina pa sve do kraja stoljeća traje razdoblje koje je obilježeno borbom pojedinih
filoloških škola: zagrebačke koja u osnovi slijedi jezičnu i grafijsku koncepciju iliraca, riječke
kojoj je na čelu bio Fran Kurelac i zadarskoga jezično-književnoga kruga na čelu kojega je bio
Ante Kuzmanić. Riječka se škola zalagala za genitiv množine na nulti morfem (npr. žen, molitav
i sl.), za dvojinu i u imenica i u glagola, za oblike 1. lica prezenta tipa (ja) priznaju, za starinske
glagolske priloge i gerunde, za strogi korijenski pravopis te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje
su već u ono doba bile posve zastarjele. Kurelac je i izravno polemizirao s predstavnicima zagre-
bačke škole, ponajprije s vođom te škole Adolfom Veberom Tkalčevićem, i to vrlo oštro, posebno
tekstovima Kako da sklanjamo imena? (1852) i Mulj govora nespretna i nepodobna (1873). Veber
mu je odgovorio napisima Brus jezika (Pozor 1862, br. 219–221) i Obrana njekoliko tobožnih bar-

barizamah (Djela A. Vebera III: 338–359) i ti su tekstovi označili potpun poraz riječke filološke
škole. U prvome od njih Veber kaže da je Kurelčev jezik više staroslavenski nego hrvatski te da se
on oslanja isključivo na stariju književnost, a zanemaruje suvremenu. Starijoj književnosti pripa-
da i Kurelčev genitiv plurala na nulti morfem, dok je nastavak -ah koji su zagovarali predstavnici
zagrebačke škole (i koje su zbog toga podrugljivo nazivali ahavcima) osobitost novijega jezika
itd. U drugom napisu Veber brani cijeli niz i danas posve običnih riječi koje je Kurelac u članku

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

5/9

›› ANAGRAM

Mulj govora… proglasio barbarizmima, npr. crnina, čin, djelokrug, parobrod, posada, pretjerati,

prostorija, sredstvo, žrtva itd. Predstavnici zadarskog jezično-književnog kruga okupljeni oko
časopisa Zora dalmatinska zagovarali su dosljednu ikavicu i južni (dalmatinski) slovopis. Osim
Ante Kuzmanića u tom su krugu aktivno djelovali i spomenuti Šime Starčević, Ignjat Alojzije
Brlić te Stjepan Ivičević i drugi.
Potaknut velikim uspjehom Osnove slovnice slavjanske Babukić je napisao i opširnu (444 str.)

Ilirsku slovnicu, i to na službeni poziv, ali ona ipak nije nikad dobila dopuštenje za uporabu u
školama (zbog negativne recenzije A. V. Tkalčevića, koji je smatrao da gramatika sadrži previše
dijalektalnih riječi, tzv. provincijalizama) pa ju je Babukić tiskao o svom trošku 1854. godine. To
je prva potpuna hrvatska gramatika onoga vremena jer, između ostaloga, sadrži i opširno i vrlo
zanimljivo, ali sve do danas slabo poznato poglavlje posvećeno sintaksi, a ne samo pojedinačna
sintaktička pravila kako je bilo uobičajeno u većini starijih gramatika (osim Appendinieve). I
u Osnovi i u Ilirskoj slovnici Babukić (kao staroštokavac) opisuje tronaglasni sustav. U Ilirskoj

slovnici čak kritizira Karadži ća i Daničića zato što uopće govore o četveronaglasnom sustavu.
Zbog toga što nije dobila dopuštenje za porabu u školama ta je gramatika ostala nažalost ne-
prihvaćena, neutjecajna i uskoro zaboravljena, iako sadrži i vrlo vrijednih odnosno teorijski i
metodološki respektabilnih novina, kao što je npr. podjela sintakse (u Babukića stavkoslovlja) u
tri dijela: prosti stavak, sastavljen stavak i višestruko sastavljen stavak.
Kao i Babukić i Mažuranić je nastavio svoju gramatičarsku djelatnost i u razdoblju zagrebačke
filološke škole pa je 1859. objavio u Zagrebu Slovnicu Hèrvatsku koja je, za razliku od Babukićeve

Ilirske slovnice, bila vrlo dobro prihvaćena (u deset godina objavljena je u četiri izdanja), iako je i
ona tiskana o vlastitu trošku jer Mažuranić nije htio kratiti poglavlja o naglascima koje je Mini-
starstvo bogoštovlja i naukah proglasilo preopširnim. U toj se gramatici opisuje (novo)štokavska
jekavština kakvu je zagovarala zagrebačka škola. Mažuranić izrazito insistira na štokavštini i u
njegovoj gramatici uglavnom nema elemenata miješanja narječja, za što su inače predstavnici
zagrebačke filološke škole bili optuživani (da tobože propisuju umjetni, knjiški jezik). Slovnica
će osobito postati poznata po vrlo opširnom i dotad najpotpunijem opisu novoštokavskih na-
glasaka, u kojem se polazi od postavke da je štokavska akcentuacija izvedena iz starije čakavske,
ali isto tako i po poglavlju o tvorbi (Tvorenje pregibivih rěčih), koje je bez sumnje dotada najbolji
i najpotpuniji opis tvorbe hrvatskoga (ilirskoga) jezika. Mažuranić čak donosi i danas aktualna
pravila o distribuciji naglasaka (npr. da na posljednjem slogu nema naglaska, da na jednoslož-
nim riječima stoje samo silazni naglasci, da na unutrašnjim slogovima mogu dolaziti samo uzla-
zni naglasci, a na prvom slogu nejednosložnih riječi sva četiri). Mažuranićeva gramatika ima
četiri dijela: Glasoslovje, Pregibanje rěčih, Tvorenje pregibivih rěčih i O česticah (tj. o nepromje-
njivim riječima). Nema dakle sintaktičkoga odjeljka, ali će to biti nadoknađeno iste godine kad
je objavljena i Slovnica Hěrvatska. Naime te iste 1859. godine objavljuje u Beču A. V. Tkalčević
svoju Skladnju ilirskoga jezika.
Skladnja ilirskoga jezika i zamišljena je kao svojevrsni nastavak Mažuranićeve gramatike i pred-
stavlja za ono vrijeme vrlo dobro osmišljenu i modernu sintaksu. Prva je sintaksa hrvatskoga
jezika koja je objavljena u zasebnoj knjizi (191 str.). Podijeljena je u tri dijela: skladnja slaganja,

skladnja djelovanja i skladnja poredanja. U prvom se dijelu opisuje rečenica i njezino ustrojstvo
s naglaskom na međusobnom slaganju pojedinih rečeničnih članova, drugi dio obuhvaća uglav-
nom ono što se običava nazivati sintaksom oblika i vrsta riječi, a treći dio posvećen je redu riječi.
Taj treći dio s današnjeg je stajališta bez sumnje i najrespektabilniji jer Veber u njemu jasno ra-
zlikuje naravno poredanje (tj. osnovni red riječi) od umjetnoga poredanja (tj. stilski obilježenoga,

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

6/9

›› ANAGRAM

markiranoga reda riječi).

2

Veberova je skladnja i danas zanimljiva, posebno kad je riječ o reče-

ničnoj tipologiji (osobito o opisu tzv. stegnutih izreka, tj. rečenica), o opisu pasiva ili atributnih
konstrukcija. Ti se opisi metodološki približavaju čak i nekim aktualnim opisima, kakvi su npr.
transformacijsko-generativni. Osim toga Skladnju odlikuju vrlo jasne, kratke i domišljene defi-
nicije pojedinih sintaktičkih jedinica i/ili konstrukcija. Veber je kasnije (u Zagrebu 1871) objavio
i potpunu gramatiku hrvatskoga jezika pod naslovom Slovnica hèrvatska za srednja učilišta. U
njoj se gramatika dijeli na dva dijela. Prvi je Rječoslovje, koji obuhvaća glasoslovje (uključujući
i pravopis i slovopis), likoslovje (morfologiju) i tvorenje riečih (tvorbu), a drugi je dio skladnja
(sintaksa), koja je koncipirana kao i Skladnja iz 1859. godine.
Na području leksikografije u vrijeme zagrebačke filološke škole najvažnija je djelatnost pohr-
vaćenoga Slovaka, uglednoga polihistora Bogoslava Šuleka. Osobito su vrijedna njegova djela

Němačko-ilirski rěčnik, I–II (Zagreb, 1860) i Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga

nazivlja, I i II (Zagreb, 1874–1875). Neprocjenjivo je važna Šulekova djelatnost na oblikovanju
hrvatskoga znanstvenog i stručnog nazivlja. Kao leksikograf Šulek je sklon izrazitom čistunstvu.
Nastojao je posuđenice zamijeniti hrvatskim riječima, uključujući i dijalektalne riječi, a ako u
tome nije uspijevao, posuđivao je iz slovačkoga, češkoga, ruskoga ili slovenskoga jezika. Bio je
međutim sklon i stvaranju relativno brojnih novotvorenica. Time je došao u oštar sukob s hr-
vatskim vukovcima, koji su bili zagovornici čistoga narodnog jezika, pa su njegove kovanice i
posuđenice posprdno nazivali »šulekizmima«.
Kad je riječ o Bogoslavu Šuleku, treba upozoriti i na to da je on autor dostojanstvenog, odmjere-
nog i dobro utemeljenog polemičkoga članka, ob javljenoga u Nevenu 1856. pod naslovom Srbi i

Hrvati, koji je odgovor na čuveni nacionalistički intonirani članak Vuka Stefanovića Karadžića
objavljen u Kovčežiću 1849. godine pod naslovom Srbi svi i svuda. U tom se članku naime tvrdi
da su svi štokavci Srbi, a Šulek tu tvrdnju razložno i više nego uvjerljivo pobija.
U vezi sa Šulekovim njemačko-ilirskim rječnikom nužno je napomenuti i to da mu je prethodio
vrlo kvalitetan rječnik Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića, objavljen već 1842. godine u knji-
gotiskari Ljudevita Gaja pod naslovom Deutsch-illirisches Wörterbuch – Němačko-ilirski slovar,
koji je Šuleku poslužio kao jedan od temelja (više o tome rječniku usp. Samardžija 2004: 71–80).

3

Za obnovu i popunu hrvatskoga leksika u razmatranome razdoblju zaslužan je i Dragutin Parčić,
koji je autor i jedne gramatike: Grammatica della lingua slava (illirica) (Zadar, 1873), po koncep-
ciji bliske gledišti ma zagrebačke filološke škole. On je također objavio i dva dvojezična rječnika:

Riečnik ilirsko-talianski (Zadar, 1858) i Riečnik talijansko-slovinski (Zadar, 1868). Treće izdanje
prvoga rječnika, objavljeno pod naslovom Rječnik hrvatsko-talijanski (Zadar, 1901), smatra se s
pravom najboljim i najpotpunijim njegovim leksikografskim ostvarenjem (pretisak toga rječnika
objavljen je 1995).

2

Usp.»Naravnimseredomnemožeuvěkgovoriti,jernijepramanačinu,kojimsemisliradjaju;čestobo

jepiscunaměra,govoritiopredikatu;tujedaklepredikatnajvažnijamisao,tegatrebapostavitina
pèrvoměsto;povèrhtogapèrvijenačinidosadan,jerbojejednoličan;tusedakletrebautećiumětno-
meporedanjurěčihiizrekah.Utomjepakonašjeziktakoslobodan,daneimačestigovora,kojase
nebimoglametnutipreddrugu,akojevažnija«(usp.Weber2005:156–157).

3

TriodnosnodvijegodineprijeMažuranić–Užarevićevaobjavljenje»slabineoriginalan«(Vince2002:

260)rječnikAdolfaMiroslavaRichtera,AdolfaBallmannaiRudolfaFröhlichapodnaslovomIlirsko-
nemacski i nemacsko-ilirski rukoslovnik–Illirisch-deutsches und deutsch-illirisches Handwörterbuch
(Beč,1839.[I.dio]i1840.[I.dio];prvi,ilirsko-njemačkidiorječnikaizradilisuRichteriBallman,a
druginjemačko-hrvatskidio,kojijeujednoiprvinjemačko-hrvatskirječnikuopće,izradiojeR.Fröhli-
ch).Nekolikogodinakasnije(od1846.do1849,takođeruBeču)objavljenjetrojezičniIlirsko-němačko-
talianski mali rěčnik SlovencaJosipaDrobnića,kojisadržiielementarnuilirskugramatiku.Unjegovoj
izradisudjelovaojeiVjekoslavBabukić.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

7/9

›› ANAGRAM

Od specijaliziranih rječnika objavljenih u drugoj polovici 19. stoljeća treba bar spomenuti Rěčnik

lěčničkoga nazivlja Ivana Dežmana (koji je bio jedan od najaktivnijih sljedbenika Frana Kurel-
ca), objavljen 1868. i Jugoslavenski imenik bilja spomenutoga Bogoslava Šuleka, objavljen 1879.
godine.
Jedna od prvih vukovskih gramatika i prva gramatika u kojoj se spominje naziv srpsko-hrvatski
(jezik)

4

objavljena je u Beču 1867. godine pod naslovom Grammatica della lingua serbo-croata

(illirica), a autor joj je Petar (Pero) Budmani.

5

Obaseže 250 stranica i ima tri dijela: Fonetica, Eti-

mologia (tj. morfologija) i Sintassi. Neobična je po tome što prednost daje vukovskoj koncepciji
i normi, ali ne zanemaruje ni obilježja norme zagrebačke filološke škole (njih navodi u uglatim
zagradama). Gramatiku su inače pozitivno ocijenili i vukovci i predstavnici zagrebačke škole
(Veber).
Mirko Divković, jedan od najplodnijih, ali ne i najboljih hrvatskih gramatičara započinje jezi-
koslovni rad kao pristaša zagrebačke škole, ali se u kasnijim izdanjima svojih gramatičkih spisa
sve više priklanja vukovcima. Prvo izdanje svoje morfologije pod naslovom Hrvatske gramatike

I. dio. Oblici, izrazito opterećeno staroslavenštinom, objavio je Zagrebu 1879, a prvo izdanje sin-
takse pod naslovom Hrvatske gramatike II. dio. Sintaksa za školu (to je poslije Veberove Skladnje
druga sintaksa hrvatskoga jezika objavljena kao posebna knjiga) također u Zagrebu 1881. godine.
Njegove su se gramatike u školama upotrebljavale pedesetak godina, i potisnule su Veberove
priručnike.
Najbolju vukovsku gramatiku, koju mnogi smatraju najboljom i najut je cajnijom gramatikom
hrvatskoga (i srpskoga) jezika uopće, objavio je 1899. u Zagrebu glavni hrvatski vukovac Tomo
Maretić. Iste godine objavio je i školsku gramatiku pod naslovom Gramatika hrvatskoga jezika

za niže razrede srednjih škola, koja je do 1928. godine objavljena u čak deset izdanja.

6

Maretićeva

je Gramatika odmah po izlasku vrlo visoko ocijenjena, ali je i kritizirana (posebno u recenzija-
ma Vatroslava Jagića i Antuna Radića) zbog građe koja se u njoj ekscerpira, a koja je, zbog više
nego naglašenoga štokavskog purizma, bila ograničena na Karadžićeva i Daničićeva djela te na
djela iz narodne književnosti. Posve se dakle u njoj zanemaruju djela iz hrvatske prošlosti, ali i
djela iz Maretiću suvremene hrvatske književnosti. Osim toga Maretić zanemaruje i hrvatsku
jezikoslovnu tradiciju. Inače je to bez ikakve sumnje najbolja hrvatska mladogramatičarska gra-
matika, metodološki vrlo čvrsto i dosljedno utemeljena u ondašnju jezikoslovnu misao i praksu.

Gramatiku čine poglavlja: Pristup, Glasovi, Oblici, Tvorba riječi, Sintaksa i Stilistika. Kad je riječ
o sintaktičkome opisu, treba primijetiti da Maretić, za razliku npr. od Vebera, izrazito zanema-
ruje sintaksu rečenice, pogotovo rečeničnu tipologiju (smatra ju čak »zališnim mudrovanjem«),
ali zato vrlo dobro i temeljito opisuje sintaksu rečeničnih članova te sintaksu oblika i vrsta riječi.
Od ostalih djela hrvatskih vukovaca, posebno djela koja su imala izrazitih normativnih pretenzi-
ja, osim Maretićeve Gramatike treba posebno upozoriti na Hrvatski pravopis Ivana Broza iz 1892.

4

Dvojninazivijezikauhrvatskojjezikoslovnojpovijestinisubiliuobičajeni(negonazivihrvatski, slo-

vinski, slovenski, ilirski,paibosanski, slavonski, dalmatinskiisl.).Prvagramatikasdvojnimnazivom
objavljenajeuSplitu1851.godinepodnaslovomSlovnica serbsko-ilirskoga jezika za diecu u Dalmaciji
i u druzih deržavah jugoslavjanskih,aautorjojjebioAndrijaBarić(usp.Stolac1996:116).

5

Prvom vukovskom gramatikom uopće smatra se (usp. npr. Ham 2006: 128–132) gramatika Andrije

TorkvataBrlića(kojijebiosinspomenutogaIgnjataAlojzijaBrlića),objavljenauBeču1854.godine
podnaslovomGrammatikder illyrischen Sprache,alisezanjumožerećidaje(posve)vukovskasamo
utolikoštojepisanafonološkimpravopisom.Štoseostalogatiče,iunjojse(kaouostalomiuBudmani-
jevoj)uzimauobzirinormazagrebačkeškoleivukovskanorma(takonpr.Brlićnavodiisinkretizirane
inesinkretiziraneoblikemnožineuimenica,aoblikezamjenicatipatkoikosmatraravnopravnima).
Gramatikajeinačepisananjemačkimjezikom,stimdase(hrvatskiisrpski)primjerikojisuuskladu
snormomzagrebačkeškolepišulatinicom,aonikojisuuskladusvukovskomnormomćirilicom.

6

Tojenaslovsamoprvogaizdanja.Kasnijaizdanjaimajuunaslovudvojninaziv:Hrvatska ili srpska

gramatika.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

8/9

›› ANAGRAM

godine. Iako to nije prvi hrvatski pravopis,

7

moglo bi se reći da je to prvi pravopis u Hrvata koji

je bio stvarno na snazi, kojega su se pridržavali oni što su pisali hrvatskim jezikom. Pravopis je,
naravno, utemeljen na fonološkom načelu, ali se u primjeni toga načela nije išlo u krajnosti. S
pravom je zabilježeno da je tom Brozovom knjigom fonološki pravopis dobio »jasna, određena i
dosljedna pravila, kakvih u cjelini svojoj nema dosada ni jedna hrvatska ni srpska knjiga« (Josip
Pasarić, usp. Vince 1992: 87). Zato je taj pravopis, najprije kao Brozov, zatim u brojnim prera-
dama kao Broz–Boranićev i Boranićev, u Hrvata na snazi praktično sve do 1960. godine,

8

kad

izlazi novosadski pravopis. Pravopis je inače koncipiran u poglavljima: Pristup, Glasovi, Riječi,

Rečenice i Rječnik.
Od ostalih djela hrvatskih vukovaca treba svakako spomenuti dvosvezačni Rječnik hrvatskoga

jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza, prvi dovršeni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika, koji je
doduše objavljen u 20. stoljeću (1901), ali po koncepciji i po ekscerpiranoj građi (koja je također
puristički novoštokavska) čini cjelinu sa spomenutom Maretićevom Gramatikom i Brozovim

Pravopisom. To su naime tri temeljna normativna ostvarenja hrvatskih vukovaca. Zbog građe
ograničene, kao i u Maretićevoj Gramatici, na djela Karadžića i Daničića te na narodnu knji-
ževnost, rječnik je izrazito neusklađen s hrvatskom jezičnom tradicijom i onodobnim stanjem u
hrvatskome jeziku, ali je leksikografski dobro te koncepcijski dosljedno zamišljeno i ostvareno
leksikografsko djelo.
Hrvatski su vukovci zasnovali i dobrim dijelom realizirali još jedan kapitalni projekt: bio je to
veliki povijesni Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika što ga je u Zagrebu 1880. go-
dine pokrenuo Đuro Daničić, koji je bio i prvi urednik Rječnika (kasniji su urednici bili Matija
Valjavec, Pero Budmani, Tomo Maretić, Stjepan Musulin i Slavko Pavešić). Rječnik je izlazio go-
tovo 100 godina (do 1976!) i ima ukupno 23 sveska (ili čak 97 rječničkih sveščića). Sadrži veliku i
bogatu povijesnu građu te vrlo zanimljive, iako mjestimice i problematične opise, s velikim bro-
jem primjera koji su često dragocjeni (posebno kad je riječ o opisu, oprimjerenjima i povijesnim
mijenama gramatikaliziranih riječi). Prigovaralo se Daničiću već u ono vrijeme što uopće nije
uzeo u obzir tada suvremene hrvatske pisce (tj. pisce iz 19. stoljeća), što je zanemario i mnoge
srpske pisce, što je ignorirao bogatu hrvatsku leksikografiju onoga vremena (npr. Šulekove ili
Parčićeve rječnike) te što je odbio u Rječnik uvrstiti kajkavske pisce. Kasnije se u Institutu za jezik
(danas Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje) dugo radilo na dopunama toga Rječnika, ali se
od tog projekta u međuvremenu, čini se, i definitivno odustalo.
Kraj 19. i početak 20. stoljeća obilježeni su potpunom prevlašću hrvatskih vukovaca i njihove
književnojezične koncepcije, dok će učenja ostalih filoloških škola uskoro posve pasti u zaborav.
Tek od šezdesetih godina 20. stoljeća, ponajprije u radovima Ljudevita Jonkea i Zlatka Vincea,
počet će se postupno upozoravati na znanstvenu vrijednost i na metodološku utemeljenost poje-

7

Prvomsehrvatskompravopisnom(odnosnoslovopisnom!)knjižicom(54str.)možesmatratiortograf-

ska rasprava Nauk za piisati dobro latinskiema slovima rieči jezika slovinskoga Dubrovčanina Raj-
mundaĐamanjićaiz1639.godine.U19.jestoljećujednupravopisnuknjižicu(34.str.)podnaslovom
Pravopis jezika ilirskogaobjavio1850.godineJosipPartaš.Taknjižicaimatridijela.Uprvomesedaju
pravilao pisanjuvelikihimalihslova,udrugompravilaopisanjupojedinihsuglasnikaisamoglasni-
ka,autrećemopisanjupravopisnihznakova.Drugu,punoopširniju(82stranice)imetodološkiute-
meljenijuobjaviojeneposrednoprijeBrozovaPravopisaMarcel(Marćel)Kušar1889.uDubrovniku
podnaslovomNauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom).Kaošto
seiznaslovavidi,Kušardajepravilaiuskladusfonološkimiuskladusmorfološkim,morfemskim
(morfonološkim)načelima,stimdadajeizrazituprednostfonološkimnačelima,kojasuunjegačak
dosljednijanegolikodBroza,štojevidljivovećiznaslovanjegoveknjige(usp.»hrvackoga«).Opširnije

oKušaruinjegovojpravopisnojkoncepcijiusp.uopširnompogovorupretiskuKušarovapravopisapod
naslovomPravopisni nazori Marćela (Marcela) KušarakojemujeautoricaLadaBadurina(usp.Kušar
2009:83–141).

8

UvrijemeNezavisneDržaveHrvatskekratkojebionasnazikorijenskiHrvatski pravopisUredaza

hrvatskijezik(Zagreb,1944).Opširnijeojezikuipravopisuutomrazdobljuusp.Samardžija2008.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

9/9

›› ANAGRAM

dinih djela i učenja predstavnika i drugih filoloških škola u 19. stoljeću, posebno Adolfa Vebera
Tkalčevića i Bogoslava Šuleka.
Što se tiče suvremenosti, valja primijetiti da se od 90-ih godina naova mo povremeno zna odlaziti
i u drugu krajnost, pa se hrvatski vukovci i pretjerano marginaliziraju i/ili politički, pa i znan-
stveno diskvalificiraju, a predstavnici ponajprije zagrebačke filološke škole katkada i nekritički
i/ili neadekvatno reafirmiraju.

Izvori

Appendini, Francesco Maria (1808) Grammatica della lingua Illirica compilata dal Padre F. M.

Appendini superiore dell’ordine delle scuole pie, Ragusa.
Babukić, Vjekoslav (1836) »Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga«, Danica ilirska, II, br.
10, str. 37–40; br. 11, str. 41–44; br. 12, str. 45–48; br. 13, str. 49–52; br. 14, str. 53–56; br. 15, str.
57–60, Zagreb.
Babukić, Vjekoslav (1854) Ilirska slovnica, Zagreb.
Barić, Andrija (1851) Slovnica serbsko-ilirskoga jezika za diecu u Dalmacii i u druzih deržavah

jugoslavjanskih, Spliet.
Brlić, Andrija Torkvat (1854) Grammatik der illyrischen Sprache wie solche im Munde und Schrift

der Serben und Kroaten gebräuchlich ist, Wien.
Brlić, Ignjat Alojzije (1833) Grammatik der illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien,

Slawonien, Serbien, Ragusa & c. dann von den Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird,
Ofen.
Broz, Ivan (1892) Hrvatski pravopis, Zagreb.
Broz, Ivan (2000) Filološke sitnice i pabirci (prikupio i pogovor napisao Marko Samardžija), Per-
gamena, Zagreb.
Budmani, Pietro (1867) Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), Vienna.
Dežman, Ivan (1868) Rěčnik lěčničkoga nazivlja, Zagreb.
Djela Adolfa Vebera zagrebačkoga kanonika, I–IX, Zagreb, 1885–1890.
Drobnić, Josip (1846–1849) Ilirsko-němačko-talianski mali rěčnik (sa osnovom gramatike ilirske),
Beč.
Gaj, Ljudevit (1830) Kratka osnova horvatsko-slavonskoga pravopisaña, poleg mudroĺubneh, na-

rodneh i prigospodarneh temeĺov i zrokov. Vu Budimu [Pretisak: Cymelia croatica, Zagreb, 1983].
Giamagnik (Đamanjić), Rajmundo (1639) Nauk za piisati dobro latinskiema slovima rieci yezika

slovinskoga …, Venezia.
Hrvatski pravopis. Obradio Ured za hrvatski jezik, Zagreb, 1944.
Iveković, Franjo i Ivan Broz (1901) Rječnik hrvatskoga jezika, I–II, Zagreb [Pretisak: Dominović,
Zagreb, 2009].
Iveković, Franjo, Ivan Broz, Tomo Maretić, Vatroslav Rožić, Milan Rešetar, Antun Radić, Nikola
Andrić, Dragutin Boranić (2001) Jezikoslovne rasprave i članci (prir. Marko Samardžija), Stoljeća
hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
Jagić, Vatroslav (1864) »Naš pravopis«, Književnik, I, Zagreb, str. 1–34 i 151–180.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

10/9

›› ANAGRAM

Karadžić Stefanović, Vuk (1849) Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, Beč.
Kurelac, Fran (1852) Kako da sklanjamo imena? Ili greške hrvatskih pisac glede sklonovanja osobi-

to 2-a padeža množine, Izvadjeno iz školske izviesti za godinu 1851.-1852. U Rieci.
Kurelac, Fran (1873) Mulj Govora nespretnâ i nepodobnâ nanešen na obale našega jezika: ili O

barbarizmih, Preštampano iz XXIV. knjige Rada JAZU, Zagreb.
Kurelac, Fran, Bogoslav Šulek, Vinko Pacel, Adolfo Veber Tkalčević (1999) Jezikoslovne rasprave

i članci (prir. Ivo Pranjković), Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
Kušar, Marćel (1889) Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologij-

skom), Dubrovnik [Pretisak: Pergamena, Zagreb, 2009].
Maretić, Tomo (1899) Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Zagreb.
Maretić, Tomo (1899a) Gramatika hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola, Zagreb.
Mažuranić, Antun (1839) Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike, Zagreb.
Mažuranić, Antun (1859) Slovnica Hèrvatska za gimnazije i realne škole. Dio I: Rěčoslovje, Za-
greb [Pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2008].
Mažuranić, Ivan i Jakov Užarević (1842) Deutsch-illirisches Wörterbuch – Němačko-ilirski slovar.
Naklada i tisak privilegirane ilirske nacionalne knjigotiskare Dra. Ljudevita Gaja, Zagreb.
Parčić, Dragutin (1858) Riečnik ilirsko-talianski, Zadar.
Parčić, Dragutin (1868) Rječnik talijansko-slovinski, Zadar.
Parčić, Dragutin (

3

1901) Rječnik hrvatsko-talijanski, Zadar [Pretisak: ArTresor studio, Zagreb,

1995].
Partaš, Josip (1850) Pravopis jezika ilirskoga. U Zagrebu [Pretisak: Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, Zagreb, 2002].
»Pravopisz« (napisao) Lydevit Gay, Danica Horvatska, Slavonska y Dalmatinska, I, br. 10–12,
Zagreb, 1835, str. 38–40, 41–43, 46–48.
Richter, Adolf Miroslav, Adolf Joz. Ballmann i Rudolf Fröhlich (1839. i 1840) Ilirsko-nemacski i

nemacsko-ilirski rukoslovnik – Illirisch-deutsches und deutsch-illirisches Handwörterbuch, I–II,
Beč.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I–XXIII, JAZU, Zagreb, 1880/1882––1976.
Starčević, Šime (1812) Nova ricsoslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajičnoj poklonjena trudom

i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici. U Tarstu [Pretisak: Institut za hrvat-
ski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002].
Stulli, Joakim (1801) Lexicon latino-italico-illyricum ditissimum, ac locuple tissimum, in quo ad-

feruntur usitatiores, elegantiores, difficiliores earundem linguarum phrases, loquendi formulae, ac

proverbia, I–II, Buda.
Stulli, Joakim (1806) Rječoslòxje u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia istieh jezika

krasnoslovja nacsini, izgovaganja i prorjecsja, I–II, U Dubrovniku.
Stulli, Joakim (1810) Vocabolario italiano-illirico-latino nei quali si contengono le frasi più usitate,

più difficile, e più eleganti, i modi di dire, i proverbi ec. di tutte tre le lingue, I–II, Ragusa.
Šulek, Bogoslav (1856) »Srbi i Hrvati«, Neven, 8, Zagreb, str. 233–244.
Šulek, Bogoslav (1860) Deutsch-kroatisches Wörterbuch / Němačko-hrvatski rěčnik, Agram.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

11/9

›› ANAGRAM

Šulek, Bogoslav (1874–1875) Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, osobito

za srednja učilišta, I (1874) – II (1875), Zagreb [Pretisak: Globus, Zagreb, 1990].
Šulek, Bogoslav (1879) Jugoslavenski imenik bilja, JAZU, Zagreb.
Voltiggi, Josip (1803) Ricsoslovnik (vocabolario – Wörterbuch) illiricskoga, italianskoga i nima-

cskoga jezika s’ jednom pridpostavljenim gramatikom illi pismenstvom: sve ovo sabrano i sloxeno

od Jose Voltiggi Istrianina. U Becsu.
Veber Tkalčević, Adolfo (1862) »Brus jezika«, Pozor, br. 219–221, Zagreb.
Veber Tkalčević, Adolfo (1871) Slovnica hèrvatska za srednja učilišta, Zagreb.
Veber Tkalčević, Adolfo (1887) »Obrana njekoliko tobožnjih barbarizamah«, Djela A. Vebera,
III, Zagreb, str. 338–359.
Weber, Adolfo (1859) Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije. U Beču [Pretisak: Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1995].

Izbor iz literature

Anić, Vladimir (1969) »Akcenat u gramatici Šime Starčevića«, Radovi Filozofskog fakulteta u

Zadru, 7, Zadar, str. 70–88.
Anić, Vladimir (1976) »Jedan opći problem oko norme u 19. stoljeću«, Zbornik Zagrebačke slavi-

stičke škole, 4, Zagreb, str. 223–226.
Anić, Vladimir (2009) Naličje kalupa. Sabrani spisi (prir. Ivan Marković), Disput, Zagreb.
Auty, Robert (1962) »The Linguistic Work of Ignjat Alojzije Brlić«, Filologija, 3, Zagreb, str. 5–22.
Babić, Stjepan (1990) Hrvatska jezikoslovna čitanka, Globus, Zagreb.
Babić, Stjepan (1997) »Znanstvena podloga hrvatskih vukovaca«, Prvi hrvatski slavistički kon-

gres. Zbornik radova, I, Zagreb, str. 33–40.
Badurina, Lada (1990) »Hrvatska (orto)grafija prije pojave prvoga pravopisa«, Dometi, 23/10, Ri-
jeka, str. 657–665.
Badurina, Lada (1994) »Kurelčeva ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (jedan aspekt
odnosa Riječke filološke škole i tzv. hrvatskih vukovaca«), Riječki filološki dani. Zbornik radova,
I, Rijeka, str. 163–172.
Badurina, Lada (1996) Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja. Metodologija rada na pravopisu,
Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1996.
Banac, Ivo (1991) Hrvatsko jezično pitanje, Most/The Bridge, Zagreb.
Bašić, Nataša (1991) V. S. Karadžić između jezikoslovlja i politike, Školske novine, Zagreb.
Bašić, Nataša (1992) »Sto godina Hrvatskoga pravopisa«, Jezik, 40/2, Zagreb, str. 33–41.
Bockoholt, Volker (1990) Sprachmaterialkonzeptionen und ihre Realisierung in der kroatischen

und serbischen Lexikographie, »Die blaue Eule«, Essen.
Breyer, Mirko (1939) Tragom života i rada Frana Kurelca hrvatskoga preporoditelja i književnika

(1811-1874), Binoza, Zagreb.
Brlek, Mijo (1987) Leksikograf Joakim Stulli (1730-1817), JAZU, Zagreb.
Brlobaš, Željka (2007) Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stoljeća, Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, Zagreb.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

12/9

›› ANAGRAM

Brozović, Dalibor (1966) »Jezično značenje hrvatskog narodnog preporoda«, Kolo, IV (CXXIV),
br. 8/9/10, Zagreb, str. 249–253.
Brozović, Dalibor (1973) »O ulozi Ljudevita Gaja u završnoj etapi hrvatske jezične unifikacije«,

Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 3, Zagreb, str. 35–63.
Brozović, Dalibor (1976) »Die Entwiklungsetappen bei der Bildung des kroatischen neuštokavis-
cher Sprachstandards 1750-1900«, Die Welt der Slaven, 21/2, Wien, str. 14–27.
Brozović, Dalibor (1985) »Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20.
stoljeće«, Jezik, 33/1, Zagreb, str. 1–15.
Brozović, Dalibor (2008) Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika, Školska knjiga,
Zagreb.
Brozović, Dalibor i Pavle Ivić (1988) Jezik, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski. Se-
parat iz Enciklopedije, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
Budmani, Petar (1885) »Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od 1835. godine«, Rad

JAZU, knj. 80, Zagreb, str. 165–185.
Damjanović, Stjepan (2004) »Jagićeve zagrebačke godine«, Spomenica Filipa Potrebice, Zagreb,
str. 509–515.
Diels, Paul (1951) Aus der Geschichte der lateinischen Schrift bei den Südslaven, München.
Dukat, Vladoje (1929) »Voltićev ›Ričoslovnik‹«, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Be-
ograd, str. 19–31.
Dukat, Vladoje (1937) »Rječnik Mažuranića i Užarevića«, Rad JAZU, knj. 257, Zagreb, str. 83–
132.
Fancev, Franjo (1933) »Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790-1832)«, Građa

za povijest književnosti hrvatske, XII, JAZU, Zagreb.
Franolić, Branko (1984) A historical survey of literary Croatian, Paris.
Franolić, Branko (1985) A Bibliography of Croatian Dictionaries, Paris.
Gostl, Igor (1995) Bogoslav Šulek. Otac hrvatskoga znanstvenog nazivlja. O stotoj obljetnici smrti

(1895-1995), Matica hrvatska, Zagreb.
Grčević, Mario (1997) Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, Böhlau Verlag, Köln –
Weimar – Wien.
Ham, Sanda (1998) Jezik zagrebačke filološke škole, Neotradicija, Osijek.
Ham, Sanda (2006) Povijest hrvatskih gramatika, Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Hraste, Mate (1955) »Dr. Dragutin Boranić«, Jezik, 4/1, Zagreb, str. 1–2.
Hudeček, Lana (2006) Izricanje posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća, Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
Ivić, Pavle (1983) »Standardni jezik Srba i Hrvata u drugoj polovini devetnaestog veka«, Slavistič-

na revija, 31/3, Ljubljana, str. 221–235.
Ivšić, Stjepan (1938) »Etimologija i fonetika u našem pravopisu«, Hrvatski jezik, I/1, Zagreb, str.
3–13.
Ivšić, Stjepan (1912) »Akcenat u Gramatici Igńata Alojzija Brlića«, Rad JAZU , knj. 194, Zagreb,
str. 61–155.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

13/9

›› ANAGRAM

Jachnow, Helmut (1991) »Zur Entwicklung sprachteoretischer Konzeptionen in der kroatischen
und serbischen Grammatikschreibung des 17., 18. und 19. Jahrhunderts: Sprachbegriff, Gram-
matikbegriff und Satzbegriff«, Suvremena lingvistika, 31–32, Zagreb, str. 59–86.
Jagić, Vatroslav (1900) »Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika«, Archiv

für slavische Philologie, XXII, Berlin, str. 263–278.
Jagić, Vatroslav (1901. i 1902) »Rječnik hrvatskoga jezika. Skupili i obradili Dr. Fr. Iveković i Dr.
Ivan Broz«, Archiv für slavische Philologie, XXII (1901), str. 521–529 i XXIV (1902), str. 230–242,
Berlin.
Jagić, Vatroslav (1910) Istorija slavjanskoj filologii, Sanktpeterburg.
Jagić, Vatroslav (1948) Izabrani kraći spisi (prir. Mihovil Kombol), Zagreb.
Jonke, Ljudevit (1954) »Šulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji«, Zbornik radova Filo-

zofskog fakulteta u Zagrebu, 2, Zagreb, str. 67–81.
Jonke, Ljudevit (1956) »Veberove zasluge za naš književni jezik«, Rad JAZU , knj. 309, Zagreb, str.
33–80.
Jonke, Ljudevit (

2

1965) Književni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb.

Jonke, Ljudevit (1971) Hrvatski književni jezik u 19. i 20. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb.
Jonke, Ljudevit (1978) »Zasluge i slabosti hrvatskih vukovaca«, Jezik, 26/1, Zagreb, str. 5–12.
Katičić, Radoslav (1974) »Nešto napomena o postanku složenoga suvremenog jezičnog standar-
da hrvatskoga ili srpskoga«, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 2, Zagreb, str. 225–257.
Katičić, Radoslav (1978) »O početku novoštokavskoga hrvatskoga jezičnog standarda, o njegovu
položaju u cjelini standardne novoštokavštine«, Filologija, 8, Zagreb, str. 165–180.
Katičić, Radoslav (1986) »Lingvistički argumenti u Jagićevoj polemici s Veberom«, Jagićev zbor-

nik, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, str. 93–126.
Katičić, Radoslav (1987) »Vuk Stefanović Karadžić i književni jezik Hrvata«, Jezik, 35/2, Zagreb,
str. 38–48.
Lehfeldt, Werner (1981) »Zum Unterschied der Standardsprachkonzeptionen bei den Serben und
den Kroaten zur Zeit der nationalen Wiedergeburt«, Südost-Forschungen, 11, str. 239–253.
Lisac, Josip (1994) Hrvatski jezik i njegovi proučavatelji, Književni krug, Split.
Maretić, Tomo (1889) Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, Djela JAZU, knj. IX,
Zagreb.
Matić, Tomo (1945) Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda, Djela HAZU, knj. XLI,
Zagreb.
Moguš, Milan (1978) Antun Mažuranić, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta,
Zagreb.
Moguš, Milan (1993) Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Moguš, Milan i Josip Vončina (1969) »Latinica u Hrvata«, Radovi Zavoda za slavensku filologiju,
11, Zagreb, str. 61–81.
Musić, August (1894) »Dr. Ivan Broz«, Ljetopis JAZU, knj. 9, Zagreb, str. 138–169.
Musić, August (1924) »Uspomeni dra. Franciska Ivekovića«, Ljetopis JAZU, knj. 38, Zagreb, str.
63–76.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

14/9

›› ANAGRAM

Musulin, Stjepan (1959) »Hrvatska i srpska leksikografija«, Filologija, 2, Zagreb, str. 41–63.
Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika (prir. Marko Samardžija), Matica hrvatska,
Zagreb, 1999.
Peti-Stantić, Anita (2008) Jezik naš i/ili njihov. Vježba iz poredbene povijesti južnoslavenskih

standardizacijskih procesa, Srednja Europa, Zagreb.
Polemike u hrvatskoj književnosti (prir. Ivan Krtalić), kolo I–II, knj. I–X, Mladost, Zagreb, 1982–
1983.
Portreti hrvatskih jezikoslovaca (autor koncepcije i pisac predgovora Zlatko Vince), Biblioteka
Hrvatski radio, knj. 5, Zagreb, 1993.
Pranjković, Ivo (1993) Adolfo Veber Tkalčević, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fa-
kulteta, Zagreb.
Pranjković, Ivo (1993a) »Iveković-Brozov Rječnik hrvatskoga jezika na početku i na kraju stolje-
ća«, Kolo, III (CLI), br. 7–8, Zagreb, str. 566–578.
Pranjković, Ivo (1996) »Kurelac i Veber«, Riječki filološki dani, 1. Zbornik radova, Rijeka, str.
17–23.
Pranjković, Ivo (2006) Filološki vjekopisi, Disput, Zagreb.
Putanec, Valentin (1992) Priručnik za proučavanje povijesti leksikografije, Zagreb.
Radić, Antun (1899) »Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika«, Obzor,
XL, br. 144, str. 1–2; br. 146, str. 2–3; br. 147, str. 1–2; br. 148, str. 1.
Samardžija, Marko (2003) »Hrvatsko sociolingvističko stanje od godine 1790. do hrvatskoga
preporoda«, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2002, II. Radovi s Međunarodnoga slavističkoga

kongresa u Ljubljani, Zagreb, str. 259–277.
Samardžija, Marko (

2

2004) Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Hrvatska sveučilišna

naklada, Zagreb.
Samardžija, Marko (2006) »Doprinos hrvatskih leksikografa leksičkoj obnovi i oblikovanju hr-
vatskih nazivlja u drugoj polovici XIX. stoljeća«, u: M. Samardžija: Hrvatski kao povijesni jezik,
Zaprešić, str. 50–59.
Samardžija, Marko (2008) Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvat-

skoj, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.
Samardžija, Marko (2008a) »Višejezičnost u Hrvatskoj u drugoj polovici XIX. stoljeća«, Vidje-

ti Ohrid. Referati sudionica i sudionika za XIV. Međunarodni slavistički kongres, Zagreb, str.
253–266.
Silić, Josip (1986) »Tomo Maretić – jedan od najvećih hrvatskih lingvista«, Virovitički zbornik

1234-1984, Virovitica, str. 395–403.
Skok, Petar (1949; 1954) »Tomo Maretić«, Ljetopis JAZU, knj. 54 (1949), str. 310–335 i knj. 56
(1954), str. 319–323, Zagreb.
Stankiewicz, Edward (1984) Grammars and dictionaries of slavonic languages from the Middle

Ages up to 1850. An annotated bibliography, Berlin – New York – Amsterdam.
Stolac, Diana (1996) »Nazivi hrvatskoga jezika od prvih zapisa do danas«, Filologija, 27, Zagreb,
str. 107–121.
Šurmin, Đuro (1903, 1904) Hrvatski preporod, I–II, Zagreb.

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA – WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Ivo Pranjković: Hrvatski jezik u 19. stoljeću jeziku

15/9

›› ANAGRAM

Tafra, Branka (1993) Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Matica hrvatska, Zagreb.
Tafra, Branka (1995) »O hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta«, u: B. Taf ra: Jezikoslovna raz-

dvojba, Matica hrvatska, Zagreb, str. 154–174.
Tanocki, Franjo (1996) Slavonska jezikoslovna baština, Matica hrvatska, Osijek.
Torbar, Josip (1897) »O životu i djelovanju dra B. Šuleka«, Ljetopis JAZU, knj. 11, Zagreb, str.
101–193.
Vince, Zlatko (1965) »Zadar kao središte raspravljanja o književnom jeziku u prvoj polovini 19.
stoljeća u Dalmaciji«, Radovi Instituta JAZU u Zad ru, 11–12, Zadar, str. 405–460.
Vince, Zlatko (1968) »Značenje Frana Kurelca kao jezikoslovca«, Rasprave Instituta za jezik, I,
Zagreb, str. 221–369.
Vince, Zlatko (1973) »Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književni jezik«, Filologija, 7, Zagreb,
str. 157–201.
Vince, Zlatko (1975) »Rast, ostvarenja i suton zagrebačke filološke škole«, Forum, XXX, br. 1–2,
Zagreb, str. 270–320.
Vince, Zlatko (1988) »Pregled hrvatskih gramatika u drugoj polovici 19. stoljeća«, Zbornik Mati-

ce srpske za filologiju i lingvistiku, 2, Novi Sad, str. 77–95.
Vince, Zlatko (1992) Ivan Broz, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb.
Vince, Zlatko (1992a) »Franjo Iveković kao filolog«, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27,
Zagreb, str. 71–91.
Vince, Zlatko (

3

2002) Putovima hrvatskoga književnog jezika. Lingvističko--kulturnopovijesni

prikaz filoloških škola i njihovih izvora, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
Vončina, Josip (1984) »Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija«, Filologija, 12, Zagreb, str.
245–263.
Vončina, Josip (1985) »Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme«, Filologija, 13, Zagreb, str. 7–88.
Vončina, Josip (1993) Preporodni jezični temelji, Matica hrvatska, Zagreb.
Zbornik o Bogoslavu Šuleku, HAZU, Zagreb, 1998.
Živančević, Milorad (1987) »Vuk i Hrvati«, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 35/1,
Novi Sad, str. 55–100.